Neosi napreduju prema Banja Luki
01.04.2013 | 20:53 | IKA V – 149989/4
Biskup Komarica primio predstavnike Neokatekumenskog puta
| Glavna tema razgovora bila je mogućnost otvaranja Neokatekumenskog puta u Banjolučkoj biskupiji |
Banja Luka, (IKA/TABB) – Banjolučki biskup Franjo Komarica primio je 1. travnja u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci katehiste odgovorne za Neokatekumenski put u BiH, u kojoj su bili vlč. Alejandro Castillo Jimenez, svećenik Porečko-pulske biskupije, bračni par Fulvio i Antonella Falsetti iz Pule te bogoslov Hrvoje Bušić iz Karlovca. Uz biskupa Komaricu susretu je bio nazočan i vlč. Davor Klečina, župnik banjolučke župe Pohoda BDM. Glavna tema razgovora bila je mogućnost otvaranja Neokatekumenskog puta u Banjolučkoj biskupiji, konkretno u župi Pohoda BDM u Banjoj Luci. Ekipa odgovornih predstavila je biskupu Komarici život i rad Neokatekumenskoga puta koji ima 40-godišnje iskustvo djelovanja u službi Crkve u više od 100 zemlja svijeta. Vlč. Castillo Jimenez istaknuo je da se Neokatekumenski put otvara samo u onim biskupijama i župama u kojima je to izričita želja mjesnog biskupa i župnika te ponovio riječi Benedikta XVI. da je Put “Božji dar Crkvi koji se stavlja biskupu kao jedan od načina biskupijskog ostvarenja kršćanske inicijacije i premanentnog odgoja u vjeri”. Biskup Komarica je izrazio radost i zadovoljstvo zbog otvorenosti Neokatekumenskog puta da započne svoje poslanje u Banjoj Luci, izrazivši nadu da će to biti veliki doprinos Crkvi u novoj evangelizaciji na koju su nas u Godini vjere pozivali prethodni papa Benedikt XVI. i sadašnji papa Franjo. Uputivši ih na suradnju sa župnikom Klečinom, koji je izrazio želju za otvaranjem Neokatekumenskog puta, biskup je ekipi odgovornih dao blagoslov da u uskrsnom vremenu započnu s tzv. “inicijalnim katehezama” za mlade i odrasle u središnjoj banjolučkoj gradskoj župi. Neokatekumenski put je na području Banjolučke biskupije već prije bio prisutan u župama Glamoč i Livno, ali su se zajednice vremenom ugasle zbog nekih objektivnih poteškoća. U Vrhbosanskoj nadbiskupiji neokatekumenske zajednice uspješno djeluju u župama Žepče i Sarajevo – Katedrala, dok u Vogošći već dvije godine djeluje neokatekumensko međunarodno misijsko sjemenište Redemptoris Mater kao i zajednica obitelji u poslanju, tzv. Missio ad gentes.
don Alejandro, jako drag svecenik.
Hvaljen Isus i Marija
“Heb 13,8 Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke. 9Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima!”
“Mt 24,24 Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane.”
Sljedbenici NP crkve su neumorni u svojim osvajačkim pohodima. I dalje obilaze morem i kopnom da pridobiju jednog sljedbenika NP crkve. I kao ričući lavovi, obilaze tražeći koga će dovesti u NP crkvu. Sve s ciljem da stvore samo NP crkvu, da izbrišu RKC, i da ustoliče lažnog boga (bog im je neokatekumenski put, NP).
U statutu NP crkve, odnosno u ugovoru potpisanom između dvije crkve (RKC i NP crkve), piše da sljedbenici NP crkve smiju doći u RKC samo na župnikov poziv (“na izričitu želju mjesnog biskupa i župnika”). No, za sljedbenike NP crkve, to je “mrtvo slovo na papiru”. Kako rekoh, u stvarnosti, sljedbenici NP crkve obilaze sve biskupije, župe, župnike i pokušavaju ih kupiti / prisiliti / obmanuti / zaslijepiti / nagovoriti da otvore NP. Kupiti nije pogrešna riječ, jer im obećavaju od duhovnog procvata župe do materijalnih donacija, od privlačenja onih udaljenih od crkve do obnove župe…
A kad nekog pridobiju, onda naprave igrokaz koji se zove: “A sad, vi nas službeno pozovite”. (Ima li koji biskup/župnik RKC koji je pozvao sljedbenike NP crkve a da nije prošao navedeni postupak? Neka se javi i svjedoči.) A, ako ih netko odbije, tad imaju frazu kako će isti: “Jednog dana odgovarati bogu jer nije htio NP.” A postoje i brutalnije fraze od navedene. I, kad dobiju dopuštenje za održavanje kateheza NP crkve u nekoj župi RKC, tad ne lijepe plakate za kateheze samo u toj župi, nego i po ostalim župama, što ne smiju raditi.
No, nije to jedino u statutu NP-a, čega se sljedbenici NP crkve ne drže. Nije to jedino u statutu čega se ta himba lažljivaca ne drži, ta himba lažljivaca otupjele savjesti koja zabranjuje svojim sljedbenicima ženiti se onima koji nisu sljedbenici NP crkve (kao i ići u sjemeništa koja nisu NP sjemeništa), koja im nameće samo NP a odvraća ih od svega što nije NP (i plaše ih svim što nije NP), koja svojim sljedbenicima zabranjuje ići na sva mjesta koja je Bog stvorio, što više, himba otupjelih lažljivaca koja proglašavaju samo sebe od Boga a sve ostale od đavla.
Početi ću od Mise. Misa u NP crkvi i misa u RKC imaju 30 razlika. A to su: bacanje/otresanje posvećenih čestica po podu odnosno po robi (prilikom primanja Krista u obliku kruha na dlan ruke, posvećene čestice kruha se raspadnu na više manjih čestica. Da bi se do kraja pričestilo, mora se 6-7 puta polizanim prstom prijeći preko dlana i to prinijeti u usta. Većina to ne čini, nego nakon prinošenja većih čestica, jednostavno napravi s rukama pljes/pljes i/ili još obrišu ruke o hlače/suknju, tako da Krist završava po podu ili po robi sljedbenika NP crkve), uvod u misu (koji se najčešće sastoji od slijedećih fraza: “Evooo, braćo, tu ste zato jer vas je bog tu pozvao”, “Mnogi nisu ovdije s nama, nego se sad drogiraju, opijaju, bludniče…”, “Otvorite vaša srca”), tri uvoda u čitanja, (nedjeljna) misa se održava subotom navečer, davanje odjeka, davanje mira u različitom trenutku nego u RKC, poljubac prilikom davanja mira, (obavezna) pričest pod vinom (crnim, bijelo vino zabranjeno), pričest pod pečenim kruhom (napomena: neki koji su to prvi put vidjeli, nazvali su taj kruh lepinjom), ples oko oltara nakon mise, uređenje crkve po neokatekumenskim (Kikovim) pravilima, zaključavanje crkve ili prostora za vrijeme mise, najavljivanje gostiju prije mise (gost je netko tko nije sljedbenik NP crkve a doveo ga je neokatekumen), užasna buka to jest ćakulanje sve do početka mise, uvijek iste vjerničke (sveopće molitve) uz obaveznu molitvu za neokatekumenski put i njegove osnivače, izricanje naglas osobnih molitava i/ili zahvala vjernika (najčešće nakane tih molitava su za nečije obraćenje, te da isti uđu u NP, a oni koji su izašli da se vrate), držanje ruku u zraku za vrijeme molitava, stajanje za vrijeme “pretvorbe” (ne kleči se), neokatekumenske (Kikove) pjesme – sve ostale isključene (zabranjene), konstatno kašnjenje početka mise (rijetko se događa da misa počne na vrijeme), obavezan naklon prije primanja pričesti, pljeskanje rukama dok se pjeva, ne skupljanje milostinje, svaka zajednica NP crkve mora imati svoju odvojenu misu (radi malog broja svećenika, spajaju više zajednica NP crkve da imaju skupa misu, ili ih po mogućnosti podjele na one koje su duže u NP-u i na one koji su kraće u NP-u), čitanje apostolskog a ne carigradskog vjerovanja, pri kraju mise svećenik pita ima li tko kakve obavijesti u vezi zajednice (pa ako ima taj i kaže), “instaliranje” svog oltara, pričešćivanje svih iz istog kaleža na način da se pije iz kaleža (mnogi pri tom strahuju da se na njih ne prenesu bolesti i infekcije, virusi i bakterije, od drugih). Postoje još dvije razlike, jednostranog karaktera: neokatekumeni vjeruju da je misa u NP crkvi “bolja” od mise u RKC, odnosno da je misa u NP crkvi “prava” a ona u RKC “kriva”. E sad pitanje: da li im je to sve nabrojano dozvoljeno u statutu?
Možda se i nađe ponešto od toga što im je dozvoljeno, a u vezi je mise. No, sljedbenici NP crkve imaju i ostale svoje obrede/rituale, i to sljedeće, pa se unaprijed pitam što im je od toga dozvoljeno u statutu, i u kojoj formi/obliku. A to su: svoje službe riječi, pripreme za službu riječi, susreti s katehistima, prijelazi (skrutiniji), nedjeljni susreti (nedjeljne konvencije unutar zajednice i unutar vlastite obitelji), “prijenosne” konvencije (godišnje), navještaji (za došašće, korizmu, uskrs), zajednička (međusobna) slavljenja nove godine, međusobna ženidba, vjenčanja na “neokatekumenski” način, pokornička slavlja, centar za zvanja, predstava za djecu za tri kralja, “poslanja” odnosno širenje NP-a, neokatekumenska sjemeništa odnosno neokatekumenski svećenici, katehizacija katehista, krštenja djece u NP-u, uskrsno bdijenje na “neokatekumenski način”, “navještanja” po gradu i po kućama, neokatekumenska hodočašća, davanje desetine svojoj zajednici (a ima ih i koji prodaju svu svoju imovinu i idu u “poslanje”), hodočašća “na Papu” s obveznim susretom s Kikom, hodočašća “na Kika”, molitve “po naredbi” i “po potrebi”, slijepo i bezuvjetno slušanje katehista (biti u poslušnosti katehistima), nagovaranje rodbine, prijatelja, ukućana i ostalih da se “pridruže putu”, “kolekte” to jest skupljanje novaca za potrebe NP-a, prenošenje “neokatekumenske” vjere vlastitoj djeci i svim ostalima, uređenje prostora u kojem borave NP-ovci po neokatekumenski nacrtima, “neokatekumenski” sprovodi, svjedočenja “o neokatekumenskom putu”, predstavljanje s riječima “ja sam neokatekumen”, reklamiranje kateheza, reklamiranje NP-a na susretima na kojima su prisutni ostali vjernici RKC, konvencije za djecu, čuvanje djece dok su roditelji zauzeti oko NP-ovskih aktivnosti, neokatekumenska došašća, pranja nogu, ljubljenje križa, neokatekumenska groblja i ima još toga. (Dvije napomene: sve nabrojano i ne nabrojano sljedbenici NP crkve nazivaju frazom “činiti put”. To “činjenje puta”, Kiko im svake godine proširuje s nečim novim, odnosno proširuje im zapise i produljuje rese.)
Drugim riječima, sljedbenici NP crkve imaju sve nabrojano i ne nabrojano u NP crkvi, napravljeno po nacrtima / zamislima / na(zlo)dahnućima Kika, i sve to se više ili manje razlikuje od istog u RKC. I sve nabrojano je rezervirano samo za sljedbenike NP-a i (većina) zatvoreno za one koje nisu sljedbenici NP crkve. Jedino, ako se koji sljedbenik NP crkve mora krizmati, onda to učini u župi s ostalim vjernicima RKC, a sve ostalo sljedbenici NP crkve čine u svojoj NP crkvi, i to na način koji se manje ili više razlikuje od RKC.
Treba i napomenuti, da su to sve sljedbenici NP crkve činili i dok nije bio potpisan statut. A nakon potpisivanja statuta, sljedbenici NP-a su počeli činiti i neke nove stvari, kao na primjer graditi svoja neokatekumenska groblja. http://www.paxtibi.net/?p=2133
Statut je u realnom životu, mrtvo slovo na papiru za sljedbenike NP crkve. Ali, nije njih briga niti za statut jer imaju svoj pismeni i usmeni nauk, niti za Papu (nemaju ga), niti za RKC (imaju svoju NP crkvu), niti za župu u kojoj borave (jer imaju svoju zajednicu službenog naziva: X (npr. treća) zajednica te i te župe)), niti za Sveto Pismo (imaju kateheze umjesto Biblije), niti za Katekizam Katoličke Crkve (važno je ono što katehisti govore), niti za župnika (važno je i slušaju samo ono što im govore u NP-u. A ako je župnik sljedbenik NP crkve, važnije je što govore katehisti a ne on), niti ih je briga za ostale župljane (Isti su pogani, tradicionalni vjernici, katolici nedjelje, neobraćeni… A “briga” sljedbenika NP crkve se sastoji u tome da ih sve dovedu u NP crkvu), niti ih je briga za Boga (bog im je NP, neokatekumenska zajednica), niti ih je briga da nasljeduju Krista (nego nasljeduju Kika).
U oči upada izjava da su se neke “zajednice vremenom ugasle zbog nekih objektivnih poteškoća”. To je priopćenje iz biskupije, pa je zato navedeno. Inače, u NP crkvi se od svojih sljedbenika taji da je bilo nekih zajednica koje su se raspale/ugasile, da su postojale neke zajednice NP crkve u nekim mjestima i župama a danas više ne postoje. Isto tako, u NP crkvi se taji od svojih sljedbenika da postoje neki koji nisu išli u neokatekumensko sjemenište nego u neko drugo. Taji se i činjenica o stotinama tisuća onih koji su bili sljedbenici NP crkve a sad više nisu. Taje se i njihova negativna svjedočanstva o NP-u. U NP-u se ovako prikazuje stanje: u župi xy postoji 10 zajednica s 200 članova, a 5 članova NP-a je otišlo u neokatekumensko sjemenište.
Tako njima i drugima prikazuju stanje, a pravo stanje je slijedeće. Ukupno je u župi xy održano 20 uvodnih kateheza. Prosječno je bilo oko 150 ljudi koji su dolazili na te kateheze (neki jednom a neki cijelo vrijeme). Od tih 150, njih 50 bi išlo u hotel na ulazne kateheze. Od tih 50, 5 bi u startu odbilo ući u NP crkvu, a od onih što su pristali, daljnjih 5 ne bi nikad došlo. Znači, već ih je 40. I da skratim priču, nakon par godina, na prvi prijelaz/skrutini bi došlo 20 ljudi, nakon par godina na drugi prijelaz/skrutini 10 ljudi. I to je dobar prosjek, jer, neke su se zajednice kompletno raspale. A neke zajednice bi spajali radi manjka ljudi u dotičnim zajednicama. Inače, da nije tako, bilo bi 20 zajednica. I dalje, bila su dvojica koja nisu išla u neokatekumensko sjemenište. Znači, od 20 puta 150 ljudi koji su slušali kateheze (cca 3000 ljudi), do drugog prijelaza ih je ostalo 200, što čini postotak od nekih 7%. A i nakon drugog prijelaza, ljudi izlaze iz NP crkve, neki i nakon 10-20-25 godina (i iznose stravična iskustva o NP crkvi, slična/ista po cijelom svijetu).
Znači, manje od 10 posto ljudi koji dođu u kontakt s NP crkvom, postane/ostane sljedbenicima NP crkve. To i jest pravo stanje. I manje od 10 posto svećenika RKC su u nekoj vrsti “kontakta” s NP crkvom, dok ih je preko 90 posto donijelo odluku: NP crkva? NE!!! A to je i odgovor na tvrdnje sljedbenika NP crkve o putu kao “božjem daru”, o 40-godišnjem iskustvu djelovanja u službi Crkve u više od 100 zemlja svijeta i sličnim neokatekumenskim ispiranjima mozga. Da ponovim odgovor preko 90 posto laika i klerika RKC: NP crkva? NE!!!
A veliki postotak, možda i preko 90 posto sadašnjih sljedbenika NP crkve, trenutno bi napustili NP da su u slobodi da to učine. Ali, nisu u slobodi (strah, mentalno / psihološko ropstvo, materijalno ropstvo, opsjednutost, osjećaj da si bolji od drugih, izmanipuliranost, ne imanje vlastitog nego kolektivnog-neokatekumenskog razmišljanja, očekivanje raznih milosti koje će ti bog dati samo u NP crkvi i nigdje drugdje…)
Taj odgovor, da je preko 90 posto laika i klerika RKC reklo ne NP crkvi, da oni koji su izašli iz NP crkve iznose stravična iskustva, da oni koji su došli u kontakt s NP crkvom i sljedbenicima NP crkve također iznose negativna iskustva, da postoje stotine tisuća onih koji su bili sljedbenici NP crkve a sad nisu, da postoje oni koji nisu (otrgavši se iz ralja NP) išli u neokatekumensko sjemenište, te činjenice sljedbenici NP crkve taje. To je tabu tema u NP crkvi. Po usmenom nauku/vjerovanju u NP crkvi, isti nisu učinili što je bog od njih tražio, isti su okrenuli leđa bogu, iste je đavao prevario, isti će jednog dana odgovarati pred bogom jer su to učinili, isti se nisu htjeli obratiti… Odnosno, u priopćenju biskupije isti su to učinili zbog zbog “nekih objektivnih poteškoća”.
“Ef 5,11 A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte, 12jer što potajno čine, sramota je i govoriti. 13A sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je.”
“1 Tim 4,1 Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima.”
Eto jednog pitanja za Pehara. Kad već pozivaš da se nema udjela u djelima tame hajde ti nama lijepo reci zašto se onda skrivaš iza blesavog nadimka. Pa predstavi se čovječe ako si od istine. Neće te valjda neki neokatekumen pojesti.
Ola Pehar,
nije te dugo bilo. Molim te odgovor na moje pitanje ako ti nije problem.
“Lazite, lazite. nesto ce i ostati”. Rece Voltair.
Sreca da nitko ne uzima ozbiljno Pehara inace bi ovaj tekst mogao biti dobra osnova za tuzbu na osnovu vrijedjanja osoba.
Zalosno da ova stranica ima kao geslo ZA BOGA, KRISTA I CRKVU.
Bog Krist i Crkva ne proizvode ovakav utjecaj na ljude. Ovo ne znaci braniti pravovjerje, NEGO HUSKATI I IZAZIVATI MRZNJU I RAZDOR. Ovo je previse i za neznabosce koji su odgojeni. Ovako moze pisati samo jako ogorcena i nesretna osoba koja nikada nije upoznala Bozansko milosrdje koje lijeci od svake gorcine i mrznje.
u prvu ste Pehar! svaka čast na komentaru
Tvoji izračuni oko kojih si utrošio dragocijeno vrijeme koje si mogao iskoristiti na plemenitiji način, dakle, ti izračuni vrijede za sve zajednice u crkvi. Točno toliko ljudi godišnje se priključi bilo kojoj crkvenoj zajednici, pa čak i samostanima. A eto, dok mnogi trube kako opada broj koludrica, jedna monahinja je rekla; onoliko koliko ih cuje Njegov poziv i odazove se sasvim je DOVOLJNO. Tako da ti te brojke ne drže vodu.
A sve ovo gore opisano od mise do konvivencija… sve to slicno imaju i ostale zajednice i čak molitvena zajednica čiji sam ja član 😉
To što vas KC priznaje ne čini vaše ponašanje manje sektaškim. Možda ste, što se Crkve tiče, samo frakcija, ali frakcija u ovom slučaju nije ništa doli službeno priznata sekta.
moj prijatelj je neokatekumen i dosta puta sam s njim razgovarala o zajednici…i opet mi nije jasno nešto…ako je već sve isto, i tumačenje i prakticiranje vjere, čemu izdvajanje, odlasci subotom na misu…
još nešto što me smeta pomalo…crkva nas uči da je obitelj i vjera baza života, dok neokatekumeni zajednicu stavljaju na prvo mjesto…
Anonimo ha detto…
Kiko Arguello insegna ai suoi seguaci che sono a vita schiavi del demonio, che satana è il padrone della loro vita, che il demonio vince sempre.
Questo ha detto oggi Papa Francesco:
“l’Apostolo ci dice che con la Risurrezione di Gesù qualcosa di assolutamente nuovo avviene: siamo liberati dalla schiavitù del peccato e diventiamo figli di Dio, siamo generati cioè ad una vita nuova. ”
Preuzeto s talijanskog foruma”osservatorio sul cammino neocatecumenale” kiko arguello ovako govori svojim sljedbenicima da su u ropstvu đavla i da je on gospodar njihovog života. Evo što kaže papa Franjo….”uskrsnućem Kristovim nešto novo nastaje:oslobođeni smo ropstva grijeha i postajemo sinovi Božji,dakle jedan novi život nam je dan” Vidite gospođo altea da hrvati nisu jedini koji imaju pritužbe na pesimističnu doktrinu kika arguella,vidite nisu hrvati jeedeini koji baš toliko mogu izmišljati i lagati!
Poštovani g. Bukaro: “Molim te za oprost jer sam te sudio”.
A što se tiče neokatekumena, od moje cure mama je jedna od njih, tako da je često ispitujem o tome. I vjerujte mi na riječ, doći će dan kada će puknuti spone koje vežu neokatekumene i katoličku crkvu. Samo je pitanje vremena.
Ne vidim nista lose u neokatekumenskoj zajednici, tocnije, ne vidim nista lose, a da to nesto nema bilo koja druga zajednica. Svaka ima nesto.
@italija, probaj zaviriti malo dublje unutar sebe, shvatit ces i jedno i drugo. Zaboravi da je to citirao Kiko, samo zaviri.
Inace, malo mudrosti dobro dode. Prije nego osudis informiraj se, pitaj nekog monaha da ti objasni.
Meni se cini, i ne samo meni, da su spone koje vezu OVU STRANICU sa katolickom Crkvom davno pukle. Nisu nikada ni postojale.
Nema nista katolickog ovdje. Ni komentara, ni Duha, ni jedinstva……..ipak je ovdje samo Voltairov duh kako rece jedan od postova.
Ja kada sam malo u bedu navrnem ovdje i smijem se bez prestanka. Uljepsate mi dan i ne mogu se cijeli dan prestati smijati.
Hvala. Hvala.Hvala. Nastavite samo tim putem, puno smijesnih tekstova koji proizvode puno smijeha.
Posebno hvala Peharu, on je zakon:):)
gospođo Altea,došao je i do mene letak kao poziv za kateheze pa me je to zaintrigiralo i baš ovdje u italiji u mojoj župi raspitah se za taj pokret i svećenici mi rekoše ne!
Ako Papa i biskup DA, a zupnik kaze NE koga da alusamo i komu da vjerujemo???
Recite nam glasno i jasno jer nas uvelike zbunjujete.
*slusamo
Svjedoči o tome afera Vatileaks. Pretposljednji Papa je u toj aferi razotkriven kao zarobljenik utjecajnih kardinala, a ne apsolutni monarh. Papin sobar uhićen je nakon što je rimskom novinaru predao pismo američkog konzervativnog kardinala vatikanskom državnom tajniku na kojemu je Papa dopisivao svoje komentare i upute. Američki kardinal se žali da je pozvan na ovogodišnju svečanost odobravanja neokatekumenskog pristupa slavljenja kršćanskog boga, a kao član kongregacije koja je zadužena za odobravanje liturgije nije prethodno konzultiran i da vjeruje da su takve liturgijske inovacije u suprotnosti s Ratzingerovim učenjem. Papa je dopisao da državni tajnik mora uvažiti promatranja važnoga kardinala i zatim nakon susreta s utemeljiteljima Puta nije odobrio sve liturgijske svečanosti pokreta, već je ponovno naložio da se istraži jesu li one u potpunoj suglasnosti s propisanim liturgijskim učenjima i praksom crkve.
Dodao bih samo da nisam katolik, već neopoganin, ali stanje u pogledu ovoga pokreta me zaokupilo posljednjih mjeseci. Ne samo iz osobnih, obiteljskih razloga, već zbog toga što u njemu mogu prepoznati politički i povijesni značaj, ne samo u globalnim razmjerima na koje ne možemo utjecati, nego i lokalnim, hrvatskim, o čemu sam ponešto pisao na političkom podforumu.
@italija – ma i meni je jedan odlican ispovjednik rekao “ne” za sve pokrete, duhovne obnove, zajednice uz naravno argumentirano misljenje, i sto je najbolje, argumenti su mu tocni, ali! nije sve crno-bijelo, u praksi, u zivotu i svojoj dubini, pokreti su potrebni i korisni. jedino pitanje je da li svakome odgovara. u crkvi je cijela jedna lepeza zajednica, nekih ni nema kod nas, raznih karizmi i nenalazi se svatko u svakoj. stvar je ukusa. Ako je Papa nesto odobrio, a krscani pozvani na poslusnost, ne treba se niceg bojati.
@smijeh, i meni je bilo duuuugo smijesno, ali u jednom trenutku vidjeh ovdje mržnju i poriv da molim za te ljude, sve su to neosvjestene rane pa se izrazava na ovakve nacine. svi smo ih puni.
ali potpuno razumijem tvoj smijeh, dugo je ova stranica i mene nasmijavala 🙂
Jučer sam postavila pitanje ali vi ste ga izbrisali,ne znam zašto.
Evo postavljam ga ponovno.Zanima me je li istina šta se kaže u ovom članku-
“Kateheze i doktrina su odobrene od Crkvenog Učiteljstva, pomno ispitane od strane Kongregacije za Nauk Vjere. Volim to slušati nego paxtibi. Inače, sigurno je da ponekad tijekom nekih kateheza se može dogoditi da netko želeći naglasiti neku stvar nešto nespretno reče. Ali tako i mi svećenici nekada u propovijedi nešto nespretno rečemo pa se krivo tumači. Jednom je jedan kolega citirao sv. Pavla i rekao “sve je dopušteno, ali sve ne koristi” (1 Kor 6, 12), ali neka žena nije čula drugi dio, pa ga je napala na kraju mise )) “sram vas bilo, vi svećenik a govorite da je sve dozvoljeno”…
To je jednostavno teškoća govornog, propovjedničkog prenošenja istina. Ali u svojoj naravi, u svojoj biti – ono što se govori na NP je istina! I to je Crkva potvrdila na način da kateheze/doktrina više nisu tek “smjernice za ketehiste”, nego postoji KATEHETSKI DIREKTORIJ NEOKATEKUMENSKOGA PUTA. Time je Crkva to “podigla” na najveću razinu.
OVO JE COPY-PASTE POST (ispricavam se autoru 🙂 ) TAKO DA BUDETE MIRNI U SRCU. 🙂
zna li neko od vas mudraca sa istoka,kako prolaze kateheze u BL?pozdrav svima!
Tu se naprosto nema sto vise raspravljati – kikove izjave su ociti modernizam. Ako netko tvrdi da svetu misu ne trebamo promatrati kao zrtvu, a definicija je Majke Crkve da je sveta misa nekrvna zrtva novog saveza, onda je to modernizam i granicno protestantskoj herezi. Isto tako kad ponavlja doslovce skoro do rijeci Lutherovu herezu o potpunoj iskvarenosti ljudske naravi, da je katolicka ispovijed u tradicionalnoj formi zastranjenje, da je odrjesenje nesto sporedno u promatranju sakramenta itd. Ja ne znam stvarno sto se tu vise ima raspravljati, tumaciti, ili ‘kontekstualizirati’, ako zelimo biti imalo iskreni i objektivni.
liturgijski kreatori su, stalno zabavljeni razmišljanjem kako da liturgiju učine što privlačnijom i što komunikativnijom, i kako da u sudjelovanje uključe što veći broj vjernika, posve izgubili iz vida činjenicu da je liturgija namijenjena Bogu, a ne nama.
@liturgija
Nisam bas siguran da je ta tvoja zadnja recenica pispravna. Po tebi liturgija je namjenjena Bogu, a ne ljudima. Sto je sa npr. Pokornickim slavljem, obredom vjencanja, krstenja….da ne govorimo o Euharistiji iz koje Crkva crpi zivot. Liturgija je život Crkve u kojoj onaj daje slavu Bogu. Interakcija dakle a ne jednosmjerna cesta. Covjek daje slavu Bogu koji ga preko liturgije spasava i ozivljuje. Ne slijedimo mi neko bozanstvo koje treba nase zrtve kako bi se udobrovoljilo.
Grijesis i teoloski ne stoji nikako a da ne govorimo antroploski i lliturgijski.
“A kleveta je gora od grijeha; kleveta je izravni izraz Sotone”.
Papa Franjo, 15.4.2013
Hvaljen Isus i Marija
“Heb 13,8 Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke. 9Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima!”
“Mt 24,24 Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane.”
Postoji 31 razlika između mise u NP crkvi i sv. Mise u RKC. (U dva navrata sam već pisao o tim razlikama, evo i treće dopune.)
1 – Priprema prije mise. (Sastoji se od odabira onih koji će pripremiti misu, odabira onih koji će davati uvode u čitanja i čitati čitanja, kupovine cvijeća i vina, kupovine i krađe zelenila, pravljenja kruha, odabira pjesama za vrijeme mise. To sve čine laici, sljedbenici NP crkve.
Kao zanimljivost navodim da cvijeće koje će se koristiti ne smije biti iz nečijeg vrta, jer to nije dostojanstveno. Ako bi tko htio donijeti ruže iz svog vrta, to nije dostojanstveno, nego te iste ruže mora kupiti u cvjećarni ili tržnici. No, što se tiče zelenila, stvar je drukčija. Za neokatekumenske “kreacije” je potrebno dosta zelenila, koje se u većini slučajeva nabavlja “čerupanjem” gradskih / mjesnih parkova i nasada.
U statutu NP-a piše da se priprema vrši pod vodstvom svećenika, ali to rade laici bez prisustva svećenika.)
2 – Svaka zajednica NP crkve mora imati svoju odvojenu misu. (Radi malog broja dostupnih svećenika, sve zajednice NP crkve u nekoj župi imaju zajedno misu. Ili ih podjele na one koje su duže u NP-u i na one koji su kraće u NP-u, pa svaka “grupacija” ima svoju misu.
Osim što su sljedbenici NP crkve odijeljeni od župe i od RKC, podijeljeni su i unutar sebe. Činjenica da svaka zajednica mora imati svoju misu, jedan je od dokaza. A, kad to ne mogu učiniti, tada ih podijele na “naprednije koji su duže u NP crkvi” i na “manje duhovne koji su kraće u NP crkvi”. Sljedbenici NP crkve misle da su “bolji, veći i obraćeniji” vjernici od svih koji nisu sljedbenici NP crkve. Ali, ta podjela vrijedi i unutar NP crkve, tako da su “bolji, veći i obraćeniji” oni koji su duže u NP crkvi od onih koji su kraće u NP crkvi, oni koji imaju više djece od onih koji imaju manje djece, oni koji su katehisti od onih koji nisu, oni koji slušaju katehiste od onih koji manje slušaju katehiste, oni koji više “čine put” od onih koji manje “čine put”, oni koji su u braku od onih koji nisu, oni kojima je bračni drug u NP crkvi od onih kojima nije, ona djeca čiji su roditelji u NP-u od one djece čiji roditelji nisu u NP-u, oni koji su “odgovorni i suodgovorni” zajednica od onih koji nisu, oni koji su “u poslanju” od onih koji nisu…
Zanimljiva je i činjenica, da svi oni koji su ulaskom i boravkom u NP crkvi postali “bolji, veći i obraćeniji” vjernici, napuštanjem / odlaskom iz NP crkve, bilo to nakon 5/10/15/20 ili više godina, gube status “boljih, većih i obraćenijih vjernika” i postaju “obični svjetovni neobraćeni pogani”. I još dobiju etiketu da su “otpadnici od vjere”.
3 – Uređenje crkve po Kikovim (neokatekumenskim) pravilima. (To uključuje neokatekumenski oltar, NP ambon, NP pokrov preko ambona, NP (Kikovu) sliku na ambonu, NP vaze, NP tepih, NP križ, najmanje jednu od Kikovih slika na zidu crkve / prostora, NP pokrov preko oltara, ukrašavanje NP oltara cvijećem, NP raspored klupa, NP kalež i plitica… Znači, kad sljedbenici NP žele održati misu u nekoj crkvi RKC, “izmijene” je po Kikovim uputama, “izbace” određene postojeće stvari (znakove) od RKC i “ubace” svoje stvari (znakove) NP crkve. To ponašanje još i više dolazi do izražaja u prilikama tipa uskrsnog bdijenja. Mnogo puta su sljedbenici NP-a imali uskrsno bdijenje u crkvi u kojoj inače ne borave. Sljedbenici NP-a bi uvijek dovezli dva velika, dupkom puna kombija svojih stvari (znakova), pobacali iz te crkve RKC ono što se koristi u toj crkvi i zamijenili svojim dovezenim stvarima (znakovima). Uređenje crkve / prostora po Kikovim (neokatekumenskim) nacrtima, ne odnosi se samo na misu nego i na ostale obrede u NP-u.
4 – Najavljivanje gostiju prije mise. (Gost je netko tko nije sljedbenik NP crkve a doveo ga je neokatekumen. Tada prije početka mise “odgovorni” izađe na ambon i kaže: “Predstavio bi vam tu i tu osobu koju je doveo taj i taj”. I svi moraju zapljeskati.)
5 – Buka (međusobno pričanje i dovikivanje) i nered (jedan dio nazočnih ne sjedi nego se “vrti” uokolo) sve do početka mise. (Unutra, u crkvi ili prostoru u kojem će se održati misa.)
6 – Redovito kašnjenje početka mise. (Rijetko se događa da misa počne na vrijeme.)
7 – Zaključavanje crkve ili prostora za vrijeme mise. (Lažu kad kažu da ne zaključavaju crkvu ili prostor za vrijeme mise.)
8 – “Popunjavanje” prvih redova / klupa / stolica. (Prije početka mise, a i ostalih NP obreda, svi moraju tako sjesti da počevši od prve prema zadnjim klupama ne smije biti praznih mjesta. Ako na primjer, prije početka ima jedno slobodno mjesto u prvoj klupi, tri slobodna mjesta u drugoj klupi i tako dalje, onda naređuju ljudima iz zadnjih klupa da popune ta mjesta. Ako to nije učinjeno, onda će neokatekumenski svećenik ili svećenik RKC koji se preobratio na neokatekumenizam na početku mise reći da se popune ta prazna mjesta. Pravilo je da “prvi” redovi moraju biti popunjeni, a kako se ide prema zadnjim redovima, može biti i pokoje prazno mjesto. To se radi zato jer je Kiko donio ta pravila, a sljedbenicima NP crkve se to prikazuje kao “stvaranje zajedništva”, odnosno postoji fraza “Sjednimo svi jedni do drugih kako bi bili u zajedništvu.”
Zanimljivost: kad sljedbenici NP crkve imaju službu riječi i dođe ih na primjer 10, a u prostoriji ima 25 stolica, onda 10 stolica postave “u obliku slova U”, a ostalih 15 stolica premjeste i slože ih u ugao prostorije kako bi izgledalo da su sve stolice popunjene.)
9 – (Nedjeljna) misa se održava subotom navečer. (Kad ih netko pita, zašto subotom navečer imate misu, a ne nedjeljom, isti može dobiti odgovor / frazu: “Mnoge je mlade ta misa spasila da se tu večer ne drogiraju i / ili ne opijaju.” No, radi se o ispiranju mozga, jer, ti isti mladi se mogu drogirati i / ili opijati nekim drugim danima, kad već subotom navečer ne mogu. I, da je to ispiranje mozga i istina, kakve to onda ima veze s starijima? Zašto stariji ne idu nedjeljom na sv. Misu, nego idu subotom?
Postoje mnogi, statistički gledano većina, koja godinama nije išla nedjeljom na sv. Misu u župu. Isti krše i odredbu kojom je sljedbenicima NP crkve naređeno da bar jednom mjesečno moraju ići na nedjeljnu sv. Misu u župu. Ali, većinu sljedbenika NP crkve nije briga niti za odredbe / statut jer imaju svoj pismeni i usmeni neokatekumenski nauk, niti za Papu (nemaju ga), niti za RKC (imaju svoju NP crkvu), niti za župu u kojoj borave (jer imaju svoju zajednicu službenog naziva: X (npr. treća) zajednica te i te župe), niti za Sveto Pismo (jer su im Kikove kateheze i Kikove pjesme iznad Biblije), niti za Katekizam Katoličke Crkve (“imaju” ono što im katehisti govore), niti za župnika (važno im je i slušaju samo ono što im govore u NP-u. A ako je župnik sljedbenik NP crkve, važnije je što govore katehisti a ne on). Nije ih briga niti za ostale župljane. Ti župljani, zato jer nisu sljedbenici NP crkve, po usmenom nauku NP crkve su pogani, tradicionalni vjernici, katolici nedjelje, neobraćeni, svjetovni… A “briga” sljedbenika NP crkve se sastoji u tome da ih sve dovedu u NP crkvu. Na kraju, nije ih briga niti za Boga (jer im je bog NP / neokatekumenska zajednica / etape puta), niti ih je briga da nasljeduju Krista (nego nasljeduju Kika).
Napomena: osim što nazivaju sve one koji nisu sljedbenici NP crkve tim nazivima, optužuju iste da napuštaju RKC. No, da vidimo brojke o napuštanju RKC i NP crkve. NP crkvu napusti preko 90 posto njenih sljedbenika, a da je taj postotak isti i kod RKC, onda bi trenutno od milijardu vjernika RKC ostalo sto milijuna. A jedan veliki postotak onih koji su se pridružili NP crkvi, to je učinio tako što je napustio / prešao iz RKC u NP crkvu. I svi koji napuštaju NP crkvu, više ili manje, iznose stravična iskustva o NP crkvi, ista ili slična po cijelom svijetu. I u većini slučajeva se svi vrate nazad u RKC, a sve je više i onih koji nakon povratka ne žele ići u župu gdje borave neokatekumeni, nego u neku drugu župu gdje nema neokatekumena. A takvih je sve više i među onima koji nikad nisu bili sljedbenici NP crkve. Oni koji se nakon izlaska iz NP crkve ne vrate u RKC to učine zato jer su poistovjetili NP crkvu i RKC. Velika većina onih koji još jesu u NP crkvi, trenutno bi napustila NP crkvu, ali nisu u slobodi da to učine: zarobljeni su s jedne strane strahovima ako to učine a s druge strane zavedeni raznim obećanjima ako to ne učine. Evo nekih fraza / nauka iz NP crkve: “Živ ili mrtav ali moraš dolaziti u zajednicu (NP)”, “Ako napustiš NP, napustio si boga”, “Đavao te želi prevariti da ne dolaziš u NP i ne slušaš katehiste”, “Samo u NP-u će ti bog sve dati i ostvariti plan što ga ima s tobom, nigdje drugdje”, “Bog te pozvao u NP i ne želi da ideš nigdje drugdje.”, “Ne smiješ ništa govoriti protiv NP-a jer huliš na duha svetog.”
Glavni motiv neokatekumenske “zabrinutosti” oko napuštanja RKC je taj što žele sebe proglasiti onima koji će “spasiti” RKC. Samo naprijed Vatikan, povjerujte im u tu demonsku laž i “transformirajte” RKC u NP crkvu, pa će od milijardu vjernika RKC ostati ih manje od sto milijuna, s daljnjom velikom tendencijom odlazaka. A 900 milijuna ne bi imalo drugog izbora nego da odu u Pravoslavnu Crkvu, koja je najbliža (bivšoj) RKC.
10 – Uvod u misu. (Taj “uvod” prije početka mise izriču laici. Najčešće se sastoji od slijedećih fraza: “Evooo, braćo, tu ste zato jer vas je bog tu pozvao”, “Mnogi nisu ovdije s nama, nego se sad drogiraju, opijaju, bludniče…”, “Otvorite vaša srca”)
11 – Uvodi prije sva tri čitanja Riječi Božje. (Te “uvode” također izriču laici. Ti “uvodi” trebali bi “uvesti” prisutne u čitanja Riječi Božje. Možemo ih podijeliti u tri vrste. Za primjer neka posluži Mt 28,16-20.
U prvoj skupini uvoda prepričava se, s više ili manje riječi, ono što slijedi u Riječi Božjoj. Primjer: “Evooo, braćo, etoo, u Evanđelju ćemo čuti kako su učenici išli tamo gdje im je Isus naredio, kako su Mu se poklonili, kako im je Isus, eto, pristupio, kako im je On, evo, govorio, kako im je, eto, rekao da Mu je, evo, dana sva vlast…”
U drugoj skupini uvoda, teži se tumačenju Riječi Božje koja slijedi. Primjer: “Eto, čuti ćemo, evo, kako su se učenici poklonili Isusu. A klanjamo li se mi, eto, Isusu ili se klanjamo, evo, svojim idolima? I čuti ćemo kako je Isus rekao da će, evo, ostati, eto, s nama do kraja svijeta, a to znači da nas Isus poziva da ne mislimo kako nas je On, eto, napustio, nego, evo, kako je uvijek s nama.”
Treća skupina uvoda, sastoji se od uvijek istih rečenica, koje glase, otprilike: “Otvorite svoja srca.”, “Poslušajte Riječ Božju.”, “Pozivam vam da obratite pozornost na slijedeće čitanje, možda će vam spasiti život.” Napomena: po usmeno prenesenom neokatekumenskom vjerovanju, Riječ Božja pročitana na neokatekumenskoj misi, može nekome spasiti život. Ali, ta ista Riječ, koja će sutra, u nedjelju, biti proglašena na sv. Misi u RKC, ta Riječ ne spašava život, ta Riječ ne obraća ljude, ta Riječ ne čini ljude sretnim…
U praksi, uvodi se često sastoje od miksa, prije navedena, tri oblika uvoda.
12 – Davanje odjeka. (Odjek je osvrt na čitanja iz Biblije. Izriču ih na glas prisutni laici nakon što je proglašeno Evanđelje a prije homilije. Iako je sljedbenicima NP crkve rečeno da se odjek daje na Riječ Božju, mnogi daju odjek na uvode, neki i odjek na odjek, neki na pjesme, a neki i na nešto treće. U odjeku bi po pravilu trebalo reći što tebi pročitana Riječ Božja kaže za tvoj život.
Najčešći odjeci u NP crkvi se s jedne strane sastoje u “blaćenju” samog sebe raznim frazama / riječima (neprihvatljivo je iznositi dobre / lijepe činjenice o sebi). Drugim riječima, iznosiš / ispovijedaš neke grijehe / nesavršenosti / mane / slabosti o sebi. S druge strane, odjeci se sastoje u hvaljenju / veličanju neokatekumenskog puta riječima / frazama tipa: “Da ja nisam na neokatekumenskom putu ja bih nekog ubio/ubila, drogirao/la bi se, rastavio/la bi se…” Drugim riječima, “ispovijedaš” grijehe koje nisi počinio.
Još četiri napomene. Mnogi odjeci počinju riječju: “Mene dira…” Nakon nekog vremena provedenog u NP crkvi, čim netko “zine”, već znaš što će taj u odjeku reći. Dopuštena su maksimalno 3 do 4 a i 5 odjeka. Mnogima je odjek, odnosno, slušanje tuđih odjeka, veliki motiv za dolazak i “najzanimljiviji” dio mise, jer se većina odjeka sastoji u iznošenju “crne kronike” o sebi, a poznata je ljudska sklonost čitanju crne kronike u novinama.
13 – Davanje mira u različitom trenutku nego u RKC.
14 – Poljubac prilikom davanja mira. (Jedan dio, a radi se o neoženjenim/neudanim osobama, koristi priliku da se poljubi s osobom koja im se sviđa a koja ih “ignorira”, tako što sjednu blizu te osobe. Bolje išta nego ništa, a možda i privuku pažnju te osobe.
Sljedbenike NP crkve usmjeravaju da traže buduće bračne drugove u NP crkvi. Kao buduće bračne drugove isključuju sve koji nisu u NP crkvi, bez obzira jesu li isti katolici, ateisti, pripadnici drugih vjera. Zabranjuju im da im budući partner bude netko tko nije sljedbenik NP crkve. Straše ih da je će biti loše za njih ako im partner ne bude u NP crkvi i obećavaju im u ime boga razne milosti u braku ako im je partner u NP crkvi. Ako netko nađe neku osobu koja nije u NP-u, mora tu osobu dovesti u NP. Ako ju ne dovede, mora ju napustiti. Ako se ipak vjenča s tom osobom, mora biti svjestan/na da je učinio/la nešto što bog od njega/nje nije tražio i da će u tom braku proći loše/lošije nego da mu/joj je bračni partner iz NP crkve. Kako rekoh, nameću im da traže partnere u NP crkvi i obećavaju im u ime boga da će im bog poslati, kad tad, tog partnera. Stoga, sjesti blizu neke osobe koja ti se sviđa, a ista te “ignorira”, nije samo prilika da se poljubiš s tom osobom, nego se može dogoditi i da ta osoba koja te do tada “ignorirala” pomisli kako si ti ta osoba koju joj je bog upravo poslao za budućeg bračnog druga.
Napomena: što vrijedi za brak u NP crkvi, to isto vrijedi i za one koji imaju poziv za svećenika i za one koje želi ići u neko “poslanje”. Oni koji žele ići u sjemenište, moraju ići u neokatekumensko sjemenište a neprihvatljivo je da idu u dijacezansko ili redovničko sjemenište. Oni koji žele ići u “poslanje”, moraju ići negdje gdje je otvoren NP ili gdje se planira otvoriti NP s ciljem pomaganja u stvaranju / širenju / održavanju NP crkve. Svaka druga mogućnost je isključena / neprihvatljiva. Ima pojedinaca koji su se uspjeli otrgnuti iz ralja tog neokatekumenskog nauka i učiniti suprotno tom nauku.)
15 – Uvijek iste vjerničke (sveopće) molitve uz obaveznu molitvu za neokatekumenski put i njegove osnivače.
16 – Izricanje naglas osobnih molitava i/ili zahvala vjernika. (Najčešće nakane tih molitava su za nečije obraćenje, da isti uđu u NP, a oni koji su izašli da se vrate: “Molim te bože za obraćenje tog i tog i da ga pozoveš u NP da bi se obratio.”)
17 – Držanje ruku u zraku za vrijeme molitava.
18 – Čitanje Apostolskog a ne Nicejsko-carigradskog Vjerovanja. (Do prije par godina, na neokatekumenskim misama se nije čitalo Vjerovanje. Čitanje Vjerovanja im je “nametnuto” od strane Vatikana. 35 godina toga nije bilo na neokatekumenskim misama. A sad imaju kraće Vjerovanje, valjda da ih se ne bi umaralo s Nicejsko-carigradskim Vjerovanjem, kad i to i tako za njih nije bitno jer imaju svoj pismeni i usmeni nauk / vjeru / vjerovanje koje se od slučaja do slučaja, više ili manje, razlikuje od onog u RKC.
19 – “Instaliranje” svog oltara. (Sljedbenici NP crkve se u većini slučajeva ne koriste postojećim i posvećenim oltarom, nego “montiraju / sklepaju” svoj oltar.)
20 – Stajanje za vrijeme “pretvorbe”. (Ne kleči se.)
21 – Obavezan naklon prije primanja pričesti.
22 – Obavezna pričest pod vinom. (Crnim, bijelo vino zabranjeno.)
23 – Obavezna pričest pod pečenim kruhom. (Napomena: neki koji su taj kruh prvi put vidjeli, nazvali su taj kruh lepinjom. Tako i izgleda, okrugao, plosnat, s urezanim simbolima po Kikovim naređenjima, zbilja liči na lepinju i / ili somun.)
24 – Bacanje / otresanje posvećenih čestica po podu odnosno po robi. (Prilikom primanja Krista u obliku kruha na dlan ruke, posvećene čestice kruha se raspadnu na više manjih čestica. Da bi se do kraja pričestilo, mora se 6-7 puta polizanim prstom prijeći preko dlana i to prinijeti u usta. Većina to ne čini, nego nakon prinošenja većih čestica, jednostavno napravi s rukama pljes-pljes i / ili još obrišu ruke o hlače / suknju, tako da Krist završava po podu ili po robi sljedbenika NP crkve.)
25 – Pričešćivanje svih iz istog kaleža na način da se pije iz kaleža. (Mnogi pri tom strahuju da se na njih ne prenesu bolesti i infekcije, virusi i bakterije, od drugih.)
26 – Kikove (neokatekumenske) pjesme – sve ostale isključene / zabranjene. (Sve te pjesme je napisao i uglazbio Kiko. Svake godine Kiko napiše poneku novu pjesmu, koju onda svi “kantori” moraju naučiti i učiti druge tim pjesmama. Sve pjesme imaju “latino” ritam. Dio pjesama je zabranjen za korištenje mlađim zajednicima, odnosno, neokatekumenska pjesmarica je podijeljena na “etape puta”. Pa kad prijeđeš u “višu etapu puta”, tad možeš koristiti i te pjesme koje su predviđene za tu “višu etapu puta”. Sljedbenici NP-a kažu da su sve te pjesme uglazbljeni dijelovi Biblije. Znači, to bi bilo isto kao kad bi RKC donijela odluku da Biblija nije javno dostupna svima, nego, kako pripadnici RKC “napreduju u vjeri”, tako se mogu koristiti i “naprednijim” dijelovima Biblije. I također, sljedivši Kikovu logiku, ta Biblija bi bila dostupna samo vjernicima RKC, odnosno, bila bi tajna za sve ostale. No, ne događa se to samo u vezi Kikovih pjesama, nego i u vezi Kikovih kateheza, koje su tajna/nedostupne dok ne dođeš na tu “etapu puta”. A, niti tada ih ne dobiješ napismeno, nego ih katehisti uče napamet i usmeno ih prepričavaju. Ista je stvar i s Kikovom pjesmaricom. Ona je dostupna samo “kantorima” ali ne i sljedbenicima NP crkve koji nisu “kantori”. Kad bi RKC slijedila Kikovu logiku, onda niti Biblija, niti Katekizam Katoličke Crkve, niti ostalo, ne bi bilo dostupno svima u pisanom obliku, nego bi “odabrani pojedinci” posjedovali nabrojano u pisanom obliku, morali bi to učiti napamet i usmeno prenositi drugima.
Osim što su sljedbenici NP crkve odijeljeni od župe i RKC, podijeljeni su i unutar sebe. Ta pjesmarica, te Kikove pjesme, Kikove kateheze, jedni su od dokaza.)
27 – Pljeskanje rukama dok se pjeva.
28 – Ne skuplja se milostinja. (Znači, pogani / neobraćeni / tradicionalni vjernici / katolici nedjelje / prevareni od đavla / zarobljeni “od svijeta” i tko zna kojim još frazama neokatekumeni nazivaju stotine milijuna vjernika RKC koji idu nedjeljom na sv. Misu i nisu sljedbenici NP crkve, ti isti daju nedjeljom na sv. Misi milostinju iz koje se uzdržava župa. A neokatekumeni su izuzeti od toga, i ne samo to, nego ti “neobraćeni pogani zarobljeni svijetom” uzdržavaju boravak neokatekumena u svojim župama.
Dakako, u NP crkvi se stalno skuplja novac od svojih sljedbenika, ali taj novac ide samo za njihove potrebe, za potrebe NP crkve, za uzdržavanje i širenje NP crkve. Taj novac prikupljaju od svojih sljedbenika raznim tehnikama proklinjanja, optuživanja, demoniziranja i prisile. Evo nekih fraza: “Bog vam je novac”, “Vadite zmiju iz džepa”, “Novac je smeće”…)
29 – Pri kraju mise svećenik pita ima li tko kakve obavijesti u vezi zajednice, pa ako tko ima taj i kaže. (Znači, misa ne završava župnim obavijestima. Jer, sljedbenike NP crkve ne zanima RKC, odnosno župa i župljani u kojoj jesu, nego su okrenuti prema sebi i zatvoreni u sebe. Postavljaju se nad župom i ostalim župljanima. Izdvajaju se od župe i župljana. Crkva su u crkvi (NP crkva u RKC). Dio vjernika RKC za njih kažu da su sekta, a drugi dio da nisu sekta (jer su “priznati” od Vatikana) nego da se ponašaju kao sekta (što dođe na isto). Župa i župljani ih “zanimaju” samo utoliko što im je cilj da ih sve dovedu u NP crkvu kao bi se isti “obratili”, kako bi isti počeli vjerovati u boga, kako bi isti okusili da ima boga u njihovim životima i kako bi osjetili njegovu pomoć, kako bi čuli kerigmu, kako bi im se život promijenio, kako bi bili sretniji i kako bi spoznali da ih bog ljubi iako su grešnici…)
30 – Ples oko oltara na kraju mise. (Na kraju mise, kod “izlazne” pjesme, jedan dio sljedbenika NP crkve pleše oko oltara. Napomena: kad završi “izlazna” pjesma, sljedbenici NP crkve se “bace” na oltar da bi pokupili cvijeće koje je bilo na oltaru i kao uspomenu ga ponesu svojim kućama.)
31 – Komentari / ocjenjivanje mise poslije mise. (Nakon mise, dio sljedbenika NP crkve međusobno komentira (tuđe) odjeke, uvode, kako je tko pjevao, tko je došao tko nije, kako je tko bio obučen, kakvo je bilo cvijeće na oltaru i vazi, kako je bila uređena crkva, kakav je bio “opći dojam”. Znači, međusobno komentiraju neke izvanjske stvari i pričaju o tuđim životima. I na temelju tih komentara, zaključuju da li je protekla misa bila “bolja” ili “lošija”.
Osim što su sljedbenici NP crkve proglasili svoju misu “boljom” od sv. Mise u RKC, tako i unutar sebe imaju “bolje” i “lošije” mise, u zavisnosti od prije nabrojanih kriterija.)
Postoje još dvije razlike, jednostranog karaktera: kako rekoh, neokatekumeni vjeruju da je misa u NP crkvi “bolja” od sv. Mise u RKC, odnosno da je misa u NP crkvi “prava” a ona u RKC “kriva”.
Slijedeća skupina razlika između mise u NP crkvi i sv. Mise u RKC su razlike između onog što o sv. Misi piše Katekizam Katoličke Crkve u člancima KKC 1324 do KKC 1419 i što o misi pišu i govore Kiko i Carmen. E, te razlike nisu popisane u ovom tekstu. Molim one voljne koji to žele učiniti, da ih objave, kao i one koji imaju kakvih nadopuna na gornjih 31 razlika da ih dopišu. Znači, oni koji imaju materijale o razlikama između sv. Mise iz Katekizma Katoličke Crkve i mise iz (zlo)viđenja lažnih proroka Kika i Carmen, molim ih da ih podijele s svima.
“Ef 5,11 A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte, 12jer što potajno čine, sramota je i govoriti. 13A sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je.”
“1 Tim 4,1 Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima.”
Tu je papa Franjo vrlo jasan, te primjećuje – Zbog toga što im nije odgovarala čista borba, borba među dobrim ljudima, Stjepanovi su neprijatelji pošli putom prljave borbe, odnosno klevete. Svi smo mi grješnici. Svi mi imamo grijeha – istaknuo je. Ali, kleveta je nešto drugo. Ona jest grijeh, sigurno, ali je nešto drugo. Kleveta želi uništiti Božje djelo; kleveta se rađa iz vrlo zle stvari; rađa se iz mržnje. A tko prouzrokuje mržnju, taj je Sotona. Kleveta uništava Božje djelo u ljudima, u dušama. Kleveta rabi laž kako bi išla naprijed. I nemojmo sumnjati u to – potaknuo je Sveti Otac te ponovno istaknuo – Gdje je kleveta, tamo je Sotona, upravo on.
.Odobrenje statuta NKP-a nije dogma katoličke crkve pa da traži bespogovornu vjeru, da se to može promijeniti, i da tim priznanjem NKP nije izuzet od kritika.
Slijedeće dvije godine vjernici ove župe ostali su bez ikakvog duhovnog vodstva. Crkveni starješine: Ladislav Belošević, Mago Šimatović, Stipe Krmpotić i Đuro Mikec, tragali su za rješenjem ovog teškog pitanja. Pitanje je bilo riješeno kada je 1950. godine za upravitelja župe imenovan vlč. Dragutin Lesjak, upravitelj župe u Feričancima. Skoro svake nedjelje i blagdana dolazio je ovamo vlakom, biciklom ili kolima da učini za vjernike ono što može. Unatoč tome, zbog upravljanja dvama župama, nije mogao učiniti sve ono što je bilo potrebno te se zbog toga stanje vjernika sve više pogoršavalo. Dana 10. ožujka 1958. godine, upraviteljem župe imenovan je vlč. Augustin Horvat. Na intervenciju crkvenih odbornika, Biskupski Ordinarijat u Zagrebu imenovao je župnika, ali pod uvjetom da se planira izgradnja župnog stana. Po dolasku u župu, vlč. Augustin Horvat, stanovao je u kući gospodina Josipa Soma koji se sam ponudio da primi svećenika bojeći se da nedostatak stana ne bude razlog njegovog odlaska iz župe. Spomenuti gospodin je čitavo uzdržavanje svećenika preuzeo besplatno dok se ne nabavi novi župni stan. Čitava obitelj Som bila je susretljiva prema novom župniku. To je jedina obitelj njemačkog porijekla koja je ostala u Čačincima nakon 1945. godine.
Glavna tema razgovora bila je mogućnost otvaranja Neokatekumenskog puta u Banjolučkoj biskupiji, konkretno u župi Pohoda BDM u Banjoj Luci. Ekipa odgovornih predstavila je biskupu Komarici život i rad Neokatekumenski puta koji ima 40-godišnje iskustvo djelovanja u službi Crkve u preko 100 zemlja svijeta. Vlč. Castillo Jimenez je istaknuo da se Neokatekumenski put otvara samo u onim biskupijama i župama u kojima je to izričita želja mjesnog biskupa i župnika, te ponovio riječi pape Benedikta XVI. da je Put „Božji dar Crkvi koji se stavlja biskupu kao jedan od načina biskupijskog ostvarenja kršćanske inicijacije i premanentnog odgoja u vjeri“, ne pretendirajući nikakav vjerski ekskluzivizam jer je Katolička Crkva u bogatstvu svojih karizmi puno šira od Neokatekumenskog puta.
Glavna tema razgovora bila je mogućnost otvaranja Neokatekumenskog puta u Banjolučkoj biskupiji, konkretno u župi Pohoda BDM u Banjoj Luci. Ekipa odgovornih predstavila je biskupu Komarici život i rad Neokatekumenski puta koji ima 40-godišnje iskustvo djelovanja u službi Crkve u preko 100 zemlja svijeta. Vlč. Castillo Jimenez je istaknuo da se Neokatekumenski put otvara samo u onim biskupijama i župama u kojima je to izričita želja mjesnog biskupa i župnika, te ponovio riječi pape Benedikta XVI. da je Put „Božji dar Crkvi koji se stavlja biskupu kao jedan od načina biskupijskog ostvarenja kršćanske inicijacije i premanentnog odgoja u vjeri“, ne pretendirajući nikakav vjerski ekskluzivizam jer je Katolička Crkva u bogatstvu svojih karizmi puno šira od Neokatekumenskog puta.
Neokatekumenski put nije nikakav karizmatski pokret, a pogotove ne onaj koji bi se po svojim vjerovanjima, vrijednostima, tradiciji i praksama smatrao katoličkim. Postoji jedna narodna uzrečica koja objašnjava njihov ulazak i dosadašnji opstanak u okrilju Katoličke Crkve, a po kojoj će im se uskoro i suditi kao međunarodnoj kriminalnoj organizaciji: “Novac vrti gdje burgija neće.”