Umiranje za Krista ili za neku ljudsku organizaciju?
A ja imam jedno pitanje za tebe.
DA OVO KAŽE JEHOVIN SVJEDOK ŠTA BI TI NJEMU REKAO?
Razum stalno ponavljaš jedno te isto misleći da ja ne razumijem. Kako je to mene točno prevario đavao, i zašto je Bog to dopustio, sigurno nije to dopustio da se vratim na Put jer to se neće desiti. Što ja točno ne razumijem?
Ja ne pišem protiv kršćanstva. Ovo što pišeš je ono što će dobar dio kršćana napisati. U biti umiranje za neki viši cilj. Ovo je plemenito i vrijedno. Ovo nije problem i ne pišem protiv toga.
Ja pišem o načinu na koji umiranje za Krista netko iskoristi za svoje ciljeve.
Nije problem sa umiranjem za Krista nego što ste vi umiranje za Krista zamjenili sa umiranjem za ljudsku organizaciju koja se stavila na mjesto Boga. Problem je što Neokatekumenski Put iskoristi potrebu ljudi da budu dio nečeg većeg i ove potrebe zauzda za ono šta je njima bitno.
I tada sve ovo plemenito i vrijedno što si napisao odjednom postaje morbidno i sablazno jer si dao svoj život nekome tko će te iskoristiti i tko za tebe ne mari, nekome ko neće umrijeti za tebe ali će tražiti da se ti razapneš za njega.
Nije problem u umiranju nego u tome što ne odgovaraš na pitanja, što odbacuješ sve što kažem bez da uopće razmisliš o tome jer se bojiš izaći iz svoje male kutije u kojoj si hermetički zatvoren. A bojiš se jer zapravo ne vjeruješ da te Bog voli bezuvjetno. O ovome je već prije pisano a ti niti ne shvaćaš da samo dokazuješ šta sam rekao.
Na kraju se sve svodi na ovo. Pavao je umro za Isusa “koji mu je isprao mozak” i za to je dobio vječni život, a ti ćeš umrijeti za organizaciju “koja ti je isprala mozak” i nećeš dobiti ništa.
svaka ti čast na komentaru
ja još uvijek nisam dobila odgovor u kojim to smjernicama je kiko govorio protiv opus dei.
točan naziv, stranicu.
ako ikako može
tak vas lepo prosim
Pozdrav mom prijatelju Kekecu
Vidim tekst ti je došao na naslovnicu, odlično!
Kekec, probat ću stvarno kratko, možda i zadnji put jer ovo ne služi dobru.
Osvrt na gornji tekst
Što ti točno nerazumiješ?
Čini mi se iznad svega nerazumiješ otajstvo spasenja, a to je elementarna, vitalna stvar. Kekec, otajstvo je na početku skriveno, to je nešto nerazumljivo, nemože se lako ili nikako objasniti. Moraš ga živjeti da bi ga stvarno barem malo razumio. I onda dođemo do velikog problema. Zato to otajstvo postaje u jednom trenutku kao otkrivenje, kao da dobiješ ključ za čitanje povjesti, svoje povjesti pa i tuđe. Zato postoji Crkva u kojoj pomalo rastemo u vjeri i otkrivamo to otajstvo, skriveno onima koji ne rastu u vijeri, onima koji ga ne žele otkriti. Zato postoje i duhovnici, zato postoje i crkvene zajednice, svećenici. Sve je u funkciji otkrivanja i spoznanja otajstva spasenja. Kada ga otkriješ, propovijedaš ga drugima, darujući se drugima, živeći sebedarje. Taj put počinje obraćenjem
I sad odgovor na tvoje pitanje
Tvoj je problem da želiš razumijeti ono što se spoznaje isključivo iskustvom. To je problem velike većine kršćana, tzv. tradicionalnih vjernika, preko 90%, i kad se susretnu sa nekim tko ima malo egzistencijalnog iskustva Boga, kao živog Boga, kažu prolupao je. O tome govore zadnje pape i svaki ozbiljni svećenik poput Stojića, Linića,Glogovića, Ivančića, mnogi “mali” svećenici po župama. Ovdje na ovoj točki počinje nova evangelizacija, budućnost Crkve.
Tvoj odgovor na ovo je ispiranje mozga i manipulacija, ne samo tvoj. Nije iz zloće, nego neznanja. Kekec, kakav bi to mali BOGEC bio kad bi ga ti mogao staviti u ljudski mozak, kužiš, nemožeš ga raciom, pameću obuhvatiti. SAMO LJUBAVLJU; SRCEM i kad se zaljubiš u njega, onda imati 10 djece ili 7 carskih rezova nije nemoguće, teško je, ali sa Bogom možeš.
Tada nije problem umrijeti u areni ili biti bičevan, kao u prvotnoj Crkvi. Uopće nije problem, jer umiranje nije kraj.
Ali kako poći na ovaj put, Kekec, kad je on za tebe ispiranje mozga i manipulacija. Ovo su živjeli apostoli, sveci, i svaki kršćanin je pozvan na ovu avanturu života.
Na tom putu prema NEBU imaš pomagače: sakramente,molitvu, hodočašće,…., ali i protivnike a to je ĐAVAO. On ima poslanje da zaustavi put prema nebu i najlakše je reći kad siđeš s tog puta da TE JE ĐAVAO PREVARIO. Ti to možeš zvati kako hoćeš, ali u suštini je isto. Đavlu je važno da ne ideš k Bogu i čini sve da te uvjeri da ne ideš njemu.
Tebi ostavljam da kažeš kako tebe vara. Mene vara svaki dan uglavnom preko novca i djece, ali ima još puno drugih stvari. Ali eto ja vjerujem da neću odustati i da ću jednog dana prestati biti idolopoklonik i da ću ljubiti Boga više nego novac i djecu. Bog će to učiniti za mene.
Molim te nemoj pisati o stvarima koje ne poznaješ, kad pišeš o umiranju za ljudsku organizaciju. NP ima slabosti, problema i svašta još, ali je karizma Katol. Crkve i KC ja priznaje kao takvu. Rađe gledaj u plodove puta i vidjet ćeš prevažne plodove.
Moram malo korigirati ovu izjavu.
Nije istina da neokatekumeni umiru SAMO za Neokatekumenski Put. Mnogo njihovog umiranja i žrtvovanja se odvija za njihove članove obitelji ili bračne supružnike ili braću u zajednici. Ovo žrtvoranje u obliku poniznosti može roditi većim povjerenjem između dvoje braće i boljim međusobnim odnosom u kojem oni sami profitiraju.
Međutim ako je jedan od ciljeva neokatekumenskog Puta da drži koheziju zajednica, tj. da zajednice budu čvrste, isto tako i pojačanje čvrstoće međusobnih odnosa doprinosi čvrstoći i jačini zajednice. Ovo samo po sebi nije loše za nikog. Ono šta je loše je što se ponekad tebe uvjerava da ti radiš neke stvari koje sigurno doprinose Putu ali je upitno da li ćeš se ti njima okoristiti. Možeš ali ne moraš. Ono što je problem što je Put na prvom mjestu i što su katehisti u biti u sukobu interesa. Zato se tu i tamo se desi da na Putu ljudi “umru” za neki viši cilj bez da dobiju išta natrag. Ali ne stalno. Ljudi koji su za Put najviše revni su na Putu i dobili više nego što su uložili.
Stvari nisu crno bijele.
Replika na 3
Razum
Da li je u redu da katehisti kažu nekome nakon 6 godina Puta da je u njega ušao đavao?
Da ili ne.
Ako ovo pitanje ignoriraš ja tebe ignoriram.
Replika na 3
Razum
Pretpostavit ću da ćeš reći da su Jehovini svjedoci lažni proroci.Kako ti znaš da katehisti nisu lažni proroci?
Odgovori.
DA OVO ŠTO SI TI MENI SAD REKAO TEBI KAŽE JEHOVIN SVJEDOK ŠTA BI TI NJEMU REKAO?
Pozdrav Kekec
Odgovori na repliku 5,6,7
Replika 5
Neznam što je problem, dali to što ti je to rekao bilo preoštro, pregrubo, pa te je povrijedilo ili je problem u tome što ti misliš da u čovjeka ne može ući đavao. Dakle tražim pojašnjenje replike 5.
Usput, molim te odgovori mi kako je Petar reagirao kad mu je Isus rekao ODLAZI OD MENE SOTONO. Kome se Isus obraćao kad je to rekao? Petru ili onome što je Petar rekao. Odgovori mi kad ubijam,kradem,lažem,abortiram,mastrubiram,pijem,…tko je taj koji to čini, iako sam kršten,pričešćen,firman, potječem iz tradicionalne katoličke obitelji i nebi to htio činiti, a ipak to činim????
Replika 6
Ja neznam o Jehovinim svjedocima. Poštujem stav KC o njima. Ako me bude zanimalo ikada pitat ću kompetentnu osobu iz Crkve i to je to. Znam neke stvari ali, fakat ne zanimaju me niti malo. Njima nek se bavi koga zanima. Kako ja znam da katehisti nisu lažni proroci? Pitanje je potpuno suludo!!! Kao da ja tebe pitam kako ti znaš da Marijina legija, fokularini,kursiljo….nisu lažni proroci? Kako ti znaš da Franjevci, Isusovci, Karmelićani, Pavlini… nisu lažni proroci, jer kad su nastajali sigurno su izazivali sumnje, a na kraju vidimo da su bili velika snaga Crkve sve do danas. I NP je imao probleme velike do nedavno i bilo ga je lako napadati jer je prolazio prijelazno vrijeme, ali sada ima potpuni legalitet u KC, veliku podršku svih papa, stotina biskupa i kardinala i ta podrška će biti sve veća i veća. Npr maeni je prvi skrutinij predvodio biskup Košić. Toliko o legalitetu. A ako kažem da se prepoznaju po dijelima mogao bih puno više. Moji katehisti su totalne legende i zahvaljujem Bogu za njih.
Sada na ovoj točki molim te ti meni odgovori: KAKO TI ZNAŠ DA SU LAŽNI PROCI?
Replika 7
Ako Jehovin svijedok kaže: “LJUBITE SE” sigurno je dobro rekao, ako Jeh. svj. kaže: “nemoj abortirati” sigurno je dobro rekao. Ako Jehovin svijedok kaže ISTINU, dobro je rekao. Ako meni Jeh. svj. kaže ono što sam ja tebi rekao, rekao bih mu da dobro govori.
Usput, ja ti predlažem da ne sudiš, pa makar to bili sektaši ili bilo tko drugi. Prepusti sud našem Gospodinu. On će sve raskrinkati kad dođe vrijeme za to. Kristov je onaj tko čini dijela viječnog života.
Hvaljen Isus i Marija
Nadopuna replike 3
Neka sljedbenici NP crkve objasne zašto je đavao prevario sve (ponavljam: sve) one koji su otišli iz NP crkve, bilo nakon mjesec dana, bilo nakon 20 godina?
Zašto je đavao prevario sve one koji nisu htjeli ući u NP crkvu?
Zašto je đavao prevario sve one svećenike RKC koji nisu htjeli “otvoriti put (NP crkvu)” u svojoj župi?
Zašto je đavao prevario i sve one koji jesu u NP crkvi, ali nisu došli na službu riječi? Bez obzira jesu li ostali kući gledati TV ili pomagati obitelji ili čitati Sveto Pismo ili se moliti ili su išli u neku drugu zajednicu ili molitveni pokret unutar NP crkve?
Zašto je đavao prevario i sve sljedbenike NP crkve koji nisu bili u subotu na “neokatekumenskoj nedjeljnoj euharistiji subotom navečer”? Bez obzira iz kojeg razloga nisu došli i bez obzira što će u nedjelju ići u RKC na Misu?
Zašto je đavao prevario sve sljedbenike NP crkve koji nisu išli na neokatekumensko hodočašće? Bez obzira što su te godine možda bili i na 10 hodočašća koje je organizirala RKC?
Zašto je đavao prevario i sve sljedbenike NP crkve koji se nisu vjenčali s osobom iz NP crkve?
Zašto je đavao prevario i sve sljedbenike NP crkve koji nisu išli u neokatekumensko sjemenište nego u dijacezansko ili redovničko sjemenište?
Zašto je đavao prevario i sve sljedbenike NP crkve koji nisu htjeli krstiti svoju djecu na neokatekumenskom uskrsnom (ili za Duhove) bdijenju, nego su ih krstili u svojoj župi?
Mogao bih nabrajati još dosta, od navještaja do prijelaza, od raznih priprema do susreta s katehistima, od konvencija do kucanja okolo po vratima i pozivanja ljudi da se pridruže NP crkvi.
A, mnogi sljedbenici NP crkve niti ne vide kako vjeruju u tu dogmu. Jedna cura, sljedbenica NP crkve, izjavila je: “Ma, ja ne mislim da je đavao prevario one koji se nisu vjenčali s nekim iz NP crkve. Možeš se vjenčati (crkveno) s bilom kim, s kim ti to dopušta RKC. No, ja razumijem te koji su se vjenčali s nekim tko nije iz “zajednice (NP crkve)”, potpuno ih razumijem, možda će i mene jednog dana đavao prevariti da se udam za nekog tko nije u “zajednici (NP crkvi)”.
Ne slijede samo katehisti i obični sljedbenici tu dogmu NP crkve o “đavlovoj prevari”. To će vam isto reći i neokatekumenski svećenici (to su Kikovi svećenici kakvima ih Kiko zamišlja i koji su završili neokatekumensko sjemenište i koji će biti na čelu vojske neokatekumena koja će krenuti u spašavanje svih onih ljudi na svijetu koji nisu sljedbenici NP crkve).
To će u velikoj mjeri reći i “preobaćeni” svećenici RKC koji su se “preobratili” na neokatekumenizam i postali sljedbenicima NP crkve. U nekim situacijama oni su i “gori” od neokatekumenskih svećenika.
Mt 23,15 “Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe.”
Postoje neokatekumenske zajednice u nekim župama RKC koje već 10 godina drže kateheze, a na te kateheze im nitko ne dolazi. Odnosno, ako i “privedu” par ljudi, ne mogu od njih napraviti novu “zajednicu”. A ti “preobraćeni” svećenici RKC, koji su župnici tih župa, to im dopuštaju. I to župa u kojima su sljedbenici NP crkve došli u sukob s župljanima (a s kim sljedbenici NP crkve nisu u sukobu?), pa je više od pola župljana tih župa odlučilo prestati ići u tu svoju župu. Pa idu na Misu u neku drugu župu. A ti “preobraćeni” svećenici RKC i dalje dopuštaju neokatekumenske kateheze na koje nitko ne dolazi, a i više od pola župljana im radi sljedbenika NP crkve ne dolazi u tu svoju župu nego idu u neku drugu. (Napomena: a više od 90% sljedbenika NP crkve koji su u “zajednici” NP crkve stacionirane u toj župi, nisu iz te župe.)
Za kraj, imam pitanje. Netko će to pitanje shvatiti kao šalu, netko neće.
Gdje se može kupiti Kikova knjiga: “Od baraka do vila i palača”?
Gdje se može kupiti knjiga sljedbenika NP crkve: “Od vila i palača do baraka”?
Iv 14,6 “Ja sam Put i Istina i Život”. Isus nije rekao “Neokatekumenski put je Put i Istina i Život”.
Mt 28,19 “Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga 20i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!”. Isus nije rekao “Pođite dakle i učinite neokatekumenima (sljedbenicima NP crkve) sve narode tako što će činiti put i slušati katehiste 20i učeći ih čuvati sve što je Kiko zapovjedio!”
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa.
replika na 8
Pitanje je bilo dali je u redu reći osobi da je u nju ušao đavao.
“Neznam što je problem, dali to što ti je to rekao bilo preoštro, pregrubo, pa te je povrijedilo ili je problem u tome što ti misliš da u čovjeka ne može ući đavao. Dakle tražim pojašnjenje replike 5.”
Sretno ti bilo , nemoj više odgovarati na moje postove.
“Sada na ovoj točki molim te ti meni odgovori: KAKO TI ZNAŠ DA SU LAŽNI PROCI? ”
jer lažu…
Jedan mali osvrt u povijest puta.
Francisco (Kiko) Argüello, slikar, rođen u Léonu (Španjolska), i Carmen Hernández, diplomirana kemičarka, formirana u Institutu Misioneras de Cristo Jesús, 1964. god. susreli su se među barakašima Palomerasa Altasa, u predgrađu Madrida. Nakon tri godine, u tom ambijentu, uglavnom sastavljenom od siromaha, oblikovala se kerigmatsko-katehetska sinteza, koja će, podr�ana Riječju Bo�jom, Liturgijom i iskustvom zajedništva, na tragu II. vatikanskog sabora, postati temelj onoga što će Neokatekumenski put nositi u cijeli svijet.
To iskustvo ubrzo će biti preneseno iz baraka u nekoliko �upa Madrida i Zamore. U suočenju, kojem je bila podvrgnuta kerigmatsko – katehetska sinteza, oblikovana među barakašima Palomerasa Altasa, odmah se vidjelo kako su se u �upama, uglavnom dobro stojećima, kateheze koristile za “odijevanje”, kao rasprave, a ne kao put obraćenja i “kenosis” gdje stari čovjek treba, malo po malo, umirati da bismo mogli biti preodjeveni novim stvaranjem u Duhu Svetom.
Tako se postupno pojavljivalo krštenje, kao put koji treba prevaliti da bi se stiglo do odrasle vjere, sposobne odgovoriti na društvene borbe koje su se zapa�ale.
Ubrzo se ukazala potreba učiniti prvu refleksiju nad iskustvom onoga što se događalo, onoga što je Gospodin izvršavao u tim zajednicama. Travnja 1970. u Majadahondi, u blizini Madrida, inicijatori Puta, Kiko i Carmen, zajedno s odgovornima, prezbiterima i nekolicinom �upnika prvih postojećih zajednica, sastali su se da učine prvu refleksiju nad onim što je Duh Sveti ostvarivao među njima. Pripravljen je upitnik s jednim temeljnim pitanjem: što su ove zajednice koje nastaju u �upama?
Nakon tri dana molitve i rada stiglo se, jednodušno, do ovog odgovora:
Što je Zajednica
– Zajednica je Crkva: vidljivo Tijelo uskrslog Krista. Rađa se iz navještaja “Radosne vijesti” koja je Krist, pobjednik u nama nad svim onim što nas ubija i razara.
– Ovaj navještaj je apostolski: jedinstvo i ovisnost o biskupu, jamstvo istine i univerzalnosti.
– Pozvani smo od Boga da budemo sakrament spasenja unutar aktualne �upne strukture; počinje jedan put prema odrasloj vjeri, preko Katekumenata �ivljenog preko “tronoga”: Riječ Bo�ja, Liturgija i Zajednica.
Poslanje ovih zajednica u aktualnoj strukturi Crkve
– Učiniti vidljivim novi način �ivljenja evanđelja danas, imajući u vidu duboke čovjekove zahtjeve i povijesni trenutak Crkve.
– Otvoriti jedan put. Pozivati na obraćenje
– Ne nameću se. Osjećaju du�nost da ništa ne razaraju, da sve poštuju, predstavljajući plod Crkve koja se obnavlja i koja govori svojim Ocima da su bili plodni, jer su od njih rođene.
Kako se ostvaruje ovo poslanje
– Ove zajednice su rođene i �ele ostati unutar �upe, sa �upnikom kako bi davali znakove vjere: ljubav i jedinstvo. “Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas. Po ovom će znati da ste moji učenici” (Iv 13, 34-35). “Oče, ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao” (Iv 17,23). Ljubav u dimenziji Kri�a i jedinstvo znakovi su koji stvaraju nu�na pitanja kako bi se moglo navijestiti Isusa Krista (…).
Na kraju konvivencije došao je tadašnji nadbiskup Madrida, koji je već upoznao iskustvo baraka i pozvao da se ono prenese u �upe. Pročitana mu je refleksija koja je sazrela tijekom susreta. Nadbiskup je rekao, nakon što ju je čuo: “Da sam je ja napisao, bila bi to najljepša stranica moga �ivota”.
Nekoliko godina poslije, kada se Put raširio u mnogim rimskim �upama i raznim talijanskim biskupijama, Kongregacija za bogoštovlje pozvala je inicijatore kako bi doznala u čemu se sastoji itinerarij ponovnog otkrivanja krštenja i obredi koje smo činili. Tadašnji tajnik Kongregacije, mons. Annibale Bugnini, i skupina eksperata s njim, ostali su silno impresionirani kad su vidjeli da je ono što su nekoliko godina obrađivali o katekumenatu za odrasle – i što je uskoro trebalo biti objavljeno kao Ordo Initiationis Christianae Adultorum (OICA) – Duh Sveti, polazeći od siromaha, već proveo u djelo. Nakon dvije godine studija onoga što su zajednice radile, objavili su u slu�benoj reviji Kongregacije (Notitiae), na latinskom, za cijelu Crkvu, jednu pohvalnu bilješku: “Preclarum exemplar” djela koje je razvijao Neokatekumenski put. S njima je dogovoreno ime: “Neokatekumenat”, kao pokrsni itinerarij kršćanske formacije koji slijedi predlo�ene upute u IV. Poglavlju istog Orda. U njemu se u stvari ka�e da neki obredi za nekrštene, koje nudi OICA, mogu biti prilagođeni također i za one koji su kršteni, ali nedovoljno katehizirani.
Skupa s ovim istaknutim trenucima povijesti Puta, potrebno je spomenuti temeljnu karakteristiku koja ga tvori i koju Statut priznaje: mogućnost �ivljenja kršćanskog �ivota u zajednici, o�ivljavajući crkveni model prvih stoljeća.
Neokatekumenski put se postavio, od svog postanka, kao jedan put inicijacije u vjeru: nije jedna posebna duhovnost nego jedan put trudnoće, “itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena”Ivan Pavao II., Pismo “Ogniqualvolta”). (
Put je proces sazrijevanja u vjeri koja rekonstruira kršćansku zajednicu: i ona postaje znak za svijet, odolijeva procesu sekularizacije. Na tom putu vjere prema radikalnosti vlastitog krštenja, kršćanska zajednica postaje središnja i, kao njezina temeljna jezgra, obitelj. U krilu konkretne kršćanske zajednice, u prvom licu, događa se �ivo i direktno iskustvo kršćanskog �ivota. Prima se riječ koja postaje liturgija i koja, malo po malo, raste u koinoniju, u zajednicu. Sam Bog jest zajednica osoba.
Razvoj Puta označen je mnogim darovima Duha Svetoga, posebno katehistima itinerantima, obiteljima u poslanju i sjemeništima “Redemptoris Mater”.
Razni biskupi, zabrinuti zbog prisutne sekularizacije u mnogim �upama, a videći kako se u �upama gdje je rođen Neokatekumenski put osnivaju male �ive zajednice, koje su pune udaljenih, poticali su otvaranje tog istog puta kršćanske inicijacije i tra�ili katehiste iz drugih gradova ili nacije. To je otvorilo prostor za rađanje katehista itineranata. Na susretima katehista izla�u se ta tra�enja biskupa i u slobodi su pozvani oni koji se osjećaju pozvanima da idu naviještati Evanđelje i izraze raspolo�enje za takvu misiju na temelju poslanja vlastitog krštenja. Tako se iznova pojavljuje model prvotne Crkve koju su evangelizirali apostoli i katehisti itineranti, a da nisu činili nikakvu posebnu skupinu. Oni ostaju ucijepljeni u vlastite zajednice i �upe, iz kojih polaze i u koje se povremeno vraćaju.
Tako, malo po malo, preko iskustva i na mnogim konvivencijama za formaciju, stvorene su ekipe itineranata za evangelizaciju sačinjene od neudanih �ena i neo�enjenih muškaraca, ili od bračnih parova i jednog svećenika koji dobije dopuštenje od vlastitog biskupa ili redovničkog poglavara. Te ekipe idu na neko vrijeme u drugu biskupiju, u dogovoru s biskupom koji ih poziva, radi otvaranja Neokatekumenskog puta u �upama. Spomenutu strukturu evangelizacije, poput skele, koordinira ekipa odgovornih Neokatekumenskog puta, koju sačinjavaju inicijatori, Kiko i Carmen, i jedan prezbiter, otac Mario Pezzi. U rasponu od više od trideset godina, Put se raširio na pet kontinenata.
Pred situacijom Sjeverne Europe, gdje sekularizacija traje već mnogo godina, Crkva pomalo iščezava i nalazi se u situaciji krajnje slabosti, a posebno je razorena obitelj. Inspirirani riječima Svetog Oca, Kiko i Carmen vidjeli su potrebu poslati obitelji u poslanje, radi utemeljenja crkve u nekim zonama koje su “terra nullius”, kao “implantatio Ecclesiae”, ili radi pomoći u osna�ivanju postojećih zajednica preko obitelji koje pokazuju lice jedne “kršćanske obitelji”.
Također, u Ju�noj Americi, zbog ogromnog preseljavanja iz sela u predgrađa velikih gradova i zbog nestašice klera, kako bi se osnovale nove �upe, ti ogromni gradski aglomerati plijen su sekti. Biskupi, videći snagu evangelizacije koju ima Put, tra�ili su da im se pošalju obitelji u ta središta predgrađâ, koja su često neizmjerni barakopolisi, kako bi se stvorile evangelizacijske jezgre, koje bi mogle zaustaviti sekte, stvarajući male zajednice, u nadi da će biti poslan jedan prezbiter radi osnivanja novih �upa.
Sve to imalo je za posljedicu da Sveti Otac, Ivan Pavao II. 1988. god. pošalje prvih sto obitelji u razne biskupije, u kojima su ih biskupi tra�ili.
Te obitelji, koje ostaju povezane sa svojom vlastitom neokatekumenskom zajednicom, ucijepljenom u �upu, podr�ava ista zajednica i �upa u vezi sa zahtjevima i troškovima putovanja, najma kuća, izgradnje novih crkava, moralne podrške, pisama, molitve, itd. Tako se rađa plodna suradnja između zajednice, �upe i misije.
Iz djela evangelizacije, koje su započele obitelji, u raznim se područjima ubrzo pojavila potreba za prezbiterima koji bi mogli podr�ati tek nastale nove zajednice i koji bi eventualno mogli formirati nove �upe.
U tom su kontekstu rođena sjemeništa “Redemptoris Mater”: zahvaljujući proročkoj viziji inicijatora Puta, hrabrosti pape Ivana Pavla II. i misionarskom poletu obitelji u poslanju, gotovo svih s mnogo djece. Upravo svjedočanstvo vjere tih obitelji bilo je temeljno za reevangelizaciju i formiranje novih �upa.
Ova sjemeništa su biskupijska: utemeljuju ih biskupi u dogovoru s Međunarodnom ekipom odgovornih Puta i ravnaju se prema va�ećim normama za formaciju i inkardinaciju dijecezanskih svećenika; misionarska: prezbiteri koji su u njima formirani, raspolo�eni su da ih biskup pošalje u bilo koji dio svijeta; međunarodna: sjemeništarci potječu iz raznih dr�ava i kontinenata, što je konkretni znak katoličanstva kao i raspolo�ivosti da budu poslani bilo gdje.
No, najznakovitija činjenica ovih Sjemeništa jest da su ona, s jedne strane dar koji poma�e biskupije kako bi se otvorile misionarskom duhu da idu u cijeli svijet, i s druge strane, nalaze u Neokatekumenskom putu oslonac koji prati sjemeništarce tijekom vremena njihove priprave i, kad postanu prezbiteri, nastavlja ih podr�avati u permanentnoj formaciji.
još malo…
“Kakvu li nam radost i kakvu nadu dajete s vašom nazočnošću i vašom djelatnošću! (…) �ivjeti i promicati ovu obnovu jest, kako vi ka�ete, jedan oblik “pokrsnog katekumenata”, koji će u današnjim kršćanskim zajednicama moći obnoviti one učinke zrelosti i produbljivanja kakvi su se u prvotnoj Crkvi ostvarivali u razdoblju priprave na krštenje.” (Pavao VI. Neokatekumenskim zajednicama, Opća audijencija, 8. svibnja 1974.)
PAPA PAVAO VI. NEOKATEKUMENSKIM ZAJEDNICAMA
Rim 12/01/1977
Vatikan (audijencija), 12. siječnja 1977.
U srijedu 12. siječnja, za vrijeme opće audijencije, sv. Otac Pavao VI. odr�ao je sljedeći govor:
Sve vas pozdravljam “u Ime Gospodinovo”:
Bez obzira što godišnje doba nije prikladno za hodočašća, ekskurzije, pohode, sastanke, u srcu smo zime, uza sve to, radosni smo što još jednom pozdravljamo našu dvoranu počašćenu toliko brojnom prisutnošću posjetitelja koje ćemo sada imenovati.
Znajte, da vas sve pozdravljamo, zaista svjesni da smo glasnici, prenosioci blagoslova koji nas nadilazi, tj. da smo predstavnici, slu�benici milosti Gospodinove koju bismo htjeli svima priopćiti, i upravo priopćiti s onim osjećajem jedinstva, one ljubavi, onog izljeva Duha, onog jedinstva, prepoznatljivog zbog naše vjere i sreće koju svi imamo da pripadamo Mističnom Tijelu Kristovom. Sve vas pozdravljamo i blagoslivljamo. Popratit ćemo našim molitvama i duhovnim sjećanjem trenutak u kojem nam, posjećujući nas, pribavljate istinsku sreću da smo zajedno i da smo s Kristom.
Pozdravi: na naše veliko zadovoljstvo i ganuće s nama je skupina posebnih biskupa koje ćemo – da ne bismo odveć duljili uvod u našu audijenciju – poslije pozdraviti u susjednoj dvorani…
…Kako biste znali barem porijeklo ovih biskupa i va�nost ove skupine ostale naše braće u episkopatu, za koje imamo čast da su danas s nama, pročitat ćemo, kako nam je sugerirano, odakle su: imamo dvojicu biskupa iz Meksika, po jednog biskupa iz Salvadora, Gvatemale, Hondurasa, Dominikanske republike, zatim po dvojicu biskupa iz Brazila, iz Ekvadora, iz Perua, iz Urugvaja, Filipina, imamo jednog biskupa iz Engleske, jednog iz Španjolske i jednog iz Portugala; i neke druge iz Italije kao što su: nadbiskup iz Rossana, zatim biskup iz Sarzana i Brugnata, Macerate i Tolentina, iz Fabriana, iz Rietija, iz Terama, Crotonea i konačno iz Piazza Armerina.
Ova audijencija ima doista katoličko, da ne ka�em ekumensko obilje�je; ali katoličko znači više jer je to potpuno i već dovršeno savršenstvo; stoga Mi pozdravljamo svu ovu braću. Nastojimo čitati u njihovim srcima motiv njihova dolaska i odgovoriti sa svom našom simpatijom, s našim ohrabrenjem također na ovako značajan čin njihove slu�be.
Oni prate veliku skupinu koju ćemo sada odmah spomenuti i za koju smo rezervirali malu audijenciju koju običavamo odr�ati kod općih audijencija. Ponavljam: pozdravljamo sve ove biskupe i, rekao bih, grlimo ih. Tako smo njihovom prisutnošću još više ujedinjeni u iskazivanju poštivanja našoj svetoj Crkvi, u slavljenju Isusa Krista, u �elji za apostolatom da dostignemo duše onakve kakove su danas u svijetu i u njihovoj zajedničkoj nadi koja traje u vremenu i nadilazi vrijeme zbog konačne eshatologije vidljivog i potpunog susreta s našim Gospodinom Isusom Kristom. Njima s poštovanjem zahvaljujemo za sudjelovanje u ovoj audijenciji, njima �elimo pomoći, njima podjeljujemo naš blagoslov i �elimo, draga braćo u episkopatu, da taj blagoslov dopre i do vaših biskupija; i, doista, znajte da ove naše �elje prati molitva, dobra �elja i zajednička nada u Kristu.
Sada, dakle, pozdravljamo prije svega veliku skupinu koja sačinjava glavni dio ove audijencije – kasnije ćemo o tome nešto reći – to su �upnici i laici misionari Neokatekumenske zajednice. Potječu iz raznih krajeva i, kako vidite, vrlo su šarolika zajednica: svećenici, redovnici, laici, itd., i svima od srca ka�emo: Dobrodošli. Kasnije ćemo reći nekoliko riječi za ovu prigodu i za svrhu koja ih ujedinjuje i koja ih čini ispovijedateljima vjere u Crkvi. Na koncu ćemo im podijeliti naš posebni blagoslov. Ponavljam: Neokatekumenske zajednice iz raznih dr�ava i kontinenata.
… Pozdravljamo sada glavnu skupinu dajući im onaj maleni dar koji običavamo dati u našoj generalnoj audijenciji, tj. jednu riječ, riječ koja bi poslije trebala biti predmet meditacije, razmišljanja, ako ništa drugo barem dokaz naše simpatije prema onima koji je slušaju.
Prisutnost, na ovoj audijenciji, skupine značajne kako po broju – to ste gotovo svi vi – tako i po dostojanstvu sudionika – vaši voditelji, a nadasve skupina biskupâ pripadnika Neokatekumenskih zajednica koji su došli s vama – daje nam priliku da svratimo pozornost naših posjetitelja i svih koji se pridru�uju slušanju ove naše jednostavne riječi na dva događaja katoličke Crkve, tj. na Biskupsku sinodu iz 1974. g., prije tri godine, koja je tada imala za temu evangelizaciju: evangelizacija u naše vrijeme, kako danas promicati evanđelje. To je bila tema Sinode iz 1974. g. koja nam je dala građu za našu susljednu Apostolsku pobudnicu “Evangelii Nuntiandi”, koja je objavljena 8. prosinca 1975. g. Kada bismo htjeli dati reklamu našim dokumentima, gotovo bismo vam preporučili ovaj dokument jer odlično sa�ima sve ono što su rekli biskupi na Sinodi. Nastojao sam protumačiti, sabrati sve njihove misli, srediti ih i učiniti ih pristupačnima u što je moguće jednostavnijem, ali i u što va�nijem i što je moguće jasnijem jeziku. Ponavljam: odva�ili smo se da taj dokument preporučimo posebno vama koji �elite biti neokatekumeni, tj. koji �elite poučiti, evangelizirati ovo veliko mnoštvo naroda kojima se uspijevate pribli�iti. Vjerujem da bi bio dobar za vas, za vaše odgajanike i za vaše učenike.
Drugi događaj, međutim, pripada budućnosti, tj. odr�at će se ove godine, počevši od 30. rujna: Druga biskupska sinoda. Imat ćemo ovdje oko dvije stotine biskupa koji dolaze iz svih krajeva svijeta, koje su imenovale dotične Biskupske konferencije. Koja će biti tema Sinode? Uzima ponovno temu o evangelizaciji pod drugim vidom, tj. temu o “katekizmu”; kako se poučava u vjeri osobito djecu, mlade i zrele ljude u ovo doba naše civilizacije; i kako se postaje učiteljima katekizma. Biskupi su izabrali ovu temu; mi ćemo je prihvatiti i razviti. To zato da ka�emo kako ste vi katekumeni suvremeni.
To dokazuje kako svijest o temeljnom poslanju Crkve, a to je svijest širenja evanđeoske poruke prema posljednjoj Isusovoj naredbi na kraju njegove vidljive prisutnosti na zemlji – a to su bile Njegove riječi – Idite i propovijedajte! “Idite i učite sve narode”; ponavljam: ova svijest je budna i djelotvorna u našoj današnjoj Crkvi. Koliko se puta, pri ispitivanju raznih obilje�ja pojedinih razdoblja Crkvene povijesti: “A ma, čime su se bavili?” Ili su tolike dr�ave međusobno ratovale, ili su stvarno bila tolika dogmatska pitanja, itd. koja jesu i nisu zanimala javno mnijenje i pastoralni apostolat. Crkva se vratila svojim funkcijama i svojim pastoralnim du�nostima, a prva pastoralna du�nost jest navješćivati Evanđelje te ići ususret svijetu i reći: “Gledaj, ja ti nosim poruku, poruku koju su anđeli donijeli na Zemlju”: “Slava Bogu na visini i mir na Zemlji”, i zatim Kristovu poruku: naviještati Evanđelje, tj. radosnu vijest koju nas je naučio Isus Krist.
Crkva se vraća svojim funkcijama: naviještati Evanđelje svijetu. Ova svijest, ponavljam, budna je i djelotvorna u današnjoj Crkvi i – što je tako lijepo – obvezuje ju cijelu: slu�benike, tj. biskupe, svećenike, redovnike, redovnice, itd., i vjernike! Sami vjernici postaju glas koji mora širiti ovu poruku, poruku o evanđeoskom navještaju koja je danas više nego ikada dostojna da se naviješta zbog dva naizgled suprotna naslova. Prvo: moramo naviještati ovu poruku jer je svijet gluh, i zato valja podignuti glas, i onda treba naći način da je ljudi shvate; i onda treba biti uporan, treba sve pozvati u jednu novu školu, itd. Poteškoća postaje izazovna, postaje poticaj da postanemo učitelji našeg katekizma tj. evanđeoske istine koju treba naviještati. Drugi motiv koji je upravo suprotan prvome: tko zna vidjeti, tko zna čitati, u srcu mnoštva, u srcu svijeta, vidi da je u dnu neko nezadovoljstvo, neki nemir, da je potrebna istinska, dobra riječ, riječ koja govori o smislu �ivota! Smislu za koji svijet više zna koji je i za čiju definiciju više nema snage; �ivi kao kratkovidan i kao slijep usred tmina. Mi imamo svjetionik, mi imamo svjetiljku, mi imamo Riječ Evanđelja koja postaje svijetlo svijeta. Gospodin je rekao svojim apostolima: “Vi ste svijetlo svijeta”. Evo, ako smo svijetlo svijeta, moramo ići ususret ovim zalutalim ljudima, tako bijesnima, tako okrutnima, koji su postali toliko raspršeni, toliko bez načela, bez pravila dobra i ljudskog ponašanja, pa im ići ususret i reći: evo, gledaj, ovo je staza, ovo je put. Ponavljam: zbog ova dva razloga od kojih jedan predstavlja poteškoću a drugi pogodnost za navještaj Evanđelja, Crkva, evo, pru�a Riječ.
Nalazimo se, dakle, u apostolskoj, misionarskoj, didaktičnoj fazi koja nikad nije bila tako naglašena u �ivotu Crkve; svi se moramo anga�irati.
Izgradnja Mističnog Tijela Kristova na zemlji, što je naša sadašnja Crkva, du�nost je, kako ka�e Sabor, ne samo svećenika, biskupa, itd., nego svakog vjernika. Svatko mora biti svjedok, mora znati prenositi poruku koje je čuvar, ako ne drukčije, onda primjerom i svojom podrškom. Ne postoji nijemi kršćanin, neplodni kršćanin, ne postoji kršćanin koji �ivi za sebe; on mora �ivjeti za zajednicu, za Mistično Tijelo koje se zove Crkva.
U ovoj viziji jasno je i po�eljno da se umno�e napori za ostvarenje ovog golemog i hitnog programa: evangelizirati, katehizirati. Ima toliko paralelnih inicijativa pomalo sličnih ovoj vašoj, koja sada sluša; i tako prisustvujemo procvatu djela i sredstava da se naviještanjem evanđeoske poruke dade, mogli bismo reći, ono najbolje za širenje i tumačenje.
Mi ćemo primijetiti kako se ovaj mnogovrsni fenomen svete Crkve ne odnosi samo na školski, didaktični vid njezinih djelatnosti. Nije to samo poučavanje kao kad učitelj poučava učenika, nego je radije šire, više pedagoško, više �ivotno, koje se odnosi i na stil �ivota u kojem poučavanje vjerske istine ide usporedo sa školskim, pače je povezano sa �ivotnim zanimanjem komu je poučavanje religiozne istine norma i princip.
Kao drugo napomenut ćemo kako ova du�nost ne poprima, u onome koji je vrši i u onom koji je njezin korisnik, oznaku mučnog i teškog tereta, iako ona stvarno jest i to. Koja je to jedna od velikih poteškoća s kojima se susreću svećenici? Ah, ne dolaze! Kako je dosadno slušati propovijed, slušati lekciju, učiti katekizam; to me umara; radije idem u šetnju, u kino, igrati se, itd., ali sve u svemu ova Crkva koja podučava postaje tako dosadna. Nije tako! Recimo to samima sebi, a i našem narodu. Tko je shvatio tajnu Istine koju sadr�avaju naše riječi biva kao pogođen gromom od ovog svjetla, ove istine i pretvara se koliko u apostola, bilo svećenik ili navjestitelj, toliko u slušatelja: “Ah, nisam vjerovao da je to tako lijepo; ah, ali istinito je, ma gledaj…” Otvara se, ponavljam, obzorje svjetla i ljepote koje je bilo gotovo neslućeno. Izvršenje ove teške du�nosti postaje čast, postaje sreća, postaje zvanje koje oplemenjuje i ushićuje. Htio bih pitati, ako ima misionara među vama: Zašto ste misionari? Zato što ste zaneseni smislom Evanđelja, koje je navještaj istine, navještaj tajne �ivota, Bo�jih planova, nadâ koje ne umiru! To postaje takva ljepota da joj čovjek više ne mo�e uzmaknuti, i biva se pozvanim da i mi budemo apostoli i navjestitelji ove istine!
Ispunjenje ove du�nosti navještaja nije više dosadno, kao što nije dosadno ni ispunjenje du�nosti slušanja, nego u sebi ima naknadu za napor koji sobom donosi, pa čini sretnima svoje svjedoke, čini ih sigurnima i unaprijed ih čini dionicima dobara onog Bo�jeg Kraljevstva koje oni navještaju. Na našem mjestu, ovdje u središtu Crkve, mi moramo primiti mnoge koji dolaze iz daleka, iz misija. I upravo ove primamo s tolikim zadovoljstvom, puštamo ih da govore, da bismo imali njihovo svjedočanstvo. Neki od njih imaju goleme poteškoće: ne zna se kako pre�ivjeti, �ivotariti, svladati bolesti, neprijateljstvo, pogibli, itd. Ipak govorim vam to zato da biste i vi bili zadovoljni; kada oni govore i definiraju sami sebe i izra�avaju sreću koja se ne mo�e usporediti s ostalim srećama svijeta. Ako se pak Mi usudimo reći: “�elite li ostati ovdje ili vratiti se?” “Vratiti se, vratiti se!” ka�u i odlaze ususret golemim poteškoćama jer su obuzeti radošću Evanđelja. Reći ćemo, dakle, da oni koji se jednostavnim i velikodušnim srcem stavljaju u slu�bu evangelizacije do�ivljavaju, zacijelo po nekoj tajnoj ali neizostavnoj karizmi Duha Svetoga, značajnu psihološku i moralnu preobrazbu. Ta preobrazba, ta promjena preoblikuje poteškoće u poticaje. Ponavljam ono što sam prije rekao: zašto se misionari vraćaju? Jer ima toliko posla, jer treba tješiti one bijedne ljude, jer postoji opasnost: “Ja moram ići ozdravljati gubavce, moram ići otkloniti opasnost da drugi socijalni pokreti ne pregaze ovaj siromašni narod i da on ne postane rob nepodnošljivih situacija.” Poteškoća, zapreka postaju privlačni. Što je prije zadavalo strah, što je bilo dosadno, što je bilo neugodno, sada, naprotiv, postaje privlačna snaga koja obvezuje, koja ve�e i koja – ka�imo sna�nu riječ, ali izrečenu u općem smislu – čini apostola “mučenikom”, tj. svjedokom. Zadivljujuća je ova pojava. I tko zna vidjeti pojave u Crkvi – a Mi imamo ovu odgovornost i ovu sreću – ne mo�e a da ne ka�e: Hvala ti, Bo�e, što si mi dao da to vidim, da upravo vidim tolike koji su zaneseni Evanđeljem, Evanđeljem teškim, Evanđeljem mučnim, Evanđeljem koje košta, Evanđeljem koje ne donosi prihod, koje se sukobljava sa svim mentalitetima, sa svim manama i zaprekama svijeta. Evanđelje, ponavljam: čini sretnima one koji ga propovijedaju i pretvara poteškoće u poticaje, pogibelji u privlačnosti, pa i same poraze – zvuči paradoksalno – same poraze, tj. neuspjeh u zaslugu (ali učinio sam ono što sam mogao), stoga i u mir koji smiren silazi u ova srca koja nisu imala ni zadovoljstvo da otpočinu od svojih napora.
Sada mo�emo shvatiti i svjedočanstvo što nam ga pru�aju naši današnji posjetioci: ono se okreće oko sto�era kršćanskog �ivota, a to je krštenje.
Riječ “Katekumenat” odnosi se na krštenje. Katekumenat je bilo vrijeme priprave na krštenje. Sada se krštenje ne odvija tako, barem ne tako opse�no i tako didaktički. Stoga ovi ka�u: “Dobro, sada ćemo tu pripravu učiniti poslije krštenja”. Posvećujuća milost nije bila dovoljna, štoviše, posvećujuća milost nije učinila ništa drugo nego zapalila vatru koja kasnije mora svijetliti i širiti se u �ivotu. S obzirom na ovo napominje Sv. Augustin: “ako ne mo�emo prethodno činiti katekumenat, učinimo ga poslije”, tj.: pouku, nadopunu, odgoj, sav odgojni dio Crkve, poslije krštenja.
Sakrament kršćanske obnove mora ponovno postati ono što je bio u svijesti i vladanju prvih kršćanskih pokoljenja. Praksa (praktično iskustvo, zar ne?) i norma Crkve uveli su sveti običaj da se krštenje podjeljuje novorođenoj djeci. Kakvu pouku imaju? Eto, potreban nam je kum koji zamjenjuje krštenika i govori u njegovo ime. Ali krštenik nema nikakve koristi od ovog svjedočanstva što ga kum daje svećeniku. Dopuštajući da se krsni obred sada liturgijski skrati jer liturgija ima još tragove ove pripravne inicijacije, priprave koja je u prvim vremenima, kada je društvo bilo duboko pogansko, prethodila krštenju a zvala se katekumenat. Crkva je kasnije sa�ela ovaj period; zašto? Zato što su sve obitelji bile katoličke, sve su bile dobre, sve kršćanske, a društvo je u svom temelju bilo kršćanski orijentirano; ljudi će naučiti kroz �ivotni put.
Ali sada kada naše društvo više nije jednolično, homogeno, nego je pluralističko, štoviše, puno je proturječja i zapreka Evanđelju u našem društvenom ambijentu, ova metoda mora biti, govorio sam, u sebi upotpunjena naknadnom inicijacijom upravo u stilu �ivota vlastita kršćaninu. Ova pouka mora uslijediti poslije krštenja. Katekumenat: priprava na krštenje. Neokatekumenat – nakon krštenja.
Ovo je tajna vaše formule, ona daje vjersku pomoć i pru�a praktično vje�banje u kršćanskoj vjernosti i stvarno uključuje u zajednicu vjernika, što je Crkva, nakon što je netko već stvarno, nadnaravno ušao u Crkvu, ali je taj ulazak bio kao sjeme koje još nije imalo sreću razviti se.
Evo, dakle, ponovnog rođenja riječi “katekumenat” koji zacijelo ne �eli oslabiti ni umanjiti va�nost sadašnje krsne crkvene slu�be nego je �eli primijeniti postupnom i intenzivnom metodom evangelizacije koja podsjeća i na neki način obnavlja katekumenat drugih vremena. Onaj koji je bio kršten mora shvatiti, nanovo razmisliti, cijeniti i povlađivati neprocjenjivu sreću primljenog sakramenta.
Mi se radujemo što vidimo da su ovu potrebu shvatile danas institucionalne strukture Crkve: �upe i osobito biskupije i zatim sve druge redovničke obitelji. I, kao što sam rekao, �upe su na ovom strukturnom polju temeljne.
Tako se nagoviješta uzastopna kateheza koja se nadovezuje na onu koju nije imalo primljeno krštenje: “pastoral odraslih”, kako se danas ka�e, biva zacrtano i stvara nove metode i nove programe i zatim nove slu�be – koliko su potrebni oni koji će pomagati! Evo, katehistâ, evo, časnih sestara, evo obitelji koje također postaju učiteljice ove pokrsne evangelizacije – nove pomoćne slu�be koje podupiru veoma zahtjevnu asistenciju svećenika i đakona u poučavanju i sudjelovanju u liturgiji; novi oblici karitasa, kulture i socijalne solidarnosti povećavaju vitalnost kršćanske zajednice i nasuprot svijeta tvore obranu, apologiju i privlačnost.
Toliki se ljudi usmjeruju prema ovim neokatekumenskim zajednicama jer vide u njima iskrenost, istinu, da je tu nešto �ivo i autentično: tu je Krist koji �ivi u svijetu. I neka se to ostvari s našim apostolskim blagoslovom.
PAPA IVAN PAVAO II. MLADIĆIMA NEOKATEKUMENSKIH ZAJEDNICA NA PUTU PREMA SVEĆENI�TVU
Rim 31/03/1985
Sikstinska kapela (Vatikan), 31. o�ujka 1985.
Tisuću i dvije stotine mladića anga�iranih na putu koji će ih dovesti do prezbiterata, bili su, jučer u nedjelju poslije podne, oduševljeni susretom s papom u Sikstinskoj kapeli, punoj kao nikada. Kiko Argüello, inicijator Neokatekumenskog puta, predstavljajući zbor Svetom Ocu, rekao je da su ti mladići došli u Rim na veliki međunarodni kongres mlade�i, te da sudjeluju na posebnom skupu rezerviranom za mlade neokatekumene koji su upravo preko Puta otkrili svoje zvanje za svećeništvo. Iako su došli iz šezdesetak zemalja, najveći dio tih mladića bili su ju�noamerikanci, radosni da su mogli Ivanu Pavlu II. pokazati kako je bio primljen poziv koji im je uputio u Perù-u za nedavnog pohoda “Kontinentu nade”: “Idite, vratite se svojim narodima i naviještajte Evanđelje”
Rimski susret mladih neokatekumena oni su sami definirali kao “uranjanje u krštenje”, a odvijao se kroz produbljivanje triju temeljnih vidova na putu budućih prezbitera; liturgijskog, skramentalnog vida; vida Riječi, prezbiterove zaručnice, s posebnim razmišljanjem devetog poglavlja Lukina evanđelja; te vida Crkve. Osobito je istaknuto otkrivanje mjesne Crkve.
Sam je Kiko Svetom Ocu prikazao pregled cijele skupine i podrijeklo pojedinih sudionika. Tako se je ukazala potpuna i iscrpna slika zalaganja neokatekumenskih zajednica u cijelom svijetu za nastajanje i produbljivanje posebno posvećenih zvanja. Danas mnogi mladići odlaze u sjemeništa zahvaljujući Neokatekumenskom putu: to su dokazala dvojica od tolikih, govoreći u svom iskustvu: jedan iz Santo Dominga, drugi iz Münchena u Bavarskoj. Biskup iz grada Jundiai u Brazilu, Roberto Pinarello de Almeida, izjavio je da je njegovo biskupijsko sjemenište prihvatilo odgojnu metodu Neokatekumenskog puta za formiranje prezbitera; “tronog”: Riječ, Liturgija i bratsko zajedništvo vrlo je učinkovita hrana za sjemeništarce koji se predaju slu�enju Crkve i za Crkvu.
Evo papinih riječi:
�elim sa�eti razmišljanje koje mi je dolazilo za vrijeme ovog susreta: imam i jedan tekst prije pripremljen, ali neću ga čitati, jer mo�da su ovi spontani, neposredni dojmovi više ad rem. Vidjeli smo ponešto zemljopisa i statistike. Obišli smo svijet: počeli s Meksikom, cijelom Srednjom Amerikom, Antilama i Latinskom Amerikom; čak sam mislio da ćemo ostati na ovim područjima. Ali izišli smo iz Latinske Amerike u Oceaniju, Australiju, Japan, Kinu i Tajvan. I ne znam zašto se nije pošlo u onu veliku zemlju koja se nalazi između Kine i Poljske. Zatim smo prošli raznim europskim zemljama, vidio sam da je i Italija prilično predstavljena, a ne samo Španjolska. Nešto manje Poljska, ali, hvala Bogu, i u Poljskoj su također sjemeništarci.
Gledajući ovaj zemljopis i ovu statistiku, ja mislim da se uvijek, sa svakom statistikom u duhovnim stvarima, moramo pozivati na Duha, na Duha Svetoga: postoji jedna statistika koja se razumije samo preko Njegove osobe i Njegova otajstvenog djelovanja u duši. Svi smo mi oruđe, također sakramentalno oruđe, sveto, za ovo Njegovo djelovanje, ali je najva�nije Njegovo djelovanje. Oruđe je uvijek sporedno, iako potrebno. Potrebno je jer Crkva nije nebeska Crkva, ona je zemaljska Crkva, crkva ljudi i ljudi su pozvani da grade Crkvu. Potreban je poziv. Krist je tako činio: pozivao je. On je sam počeo propovijedati, naviještati evanđelje, ali odmah je i pozivao, još za prvih dana. Ovaj se proces zvanja, poziva, mora ponoviti. Dapače, ovaj proces poziva sačinjava jednu određenu kušnju autentičnosti, zrelosti svake Crkve: one u sveopćem smislu i one u posebnom smislu, mjesnom.
Ja se sjećam moje mladosti i vremena kad sam bio biskup u Krakovu, kad je svaka �upa vrednovala samu sebe prema broju zvanja što ih je imala: zvanja svećeničkih i redovničkih. To je bio znak vitalnosti, znak zrelosti Crkve.
Evo, ja sve bolje upoznajem vaš Pokret, vaš Neokatekumenski pokret, upoznajem ga u raznim prilikama, uvijek pomalo nakratko, ali od tih se fragmenata tvori cjelina. Stoga ću reći nešto što mi se čini da je najbitnije.
Vi ste Neokatekumenski pokret; to znači: pokret koji, mo�emo reći, stavlja u središte svoje “duhovnosti” sakrament krštenja. Što znači krštenje? Znači mnogo toga, ali među svim tim što sačinjava cijelu veliku teologiju svetog krštenja jest jedno: prvo posvećenje ljudske osobe Bogu ,u Isusu Kristu: a to je prvo posvećenje. Naravno, ima u svijetu mnogo krštenih koji malo ili ništa ne vode računa o ovome, o prvom posvećenju. Stoga ako netko vrši duboki skrutinij, egzistencijalni skrutinij, skrutinij uistinu religiozni svoga krštenja, mora se, barem jedanput, naći pred ovom stvarnošću: pa ja sam osoba posvećena Bogu! U ovom posvećenju, prvom, glavnom i temeljnom, lakše se otkriva svećeničko ili redovničko zvanje. To ne znači nikakvo obezvrijeđivanje općeg kršćanskog zvanja, kršćanskog zvanja kao takvog, zvanja svih laika, dapače: vi imate za svoga vođu jednog laika. Sv. Franjo Asiški nije htio biti svećenik, nije htio: primio je samo red đakonata. Naravno, svako je kršćansko zvanje označeno, obilje�eno ovim posvećenjem osobe, cijelog čovjeka, čovjeka ili �ene, Bogu. Ako se ovo razumije, lakše je razumjeti i ono zvanje kojim se čovjek, polazeći od svoje vlastite inicijativa, naravno, vođen od milosti Bo�je, prikazuje, posvećuje slu�enju Bogu, Kristu, Crkvi, slu�enju potpunom, cjelokupnom: svećeničko posvećenje i redovničko posvećenje; dva pomalo različita posvećenja, ali sa puno dodirnih točaka.
Ovo je plod razmatranja, produbljivanja otajstva krštenja, i ja se ne čudim da na vašem Putu ima zvanja: to je potvrda da je ovaj vaš pokret autentični pokret i da odgovara svojoj naravi i svome nazivu. To je, evo, ono glavno što sam vam htio reći.
Još jedna, treća stvar, ponešto prigodna: nalazimo se u Sikstinskoj kapeli. Sikstinska kapela je poznata osobito po čudesnim slikama: kao Posljednji sud od Michelangela; poznata je i jedna činjenica: ovdje, u ovoj kapeli se dr�e konklave kad se bira papa, rimski biskup. Zadnji put su kardinali – u prilično velikom broju, mo�da u najbrojnijim među svim konklavama, a isto tako i u predzadnjima, – izabrali papu koji nije bio poznat,- ali su izabrali i papu koji je otkrio i zvanje itineranata. I tako smo itineranti. Ovo je jedan drugi vid vašeg pokreta. Apostolska Crkva je bila itinerantska po svojoj naravi; sigurno najveći od svih itineranata bio je sveti Pavao.
Evo, Crkva je itinerantska, svi, pa i oni koji za cijelog �ivota nisu nijednom promijenili mjesto, ni smještaj, su itineranti, jer svi smo hodočasnici: biti hodočasnik je jedan viši pojam od itineranta. Svi hodočasnici u Duhu Svetom, prema kući Očevoj. Krist nas vodi u svome Svetom Duhu, vodi nas preko svoga Svetoga Duha.
Dodat ću još jednu opasku: ovdje u ovoj kapeli mnogo se moli, moli se oko nje i po čitavom svijetu kad dođe čas smrti jednog pape i izbora njegovog nasljednika. Danas �elim zaključiti ovaj susret moleći s vama Duha Svetoga za zvanja, koja su Crkvi tako potrebna. I mi vodimo statistike, statistike za cijelu Crkvu, i moramo ih činiti. Upravo jučer smo zajedno s jednim monsinjorom razgovarali s predstavnicima Statističkog ureda Crkve: današnja Crkva mora ulo�iti velike molitvene napore, u odnosu s Duhom Svetim, da bi se odr�ala na �ivotu, da bi se odr�ao veliki broj zvanja, jer taj je broj u nekim zemljama na svijetu ugro�en, kao i u nekim Crkvama, dok je u nekim odavno nedovoljan.
Završimo moleći jedno otajstvo krunice, otajstvo Duha Svetoga, treće slavno otajstvo, jer se ovdje u ovoj kapeli mora moliti otajstvo koje se odnosi na Duha Svetoga. Za zvanja. Učinit ću to na latinski: vi ste sjemeništarci i morate znati latinski.
AUDIJENCIJA PAPE IVANA PAVLA II. S MLADIMA NEOKATEKUMENSKOG PUTA
Rim 27/03/1988
Cvjetnica (Vatikan), 27. o�ujka 1988.
Oko deset tisuća mladih sudjelovalo je na susretu Neokatekumenskog puta. Na Cvjetnicu su cijelo popodne bili okupljeni u Vatikanu, u auli Pavla VI., očekujući, u molitvi, dolazak Svetog Oca.
Nakon dvadeset godina velike krize, zvanja se ponovno pojavljuju u Katoličkoj Crkvi. Jedan pokazatelj tog procesa mogao se vidjeti jučer, na Cvjetnicu, u auli Pavla VI, za vrijeme susreta dvije tisuće kantora i mladih iz neokatekumenskih zajednica sa Svetim Ocem.
Dok su očekivali Svetog Oca, Kiko Argüello, jedan od inicijatora Neokatekumenskog puta, zajedno sa Carmen Hernàndez i ocem Mariom Pezzijem, vje�bao je s prisutnima pjesme za Trodnevlje i Vazmeno bdijenje koje neokatekumeni slave cijelu noć i dr�e za osovinu krsne duhovnosti. Nakon dolaska Svetog Oca, bogoslovi rimskog sjemeništa Redemptoris Mater, praćeni palmama, u procesiji su donijeli drveni kip raspetog Krista, prirodne veličine, dar neokatekumenskih zajednica Ekvadora.
“Donositi svijetu raspetog Krista, ovu novu dimenziju ljubavi; – rekao je Kiko pred Papom – raspeti Krist je Radosna vijest. To nije primjer ugnjetavanja ili mazohizma. Danas svijet �eli izbrisati raspelo i �ivi prestravljen pred bilo kojim trpljenjem. Krist je otvorio prijelaz preko smrti. Mi trpimo upravo jer ne ljubimo na ovaj način, potpuno se darivajući drugome. Da li je moguće ovako ljubiti? Da, jer nam on daje svoju narav, i šalje nam s neba Duha Svetoga koji je pobijedio smrt i koji nam daruje vječni �ivot, vječni �ivot u nama, unutar nas; novi �ivot koji nam daje da mo�emo ljubiti drugoga preko smrti, s njegovim manama. Tako ljubiti znači sreću. Kako ne nositi ovu vodu u pustinju današnjeg svijeta?”.
Zatim je Kiko pozvao da ustanu oni koji osjećaju ili su već osjećali poziv na svečeništvo ili kontemplativni �ivot. Šezdeset pet mladih došli su pred Svetog Oca: četrdeset mladića koji su ustali za sjemenište i dvadeset pet djevojaka za samostane klauzure. Iznenađujuće je vidjeti ovo cvjetanje zvanjâ. U posljednje tri godine više od dvije tisuće mladih iz neokatekumenskih zajednica ušlo je u razna sjemeništa diljem svijeta da bi se pripremali na svečeništvo. U Rimu je otvoreno dijecezansko sjemenište Redemptoris Mater da bi se u njemu formirali prezbiteri za novu evangelizaciju na koju poziva Ivan Pavao II. Ovi budući prezbiteri ne sačinjavajući neku novu kongregaciju, već polazeći iz svojih biskupija i podr�avani svojim konkretnim zajednicama, poći će s obiteljima koje su završile vrijeme katekumenske formacije i koje su se, na stotine, ponudile za evangelizaciju najsiromašnijih i najbjednijih raskršćanjenih krajeva svijeta.
Slijede Papine riječi:
Ovim danom ulazimo u Veliki Tjedan i u isto vrijeme slavili smo treći Svjetski dan mladih. Ovo smo jutro, nad grobom Sv. Petra slavili jedno i drugo. Vrlo sam zadovoljan što sam tu s vama mladima, pjevajući, jer je ovo dan pjesme; “Pueri hebraeorum portantes ramos olivarum…”. Dobro znamo ovu antifonu Cvjetnice. To je dan za vas, mladi; da pjevate “Hosana! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje!”. To je dan koji su navijestili proroci. Ali dobro znamo da nas Crkva, ovim radosnim i svečanim slavljem palmi, vodi za ruku prema Kristovoj Muci. Ova prolazna radost skriva u sebi otajstvo Muke i kri�a; tj. pashalno otajstvo.
Danas se niste ovdje okupili samo da bi pjevali kao i mladi Jeruzalema, već da biste otkrili lik Raspetog, lik Isusa na kri�u, u agoniji. Danas popodne, mnogo ste sati molili; meditirali i molili. Ulazeći u otajstvo Cvjetnice, otajstvo Kristove Muke, njegova kri�a i Uskrsnuća, vi zajednički razmatrate o Crkvom i o njezinom poslanju, jer je Krist umro na kri�u da bi čovječanstvu dao novi �ivot.
Crkva je, kako ka�u Sveti Očevi, utemeljena nadasve u trenutku Njegove smrti; iz njegova boka izvire naše spasenje. Na simboličan način otvara se jedna nova stvarnost, novo bo�ansko poslanje koje obuhvaća čovječanstvo. Tako se rađa Crkva, Crkva koja je “u Kristu kao sakrament … intimnog jedinstva s Bogom i jedinstva cijelog ljudskog roda” kako nam ka�e II. vatikanski sabor (L.G. 1). Isus je svoje učenike pripremio na ovaj pashalni trenutak.
Zapravo, nakon uskrsnuća, pojavit će se svojim učenicima, probodenih ruku, nogu i boka, da bi im darovao Duha Svetoga i da bi im već navijestio ovo poslanje koje spada na njih, na ovaj novi Izrael kojeg su oni, Apostoli, pralik i početak.
Tako Crkva započinje vršiti svoje poslanje i postaje misionarska. Ako ozbiljno razmišljamo o pashalnom otajstvu Isusa Krista, ne mo�emo Crkvu odvojiti od njegova otajstva i poslanja. Vi ovdje molite i razmišljate o poslanju Crkve u čitavom svijetu. Ovo poslanje tra�i misionare, tra�i apostole. Misionari nastavljaju poslanje apostola. II. vatikanski sabor nam ka�e da je cijela Crkva misionarska po svojoj naravi. Misionarska znači apostolska; znači poslana. Vi �ivite ovaj trenutak poziva i poslanja Crkve koja je sastavljena od različitih karizmi i slu�bi. Ovo jedinstveno poslanje Crkve proizlazi, nadasve danas, i na temelju apostolata laika. Ali Crkvi i njezinu poslanju potrebni su svećenički i redovnički pozivi. Vidio sam ovdje neke mlade koji su se spontano predstavili da bi rekli ovom zboru: “Evo me, dolazim”. Odmah sam pomislio da se ovakvo predanje mo�e učiniti samo pred Bogom. Ali ako se ono čini također i pred ljudima, čini se prije svega u obitelji, a vi ste jedna obitelj. Ukoliko se ovakvi odabiri mogu učiniti ovako, spontano, snagom Duha Svetoga, tada to znači da ste vi jedna obitelj. Zbilja, ako jedan mladić ili djevojka mo�e izići pred svih i reći pred svima raspetom Kristu: “Evo, tvoj sam”, to znači da vas Bog ljubi, da vas Bog zove.
Veoma sam svjestan, duboko svjestan milosti svećeničkih zvanja i redovničkih zvanja. To je milost za one koji su pozvani, ali je u isto vrijeme i dar za zajednicu, za Crkvu, za njezino poslanje i za njezinu čvrstoću. Ako je Crkva, kako nas podsjeća Drugi vatikanski sabor, svećenički narod, ako svi vjernici imaju jedno zajedničko svećeništvo, ono krsno, utoliko se bolje vidi potreba onih koji su pozvani u svećeništvo da bi pobuđivali svijest zajedničkog svećeništva svima i izrazili ovu svećeničku karakteristiku svih dionika, a potom i slu�ili. Svećeništvo je naime vrlo va�na slu�ba.
To znamo također i iz negativnog i bolnog iskustva pomanjkanja svećeničkih i redovničkih zvanja. Crkva ne mo�e biti to što jest ako ne te�eći za Kraljevstvom nebeskim, štoviše anticipirajući Bo�je kraljevstvo već ovdje na zemlji. Osobe, muškarci i �ene, moraju biti sposobni slijediti Krista siromašnoga, Krista djevičanskoga, Krista poslušnoga sve do smrti na kri�u. Radi se o temeljnim, bitnim, sastavnim dimenzijama Crkve.
Kad ima svećeničkih i redovničkih zvanja, ima se dokaz autentičnog katoličanstva mjesnih Crkava, �upa, kao i kršćanskih obitelji. Nekoć, a mo�da i danas ima obitelji koje među njihovim sinovima i kćerima imaju svećeničkih i redovničkih zvanja i time se ponose. Obitelj je, to znamo kućna Crkva, �iva i �ivotvorna stanica Crkve. Time sam vam rekao ono što mi je le�alo na srcu. Zahvalan sam roditeljima, obiteljima i zajednicama sposobnima da budu podneblje rasta i sazrijevanja svećeničkih i redovničkih zvanja uvijek i posvuda. Zahvalan sam vašoj obitelji i vašoj zajednici što se brinu da pobude, rastu i sazrijevaju zvanja. Naš raspeti i uskrsli Gospodin neka blagoslovi ovo djelo zvanjâ vaše velike obitelji koja raste iz dana u dan. Naš Gospodin neka dade svima duboko i smiono kršćansko zvanje: zaručnicima zvanje za brak, supru�ničko, obiteljsko, zvanje roditelja i odgojitelja. Onima koji u sebi osjećaju neko drugo zvanje, neka dade sposobnosti da slijede svećeničko ili redovničko zvanje, prihvaćajući taj dar Duha koji uvijek dolazi iz probodena Srca našeg Spasitelja koji visi na kri�u.
AUDIJENCIJA SVETOG OCA IVANA PAVLA II. S GRUPOM KATEHISTA ITINERANATA NEOKATEKUMENSKOG PUTA
Rim 17/01/1994
Klementova dvorana (Vatikan), 17. siječnja 1994.
Ivan Pavao II. primio je u audijenciju, u sali Klementini, grupu katehista itineranata “Neokatekumenskog puta”. Slijedi tekst govora koji im je uputio Sveti Otac:
Predraga braćo i sestre u Kristu!
1. Za mene je razlog velike radosti ovaj susret s vama iskusnim katehistima itinerantima Neokatekumenskog puta, koji ste zajedno sa začetnicima i odgovornima, sastali da molite i razmišljate o plodovima i perspektivama povjerene vam misije, a posebno obzirom na ulogu obitelji među siromasima.
Pozdravljam gospodina Kika Argüello i zahvaljujem mu na riječima koje mi je maloprije uputio u ime svih vas; srdačno pozdravljam svakog od vas. Mir Gospodinov neka je s vama.
2. Vaš Put crpi iz duha Drugog vatikanskog sabora, da bi ponudio primjer nove evangelizacije koja daje nadu Crkvi uoči trećeg kršćanskog tisućljeća.
Vaša je zasluga što ste otkrili “kerigmatsko” propovijedanje, koje poziva vjeri također i “udaljene”, ostvarujući pokrsni itinerarij prema Ordo Itinatiationis Christianae Adultorum, Ponovljenim u Katekizmu katoličke Crkve (usp. 1231). U središtu ovog uvođenja u vjeru je plodna sinteza između propovijedanja, promjene moralnog �ivota i liturgije. Sve se to ostvaruje u malim zajednicama, u kojima razmatranje Bo�je Riječi i sudjelovanje u Euharistiji … formiraju stanice �ive Crkve, obnavljaju vitalnost �upa preko zrelih kršćana sposobnih da svjedoče za istinu s radikalno �ivljenom vjerom (Poruka biskupima Europe okupljenim u Beču, 12. travnja 1993.). Takve zajednice poma�u da se Crkva do�ivljava kao Tijelo Kristovo u kojemu , posredstvom sakramentalnih znakova, Bog širi svoje djelo spasenja na ljude svih generacija, osobito na obitelji.
3. danas svi priznaju da teška kriza zahvaća obitelj i da je to izvor najdubljih zala suvremenog društva. Upravo zato je Crkva, usvajajući inicijativu Ujedinjenih naroda, odredila da 1994. Godina bude godina obitelji.
Vaše vam je već višegodišnje iskustvo na Putu zasigurno pokazalo da mala zajednica, podr�avana od Bo�je Riječi i nedjeljne Euharistije, postaje mjesto zajedništva, gdje obitelj otkriva smisao i radost svoga temeljnog poslanja da prenosi naravni i nadnaravni �ivot. Ovaj svoj prvotni zadatak obitelj ne mo�e prebaciti na druge. Vidimo da je još od najstarijih vremena u narodu Bo�jem obitelj ta koja je prvo područje evangelizacije prema onom što čitamo u knjizi Ponovljenog zakona: “Ove zapovijedi… ponavljat ćeš ih svojoj djeci, govorit ćeš o njima kad sjediš u svojoj kući, kada ideš putem, kada lijegaš i ustaješ.” (Pnz 6,7) Tako vaše obitelji otkrivaju svakodnevnu molitvu s djecom, a nadasve ono kućno slavlje koje se vrši u Dan Gospodnji, u kojem otac i majka otvaraju Sveti Tekst, čitaju ga i tumače, a djeca se mogu dijalogu otvoriti dijalogu osvijetljenom od Duha Svetoga. Takav običaj nalazi odjeka u Pismu u kojemu Sv. Pavao podsjeća Timoteja kako su ga njegova majka i baka još od njegova djetinjstva uvodile u Sv. Pismo (usp. Tim 1,5; 3,14-15).
4. Stoga u svijetlu ovoga, nije teško utvrditi plodove Neokatekumenskog puta: obitelji pomirene, otvorene �ivotu i zahvalne Crkvi, nude se da navještaj Evanđelja ponesu do krajnjih granica zemlje. I ja sam u raznim prigodama predao osobno misijski kri� obiteljima koje su odlazile u najsiromašnije i dekristijanizirane krajeve. Sada iz njih niču mnogobrojna zvanja: djevojke koje �ele prigrliti redovnički kontemplativni �ivot; mladići upućeni prema svećeništvu u mjesnim i biskupijsko-misijskim sjemeništima “Redemptoris Mater”, koja su se rodila da budu pomoć Crkvama, koje se zbog pomanjkanja klera nalaz u velikim teškoćama. Tako se ostvaruje �elja Drugog vatikanskog sabora: “Neka ne zaborave prezbiteri da njima le�i briga za sve Crkve … S tom bi svrhom moglo biti korisno osnivanje međunarodnih sjemeništa.” (Presbyterorum Ordinis 10)
5. Ali iznad svega veliki plod ovog Puta je misionarski polet. S radošću doznajem da su moje riječi upravljene mladima u Denveru našle odjeka u vama. Tada sam rekao: “Nije vrijeme da se stidimo evanđelja (usp. Rim 1,6). Vrijeme je da ga naviještamo s krovova! (usp. Mt 10,27) (Homilija na Sv. Misi na Svjetski dan mladih u Denveru, 15. kolovoza 1993.) Zato se spremate za velike pučke misije, namijenjene posebno onima koji su se udaljili od Crkve ili je još nisu upoznali. �elim vam da inicijativa naviještanja Evanđelja na ulicama, a u punom skladu s mjesnim biskupima, donese obilne plodove.
6. Predragi evangelizatori itineranti! Vama se s ljubavlju obraćam, vama koji ostavljate sve radi propovijedanja Krista i to radi Krista raspetoga u 94 zemlje na pet kontinenata u trajnom i privr�enom posluhu biskupima. Potičem vas da ostanete uvijek vjerni karizmi koju vam je Bog povjerio za dobro cijele crkvene zajednice, doprinoseći s vašim djelom dubljem otkrivanju kršćanske inicijacije odraslih. Dok vam jamčim moje trajno sjećanje u molitvi, radostan sam danas, u ozračju blagdanskog zajedništva, da mogu predati kri� onima među vama koji su pozvani da budu evangelizatori itineranti.
Presveta Marija, ponizna Nazaretska Djevica, neka vas prati na vašem hodu putovima svijeta radi naviještanja kraljevstva Bo�jega. Ostanite svi pod njezinom majčinskom zaštitom! Od srca podjeljujem vama, vašim obiteljima, Neokatekumenskom putu apostolski blagoslov.
U pozdravu koji je Kiko Argüello, inicijator Neokatekumenskog puta, uputio Ivanu Pavlu II., podsjetio je na plodove izvanrednog iskustva svjetskog susreta u Denveru, u kolovozu prošle godine, prilikom VIII. Svjetskog dana mladih, na kojem je bilo prisutno 30.000 mladih s Neokatekumenskog puta. Nakon tog susreta tisuću dvjesto mladića odlučilo je poći u sjemenište, a tisuću djevojaka odlučilo se za redovnički �ivot u klauzuri.
Kiko je rekao da se “u Denveru, zbilja, dogodio preokret u Crkvi. Tamo je bila prisutna posebna milost Duha Svetoga, a mladi su, iznad svega, bili dirnuti riječima Svetog Oca.”
Zatim je Kiko Argüello Papi predstavio odgovorne itinerante za 94 naroda, na pet kontinenata, koji su sudjelovali na susretu od sedam dana, o stvarnosti Puta, plodovima obiteljî u poslanju (400 po cijelom svijetu) i sjemeništima Redemptoris Mater (već ih je 25 u raznim zemljama) čiji su rektori bili prisutni na audijenciji.
Proteklo je sedam godina otkako su prve obitelji s Puta krenuli u misije u najsiromašnije zemlje Latinske Amerike. Danas imamo mnoge plodove te evangelizacije u �upama, sjemeništima, obiteljima, u sve te�im političkim i društvenim okolnostima neprijateljski raspolo�enih prema vjeri. “Potpuno smo uvjereni – rekao je, između ostalog, Kiko Argüello – da budućnost čovječanstva ovisi o obitelji”. Rastući u vjeri, obitelji se otvaraju �ivotu i prenose djeci novost i radost kršćanske poruke. U ovom va�nom djelu evangelizacije, Neokatekumenski put nudi trajnu potporu sa sviješću da će – rekao je Argüello – “mala zajednica moći spasiti obitelj u Europi”.
HOMILIJA SVETOG OCA IVANA PAVLA II. ZA VRIJEME EUHARISTIJE U RIMSKOM SJEMENI�TU REDEMPTORIS MATER
Rim 31/10/1993
Kapela “Redemptoris Mater” (Vatikan), 31. listopada 1993.
“Upravo je produbljenje duhovnog �ivota, u prihvaćanju evanđeoskog “radikalizma”, najplodniji teren za klijanje poziva. To je ustvrdio Ivan Pavao II. u homiliji koju je odr�ao prilikom sv. Mise u zajednici rimskog sjemeništa “Redemptoris mater”. Slijedi tekst homilije:
Hvaljen Isus! Poštovana braćo u Episkopatu i Svećeništvu, sva braćo i sestre!
“Bili smo među vama nje�ni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu.” (1Sol 2,7): riječi su Sv. Pavla Solunjanima.
Svaki prezbiter bi trebao učiniti dijelom sebe ove riječi Svetog Pavla koje su premalo slušane. Majčinska slika koju si pridaje, jedna je od najsugestivnijih za izra�avanje ljepote svećeničkog poziva. Ta slika ne ukazuje samo na jačinu ljubavi i privr�enosti, već upućuje i na intimnu vezu apostolske slu�be i slu�be novog rođenja u Kristu po Duhu Svetom (usp. Iv 3, 5-8). Majka hrani i brine se za svoju djecu.
Ukoliko donosi bo�ansku riječ propovijedanja, apostol je sredstvo tog duhovnog preporoda i na taj način je kao majka. On za braću utjelovljuje “majčinstvo” Crkve. Pošto je pozvan da ih preko Evanđelja rađa u Kristu (usp. 1Kor 4,15), mo�emo reći da im nije samo otac, već i majka, “otac” i “majka”, spreman predati im ne samo Evanđelje, nego i “sam svoj �ivot” (usp. 1Sol 2,8).
Koje li razlike između ove slike apostolata i one koja proizlazi iz druga dva čitanja, obilje�enih oštrim i strogim opomenama! Ona se odnose na svećenike Starog Saveza, pismoznance, farizeje, ali ukazuju i na rizike devijacije koja čeka u zasjedi i našu slu�bu.
“Vi ste s puta zašli, učinili ste da se mnogi o Zakon spotiču” (Mal 2,8).
Ova riječ proroka Malahije podcrtava veliku odgovornost koju slu�itelji oltara imaju prema Riječ. Njihova nedosljednost je dvostruko te�a, jer sa sobom nosi i sablazan. Jao onima koji bi trebali biti odgajatelji naroda Bo�jeg, a zapravo su kamen spoticanja!
Ništa bla�e nisu ni Isusove riječi o onima koji su zasjeli na Mojsijevu stolicu, ne kao ponizni slu�benici Riječi Bo�je već kao oni koji pohlepno tra�e ljudske hvale. U njima se riječ i �ivot sna�no suprotstavljaju: oni su učitelji onoga što sami ne čine, nameću bremena koja sami ni ne pokušavaju nositi, zahtijevaju da ih se zove “rabbi” – a taj naziv im ne pripada, “jer jedan je vaš Učitelj”, Krist (usp. Mt 23,10).
Tako nam Riječ Bo�ja, s jedne strane pokazuje autentični model apostolskog i svećeničkog poziva, a s druge strane moguća izopačenja. Riječ Bo�ja na ovoj liturgiji tu je upravo zbog ovog mog susreta s vama, “Redemptoris Mater”, odgovornima i studentima, klericima, rimskog sjemeništa koje nosi isto ime kao i ova kapela: “Redemptoris Mater”. To nam sna�no doziva u pamet otkupljenje, sjeća nas na “Redemptor Hominis”, “Redemptoris Mater”, “Redemptoris Custos”, i također na “Redemptoris Missio”. Dakle, u ovoj kapeli posvećenoj Redemptoris Mater, pozdravljam bogoslove i poglavare “Redemptoris Mater”.
Pozdravljam rimskog kardinala vikara, Camilla Ruinia, koji je na neki način prvi odgovorni vašeg sjemeništa, jer ono, iako određeno za misionarsku svrhu, ima konfiguraciju sjemeništa Rimske biskupije i ono to jest. Pozdravljam vašeg rektora, mons. Giulia Salimeia, vašeg duhovnika mons. Maximina Romera de Lema te zahvaljujem obojici što su �eljeli preuzeti ovu va�nu zadaću odgojitelja u “Redemptoris Mater”, nakon toliko godina rada u Rimskoj kuriji i u Rimskom vikarijatu. Pozdravljam sve vas, dragi bogoslovi, svakog pojedinačno, gledajući u vama buduće svećenike, koji ste već napravili jedan izbor i uputili se prema Kristovu svečeništvu.
Va�no je i znakovito da ste otkrili svećenički poziv preko Neokatekumenskog puta, i sada nastavljate svoj itinerarij formacije, slijedeći – kako i dolikuje – smjernice koje Crkva propisuje za sve pripravnike na svećeništvo. Cilj kojemu smjerate jest duboko ukorijenjenje u Kristu, praćeno potpunim, srdačnim prianjanjem uz Crkvu. To je neodrecivi temelj vjerodostojne formacije za svećeništvo te jamstvo Bo�jeg blagoslova na ovom svećeničkom i neokatekumenskom putu, neokatekumenskom i misionarskom, apostolskom i misionarskom.
Stoga s radošću uočavam, da još mnoga zvanja, kao i vaša, cvjetaju na stazi vaše duhovnosti, na Neokatekumenskom putu, ne samo ovdje u Rimu nego na raznim mjestima, u raznim zemljama Europe i čitavog svijeta. Upravo produbljenje duhovnog �ivota, svojstveno ovom Putu, u prihvaćanju evanđeoskog “radikalizma”, nalazi plodniji teren za klijanje poziva. Bog ne prestaje pozivati, ali samo duboka intimnost s Kristom omogućuje slušanje tog glasa, spremno prihvaćanje da ga se postojano slijedi.
Ne mo�e se biti “roditelj” u vjeri, ako se prije nanovo ne “rodimo” u vjeri. Pavao je mogao naviještati Krista, jer je potpuno istinito mogao reći: “Ne �ivim više ja, nego Krist �ivi u meni” (Gal 2,20). Zbog toga je mogao navješćivati Krista, bivajući prethodno rođen od Krista, obraćen od Krista, pro�et od Krista. “Ne �ivim više ja, nego Krist �ivi u meni.” Dakle, ne zahtijeva da mu se pridaje neprimjereni naziv, ono što današnje evanđelje zabranjuje, kada se osjećao i nazivao “ocem” svojih zajednica, jer njegovo očinstvo nije drugo doli providno očitovanje Bo�jeg Očinstva. U isto se vrijeme nazivao i “majkom”, pače, davao je prednost apostolskom majčinstvu koje je izra�avao prema ovim zajednicama.
Otajstvo svećeništva dohvaća se u svojoj intimnoj povezanosti sa otajstvom Krista. Spada na cijelu Crkvu učiniti Krista, na neki način, “vidljivim”, prisutnim u povijsti ljudi, ali to pristoji na prvom mjestu svećeniku, prezbiteru, pozvanom djelovati “in persona Christi”, pozvanom predstavljati ga kao “pastira” i “glave” svog naroda, svog stada, svoje zajednice.
Svećenik treba biti osoba osvojena, “zahvaćena” Kristom (usp. Fil 3,12). To je zaista “velika” slu�ba, iako je ta veličina obilje�ena poniznošću slu�enja: “Najveći među vama neka vam bude poslu�itelj” (usp. Mt 23,11), tako ka�e Isus.
Još vas jednom pozdravljam u ovoj kapeli Redemptoris Mater i zaista sam veseo da mogu s vama slaviti Euharistiju koju prikazujem Gospodinu za vašu postojanost. Neka vam Bog pomogne hoditi stazama svetosti, radosti, prema svim narodima kojima će vas Njegova Providnost voditi.
Dobro je što nam je Kardinal Vikar dao ovu slobodnu nedjelju: ne treba posjetiti nijednu rimsku �upu! Uz Rimsko Sjemenište tu je i “Redemptoris Mater”: vrijedilo je naći ovu slobodnu nedjelju!
�elim vam prisutnost i podršku, Svete Marije Majke Otkupiteljeve. Povjeravajući se Njoj, njezinom majčinstvu bit ćete uistinu “mirni i spokojni” kao “dojenče na grudima majke” (riječi današnjeg Psalma). Neka vam Marija udijeli da isijavate Pavlovim �arom za naviještanje Bo�jeg Kraljevstva, u potpunoj poslušnosti i vjernosti Crkvi, Crkvi koja je također Majka, kako nas sva Predaja poučava, II. vatikanski: Crkva je također Majka, nasljedujući Majku Kristovu. Ova Crkva vas rađa, rodila vas je u vjeri i vi ste pozvani da u toj Crkvi budete prezbiteri, da slu�ite do kraja vaših dana. Neka tako bude.
Zakaj si ljut Kekec.Sam ti odgovoril na sva tvoja pitanja. Zakaj si se tak najezdil na mene? Kaj sam ti skrivil? Ti si meni tak drag, a pogleč ga sad.
Kažeš da lažu? Sigurno, nisu sveti. Nadam se da si i ti svejestan da ponekad lažeš, ili ti možda nemaš grijeha, da si živio u Isusovo vrijeme ti bi ostao i bacio kamen prvi. Kekec, fali ti mudrosti Božje, ljudske imaš toliko da mažeš otvoriti export-import. Teologija je super ako je funkciji Crkve i Boga, ali kad je koristiš za manipulacije, djeljenje, onda je odvratna. Molit ću za tebe već na prvoj Euharistiji, za tvoje i moje obraćenje, naše zajedništvo. Ja se ne bojim. Krist je jači i sve zablude će nestati
Na osnovu replika 3 i 4 taman se učinilo da se mali kekec pomirio s razumom, kad ove replike poslije izgledaju sve gore i gore, čak se i ponavljate.
Malo žestine u komentarima ima svoju draž, dijelom i zbog toga čitam ovaj portal, ali izgleda da ste obojica “malo” pretjerali.
Molim vas nemojte se ljutiti, ali već ste došli do toga da nećete više razgovarati, a gdje je tu PAX TIBI?
Inače, ne bih se štel’ mešati u vašu raspravu, ali možda biste trebali pronalaziti ono što vam je zajedničko u daljnjoj raspravi.
Na koncu, znao je 2VK što radi – uvijek se analogno može reći da se radi o ekumenizmu. Vježbajte!
Šta bi ja točno trebao odgovoriti osobi kojoj je normalno da autoritet koji traži i dobije apsolutno povjerenje jednom svom sljedbeniku kaže da je u njega ušao đavao jer se sljedbenik sa njim u nečem ne slaže.
Šta reći na ovo?
O čemu bi ja trebao pričati sa osobom kojoj je mjerilo istine to što kaže katehist makar je i kontradiktorno a ako mu pokažem kontradikcije onda na njih ne želi odgovoriti.
Evo neka odgovori onda na ovo pitanje.
Zašto Bog dopušta da nakon 6 godina Puta u jednog njegovog odabranika uđe đavao. Da li je ta osoba za to odabrana i da li je za to potrošila 6 godina svog života? Je li to bio Božji plan za tu osobu?
A što se tiče laganja kathista…
To su laži u koje neokatekumeni investiraju svoje živote i oni cijele svoje živote počinju temeljiti na laži. A “razumov” odgovor za to je “pa i katehsiti su grešnici, što ti misliš da si ti bez grijeha”
Kad katehist kaže skoči, 200 neokatekumena će pitati “koliko visoko”. Ja takav utjecaj nemam. I uspoređivati posljedice mojih grijeha koje imaju utjecaj na mali broj ljudi i posljedice laži koje zavode mnoge neokatekumene je bijedan izgovor.
Nije baš isto slagati kad nisi napisao zadaću i slagati stotinama ljudi tako da oni zbog tvoje laži radikalno mijenjaju smijer svojih života.
Katehistima se sve oprašta sa ovim i sličim parolama ” pa i on je grešnik” ali kada se katehistu svidi da nekoga pritisne onda ta osoba nije slabi grešnik, ne ne . Tu osobu je “prevario đavao”, “nije dovoljno slušala katehiste”. Nema više one priče “ti si slab i jadan, ti nemožeš bez Boga”. Ne ne, okrene se ploča, odjednom ne samo da si mogao nego si i trebao jer čini se Bog nemože bez tebe. Ne samo to nego ti se govori da ti je Bog dao prilike a da ih ti nisi iskoristio. A koje to prilike? Nezna nitko isto kao što “razum” vidi da ja ne “razumijem” ali niti on sam nezna šta ja to točno ne razumijem jer ne razumije niti on.
Izmišljaju se gluposti da te se optuži kao Joba i izmišljaju se gluposti da se da izgovor za katehiste.
Moć i kontrola.
“Teologija je super ako je funkciji Crkve i Boga, ali kad je koristiš za manipulacije, djeljenje, onda je odvratna.”
Teologija treba biti u funkciji Istine a ne neke institucije.
Ti si taj koji je koristi za manipulacije da bi napravio izgovor za katehiste i to je odvratno.
Pokušati ću dati malo smireniji odgovor.
Dvoje ljudi može razgovarati ako im je autoritet istine ista stvar. Naprimjer ono šta je logično, ono šta Crkva kaže ili ono šta je znanstveno utvrđeno.
Osobi poput “razuma” je dobro i loše , istina i laž definirano neovisno od toga šta je logično ili konzistentno. Za njega je istina i dobro ono što katehisti kažu čak i kada je kontradiktorno. Kada mu se idu pokazati te kontradikcije on on ih ignorira jer to njemu nije faktor isto kao što “katehisti su tako rekli” ili “crkva nas je priznala” nije meni faktor.
Za mene kada je nešto kontradiktorno to nemože biti istinito. U slučaju “Razuma” može. On jednostavno odbija to analizirati i ne priznaje šta logika u tome slučaju kaže. Odbija logičke zaključke u korist onoga što katehisti kažu.
U redu ali:
Radi se o tome da ne postoji način da jedan drugome dokažemo da je ovaj drugi u krivu. To je kao da igramo istu igru ali svako igra po svojim pravilima.
Iskreno osjećam se kao da igram šah sa golubom. Mogu biti odličan igrač šaha ali koja je svrha takve partije i mojih poteza ako je jedina stvar koju će on napraviti jest da će porušiti figure i posrati se po ploči.
Zašto bi ja htio gubiti vrijeme na igru sa golubom???
Neka odgovori na sva pitanja koja sam postavio. Nisam ovdje da nekoga zabavljam nego da pokažem istinu.
Dragi Kekec, BRATE moj u Kristu
Odgovor na tvoje temeljno pitanje:
ŠTO TI NE RAZUMIJEŠ, vrlo jasno je objašnjen u replici-textu br.3
Odgovori na tvoja pitanja iz 5,6 i 7 su jasno napisani u komentaru br.8
U tim odgovorima ima i podpitanja koja su u službi odgovora, na koja pak ti ne odgovaraš.
Kekec, ovo o đavlu možeš shvatiti kako hoćeš. Ja ću ti reći iz svog životnog iskustva, a ti mi reci što misliš o tom.
Ima dana, znaš onih, kad se, kao, dignem na lijevu nogu, i cijeli dan mrzovoljan, svadljiv, sa ženom sve na nož, pa psovka, netko ode u birtiju pa se nalije,…Mrziš cijeli svijet, i Boga. Jesi li imao kada takav dan?
Evo, sav ovaj dan je sitnica, mala mrvica za ozbiljne probleme kakve mnogi imaju.
ŠTO JE ONDA OZBILJAN PROBLEM AKO JE OVO SITNICA?
Želim reći, nije problem jedan dan,sutra je novi,pomiriš se i idemo….
Ozbiljan je problem kad posumljam u Božju ljubav, da me Bog ne ljubi, jer da je bog ljubav, nebi dopustio da jedan tata pije i tuče mamu, da je bog ljubav nebi dopustio da mi sin pogine u ratu, da je bog ljubav nebi dopustio da imam ozbiljne zdravstvene probleme cijeli život, da je Bog ljubav mnogotoga nebi dopustio.
RECI MI KEKEC, MOLIM TE OD SVEG SRCA, RECI MI:
TKO OVOM ČOVJEKU KOJI TOTALNO TRPI GOVORI “NIJE BOG LJUBAV”.
TKO INAČE GOVORI”NIJE BOG LJUBAV”
AKO TAJ ČOVIJEK KAŽE,”NIJE BOG LJUBAV”, reci mi da li je prevaren
On trpi kao pas godinama, pokušava bit sretan, ali ga njegova povijest uništava svaki dan. Svaki dan je nesretan jer ne prihvaća svoju povijet.
Znaš li koliko ovakvih ljudi ima koji su izgubili najdraže ljude, koji su trpili ili trpe svaki dan torturu bračnog partnera, koliko ima alkoholičara, koliko dijece ovisnika čiji se roditelji svaki dan bude u depresiji???????
Kekec, idemo ti i ja reći njima BOG JE LJUBAV I LJUBI TE NEIZMJERNO.
Reći će nam idi u guzicu i ti i tvoj Bog!!!
Kekec, ali i ti i ja znamo da je Bog ljubav.
Reci mi tko je njega prevario?
RECI MI TKO JE NJEGA PREVARIO????
Reci mi da li iz tog čovjek treba istjerati vraga koji mu kaže nije Bog ljubav. Gdije je taj vrag koji mu govori:NEMA BOGA?
U sv. Pismu ima tekst kad Isus istjeruje iz uzetog sotonu, a sotona mu kaže. ” što ti imaš sa mnom, znam ja tko si ti”. A isus mu zaprijeti i istjera ga iz čovjeka. Svi zaprepašteni gledahu, a neki govoraše. “u ime belzebula izgoni”
Kekec, iz mene su ga istjerali. Meni je đavao govorio novac je bog, pornografija je super, uživaj čovječe, jednom se živi, kakav Bog, to je za babe.
NIŠTA SLAĐE NA OVOM SVIJETU NEMA NEGO OTKRITI KAKO TE JE BOG LJUBIO PREKO CIJELOG TVOG ŽIVOTA. KAKO SU SVI DOGAĐAJI, I BOLNI I SRETNI, BILI U FUNKCIJI TVOG OBRAĆENJA, OBJAVE ŽIVOG, EGZISTENCIJALNOG BOGA. PREKO KRIŽA,PREKO PATNJE. KADA GLEDAŠ ĐAVLA KAKO ODLAZI PODVIJENA REPA. TO JE ONO ISKUSTV O KOJEM SAM TI VEĆ PISAO. TO JE OTAJSTVO SPASENJA. PRONAĐI TOG KATEHISTA I RAZGOVARAJ SA NJIM, PA MAKAR DA SE SAMO POMIRITE I OPROSTITE JEDAN DRUGOMU
MOLIM TE NEMOJ ODUSTATI
Hvaljen Isus i Marija
Pozivam osobu potpisanu s razum da zatraži oprost od svih koje je sudio.
Evo nekih sudova: “A upravo je smeće ono što je većina tzv. vjernika učinila od vjere i crkve.”, “Sve što pišeš je čisto smeće i nema nikakve veze sa kršćanstvom.”, “Pusti Pehara, nema on pojma, ima isto probleme sa raciom”.
Pozivam ga da zatraži oprost riječima (bez ikakvih dodataka i izmjena) “Molim sve one koje sam sudio za oprost, jer sam ih sudio”. Ako ne želi, neka odgovori zašto u NP crkvi mora zatražiti oprost od onih koje je sudio, a van NP crkve ne mora zatražiti oprost od onih koje je sudio. Isto tako, podsjećam ga da se u NP crkvi ne može “vaditi” s riječima: “To nije sud nego istina”, “Nisam sudio samo sam rekao” i sličnim izjavama.
A ako je morao “trčati okolo i hvatati ljude” koje je sudio i tražiti oprost od njih kao jedan od uvjeta koji je trebao ispuniti da bi prešao drugi prijelaz/skrutini, imam dodatno pitanje, ukoliko ne želi zatražiti oprost. To je pitanje: “A zašto si to morao raditi da bi prešao drugi prijelaz/skrutini a sad to ne želiš?”
Više o “sudovima” u NP crkvi imate u replikama 13, (15), (28), 31, (36), (48), 66 u postu Žena, majka, muž i brak u neokatekumena http://www.paxtibi.net/?p=2150. Replike 13,31,66 objašnjavaju što su to “sudovi”, a u zagradama (15,28,36,48) su odgovori sljedbenika NP crkve.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa.
Hvaljen Isus i Marija
Osvrti na repliku 3, potpisanu s razum.
Razum: “svaki ozbiljni svećenik poput Stojića, Linića,Glogovića, Ivančića, mnogi “mali” svećenici po župama.”
U nekim situacijama, kad im to paše (predstava za javnost), sljedbenici NP crkve se pozivaju na RKC, Papu, svećenike RKC, druge molitvene zajednice i pokrete u RKC. No, to je maska. U stvarnosti, sljedbenicima NP crkve, ozbiljni svećenici su samo oni koji su završili njihovo sjemenište, dok su svi ostali “mali i neozbiljni” svećenici. Za sljedbenike NP crkve “mali i neozbiljni” svećenici su i Stojić, Linić, Glogović, Ivančić. Ponavljam, Razumova izjava je maska, predstava za javnost, obmana, ispiranje mozga, opsjena.
Razum je u popis stavio i pokojne. I to dosta govori.
A kad sljedbenik NP crkve kaže da je slušao, na primjer Stojića, blijedo ga gledaju u NP crkvi. Mnogi će se i podrugivati i napadati ga. I brane svojim sljedbenicima sve osim NP crkve (fraza “Imate sve kod nas, što ćete drugdje”).
A, ako netko kaže da odlazi iz NP crkve i da se ide priključiti “Ivančićevoj zajednici”, onda je istog “đavao prevario”, “to nije božja volja”, “napustio je boga”, “neće se obratiti”…. I, ako je ta osoba u vezi ili je zaručena s osobom iz NP crkve, taj partner/ica koja “ostaje” u NP crkvu, prekinuti će vezu ili zaruke s tom osobom.
Nisu samo svi oni svećenici koji nisu neokatekumenski svećenici “mali i neozbiljni”. Nego, oni ne mogu “spasiti” Europu, mlade, obitelj. Evo što Kiko kaže o neokatekumenskim svećenicima, iz Kikovog govora u Puli: “Prezbiter kakvog ga mi zamišljamo u budućnosti.”, “Prezbitera koji prije nego da budu prezbiteri trebaju biti kršćani.”, “Prezbiteri ponizni, i misionari koji ujedinjeni s nama, karizma i institucija, idemo evangelizirati Europu i svijet.”, “Nemoguće je spasiti Europu, spasiti obitelj, mlade, bez novog klera.”
Nije samo NP crkva novi “spasitelj”, nego su i neokatekemenski svećenici novi “mini spasitelji”.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa.
Hvaljen Isus i Marija
Osvrti na repliku 3, potpisanu s razum.
Razum: “Mene vara (napomena, govori o đavlu) svaki dan uglavnom preko novca i djece, ali ima još puno drugih stvari. Ali eto ja vjerujem da neću odustati i da ću jednog dana prestati biti idolopoklonik i da ću ljubiti Boga više nego novac i djecu. Bog će to učiniti za mene.”
Ovome bi se moglo prići s raznih strana. Ako se prati razumov nastup na paxtibi.net (svaki sljedbenik NP crkve ima sličan pristup), vidimo da je započeo s “napadom” na sve one koji nisu sljedbenici NP crkve. No, osoba potpisana s mali kekec, nije se htjela staviti pod njegovu kontrolu. I, razum, pritisnut argumentima, polako popušta i navodi da je zapravo on taj koji je “prevaren od đavla”. (Napomena, kasnije, u replici 19 tvrdi suprotno, tvrdi da su iz njega istjerali “đavla novca”.) No, i ta izjava je pokušaj kontrole drugih. Kako i zašto?
Prvi pristup propada: Uvjeravanje svih onih koji nisu sljedbenici NP crkve da su “prevareni đavlom”, pa svi oni koji to ne žele, moraju postati (ili se vratiti) sljedbenicima NP crkve.
Drugi pristup je “navlakuša”, da svi oni koji nisu sljedbenici NP crkve počnu sami o sebi pričati kako su i oni “prevareni đavlom”. Pa, ako to ne žele biti, neka postanu sljedbenicima NP crkve (ili neka se vrate). E, sad će se netko pitati, zašto “ja koji sam prevaren đavlom”, moram postati sljedbenikom NP crkve da to ne bi bio, a sljedbenik NP crkve kaže da je i on “prevaren đavlom”, a jest u NP crkvi?
Razum je dao (skriveni) odgovor i na to pitanje. On jest trenutno ponegdje “prevaren đavlom”, ali to je zato jer još nije došao do “kraja puta”, do kraja članstva u NP crkvi. Ima on obaviti još mnogo neokatekumenskih “prijelaza” dok ne bude “egzorciziran”. Zapravo, to je još jedna od dogmi NP crkve kojom plaše i sprečavaju odlazak svojih sljedbenika iz NP crkve.
Drugi pristup je slijedeći. “Mene đavao vara preko novca i djece”, jedna je od niza fraza u NP crkvi u koju su uvjerili većinu svojih sljedbenika. Nije ti fraza došla iz razumove glave ili iz glave sljedbenika NP crkve. To je, ako ćemo točno, Kikova dogma, koju prenose katehisti. Katehisti uvjeravaju sve “vaši idoli su novac i djeca”, “đavao vas vara preko novca i djece”. I kad ih uvjere u to, onda i sami sljedbenici NP crkve počnu to govoriti za sebe.
Dolazimo do najvažnijeg. Zašto su ih uvjerili da ih “đavao vara preko novca i djece”? Iz vrlo “jednostavnog” razloga. Daj nama, NP crkvi, sav svoj novac i svu svoju djecu. Tako ćeš biti “oslobođen od đavla”.
Kod davanja novca NP crkvi, uvijek je “borba”. Jer, s jedne strane novac treba sljedbenicima NP crkve za osnovne životne potrebe. S druge strane, neprestano ih “pritišću” da dadu taj novac za potrebe širenja, gradnje i održavanja NP crkve. Kad je novac u pitanju, koliko sebi ostaviti, koliko dati NP crkvi, sljedbenici NP crkve se ne predaju tako lako.
Kod davanja djece NP crkvi, situacija je drukčija. Sljedbenici NP crkve se predaju bez borbe, štoviše dragovoljno. Što više, ne vide nikakav drugi izlaz. I svu svoju djecu uključuju u NP crkvu. A NP crkva će iskoristiti tu djecu za svoje ciljeve (kao što je i njihove roditelje), za potrebe širenja, gradnje i održavanja NP crkve. Ako ćete drugim riječima, rađaju djecu samo zato da bi ta djeca jednog dana postala sljedbenicima NP crkve.
Krajnji cilj? Stvaranje samo NP crkve, nestanak RKC skupa s svim pokretima/molitvenim zajednicama u RKC, i ustoličenje lažnog boga (bog im je NP crkva).
Rim 1,21 “Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22Gradeći se mudrima, poludješe i 23zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova.” (Da aktualiziram: zamijeniše slavu neraspadljivog Boga NP crkvom “neokatekumenskim putom”, Kikom, katehistima, neokatekumenskim svećenicima…)
Ostaje i jedno pitanje. Sva “svjedočanstva” sljedbenika NP crkve počinju s: “Prije nego sam ušao/ušla u NP crkvu, ja sam: i u ovom trenutku počinju govoriti “ružno” o sebi.” No, i to su većinom copy/paste “svjedočanstva”, obične fraze NP crkve. Njihov cilj je dvostruk. S jedne strane, uvjeravanje sebe i drugih kako s tobom mnogo toga nije bilo u redu prije nego si ušao u NP crkvu. A, s druge strane, prikazivanje NP crkve kao novog spasitelja (skupa s ocrnjavanjem RKC ukoliko si prije ulaska u NP crkvu bio u RKC). Napomena: nije te “spasila” RKC nego te “spasila” NP crkva.
Evo i nekoliko primjera, s paxtibi.net: “žena i majka šestero djece pred svima nama okupljenim nepoznatim ljudima,dakle pred punom crkvom naglašava da su njoj prije preobraćenja bili samo droga,alkohol i sex bitni”. “Usput za informaciju: na putu sam 15g.,ušao kao 20ogodišnjak,prilično uništenog života u mladosti,ozbiljno uništen…”. Napomena: fraza “uništen” se često upotrebljava u NP crkvi.
A, koje to pitanje ostaje? Koju će frazu djeca sljedbenika NP crkve govoriti: “Prije nego što sam ušao “u zajednicu” ja sam imao prilično uništen život, samo su mi droga, alkohol i sex bili bitni….”. Ili neku drugu. Zanima me koju? No, Kiko (neokatekumenski zloduh) će smisliti ili je već smislio tu frazu.
Postoje stotine svjedočanstava sljedbenika NP crkve kako im je život bio “uništen” prije nego li su ušli u NP crkvu. Ali, postoje i stotine tisuća svjedočanstva onih koji su otišli iz NP crkve i koji svjedoče kako su im u NP crkvi “uništili” život. Odnosno, kako su im pokušali “uništiti” život i to su u većoj ili manjoj mjeri uspjeli.
Jedan primjer kako su brzi u smišljanju. Grupa sljedbenika NP crkve hodočaste u svetu zemlju. Posjećuju Kafarnaum. Neokatekumenski svećenik (završio njihovo sjemenište), kaže im da je u okolici Kafarnauma Isus držao govor na gori. I kako će sutra posjetiti mjesto koje RKC (ne samo RKC) obilježava kao mjesto Isusovog govora na gori (brdo blaženstava). No, kako je to mjesto dosta udaljeno od Kafarnauma, kaže im kako to nije “pravo” mjesto na kojem je Isus držao govor na gori. I dodaje kako se “točno” mjesto ne zna, ali da ono što se zna da je to bilo bliže Kafarnaumu.
Sutra su sljedbenici NP crkve posjetili to mjesto na kojem je Isus držao govor na gori. Ali, pravi šok tek slijedi. Kako za te sljedbenike NP crkve i neokatekumenskog svećenika, tako i za većinu vas koji ćete ovo čitati.
Dan iza toga, sljedbenici NP crkve idu u posjet neokatekumenskom sjemeništu “Domus Galilaeae”. Ta “kula babilonska” taj “Kikov hram”, pardon, “Domus Galilaeae” je duplo udaljen nego mjesto na kojem su bili dan prije, duplo udaljen od Kafarnauma. Vode ih po tom zdanju i na kraju ih dovode do jednog stabla, ograđenog ogradom. I kažu im: “Na ovom mjestu, upravo ispod ovog stabla je Isus držao govor na gori.”
Poslije su neki sljedbenici NP crkve pitali neokatekumenskog svećenika: “Zašto si nam jučer rekao da je “tamo” Isus držao govor na gori, a ne ovdje?” Taj svećenik (koji ni sam do tog trena to nije znao) brzo se snašao i rekao: “Ah da, tamo je Isus držao govor na gori sve dok nismo došli mi neokatekumeni.” Ponavljam: “tamo je Isus držao govor na gori sve dok nismo došli mi neokatekumeni.”
Za informaciju, vlasnici zemljišta na kojem RKC obilježava govor na gori je u vlasništvu franjevaca. Franjevci su vlasnici i zemljišta na kojem je Kiko sagradio “Domus”, nisu mu ga prodali, dali su mu ga na korištenje na 50 godina (a još manje su ga ovlastili da tvrdi da je sad tamo govor na gori). Neki koji su čuli tu priču, počeli su spominjati istek ugovora nakon 50 godina i bager. Pokušajte pogoditi što su mislili s tim reći.
Na linku http://www.domusgalilaeae.org/english/Beatitudes/beatitudes.htm imate potvrdu i sliku tog stabla. Radi se o hrastu. Neki hrastovi imaju dugi životni vijek, ali maksimalno 1000 godina. Isus je živio prije 2000 godina (Ili možda nije? Ili je Isus živio prije 2000 godina sve dok nisu došli neokatekumeni i to promijenili?) No, ako se sljedbenicima NP crkve kaže da je to “to mjesto i taj hrast”, onda se oni više ne pitaju je li ili nije. A tek da se neki sljedbenik NP crkve usudi posumnjati u to što mu govore i predloži: “Ajmo provjeriti starost tog stabla nekim znanstvenim metodama”. Pa da radi tog pitanja završi u “ognju paklenom” i izgubi sve “milosti i dobra”. Neee, oni ne postavljaju takva pitanja, oni su isključili svoj razum i njih “đavao više na vara preko razuma”.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa.
Replika na 19
Moje pitanje je bilo “šta ja to ne razumijem?” Tvoj odgovor je u replici 3. Neću sve ponovo postati da ne stvaram zbrku nego samo dio.
“Što ti točno nerazumiješ?
Čini mi se iznad svega nerazumiješ otajstvo spasenja, a to je elementarna, vitalna stvar….
….Tada nije problem umrijeti u areni ili biti bičevan, kao u prvotnoj Crkvi. Uopće nije problem, jer umiranje nije kraj.”
Ti u svom odgovoru pričaš o tajni koja treba biti otkrivena. Ovaj argument razumijem.
Kažeš da su nam za to potrebni posebni ljudi poput Crkve i katehista. Ovaj dio mi je isto jasan.
Kažeš da ja želim razumijeti intelektualno stvari koje se spoznaju iskustvom, kao da te pitam opiši mi razumom okus soli. Ovo kužim ovo je nemoguće.
Kažeš da je Bog prevelik da ga se razumije mojim ograničenim mozgom. I ovo isto razumijem. Jasno da je nemoguće u potpunosti umom spoznati Boga.
Kažeš da Ga se može obuhvatiti samo srcem, samo iskustvom i jednom kada ovo uspiješ i kada Bog uđe u tvoje srce, ti imaš energije, volje , snage za bilo što. Čak i imati 10-ero djece i imaš toliko snage da si spreman čak i umrijeti da bi se rodilo 11 dijete i svoj život nećeš smatrati potrošenim. Kužim ja to. Koji put se tako i osjećam.
Ovo su sve lijepe i plemenite stvari.
U ostatku svog odgovora kažeš u biti kako ljudi imaju jednu prirodno religioznu ideju Boga za kojeg misle da bi on njima trebao pomagati i štititi ih od smrti , bolesti, patnje itd. I da tu onda dolazi đavao i reinterpretira stvarnost ovih ljudi tako da im kaže “vidiš Bog ne postoji ili te nevoli”. Kažeš u biti da Bog ove ljude nebi trebao niti štititi od ovih stvari jer ove stvari su križevi preko kojih Bog ove ljude privodi sebi.
U biti kažeš da je sve ovo “loše” što nam se događa odraz Božje volje za nas i na kraju svega to je nešto što je na našu korist , izgradnju u zrele kršćane, obraćenje i upoznavanja Boga i slično.
Da li sam dobro razumio ono što želiš reći?
” Kako je to mene točno prevario đavao, i zašto je Bog to dopustio, sigurno nije to dopustio da se vratim na Put jer to se neće desiti. ”
Na ovo moje pitanje si odgovorio u replici 3 sa:
“Tebi ostavljam da kažeš kako tebe vara. ”
Znači ni ti sam ne znaš kako mene vara đavao.
Kako si ti onda zaključio da me vara đavao?
Odgovori na ovo pitanje.
Hvaljen Isus i Marija
Osvrt na repliku 10, potpisanu s znam da ništa ne znam.
Potpisani kaže: “ALI VJERUJEM DA SE !BOG! POSLUŽIO NJIME (napomena: potpisani govori o neokatekumenskom putu) DA MI POKAŽE KOLIKO ME VOLI, MENI I MOJOJ OBITELJI.”
U NP crkvi, uz ostale dogme, postoji i dogma da svi oni koji su otišli iz NP crkve, oni koji jesu u NP crkvi ali “ne čine put i nisu u poslušnosti katehistima”, oni koji nisu htjeli ući u NP crkvu, pogotovo oni koji su “protiv” NP crkve, ukratko svi oni koji nisu sljedbenici NP crkve da: “Ne vide da ih Bog ljubi”.
Znači, po dogmama NP crkve, Bog se (i to isključivo) služi NP crkvom da pokaže kako ljubi sve ljude. Tako kaže Kikokizam (Kikooholoizam) NP crkve. No, što kaže Katekizam Katoličke Crkve. S kim se to Bog “poslužio” da pokaže svim ljudima kako ih ljubi?
Iz Katekizma Katoličke Crkve
358 Bog je sve stvorio za čovjeka,[205] a čovjek je stvoren da služi Bogu, da ga ljubi i da mu sve stvorenje prikazuje:
Koje biće ulazi u postojanje okruženo tolikom pažnjom? To je čovjek, velik i čudesan živi lik, u Božjim očima vredniji od svekolikoga stvorenja; to je čovjek, za kojega postoje nebo i zemlja, i more i cjelokupno stvorenje, čijemu je spasenju Bog pridao toliko važnosti da za nj nije poštedio ni svoga jedinorođenog Sina. Jer Bog nije prestao činiti sve da čovjeka uzdigne do sebe i posadi ga sebi s desne.[206]
457 Riječ je postala tijelom da nas spasi pomirujući nas s Bogom: Bog “nas je ljubio i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše” (1 Iv 4,10). “Otac je poslao svoga Sina kao Spasitelja svijeta” (1 Iv 4,14). “On se pojavio da odnese grijehe” (1 Iv 3,5): …
458 Riječ je postala tijelom da bismo tako spoznali ljubav Božju: “u ovom se očitovala ljubav Božja u nama: Bog je Sina svoga jedinorođenoga poslao u svijet da živimo po njemu” (1 Iv 4,9). “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3,16).
478 Isus nas je poznavao i ljubio, sve i svakog pojedinog, za vrijeme svog života, u svojoj smrtnoj borbi i u svojoj muci, i za svakoga se od nas žrtvovao: “Sin Božji me je ljubio i predao samoga sebe za mene” (Gal 2,20). …
604 Predajući svoga Sina za naše grijehe, Bog očituje da njegov naum o nama jest naum dobrohotne ljubavi koja prethodi svakoj zasluzi s naše strane: “U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za grijehe naše” (1 Iv 4,10).[423]”Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.”(Rim 5,8).
609 Prihvaćajući svojim ljudskim srcem ljubav Očevu za ljude, Isus ih je “do kraja ljubio” (Iv 13,1), jer “veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (Iv 15,13). …
Potpisani kaže i “… jer jednog dana ćemo morati odgovarati za sva naša djela, pa tako i za ovu stranicu tko god ju je napravio i za sve ove komentare. … ” Pokušava zastrašiti sve one koji vjeruju da je Bog poslao svog Sina da nam pokaže kako ljubi sve ljude (i da nas spasi) a ne vjeruju da je Bog poslao NP crkvu da nam pokaže kako ljubi sve ljude (i da nas sve NP crkva spasi).
(Lk 17,9) “Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? 10Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'”
Rim 1,21 “Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. 22Gradeći se mudrima, poludješe i 23zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova.” (Da aktualiziram: zamijeniše slavu neraspadljivog Boga NP crkvom “neokatekumenskim putom”, Kikom, katehistima, neokatekumenskim svećenicima…)
Potpisani kaže i “Je li sve ovo pomoglo nekome da se obrati ili ne.” Jeli tebi, ako si pročitao prije navedeno iz Katekizma Katoličke Crkve, pomoglo da se obratiš? Ili i dalje vjeruješ Kikokizmu (Kikooholoizmu) NP crkve?
(Mt 5,16) “Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.”
Da li će i kad sljedbenici NP crkve (i ostali slični njima) progledati i vidjeti da ne navještaju Boga nego da navještaju NP crkvu (ili da, na primjer, navještaju Ivančića), da ne svjedoče Boga nego da svjedoče NP crkvu (ili da, na primjer, svjedoče Marijinu legiju), da im Bog nije na prvom mjestu nego da im je NP crkva na prvom mjestu (ili, na primjer, da im je FSR na prvom mjestu)…?
Pozivam sve sljedbenike NP crkve (i slične njima) da ne čuvaju Kikove zapovijedi nego da čuvaju Božje zapovijedi i pozivam ih da ne vjeruju u neokatekumenski put nego u Isusa.
Klanjajte se i zahvaljujte Bogu, Stvoritelju neba i zemlje a ne neokatekumenskom putu. Kazna za otpad od Boga je beskonačna.
Iz Katekizma Katoličke Crkve:
452 Ime “Isus” znači “Bog koji spašava”. Dijete rođeno od djevice Marije nazvano je “Isus” “jer će spasiti narod svoj od grijeha njegovih” (Mt 1,21). “Nema ni u kome drugom spasenja; nema, uistinu, pod nebom drugog imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti” (Dj 4,12).
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa.
Bok Kekec
Razmišljam da se maknem s ove stranice, radi Pehara, jer lik piše laži i koristi rečenice koje vadi iz konteksta. Neka onda stavi cijeli tekst.
Ne čini li ti se to kao manipulacija. No dobro.
Osvrt na br.23
Super da smo se složili u puno stvari.
Drugi dio teksta smo blizu, ali možda ipak treba pojasniti, jer me pitaš da li si dobro razumio?
Bog želi spasiti čovjeka, a spas čovjeka je život viječni. Krist pokazuje put. On je put, istina i život. Postao je čovjekom, da bi mi mogli postatati djeca božja. Njegov put(dakle njegov život) nam je poznat, a to je SLUGA JAHVIN. Dakle on služi Bogu i vrši njegovu volju, ne svoju. To služenje Bogu dovelo ga je na križ, a križ u život viječni.
Ti kažeš u djelu teksta:”da Bog ne bi trebao štititi ove ljude od ovih stvari…” Činjenica je, bez ikakve sumnje, da je povijest Crkve puna mučeničkih smrti, počevši od Stjepana pa sve do danas u nekim muslimanskim zemljama.
Vjerujem da nas Bog i štiti i čuva, samo moramo znati od čega. Vjerujem da nas čuva i štiti od pakla, ne želi da propadnemo zauvjek. Vjerujem da to spasenje dolazi preko križa.Moguće je da Bog nekoga spašava i na drugi nači, neznam. Svi apostoli osim Ivana umrli su mučeničkom smrću, što ne isključuje da i Ivan nije umro bez nekog svog križa.
Zatim kažeš:”sve ovo “loše” što nam se događa odraz božje volje za nas..”
Kaže Krist, neznam gdje, da nam je bolje da odsječemo ruku i uđemo u kraljev. nebesko sakati, nego da sa obje ruke završimo u paklu. Ovo mi se zaista čini nedvosmisleno.
Nemam nikakve sumnje da nam Krist ne želi odsijeći ruku, ali ponekad nema drugog načina. Vjerujem kada nečiji život postane prepun grijeha, Bog mora intervenirati i daje nešto što jako boli (slika odsječene ruke), to je poziv na obraćenje. Tada se ruši sve i mnogi traže Boga, a mnogi i ne. To je za mene ljubav Božja, a za nekoga je smrt. To je za mene kamen zaglavni, a za nekoga kamen spoticanja.
Zašto dolazi do ovoga??
Pitaš:”jel to odraz božje volje za nas”
Nikako to nije božja volja za nas. To je naš, moj i tvoj izbor. To je plaća mog i tvog grjeha, moje i tvoje sebičnosti, a križ i trpljenje je jedino što bog može za nas učinitin da nas obrati, da siđemo sa zla puta. Bog nas je i na mekši način htio obratiti, al nije nam se htijelo, htjeli smo biti sami sebi Bogovi.
Kekec, svi oni ljudi koji užasno trpe, o kojima sam pisao u br.19, su u ovoj situaciji i trebaju RADOSNU VIJEST
Neznam da li sam imalo pomogao
Odgovor na br.24
Kekec, ti si u dosta tekstova napisao da je Neok. Put manipulacija i ispiranje mozga. A ja sam 101% siguran da to nije. Ja o NP mislim ono što kaže Crkva. A iskustvo koje imam na putu je najdragocijenija stvar u mome životu. Ja sam na putu čuo da je Crkva majka, i da ona odgaja, da je ona učiteljica. Da, na putu su mi “isprali mozak” i hval bogu da jesu. Ja Crkvu nisam ljubio, bilo mi je svejedno iako sam cijeli život u njoj. Vjera i nauk Kat. Crkve spašava mi život svaki dan, svaki dan. Od braka, djece, prijatelja,…sve je novo i bolje, ljepše. Jer mi je Riječ božja na pomoć i rasvjetljenje. Neok. Put je potreban Crkvi u današnjim vremenima i Crkva ga ljubi i potiče.
A ti kažeš da je to manipulacija. Crkva to ne kaže. Evo papa je sad imao susret i puno je toga rekao.
Ja nisam tebi rekao da te đavao vara (mislim na svaki dan), nego sam rekao da te je onog dana, kad si zaključio da je put manipulacija i ispiranje mozga, prevario, jer naprosto to nije istina. Može biti da tvoj put nije neokatekumenski, ali to ne znači da je manip. i ispir. mozga. Da služi ljudskoj organizaciji. Te stvari moraš argumentirati, a ne govoriti na temelju osjećaja ili Peharovih perverznih laži.
Ponavljam! Pusti mene,pusti Kika, pusti sve i slušaj što kaže papa, biskup i Crkva. Postoje dokumenti. Ti gledaš pojedinačne događaje ili osobe, ali što će mo onda sa Crkvom, koliko ona u povjesti ima gadnih stvari, koliko grijeha svećenika, Što će mo???? Zatvoriti je ili kao Luter- Reforma.
ODGOVOR
Tvoj stav i definicija NP su đavolska prevara.
Pozdrav
Replika na 26
Činjenica je da Bog iz nekog razloga dopušta patnju. I ne samo to nego nas preko te patnje tj. križa dovodi k sebi.
On u biti dopušta loše stvari da bi se desile dobre stvari.
Jedan dio ljudi koji su u zajednici bili prevario je đavao i nikada se u zajednicu neće vratiti i ne samo to nego su se skroz otuđili od Crkve i žive sekularnim životom. Neki će ovako umrijeti i nikada se neće vratiti u zajednicu.
Da li prihvaćaš da se ovo dogodilo jednom dijelu bivših neokatekumena.
Da li prihvaćaš ovu izjavu kao približno istinitu.
O pranju mozga ću ti odgovoriti poslije kad ovo završimo
Osvrt na 27
Nas dvojica smo se dotakli prevažne stvari u kršćanstvu: patnje i trpljenja
Teško je razumijeti i odgovoriti: ZAŠTO? Vjerujem da ću za života biti toliko rasvjetljen i primiti toliko Krista da ću razumijeti smisao patnje. Ponekada mi izgleda jako nepravedno, kao da Bog nije pravedan, kao da je pristran. Ali pomaže mi puno promatrati i gledati Krista, svece i na kraju cijelu Crkvu, za koju mi se čini da će u bliskoj budućnosti puno trpiti iako će navještati ljubav, život, dobrotu i pravednost-zapravo Krista.
Dakle, Bog posla svoga sina k nama, on potpuno pravedan,nevin, pun ljubavi,mnoge pomogao, činio samo dobro, bi osuđen kao najgori i razapeše ga. Crkva nas uči da su ga razapeli moji i tvoji grijesi, grijesi cijelog svijeta. Zapravo ja sam sučesnik u razapinjanju Krista, tj. razapela ga je i moja sebičnost, škrtost, bludnost,oholost. Svojim životom, svojim stavom, svojim dijelima ja sam izabrao Barabu, a razapeo Božju LJubav, nevinost i dobrotu. Kada razapinjem Krista? Svaki dan! kada mrmljam, kada mrzim, psujem, kad imam napad bijesa,….ON nam posla sposenje, a ja ga neprimih, odbacio sam ga.
Evo, Kat. Crkva je Krist, tjelo Kristovo, znak Krista u svijetu je Crkva.
Ako sam ja, ako si ti uistinu Crkva, ako smo tijelo Kristovo, onda je i moje i tvoje poslanje biti Krist u svijetu. Kako? Navještajući Radosnu vijest. Kako? Svakako i svagdje. Prije svega živeći kao kršćanin brak, posao,školu, druženje, sve
Krist je uzimao grijeh drugih na sebe, pa ako sam je kristov, ako u meni živi Krist,vjerojatno i mene čeka sličan život kao i Krista, kao i život svetaca.
Cijela Crkva Katolička je pozvana na svetost, a svetost je ljubiti drugoga dajući život za njega. Evo, meni se čini da je tu negdje razlog patnje, kaže sv. Pavao-zlopati se za Krista, na drugom mjestu-svaki dan smo kao ovce za klanje.
Danas Katolička Crkva (katolici,narod) nije ovakva. To se vidi i to kaže papa.
Hrvatska je puna katolika, a na vlasti su zagovaratelji đavla i pakla. A kad narod izabere kao “kršćane”, ništa novo, ista stvar. Ima li u ovoj državi kršćana, gdje se mogu vidjeti.
96% katolička država, a kršćanstvo se ne vidi nigdje. Kakav užas, katastrofa. Najjača stvar kad prikažu npr. neko hodočašće i pitaju hodočasnika zašto ideš, a on odgovara za zdravlje, uspjeh,…Katastrofa.
Kupujem svojim hodočašćem malo zdravlja. I to je Vjera za narod.
Moj Kekec, ovaj hodočasnik sam ja. OVAJ SAM JA; JA I JA.
Ja ne želim biti taj, ja želim ljubiti Krista, ja želim ljubiti, oprostiti, al ne ide.Unatoč svemu u meni živi nada da ću se roditi na novo, kao Abraham. Od jednog idolopoklonika, mnogobožca do čovjeka vjere. Vjerujem da će Bog na jednom dugom putovanju izvršiti obećanje i dovesti me u život vječni. Taj put je sve uži i uži, a vrata Kraljevstva Nebeskog vrlo malena i na njih ulaze maleni-PONIZNI, oni koji se uzdaju u Gospodina, koji nisu napuhani, puni sebe. Tko će nas učiniti poniznima i malenima kad želimo biti veliki i jaki. Evo, taj put, od oholosti do poniznoszi, od sebeljublja do kristoljublja je bolan, kida se srce. Pavao to naziva porođajne boli.
Ova bol je često neizdrživa i čovjek silazi s puta obraćenja.
Sad prelazim na drugi dio tvog teksta s ovom rečenicom iznad.
Ovo je, također, vrlo važno pitanje.
Meni se čini, vjerojatno ćeš se složiti sa mnom, da Kat. Crkva prolazi jedno razdoblje kad ljudu, može se reći, masovno izlaze iz Crkve. Npr. u Francuskoj je u velikoj manjini crkveni brak, više od 50% djece se ne krsti, a u Crkvu gotovo nitko više ne ide, čak se i izjašnjavaju kao ateisti. Njemačka skoro isto, ček i Italija, masovno. Sve te države su postale totalno sekularne i rado se o stotinama milijuna ljudi. Što će biti za samo 50 god.? Ne vjerujem da će to mimoići i Hrvatsku, Slovenija je već gotova, tamo su crkve i za božić u Ljubljani, Mariboru, Celju,..prazne. Na istoku, Rusija, Rumunjska, Bugarska,…u srednjoj Europi Češka, Slovačka, Mađarska,…A o skandinaviji da ne govorim. Milijuni i milijuni ljudi su izašli iz Crkve, Katoličke, Pravoslavne, svih protestantskih. I svi su izašli i žive potpuno sekularnim životom. Nikakve veze nemaju sa niti jednom zajednicom.
Tko je kriv radi toga.
Ako mi govorimo na način da je NP “na jedan način kriv” što će neko izaći iz crkve i započeti živjeti sekularnim životom, biti ateist ili agnostik, nameće se pitanje tko je kriv za ove milijune ljudi. Nameće se logičan zaključak da je to crkva. Kaže se isti aršin za sve. Razmisli.
Ja sam potpuno siguran da nitko nije griješio. To je sastavni dio povijesti spasenja. Bilo je vrijeme masovnog ulaska u crkvu, svi su se krštavali,…A sada je vrijeme izlaska iz Crkve, ljudi masovno izlaze iz crkve jer im crkva ne treba i ne služi ničemu. Jednostavno, čovjeku današnjeg vremena Bog nije potreban. Crkva je bila dugo vremena masovna, a dolazi vrijeme da neće biti. I mislim da je vrlo blizu to vrijeme. Možda je pitanje desetaka godina. Pa već je danas sramota reći da si bio u Crkvi.
Ovo je bilo jedno viđenje ovog problema.
Pitaš me da li prihvaćam da netko izlazeći iz zajednice, izlaz zauvijek iz Crkve
Prihvaćam, i siguran sam da ima jedan dio ljudi o kojima pišeš, i nije približno točna nego je točna. Jedino nisam siguran što će biti kad ostare, možda netko kaže da više nikada neće ući u crkvu, ali stvari se mijenjaju. Recimo u mojoj zajednici takav slučaj ne postoji. Ima jedan dio ljudi koji su izišli iz zajednice, ali svi idu u crkvu.
Ja prihvaćam i vjerujem da ih ima, ali mislim da ih nema baš puno.
Isto tako , želim ti reći, zapravo, nadam se, da ne misliš da je uzrok njihovog izlaska iz crkve to što su jedno vrijeme bili u zajednici. U mojoj župi ima 16 raznih zajednica i ja poznam puno ljudi koji su ulazili, izlazili, prelazili iz jedne u drugu,…Događa se svašta.
Bilo bi uglavnom loše ako misliš da ima ljudi, koji radi puta i zato što su ga napustili, prestaju ići u crkvu.
Takvih slučajeva ima u svim zajednicama.
Isto tako sam siguran da najveći broj ljudi koji su izašli iz crkve i neće se nikada vratiti, nisu bili u nikakvoj zajednici.
Ima i treći,važniji, aspekt tvog pitanje.
On će dati najbolji odgovor na ono što me pitaš.
Zato ja tebe pitam, a ti mi odgovori
Da li ima sličnosti između Jude i onih koji izađu iz Crkve? Što nam lik Jude govori?
“Da li ima sličnosti između Jude i onih koji izađu iz Crkve? Što nam lik Jude govori?”
Ljudima u zajednici je nešto obećano i oni nisu nikome dužni, ako oni odu oni nikoga ne izdaju. O ovome može poslije.
“Pitaš me da li prihvaćam da netko izlazeći iz zajednice, izlaz zauvijek iz Crkve
Prihvaćam, i siguran sam da ima jedan dio ljudi o kojima pišeš, i nije približno točna nego je točna.”
Znači jedan dio ljudi je prevario đavao i više se nikada neće vratiti u Crkvu. Umrijeti će i neće se vratiti u Crkvu.
Par postova prije smo zaključili da Bog dopušta bol i gubitak da bi ljude priveo sebi. Dopušta bol koja će uroditi većim dobrom.
Zašto Bog dopušta da neke njih vara đavao ako to neće uroditi dobrim i ako to može uroditi samo lošim.
Pazi , jedan dio ljudske patnje ili loših stvari možeš objasniti božjom voljom koja dopušta loše stvari da bi se dogodile dobre stvari. Ali kako objasniti božje dopuštanje loših stvari (đavolje prevare) koje mogu uroditi samo lošim stvarima (izlaskom iz Crkve).
Dakle, kad spominjem Judu, uspoređujem ga sa čovjekom koji je izašao iz KC, a ne iz NP.
Nadam se da mi na kraju ove rasprave nećeš reći kako znaš čovjeka koji je ušao u zajednicu, pa po izlasku iz nje, otišao je iz Crkve zauvijek.
Nadam se da nećeš.
Nadam se da pišemo o bilo kome tko je bio vjernik a sad više nije ili je išao u Crkvu, a sad više ne ide.
Dakle možemo se upitati npr.
1. Radi čega je 100-tine milijuna ljudi samo u Europi išlo u Crkvu, a danas ne ide
2. Radi čega je 100-tine svećenika u jednom trenutku svog života bilo zaljubljeno u Krista, a onda su otišli od njega
3. Radi čega tisuće i tisuće ljudi ulazi u razne zajednice, a nakon nekog vremena odlaze, možda i iz Crkve
Pitaš: ZAŠTO BOG DOPUŠTA DA IH JE ĐAVAO PREVARIO, AKO TO NEĆE URODITI DOBRIM I AKO TO MOŽE URODITI SAMO LOŠIM?
Evo ja ću odgovoriti što mislim, moguće da griješim, mislim da me ovo pitanje malo nadilazi.
Mislim prije svega da ne mora nužno biti loše ako netko izađe iz Crkve zauvijek, ne mislim, također, da se ta osoba samim time što je izašla iz Crkve, sigurno neće spasiti. Ne mislim da svi trebaju biti u Crkvi, dapače, mislim da Crkva i nije za mase. Krist kad kaže da je Crkva (mi,kršćani) svijetlo, sol, kvasac, sigurno ne želi reći da smo najbolji.
Soli treba malo da zasoli, svijetla malo da rasvijetli, a kvasca da ukvasa.
Zašto sam spomenuo Judu. Nije on daleko od ove teme.
On je izdao Isusa. Čuo sam par propovijedi, zašto je to napravio.Neću o tome jer dužim. Činjenica je jedna sigurna: da je imao neke svoje ideje o Isusu, možda je bio “prepametan” da prihvati križ, možda je preracinalan pa mu nije bilo logično, možda je samo htio malo para, možda je mislio da će Isus poluditi i dići ustanak da makne rimljane. SVE MOŽDA
ŠTO JE VAŽNO IZ OVOG
To da je imao svoje ideje, pošao je za Isusom radi svojih ideja, kao i svi apostoli, ali samo on nije promijenio svoje ideje, svoj plan. Petar ga je isto izdao, ali je plakao pred svojim zatajenjem, spoznaje svoju slabost i kaje se. Što radi Juda? Shvaća svoju grešku, izdaju i ne kaje se nego ide se ubiti. Petar je shvatio svoju slabost, a Juda je pokazao svoju jakost i ubio se.
Zašto je Bog dopustio da Juda učini ovo, zašto Bog nije djelovao na srce Jude dok je išao prema SVOM drvetu i učinio da se Juda rasplače. Zašto?
Neznam. Ja stvarno neznam.
Možda je Bog preko ovog događaja htio reći da on oprašta izdaju, laž, kukavičluk, sve! Ali ako imaš drugog Boga, a Juda ga je imao, da će te odvesti u pakao. Nemoj imati drugih Bogova! Ovo kažem, možda.
Dakle ja ne mogu odgovoriti na tvoje pitanje. Odgovor je NEZNAM
Ja ću biti sretan kad crkva postane autentična, kad bude činila ono što propovjeda. Ja sam za Pehara sektaš, uredu neka misli kako hoće. Ali kad bih izašao iz NP i smatrao abortus pravom žene, a ne ubojstvom, kad bih umjet. oplodnju smatrao dobrom, kad bih sa ženom činio grijeh u krevetu,…Ako je netko u Crkvi čuo da treba biti otvoren životu, da ne može na umjetnu oplodnju, ako ga crkva pozove da se pomiri sa susjedom s kojim ne priča 5g., da traži oproštenje ako je kršćanin,….i još 100 drugih stvari, a on kaže da neće jer tko zna što i ode iz crkve, zauvijek, i šta? Sretan put, pa neće crkva mjenjati Krista za malo afektivne ljubavi. Kao da kaže svećenik: “ja ću ostati svećenik ako mi dopustite da se oženim”. Sigurno, sve za tebe, plaćamo i medeni mjesec.
Kao da neka žena kaže. ” ako se žene nemogu rediti ja idem van iz Crkve”
Sretan put, draga moja.
Zašto Bog to dopušta? Poštuje slobodu pojedinca, a taj pojedinac je idolopoklonik, i bez sumnje savršena žrtva za vražiju prevaru.
Zato je važno slušati Crkvu. I bog pazi na tebe. Nije problem grijeh, nego drugi Bogovi ili bilje rečeno IDOLI.
Zapamti to je u 99,99% razlog izlaska iz Crkve
“Zapamti to je u 99,99% razlog izlaska iz Crkve”
Je li moguće da je neki problem u Crkvi a ne u ljudima. Naprimjer da Crkva mnogo obeća a ne izvrši ta obećanja? Da ljudi vide licemjerje Crkve koja propovjeda siromaštvo a uživa u luksuzu i slično?
“Zato je važno slušati Crkvu. I bog pazi na tebe.”
Kako možeš reći da Bog pazi na mene ako je dopustio da me đavao prevari?
Kako to točno Bog pazi na mene?
“Kao da kaže svećenik: “ja ću ostati svećenik ako mi dopustite da se oženim”. Sigurno, sve za tebe, plaćamo i medeni mjesec.
Kao da neka žena kaže. ” ako se žene nemogu rediti ja idem van iz Crkve”
Sretan put, draga moja.
Zašto Bog to dopušta? Poštuje slobodu pojedinca”
Jasno je da Crkva ima standard kojeg se drži isto kao što francuska legija stranaca ima standard kojeg se drži i ako se ti ne želiš držati tog standarda ti si slobodan i ne moraš bit tamo. I Bog to dopušta i on to poštuje. Bog to dopušta radi slobode.
Međutim…
” Poštuje slobodu pojedinca, a taj pojedinac je idolopoklonik, i bez sumnje savršena žrtva za vražiju prevaru.”
I zašto Bog dopušta da ga đavao vara? Jasno je da Bog dopušta da čovjek ode iz Crkve ako mu se ona ne sviđa radi njegove slobode ali zašto poslje toga dopušta da ga vara đavao.
Kako đavolje varanje povećava ljudsku slobodu. Ne povećava je nego je umanjuje. Kada Bog dopušta da nas vara đavao onda on dopušta slobodu đavlu a nama je time indirektno smanjuje.
Rekao si da neznaš odgovoriti. U redu , ali tada sam ja sasvim opravdan da kažem da nas đavao ne vara. Ovo nije dosljedno sa idejom Boga koji nas pokušava privesti sebi jer nas đavolje varke udaljavaju od Boga. Ako Bog dopušta da nas đavao vara onda Bogu nije prioritet da nas privede sebi, ili je slabiji od đavla ili nešto slično…
Ta ideja jednostavno nije konzistentna sa Božjim karakterom i njegovom namjerom.
Tada smo primorani pitati jednu stvar. Ako ta ideja nije dosljedna sa ostatkom “teorije” da li je možda nešto krivo u toj teoriji?
Da li nas stvarno vara đavao i kako mi to znamo? Kako znamo kada je nekoga prevario đavao i da li ga je uopće prevario ili je posrijedi nekakava druga stvar?
Volio bi da mi odgovoriš i na ovo pitanje:
“također, da se ta osoba samim time što je izašla iz Crkve, sigurno neće spasiti.”
Zašto onda treba živ ili mrtav u zajednicu kada spasenja ima i drugdje.
“To da je imao svoje ideje, pošao je za Isusom radi svojih ideja, kao i svi apostoli, ali samo on nije promijenio svoje ideje, svoj plan. Petar ga je isto izdao, ali je plakao pred svojim zatajenjem, spoznaje svoju slabost i kaje se. Što radi Juda? Shvaća svoju grešku, izdaju i ne kaje se nego ide se ubiti. Petar je shvatio svoju slabost, a Juda je pokazao svoju jakost i ubio se.”
Komentar na ovo nevezan na pitanja odprije.
Ovo je jedan razlog zašto mnogi ateisti kažu da je Kršćanstvo stvoreno za kontorlu i zašto ga ljudi napuštaju a Neokatekumenski Put ovaj dio biblje jako ističe i interpretira na način na koji je interpretirao “razum”.
U tvojoj priči loše osobine su: razum, racionalnost, imanje svojih ideja i ne pokoravanje tuđim, osobna snaga.
Dobre osobine su: submisivnost, slabost.
Kada čovjek povjeruje u ovaj sustav vrijednosti pojaviti će se jedan efekt kod njega. A to je da će ga se lakše kontrolirati i slomiti njegov otpor. Samo trebaš reći da dolaziš u ime Gospodina, kažeš da je tvoja volja Božja volja i tada će joj se ovaj pojedinac pokoriti jer inače on ima “neki svoj plan naspram božjeg plana”. Koliko god da su nečije ideje glupe, ako one dolaze U Ime Gospodina neće ih se propitkivati jer razumom propitkivati Božje ideje je zlo koje rezultira samoubojstvom. Bilo kakav intelektualni ili drugi otpor se automatski tretira kao zlo jer se to tretira kao otpor Bogu.
Što se tiče submisivnosti i slabosti, ljudi koji su submisivniji i slabiji se isto tako lakše kontrolira. A slabost i submisivnost se na Putu tretiraju kao dobro.
Otpor tuđoj vojli je definiran kao zlo, pokoravanje tuđoj volji je definirano kao dobro.
Dok je ta volja božja volja u redu, ali šta kada se ljudska volja nazove božjom voljom?
Da li sada vidiš da se ne radi o tome šta je Bog rekao, NEGO KAKO MI ZNAMO DA TO ŠTO SU REKLI KATEHISTI JE ISTO ONO ŠTO BOG MISLI!
Da li sada razumiješ zašto stalno pišem da je Put MOĆ I KONTROLA…
Tamo gdje se bilo kakav otpor volji koji pokušava ući u tvoj život naziva zlom , nužno dolazi do nasilja. Jer nasilje je nametanje svoje volje.
Intelektualnog nasilja kada ti se nameću tuđe ideje.
Psihičkog nasilja kada se drugi prave da te poznaju bolje nego ti sam sebe.
Duhovnog nasilja kada ti se gura nečija tuđa verzija duhovnosti i Boga u kojoj te vara đavao kad se ti sa tom osobom ne slažeš.
Zato kažem da je moj doživljaj Puta i svega što se tamo događa jest kao da ti netko drugo biće gura svoj utjecaj protiv tvoje volje u tvoju glavu i u tvoje srce.
Nemogu opisati koliko sam sretan što sam se ovoga riješio.
Pozdrav kekec
Samo kratko, jer vidim da se ti i ja prije svega sporimo oko đavolske prevare, manipulacije,….
Početak Sv. Pisma počinje đavolskom prevarom, lukavom zmijom koja je prevarila Evu. Iz te prevare se rađa grijeh, postadoše goli, optužuju jedni druge i njihov život postaje pakao. Vrlo brzo dolazi do ubojstva, žena se muči rađajući, muškarac radeći.
Što je najvažnije što nam Crkva tumači preko ove Riječi. Da smo ti i ja Adam i Eva, da smo mi prevareni svaki dan od đavla i činimo grijeh.
Zmija je rekla Evi da je bog ne ljubi, jer joj neda jesti plodove sa tog stabla. To svaki dan govori i tebi i meni, a naročito Peharu. Opsuj, traži, zahtjevaj, imaš pravo. Ako ti žena sinoć nije dala, pokaži ti njoj, nemoj oprostiti, nisi papak. Te isprazne priče koje govore popovi, a sami su pedofili, homići i licemjeri. Njih ćeš slušati. Nemoj biti glup. Zapravo kad je meni Bog dao ovu ženu, to je siguran znak da me ne ljubi. Zašto mi je dao ovakve osijećaje,pamet , ideje, ako nisu u skladu sa njegovom voljom. To je čisto maltretiranje.
Ali moj dragi Kekec već tada Bog naviješta spasenje čovijeka kad se obraća zmiji i kaže joj da će joj dijte žene glavu pritisnuti…
Evo već tada Bog misli na tebe i mene. Kekec, gdje je taj krist koji gnječi tu zmiju. Gdje je???
U tvom i mom srcu. Ako imaš Krista stvarno u svom srcu, onda tučeš zmiju. Znaš kako je tučeš? LJUBAVLJU! Ne ti, nego Krist koji je u tebi. Kekec, imaš li odraslog Krista u sebi, ili …Da bi odgovorio na ovo pitanje, pomoći ću ti. Kako znaš da li imaš Krista? Ako ljubiš! AKO LJUBIŠ! AKO LJUBIŠ!!! Samo on je mogao ljubiti i ako ti ljubiš znači da imaš Krista u sebi. Ovdje je Kekec odgovor na sva tvoja pitanja
Problem je tvoj, prika moj, što ti nemaš tog Krista (odrasloga) u sebi pa se braniš nekim plitkim, osobnim, stavovima o vjeri, crkvi.
Čovječe priznaj se grešnikom i stavi se na put obraćenja.
Nađi si nekog duhovnika, kad se već nećeš vratiti u zajednicu, jer zmija je premudra Kekec. Nemoj biti glup, sigurno je bilo pametnijih od tebe pa su kasnije plakali. Kažu da je Juda bio najpametniji od apostola. Pazi da ne bude prekasno.
Postani OVCA. Kekec postani OVCA. To ti je mudro.
Znaš kako Krist kaže: Ja sam dobri Pastir, a vi ovce. Ovce moje slušaju glas moj, ja ih vodim u ovčinjak. Ili se tebi neda biti ovca?
Jer pitao si me kako to mene Crkva čuva? Nudi ti dobar ovčinjak, al ti vjeruješ sebi i imaš neke svoje ideje. Ne ide tak prika moj.
Uglavnom, ja ti predlažem, ozbiljno, da popričaš sa nekim ozbiljnim svećenikom (ne Peharom), i pitaj ga . Reci mu svoje stavove. Ima ih puno.
Pozdrav
kažeš da si sretan što si se ovoga riješio
Neću ti lagati, ja ponekad pomislim da odem, puna mi je kapa svega, neda mi se ništa, kao da sam sebe cijelog izgubio. Mislim kako bi bilo lijepo da nema tih 100 obaveza. Hoću biti slobodan, da mi nitko ništa ne govori, da ne moram ništa slušati. Ponekad kao da mi fali sloboda.
Kekec, ja se vrlo često osjećam tako, ni ne znaš koliko to zna trajati, po 2-3 mjeseca. Ni ne znaš kako je bolno u takvom stanju navještati Krista.
Ali na moju sreću, sjetim se Kristovih rječi: Tko želi sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko ga izgubi po radi mene spasit će ga.
Sigurno ćeš mi reći na ovo MANIPULACIJA
I onda se sjetim silnih svetačkih života! Moš misliti kako je se dalo majci Terezi čistiti gubavce.
Znaš Kekec što mi ružno kod ljudi koji govore kao ti?
Tebi je potpuno jasno ovo što ti pišem, jasno ti je što znači izgubiti život i jasno ti je da to nije dosadno sladunjavo kršćanstvo i da je to upravo TO. Ono što se očekuje od Crkve (tebe i mene).
Ali uporno nekim izlizanim floskulama braniš svoju nevjeru, unjesto da kažeš pošteno da ti ne želiš živjeti tako, ne želiš gubiti život, ne želiš da ga gubiš kao Krist, jer želiš čuvati ono malo životića kojeg imaš. Vjerojatno su to vidjeli i tvoji katehisti, malo te oprali, a ti si digao nos i uvrijedio se. Ma šta će te vi meni govoriti! Ja imam pravo na svoju slobodu. Nitko nema pravo ući u moj život, pogotovo ne neki katehisti, otkud njima pravo. I onda da bi se obranio napadaš.
To su slično dogodilo i Peharu, al on se toliko uvrijedio jer je mislio da je Bog i sad je toliko prevaren od đavla da je postao njegovo oružje.
Kad pročitam ove njegove komentare o Kiku sa susreta sa papom, i glup čovjek lako može zaključiti da je bez sumnje opsjednut. Ono ne može zdrav čovijek napraviti. Iz svakog slova izvire mržnja. Onda se zna od kud to dolazi. Fakat mu se možda dogodi kao Pavlu, to bi fakat bio događaj.
Uglavnom, Kekec mislim da ovo trebamo privesti kraju. Sve smo si rekli, al nema pomoći.
DRŽ SE I HRABRO
Zaboravio sam ti reći pročitaj knjigu o Jobu u Sv. Pismu. Ona će ti pomoći da dobiješ odgovor zašto bog dopušta patnju
“Ali moj dragi Kekec već tada Bog naviješta spasenje čovijeka”
Pa da nije dopustio da nas đavao prevari nebi trebalo uopće biti nikakvog spasenja. To ti je kao da si policajac i gledaš kako se pred tobom dešava ubojstvo i ne činiš ništa ali onda ti napraviš plan kako da ti kazniš ubojicu. A policajac to dopušta zašto? Da dopusti slobodu ubojici? Da dopusti slobodu đavlu? Radi čije slobode je Bog dopustio da nas đavao prevari? Radi đavlove? Jer radi naše sigurno nije. Kakvog ovo smisla ima?
Nema smisla.
Ili nije istina da nas je Bog jači od đavla, ili nije istina da nas voli ako dopušta da nas đavao vara , ili nas đavao ne vara. Nemožeš imati sve jer je kontradiktorno.
Ali znaš što, recimo da đavao nas stvarno može varati.
KAKO TI ZNAŠ KAD JE NEKOG PREVARIO ĐAVAO A KADA TI TO NETKO GOVORI DA TE ISKLJUČI IZ RAZGOVORA?
“Ako ljubiš! AKO LJUBIŠ! AKO LJUBIŠ!!! Samo on je mogao ljubiti i ako ti ljubiš znači da imaš Krista u sebi. Ovdje je Kekec odgovor na sva tvoja pitanja
Problem je tvoj, prika moj, što ti nemaš tog Krista (odrasloga) u sebi pa se braniš nekim plitkim, osobnim, stavovima o vjeri, crkvi.”
Ovdje nije odgovor na niti jedno moje pitanje a kamoli na sva.
Majstore ti kao da držiš katehezu i oponašaš katehiste. Kažeš mi da nemam Krista, inače bi razumio. Razumio što? Zašto Bog dopušta da nas đavao vara? Ne nebi, ovo što pišeš o ljubavi iako je lijepo nema veze sa ovim šta te pitam.
Ja se ne branim, niti se trebam branit. Nije nemoralno imati nevjeru da bi ja taj stav morao braniti. Ti se samnom hvataš u raspravu , imaš neke tvrdnje i ti si taj koji ih mora opravdati, ti si taj koji se mora opravdati a ne ja.
Kada bi imao priliku dati svoj život za nekog slabijeg, možda bi to i napravio. Kada bi imao priliku dati svoj život da bi u ovome svijetu napravio više dobra možda bi to i napravio ali ja ne želim gubit život da bi se katehist mogao osjećati bolje i da bi on nahranio svoj ego jer je Bog za mene pripremio velike stvari na ovome svijetu a ne da BUDEM NEČIJI SENDVIČ.
Ja postavljam pitanja, a ti pričaš o stvarima koje možda jesu važne ali trenutno nemaju veze sa ovime šta pitam već kao da ih govoriš da bi postigao nekakav emocionalni efekt. To se na Putu često radi. Onda kada se nema šta za reći, umjesto da se šuti i pokaže da se nezna, priča se bilo što i koriste se fraze koje imaju jako emocioanlno značenje poput ovih gore tako da se ostavi efekt da se reklo nešto značajno dok se zapravo nije reklo ništa.
” Ili se tebi neda biti ovca?”
Zašto bi netko bio ovca? Zašto je to dobro?
A ako i netko želi biti ovca kako on zna da ima dobre pastire a ne najamnike?
“Nudi ti dobar ovčinjak, al ti vjeruješ sebi i imaš neke svoje ideje. Ne ide tak prika moj.”
Što ne ide tako?
Nego kome da vjerujem ako ne sebi? Katehistima koji nemaju pojima kako se zovem? Kojima sam bitan samo dok sam im koristan? Koji su mi godinama propovjedali ljubav a kad sam otišao iz zajednice prestao sam za njim postojati? Koji nisu potrošili 5 minuta vremena da me vrate u zajednicu. To nisu pastiri, jer pastir ide za svojom ovcom a najamnik ne. Najamnik ne zna svog stada i stado nezna njega. Niti ja znam nešto o katehistima niti oni o meni. To nije dobar ovčinjak.
Ja ne da nemam vjere da će se katehisti ponašati kao Isus , nego ja ZNAM da će se oni ponašati kao faraon i kao najamnici. Kako znam, jer već jesu to napravili. Čijim bi ja idejama trebao vjerovati? Tvojim, njihovim? Idejama o umiranju na križu a nitko od njih koji se prave da su umirući Isus nije bio spreman to napraviti za mene. Ne samo da nisu spremni umrijeti nego nisu spremni obaviti bijedan telefonski poziv da vide kako sam. I ja bi tim idejama trebao vjerovati? Kako da ja vjerujem ljudima koji nešto propovjedaju KADA ONI TO SAMI NE ČINE MATERE TI??!?!!?!?
Kojim idejama da vjerujem? Tvojim idejama o divoti mojih katehista?
MAJSTORE , HALO IMA KOGA DOMA?
Moji katehisti su se ponašali kao Faraon, najamnik, Juda i poncije Pilat. I to nisu moje ideje , to su moja iskustva. TO SE DESILO. Ali ja bi trebao zamjeniti stvarnost i iskustva koja su mi se desila, za nečije tuđe pretpostavke i izmišljotine. I ako ja to ne napravim nešto samnom nije u redu?
Kako možeš tražiti od mene da ja vjerujem tebi a ti ne vjeruješ meni i mojim iskustvima?
“Zaboravio sam ti reći pročitaj knjigu o Jobu u Sv. Pismu. Ona će ti pomoći da dobiješ odgovor zašto bog dopušta patnju”
Pa jebem ti led.
TI JOŠ NE KUŽIŠ, TEBI NIJE JASNO.
NE PITAM ZAŠTO BOG DOPUŠTA PATNJU, ON JE DOPUŠTA SA NEKIM RAZLOGOM. NEGO TE PITAM ZAŠTO BOG DOPUŠTA BEZRALOŽNU PATNJU POPUT TOGA DA TE ĐAVAO PREVARI, PATNJU IZ KOJE DOBRO NE IZLAZI. TO TE PITAM A TI MI PRIČAŠ O MOJOJ NEVJERI???
“Ali na moju sreću, sjetim se Kristovih rječi: Tko želi sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko ga izgubi po radi mene spasit će ga.
Sigurno ćeš mi reći na ovo MANIPULACIJA”
Kako ti još uvijek ne kužiš? Kako ti još uvijek nije jasno? Jesam li jednom napisao ili 10 puta?
Brate mili , poslušaj me što ti sada kažem, poslušaj me kao da ti život ovisi o tome. Ja ne pišem protiv kršćanstva. Ja pišem o načinu na koji otkrivamo šta je istina. Sve što ja pišem se može svesti na 3 jebene riječi. A to su:
KAKO TI ZNAŠ…
KAKO TI ZNAŠ…
KAKO TI ZNAŠ…
DA TI GUBIŠ ŽIVOT ZA KRISTA
A NE ZA ČOVJEKA
KOJI POD OVIM IZGOVOROM SIŠE TVOJ ŽIVOT ZA SVOJE CILJEVE.
ZA SVOJU BABILONSKU KULU
ZA SVOJU SLAVU A NE BOŽJU
KAKO TI ZNAŠ…
KAKO TI ZNAŠ…
KAKO TI ZNAŠ…
DA KATEHISTI GOVORE U BOŽJE IME A NE SVOJE.
“Neću ti lagati, ja ponekad pomislim da odem, puna mi je kapa svega, neda mi se ništa, kao da sam sebe cijelog izgubio. Mislim kako bi bilo lijepo da nema tih 100 obaveza. Hoću biti slobodan, da mi nitko ništa ne govori, da ne moram ništa slušati. Ponekad kao da mi fali sloboda.”
Ti majstore podnosiš jednu žrtvu, kao što mnogi ljudi u jednom dijelu života podnose žrtvu da bi poslje imali neke stvari. Otplaćuju kredit da imaju za stan, idu studirati radi boljeg zaposlenja, žive u čistoći radi boljeg braka, i ti isto tako trpiš , umireš sebi da bi na kraju krajeva imao nešto više. Gubiš svoj život sada da bi ga dobio poslje.
KAKO TI ZNAŠ DA KROZ KATEHISTE GOVORI BOG?
KAKO TI ZNAŠ DA ONI NISU SAMO JOŠ JEDNA OD TISUĆA VERZIJA KRŠĆANSTVA KOJA SE PRAVI DA ZNA BOŽJU VOLJU?
KAKO TI ZNAŠ DA ONI NISU JEDNA OD 40 000 KRŠĆANSKIH DENOMINACIJA KOJA PRIČA NEKE SVOJE IDEJE O BOGU?
KAKO TI ZNAŠ DA ĆEŠ DOBITI ŽIVOT AKO SLUŠAŠ BAŠ KATEHISTE?
KAKO TI ZNAŠ DA ĆE TI SE TA MUKA ISPLATITI?
KAKO TI ZNAŠ DA TO ŠTO GOVORE KATEHISTI GOVORI BOG?
KAKO TI ZNAŠ DA TO ŠTO ONI GOVORE NIJE ODRAZ NJIHOVIH POTREBA?
KAKO TI ZNAŠ DA TE NEĆE POTROŠITI I ODBACITI NAKON ŠTO ZAVRŠE SA TOBOM KAO ŠTA SU SAMNOM?
KAKO
TI
ZNAŠ?
Nisam razum ali htio boh odgovoriti na ovo pitanje. “Ne znamo” ni ja ni razum niti bilo tko drugi.
Mislim da poanta svega nije znati, nego vjerovati Bogu. Kakve veze Bog ima sa Neokatekumenskim putem? Pa Crkva kaze da je NP jedna od karizmi Crkve i da sluzi necemu.
Kako znamo da cemo dobiti zivot ako slusamo katehiste? Pa gle, ja osobno sam ga vec dobio i dobivam ga i dalje.
Nisam imao zivot i sada ga imam. Bio sam mrtav i sad vise nisam.
Nije ovo stvar matematike. Nema tocnog i krivog rijesenja, jednog jedinog odgovora.
Poanta jest da NE ZNAMO, ali VJERUJEMO jer smo vidjeli preko svih ovih stvari da Bog radi cuda i da mijenja nase zivote.
Meni je iskreno zao sto tebi, mali kekec, brate, nije pomogao NP, sto je zapravo i ostavio neke rane. Nadam se da ces moci jednog dana oprostiti tim ljudima, ali znas, nas boli kad kazes da NP i svi katehisti ne valjaju jer ipak neki od nas su preko njih spaseni.
@ mali kekec
Ne mogu prokljuviti koliko ima ozbiljnosti u tvome pitanju (o patnji i „berazložnoj patnji“), ali, ako išta na ovome svijetu, onda samo patnja ima smisao, tj, nije isprazna.
Replika na 41
“nas boli kad kazes da NP i svi katehisti ne valjaju jer ipak neki od nas su preko njih spaseni.”
Prvo ja ne govorim da su svi katehisti loši, samo to ne naglašavam stalno pa to tako izgleda. Nisu svi loši. I razumijem da vas boli ako govorim nešto što ne smatrate istinom.
Ali onda isto tamo mene vrijeđa kada netko izmišlja gluposti o meni i govori mi da su svi katehisti dobri i da je mene prevario đavao kad to nije istina.
I ono što me vrijeđa što skoro pa nema neokatekumena koji će priznati da sa Putom nešto nije u redu. Ne kažem da sve nije u redu , ali barem nešto
Ja bih rekao da u mjeri u kojoj neki ljudi na Putu dobiju život, u istoj ga mjeri neki drugi ljudi i izgube.
” onda samo patnja ima smisao, tj, nije isprazna.”
Koji je smisao u tome da te prevari đavao? Koju je svrhu Bog imao u vidu kada je to dopustio?
@ Kekec
Pitaš; Koji je smisao u tome da te prevari đavao? Koju je svrhu Bog imao u vidu kada je to dopustio?
-Pa recimo da vidimo svoju konkretnu stvarnost – da smo obični grešni ljudi koji se trebaju grešnicima priznati. I u slobodi se ponovo, ako treba i po stoti put ponovo Bogu obratiti.
Ali opet si pobjegao od samoga pitanja postojanja patnje. Tako već i na apstraktnoj razini bježiš i od križa. Možda zbilja trebaš pročitati knjigu o Jobu što ti je preporučeno. Možda je gospodin razum ovdje u pravu u vašemu dijalogu.
Replika na 45
“da smo obični grešni ljudi koji se trebaju grešnicima priznati. I u slobodi se ponovo, ako treba i po stoti put ponovo Bogu obratiti.”
Majstore , činjenica jest da jedan dobar dio ljudi koje “prevari đavao” nikada više ništa nemaju niti sa Putom niti sa Crkvom.
Šta je sa njima?
“Ali opet si pobjegao od samoga pitanja postojanja patnje. Tako već i na apstraktnoj razini bježiš i od križa. Možda zbilja trebaš pročitati knjigu o Jobu što ti je preporučeno. Možda je gospodin razum ovdje u pravu u vašemu dijalogu.”
Odkud tebi ideja da je neznam šta piše u knjizi o Jobu?
Gdje sam ja pobjegao od pitanja postojanja patnje?
Mi trenutno razgovaramo o tome zašto Bog dopušta da nas vara đavao i koji je smisao toga a ne generalno o Jobovoj patnji koja možda i ima svrhu. I vi skretanjem teme na Joba i generalnu patnju bježite od pitanja koje ja postavljam.
A što se tiče Joba, ne pričamo o patnji koja ima svrhu, nego o patnji i đavoljoj prevari koja nikakve svrhe nema jer ima ljudi koji se nakon đavolje prevare nikada ne vrate Crkvi i sa Bogom više nemaju nikakve veze.
Zašto Bog to dopušta?
“Tako već i na apstraktnoj razini bježiš i od križa”
Kakve veze moj križ ima sa ovom raspravom???
Je li moguće sa vama voditi razgovor u kojem vi ljude ne isključujete iz razgovora tako da izmišljate komentare o njihovom karakteru?
Kekec, već sam ti rekao, odgovorio barem 10 puta. Problem je što ti iz onog što ti pišem neiščitavaš odgovor.
Prije svega, već smo se dogovorili, a i ti si rekao da ne možeš opisati okus soli, da ne možemo otajstvo spoznati razumom i još druge stvari.
A uporno hoćeš da ti netko objasni, da ti SHVATIŠ, stvari koje moraš živjeti i u tom je kvaka. Hoćeš na put? NE! Nema problema, sve OK. Imaš pravo izabrati. Najbolje bi bilo postaviti pitanje zašto Bog nije meni dao odmah pamet da razumijem SVE, da me on do ničega ne mora voditi, da odmah sve znam, da odmah volim Krista, da mu odmah vjerujem, da ne moram imati životnu dramu i borbu. Zašto moram ići Bogu preko Križa. ZAŠTO??? Kada toliki ljudi upravo zbog KRIŽA i ne žele za Kristom. Ma to je neka navlakuša. Na kraju krajeva danas je cijeli svijet odbacio križ. To još samo budale nose. Koje sranje. U nebo se ide preko križa, a ja jedino što ne želim je križ. Fakat sranje.
Da, još na početku naše rasprave rekao sam ti da pišem o kršćanstvu, a ne o sladunjavoj religioznosti. Kršćanstvo ima odgovor, a religija nema. Odnosno VJERA je odgovor. Ali ako si inficiran religioznim pričicama kao Pehar, onda ti nije jasno i buniš se, mrmljaš. Vjera, VJERA je odgovor.
Šta je vjera? Gdje da je kupim, nabavim, kako da je dobijem?
Ovisi u što vjeruješ. Ako vjeruješ u novac, idi i uplati loto, kladionica ili radi cijeli život kao pas, 3 posla odjednom, fušaj, prodaj bubreg, sve za pare. Ukradi, prevari,…i dobit ćeš vjeru, ono u što si vjerovao.
Možda vjeruješ u zdravlje? Idi i klanjaj se doktorima, jedi zdravo, postani vegan, provjeravaj sirovinski sastav svog izmeta,…i dobit ćeš vjeru, ono u što vjeruješ.
Ili ti vjeruješ u znanost, pamet, znanje? Idi uči, čitaj, govori 3 strana jezika…i dobit ćeš vjeru, ono u što vjaruješ.
Možda vjeruješ da je sve zajebancija, vjeruješ u “use, nase i podase”, idi zajebavaj se, izlazi, ševi, pij…i dobit ćeš vjeru, ono u što si vjerovao.
U što ti vjeruješ???? Ha Kekec, u šta vjeruješ? Od čega navedenog ćeš dobiti život, u čemu je spas? Jelda da je u svemu?
I sad se ti pitaš zašto ja tebi ovo pišem i kakve veze ovo ima sa tvojim pitanjima. Sjećaš se kad sam ti pisao da ti znaš 2+2=4, ti znaš i 2×2=4,
ti znaš 2 na kvadrat=4, ali korijen iz 2 neznaš, logaritam od 2 isto neznaš. I tako nešto znaš, a nešto ne. Nešto možeš razumijeti, a nešto ne.
BOG JE POKVAREN I NIJE TI DAO DA SVE RAZUMIJEŠ. KAŽEM TI,
ON, STVORITELJ SVEGA JE POKVAREN JER NIJE KEKECU ODMAH KAD JE ON HTIO RAZJASNIO SVE. Ajde da nije dao razumu, ali Kekecu to nije smio napraviti.
Dobro Kekec, nadam se da se razumijemo barem malo. Kao što se mogu naučiti logaritmi, korijeni i zahtjevna matematika, tako isto postoji način da dođeš do vjere. Kako? Odgovor ima Crkva i pitaj nju. Odgovor je u Sv. Pismu. Ili ti misliš da ti imaš odgovor? ABRAHAM je odgovor. Kako? Zašto Abraham? Abraham je otac VJERE. Što je napravio? Ništa posebno: Hodao je putem, pustinjom i došao je do vjere, tzv. Abrahamove vjere. To je vjera iskustvena, egzistencijalna i kušana, opipljiva. Znaš kako opipljiva? Kao Izak. On je držao svije dijete koje mu je rodila babetina Sara. Ti misliš možda da je ovo pričica, a ja ti kažem da si ti Abraham, da je to sveta povjest spasenja koju ti možeš kušati i živjeti.
Znaš i Abraham je imao Bogove kao ti i ja. Isto je htio imati novac, htio je biti zdrav, htio je biti pametan, a možda je htio use, nase i podase.
Isto tako nije razumio logaritme i korijene, ali kad je kušao živog Boga, kada je primio vjeru mogao je poći na brdo i žrtvovati sina, postale su mu jasne vrlo komplicirane matematičke stvari. Prestao je postavljeti suvišna pitanja, nego je činio put. Život mu je bio prokušan na sve moguće načine, ali on je vjerovao protiv svake nade. I došao do odrasle, Abrahamove vjere.
Onaj tko ima ovu vjeru bez problema “razumije” sve Božje planove, čita događaje božjim očima, sasvim drukčije gleda na stvari. Ovo se događa danas samo tebi je nevjerojatno.
Ne postavlja neka kao mudra pitanja (iako tvoja nisu bog zna što), ne hrani svoj ego i pamet, svaki dan je s Bogom, a nikada ga vidio nije. Ono što ne razumije, strpljivo čeka.
Ti pitaš zašto Bog dopušta da đavao nekoga prevari, a taj se nikada neće vratiti Kristu. Tko je taj? jel ga ti poznaš? Otkud znaš da se nije vratio kristu, možda na smrtnoj postelji ili si ti taj koji se više nikada neće vratiti u Crkvu? Još si mlad, može s tobom bog čuda učiniti.
Uglavnom, oni koji izašli iz Crkve, izašli su radi IDOLA (NOVAC,ZDRAVLJE, PAMET, UŽITAK,…ima ih 100), i nije istina da ih Bog ponovno ne zove. Zove ih, al oni ne žele KRIŽ, žele pare, NE ŽELE OPROSTITI, žele suditi, ONI SU JEDNOSTAVNO NA PUTU PREMA DRUGIM BOGOVIMA, A NE NA ABRAHAMOVU PUTU. Ljepše je staviti spiralu, nego živjeti otvoren životu, ljepše je ukrasti nego živjeti siromašno. PRJEVOD= bolje je griješiti nego ići za Bogom. A kad te netko pita, braniš se nekim protupitanjima. To je ono naporno, lažno kršćanstvo od kojeg je mene spasio NEOKATEKUMENSKI PUT.
Nikada, ama baš nikada neću reći da je put jedini. Sva bogatstva koja su u Crkvi su za nekoga, za mene je bio put. On je meni, MENI najbolji, nekom drugom nešto drugo, na šta ga Bog poziva. Ali važno je iznad svega otići iz religioznog kršćanstva koje ne služi ničemu.
Kekec vrati se ti tamo gdje si bio, nije slučajno da si išao tamo 6 god.
s njima kekec to nije moguće!!!!!!!!!!!!!!!!!
Replika na 48
“Problem je što ti iz onog što ti pišem neiščitavaš odgovor.”
Zato jer u tome što ti pišeš odgovora na moje pitanje nema.
“BOG JE POKVAREN I NIJE TI DAO DA SVE RAZUMIJEŠ. KAŽEM TI,
ON, STVORITELJ SVEGA JE POKVAREN JER NIJE KEKECU ODMAH KAD JE ON HTIO RAZJASNIO SVE”
Nisam ovo rekao. Ja ne tražim da mi se objasni nešto što se može objasniti ali mi to još neznamo. Ja tražim da ti vidiš da je to što govoriš kontradiktorno. Jedna je stvar kada nešto ne razumijemo, ali druga je stvar kada je nešto kontradiktorno, onda znamo da to nemože biti istinito. I to nije stvar moga ega ili moje oholosti nego vaše gluposti.
Kad ja kažem da je tebi ispran mozak onda to kažem radi sljedećeg.
1) Ja tebe pitam kako ti znaš da je ovo što ti meni propovjedaš istina.
Ti meni ne odgovaraš kako znaš nego samo ponavljaš iste stvari kao da one jesu istina i moje pitanje nazivaš suvišnim.
2)”Uglavnom, oni koji izašli iz Crkve, izašli su radi IDOLA (NOVAC,ZDRAVLJE, PAMET, UŽITAK,…ima ih 100)”
Kažem da ti je ispran mozak zbog toga što za tebe ne postoji opcija u kojoj su katehisti nešto krivo napravili.
“a taj se nikada neće vratiti Kristu. Tko je taj? jel ga ti poznaš? Otkud znaš da se nije vratio kristu, možda na smrtnoj postelji ili si ti taj koji se više nikada neće vratiti u Crkvu? Još si mlad, može s tobom bog čuda učiniti.”
Jeli Crkva jedino mjesto na kojem Bog može činiti čuda?
Ja se nikada neću vratiti u Crkvu isto kao što ti nikada nećeš vjerovati da je zemlja ravna ploča. Jer jednostavno znaš da nije tako.
” i nije istina da ih Bog ponovno ne zove. ”
Aha znači pustio je da ih prevari đavao ali ih onda opet zove iako se jedan dio njih nikada neće vratit…
“Zove ih, al oni ne žele KRIŽ, žele pare, NE ŽELE OPROSTITI, žele suditi, ONI SU JEDNOSTAVNO NA PUTU PREMA DRUGIM BOGOVIMA, A NE NA ABRAHAMOVU PUTU. ”
Rekao si maloprije da su ti ljudi izišli van zato jer ih je prevario đavao a ne zato jer žele suditi i griješiti?
Tvoje misli nisu koherentne iliti pučki rečeno:
Pričaj jebene gluposti.