Moj bivši dečko neokatekumen.(suosjećamo s Vama i zahvaljujemo Gospodinu što Vas je sačuvao u Crkvi)
Najprije da zhvalim ljudima koji vode stranicu. Djelujte i neka se istina čuje!
Želja mi je da oslobodim svoju dušu i da sklonim teret koji dugo nosim.
Dok nisam istraživala o neokatekumenskom putu bila sam uvjerena da sam ja krivac zbog svih osjećaja koje osjećam.
Sada ću kratko opisati svoje iskustvo. Nikada nisam bila član neokatekumenskog puta. Član je bio moj dečko. Nakon kateheza on je postao totalno druga osoba. U nekoj mjeri pozitivno ali većinom negativno(moj dojam ali i dojam njegove obitelji). Kako smo bili u ozbiljnoj vezi tako se često se postavljalo pitanje kada ću ja ući u zajednicu. Bila sam na nekim neokatekumenskim slavljima(mislim agape) i par puta na euharistiji. Duh koji tamo vlada nije unosio mir u mene(nisam se osjećala prihvaćeno). Nije mi se sviđalo nešto u svemu tome . Mogu opisati i stavove prema meni koje sam osjetila od nekih članova. To su pogledi s visoka,nisu željeli razgovarati sa mnom, ako bi i razgovarali o banalnim temama većinom su ignorirali moje mišljenje. Dečko je svaki slobodan trenutak morao biti dosupan članovima, a katehisti su bili glavni savjetnici u vezi svakog problema(ja to nisam odobravala). Nakon prekida između nas(čini mi se da je i to bilo pod njihovim utjecajem) njihov zaključak je bio: to je jer nisi htjela u zajednicu, izgubila si ljubav jer nisi htjela slijediti Kristov put, dobivala sam SMS-ove u 3 ujutro da Sotona vodi moj život, pojavljivali su se kod mene na poslu i još dosta toga! Dugo vremena zbog svega što sam čula i doživjela, nisam željela ići na misu, počela sam sumnjati u svoju vjeru i Katoličku Crkvu. Trebalo je neko vrijeme da sve dođe na svoje i da neke rane zacjele(još uvijek ne sve).
Danas kada razmišljam o svemu, pitam se kako se osjećaju bivši članovi kada se ja još uvijek osjećam loše. Kako se njima može pomoći da se oslobode boli koju osjećaju? Hoće li ikada doći do toga da im netko pomogne? Pa ja nisam bila član puta a još uvijek nosim ožiljke!
Želja mi je porazgovarati s nekim bivšim članovima i otvorena sam za to!
Na kraju svega- vjerujem u Isusa Krista i istinu! Neka se sazna prava istina!
Suosjećam sa vama i drago mi je da ste napisali ovo svjedočanstvo,prije svega nemojte nikada napustiti Krista i Katoličku Crkvu,KC je puno više od neo zajednice,nemojte nikada poistovjetiti našu crkvu s njima,dosta je njihove retorike i demona,zastrašivanja,razumijem jako dobro sve ovo što ste napisali,ako niste s njima ili ste poganin ili samo jadni”katolik nedjelje”ili su u vama demoni,idite na svete mise,ne zaboravite draga da njihove nisu ništa jače i bolje od naših nedjeljnih svetih misa,nikada to ne zaboravite,Gospodin gleda naša srca,a ne pripadnost nekom pokretu ili sekti,žao mi je zbog svega što ste pretrpili,i ja bih vas htjela upoznati i podjeliti svoje iskustvo,neka vam Krist bude svjetlo i nada,a ne neka grupa koja sebi pripisuje ekskluzive,neka vas Gospodin blagoslovi! Hvala Paxtibi na ovoj stranici!
aha ja sam isto neokatekumen ali ne slazem se sa svime sta prakticiramo i to sam im reka oni nasilu hoce ljude ugurat u zajednicu nemos tako…
bili tko tko želi razgovrati o iskustvu može se javit na mail: hillbrow@net.hr
Još jednom želim iskreno zahvaliti ljudima koji su pokrenuli ovu stranicu u nadi da će istina biti otkrivena, a nepravda konačno ispravljena. U NZ sam provela punih pet godina i jedino što mogu reći je da sam na raspolaganju svima kojima treba utjeha povodom toga. I sama sam bila svjedokom teških zločina počinjenih od strane ‘glavnih’, a šteta što FBI to ne kažnjava. Ovdje bih se željela na trenutak obratiti direktno autorici teksta kojeg komentiram; imaj na umu: NISI SAMA U OVOME! Moj ti je savjet: Okruži se onima koji te vole i uz koje se osjećaš sigurno i u koje imaš povjerenja, a oni će ti svaki dan podizati samopouzdanje. Ovo je ‘lijek’ koji je i meni pomogao.
Imala sam 17 i pol godina i dečka koji je naravno također bio član NP. Kao vrlo mlada sam ušla u zajednicu i nakon tri godine odlučila napustiti NP, ali tu nastupa moj dečko da mi kaže imperativno: “NE ŽELIM CURU KOJA JE VAN ZAJEDNICE! AKO ODEŠ, MOŽEŠ SE POZDRAVITI SA MNOM!” To sam trpjela iduće dvije godine, a onda sam napustila i NP i njega bez imalo grižnje savjesti jer mi je već bilo dosta svega. U međuvremenu sam maturirala, a da ne govorim koliki pritisak su ‘zajedničari’ vršili na mene govoreći kako je Gospodin važniji od mature, pa nije bitno ako ne položim. Cijelo vrijeme sam, naravno, krivila sebe misleći kako sam ja ona koja ne valja, a sad mi je drago vidjeti da nisam bila jedina koja je patila i da je sa mnom sve u redu. Dvije stvari su bile vrlo interesantne: zašto se moraju pjevati samo Kikove pjesme i zašto ako je novac sakupljan u crnim vrećama kao znak smeća, oni ga uvijek iznova pitaju? Zar im nikad nije dovoljno novca? Zar će uvijek gurati nos u čiju intimu i zašto misle da svaki put kad legnu u krevet sa bračnim partnerom moraju dobiti dijete??
Sve to me mučilo dan i noć.. Mislila sam kako već rekoh da sam ja luda. Danas bih savjetovala svakome da se kloni NP, a ako je već u tome, da nikoga ne povlači za sobom kao i to da ako je van toga, da potraži pomoć od onih koji su to sve već prošli jer samo netko tko je proživio sve to, može razumjeti o čemu je tu točno riječ… O VRHUNSKOJ MANIPULACIJI! Sjećam se kao da je sada, imala sam temperaturu 39,5, a dečko me pitao jesam li bila na euharistiji. Rekla sam da nisam jer sam bolesna, na što je on skočio kao sumanut i vikao: “To te sotona vara, trebala si otić, nije bitno što imaš temperaturu, to je sve sotonina varka!!!” Eto, sad draga autorice vidiš da tvoj dečko nije jedini sumanut jer ta zajednica od inače dobrih ljudi stvara čudovišta koja se okreću protiv vlastite obitelji naposljetku. Mama i ja smo se nerijetko svađale upravo zbog neokatekumena, a meni je sad samo žao što sam uopće ulazila u sve to. Bilo mi je sasvim dobro i bez toga, kad bolje promislim. Oduvijek sam bila u crkvi, primila sve sakramente i osjećala mir kad bih došla nedjeljom na sv. misu. Ostalo je sve golema zabluda. Ljudi misle da će na NP postati bezgrešni pa onda pljuju po onima koji ne misle kao oni. Osim prevelike razlike između neokatekumenske euharistije koja za njih ima značenje obične bratske večere, a ne spomen Kristove posljednje večere i obnove kalvarijske žrtve, tu je riječ o golemom pritisku na braću i sestre. Ponovit ću, to može razumjeti samo netko tko je sam prošao kroz sve to. I naravno da se skriva o čemu je riječ jer kad bi ljudi znali unaprijed što ih čeka, nitko ne bi pristupio, a kamoli ušao u tu čuvenu zajednicu. Nemam ništa protiv nikoga, ali svatko bi trebao birati sam sebi, a nitko nikoga nema pravo prisiljavati na nešto što taj drugi ne želi. Nikad nam nije rečeno gdje odlazi novac kojeg smo davali, ali ni to da zapravo braća i sestre plaćaju katehistima boravak u hotelu. To je sve jedna velika mućka. Neka braća i sestre su se napustivši NP pokušali ubiti jer tolika krivnja im je pretpostavljena kao da će otići u pakao ako napuste zajednicu. Meni su također nabijali krivnju i govorili kako je samo NP pravi put i kako nema drugog puta ako se želim spasiti. Mislim da je dobro što nisi ulazila u tu zajednicu jer bi tada posljedice za tebe bile kobne. Ima osjetljivih osoba, emotivnih, a manipulatori sa NP to jako dobro znaju i jedino što im je cilj je uništiti na emotivnom, psihičkom i fizičkom planu te ljude kao i opljačkati ih, pa se čovjek zapita, zar nam je to potrebno danas u doba krize?? Žele nas uvjeriti kako je desetoro djece najnormalnija stvar na svijetu, a i to je jedan od razloga zašto sam napustila NP jer nisam htjela postati stroj za rađanje djece i industrija spontanih pobačaja. Nisam se slagala sa golemom nepravdom koja se nanosila ljudima koji nisu bili krivi nizašto već su se samo našli na pogrešnom mjestu, u pogrešno vrijeme, sa pogrešnim ljudima tj. manipulatorima i to je sve. Jedno od prvih stvari koje sam primijetila, a koje mi se nisu činile korektne jer ljudi su odavno sišli sa stabla, ako me razumiješ što želim reći, je da žena na NP nema nikakva prava. Nema pravo glasa, ne smije reći mišljenje, suprug je glavni u svemu i gospodari njome, u protivnom joj se kaže da je emancipirana. Jedino ima ‘čast’ postati stroj za rađanje djece i sluškinja. Konzervativna sam poprilično i nisam za neke moderne stvari, ali što je previše, previše je. Eto, mislim da sam ti dovoljno opisala tu sektu zvanu NP. Žalosno je vidjeti koliko svećenika pristaje uz NP, ali je jednako toliko dobro vidjeti da još ima onih koji odlučno u svojim župama odbijaju to. I danas da me netko pita bi li se vratila u zajednicu, moj odgovor bi bio: NE!!! Nizašto na svijetu ne bih opet prošla tu torturu, a skratili su mi život za dobrih pet, ako ne i deset godina. Stres kojeg sam svaki put doživljavala bio je tako jak da sam imala noćne more zbog njih. Svaka moja stvar je morala biti javna i detaljno opisana i nisu mi vjerovali da nisam imala seksualnu vezu ni sa kime jer neki su čak izmišljali grijehe kako ne bi ispadali farizeji. Nisi smio reći da nemaš problema jer bi te uvjeravali kako moraš imati problema i kako si grešnik koji ne vrijedi ništa. Neka braća su sami sebe nazivali g****ma kako bi porasli u očima katehista. Prestrašno!!! Ako nas je Bog stvorio na svoju sliku, kako onda možemo biti g**na?? Morali smo imati najskuplju verziju biblije, tzv. Jeruzalemsku bibliju, a tekstove su totalno iskrivljavali i tumačili na svoj način kao i sve ostalo. Pošto sam bila najmlađi kantor, više od pola godine nisam smjela pjevati na euharistiji, a na moju pritužbu sam dobila odgovor kako moram ostati u poniznosti. Najbolje da na ovim portalima ne komentiraju sadašnji neokatekumeni jer njihovo stajalište zbog globalnog ispiranja uma biti će sasvim suprotno iskustvima bivših neokatekumena. Neki su rekli da bivši pričaju samo najgore, a sadašnji najbolje. Ja ću, pak, reći da svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nema pravo nametati drugima. U ovakvim situacijama je teško biti objektivan, ali baš zato treba pisati samo o osobnom iskustvu i zadržati se na tome. Ne mislim loše o onima koji su trenutno na NP, naprotiv, tko voli nek izvoli, ali mislim da će tokom vremena velika većina ili barem dio ljudi uvidjeti isto što i ja, a to je da se tamo odvija teška manipulacija. I za kraj bih htjela spomenuti put u svetu zemlju. Na brdu Tabor je iznenada doletjela granata sa Libanona, a na moje pitanje zašto su nas doveli tamo znajući da je ondje rat, gledali su me sa podsmjehom i rekli: “Ako treba i umrijeti za Isusa Krista…” Svojim ukućanima nikad nisam rekla da je ondje bio rat jer bi oni imali rat po kratkom postupku, a naša televizija ionako nikad ne iznosi činjenično stanje već vlada teška cenzura medija, tako da nitko od nas nije znao da se ondje odvijao rat. Dovedeni smo kao ovce na klanje. Neki nisu otvarali usta, ja jesam.. da im kažem što ih spada. A onda su rekli da nisam poslušna i da ću morati otići kod katehista na razgovor. Naravno da nisam otišla. Dotični dečko me prisiljavao na razgovor sa katehistima što sam izričito odbila jer se trebalo raditi o vjenčanju nakon srednje škole, na što ni u ludilu nisam htjela pristati. Ne zbog želje za grijehom kako su oni to interpretirali, već zbog spoznaje da nisam spremna tako mlada ući u brak. Nekako ne mogu, a da se ne zapitam, možda mi netko i dade odgovor: Tko ima koristi od NP i tko gura to u sve države svijeta jer očito su jak lobi…????
Mislim da su svi komentari suvišni na tvoje iskustvo, a obzirom da si imala takvo iskustvo, vjerovatno si bila jako mlada i nisi znala što želiš u svom životu. vjerovatno živiš vrlo tradicionalno svoje “kršćanstvo” i s takvim si stavom dolaziš pred Krista svaki dan.
Gledaš sve kroz novac i to ti je idol u životu, zato nemaš toliko poniznosti i sve ti smeta što nije u tvojim planovima i onako kako bi trebalo biti po tvojem P.Su.
Tvoji nacrti i Božji nisu isti i to si vidjela već na početku. Pristupaš vrlo racionalno svemu i ne dopuštaš Duhu Svetom da te vodi, o kojem nisi ništa napisala u cijelom svojem postu.
Nisi napisala niti jedno pozitivno iskustvo, niti ijedan plod u svom životu koji ti je Bog dao, niti si vidjela u drugima oko sebe išta pozitivno.
I iz toga se možeš zapitati što si radila tih 5 godina svog života, a i sama sad znaš da godine nisu bitne koliko gdje dolaziš, jer imaš ljudi koji cijeli život idu u Crkvu i ne upoznaju Krista.
Znaš da je Izraelcima trebala 1 noć da izađu iz Egipta, a 40 god. da Egipat izađe iz njih, toliko minimalno traje obraćenje
Trebaš malo razmisliti o svom životu kako ga vodiš i što pišeš prvenstveno o Katličkoj Crkvi i braći koja traže Krista u svom životu.
Moli Duha Svetoga da ti pokaže put i da se obratiš barem jednog dana u životu.
Ja sam u istoj situaciji kako i ti, a to je da svaki dan moram tražiti od Gospodina milost da se obratim, i nisam ništa drugačija od tebe.