Tajne Drugog skrutinija (Obred soli), V. dio
piše Chuck White
“Ne možete reći nikome tko od vas želi saznati najdublje tajne katekumenata. Osim toga, to bi bilo i beskorisno i ljudi bi mislili da je to smiješno. Ako se glasine prošire gradom o tome da netko treba prodati ono što posjeduje kako bi ušao u zajednice, onda nitko više neće doći na kateheze.” Kiko Arguello, Katehetski direktorij, Vol. 4.
Kad smo završili četvrti dio, članovi zajednice su upravo bili ponudili značajan dio svoga vlastitog bogatstva u gotovini, nakitu, obiteljskoj ostavštini, zemlji, automobilima i drugim oblicima kako bi ih se smatralo vrijednima napredovanja prema drugog stupnju “Puta”.
Drugim skrutinijem započinje pritjecanje značajnih prihoda za Put, i bilo što što bi moglo odgovoriti druge da se pridruže toj sekti, kao što su prisilne donacije i psihološko nasilje, mora ostati strogom tajnom.
Kikov plan za tu svrhu je genijalan. On je preuzeo jedan tradicionalni element katakumenskog hoda, Obred soli, te mu dao svoje vlastito iskrivljeno značenje. Dok je rana Crkva doista određeni nauk držala tajnim od katekumena i pogana tijekom snažnih progona kršćana, primarno narav euharistije, Presveto Trojstvo i molitvu Očenaša, ta praksa je uglavnom napuštena do petog stoljeća. Kiko prilagođava neke retke Svetoga pisma koji nisu tradicionalno povezani s Obredom soli kako bi služili toj svrsi, kao što je prethodno isto učinio sa svojim tumačenje evanđeoske priče o slijepcu i blatu.
Obred soli započinje s odjekom na dva biblijska čitanja. Drugo čitanje uključuje poznate Kristove riječi iz njegova Govora na gori koje govore o soli: “Vi ste sol zemlje…” Mt 5, 13-16. Dok je to u skladu s tradicionalnim obredom, u prvom čitanju Kiko čini svoju štetu. To čitanje je iz drugog poglavlja Otkrivenja:
“Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati mane sakrivene i bijel ću mu kamen dati, a na kamenu napisano ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima.” Otk 2,17
U svojoj katehezi o soli, Kiko objašnjava,
“Primit ćete, u ovom obredu, kristal, bijeli kamen, oblutak, ne mali, bijeli; kristal soli koji trebate okusiti. Nećete primiti sol, nego kristal, bijeli kamen. O ovom oblutku Otkrivenje kaže: “Ja ću dati pobjedniku bijeli kamen koji ima ime koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima.” Budući da su u ranoj Crkvi otajstva katekumenata čuvana tajnim, bila su nazvana “archani”. Ne smijete govoriti o ovome što će se sada dogoditi. Ne smijete reći nikome koji dolazi iza vas najdublje tajne katekumenata. Osim toga, to bi bilo i beskorisno i ljudi bi mislili da je to smiješno. Ako glasine počnu kružiti gradom da trebate prodati ono što posjedujete kako biste ušli u zajednice, onda nitko više neće doći na kateheze. To se dogodilo u Barajas (Baracas), u madridskom distriktu. Proširile su se glasine kako se čovjek treba odreći vlastitih dobara i ljudi nisu došli na kateheze. Rekli su: “Ti ideš! Bi li ja učinio isto što i onaj čovjek koji je prodao svoju kuću? Ne! “. Stoga je vrlo važno da se nitko ne hvali ili o ovome javno govori jer ljudi koji su izvan našega kruga to neće razumijeti.”
Tim riječima Kiko predstavlja lažno i iskrivljeno tumačenje značenja “bijelog kamena” iz poglavlja Knjige Otkrivenja. Grčka riječ koja se koristi u tim retcima je “psephos“, što znači, “šljunčani oblutak”, a ne “sol”. Nijedan
egzegeta ne tumači te retke sa značenjem soli. U tim retcima, oblutci su korišteni za glasovanje, i sv. Pavao, u Djelima 26, 10 (jedino drugo mjesto na kojem se koristi ta riječ u Novom zavjetu) koristi tu riječ u tom smislu. Bijeli oblutci su bili korišteni u glasovanju za oslobađajuću presudu. Oblutke se također davalo pobjednicima u atletskim natjecanjima kao karte za veliku proslavu koja se održavala nakon takmičenja, a bili su korišteni i kao amuleti za koje se smatralo da štite onoga koji ih nosi.
Za sol u Novom zavjetu koristi se riječ “halas“, a ne “psephos”. Osim toga, “novo ime” iz Otk 2,17, prema biblijskim stručnjacima, je ime samog Isusa, ili, prema mišljenju drugih, ime “kršćanina”. Ono se prema tome ne odnosi na tajne prakse.
Kiko nastavlja,
Sada braćo, učinit ćemo katehezu, i jednu anaforu nad ovim kristalima soli, ovim bijelim kamenjem. Molitvu Gospodinu, kao nad darovima kruha i vina; ovo je molitva krštenja, koja je nad soli, moleći Duha Svetoga da se spusti na ovu sol kako bi ona postala sakrament, znak i djelovala u svakom od vas u skladu s onim što ona znači.
Obred se nastavlja molitvom nad solju (anafora).
Kiko daje ove instrukcije za primanje soli:
Dakle, braćo, primit ćete ovu sol, ovaj kristal gori, koji ćete okusiti. Pružit ćete svoje ruke kao za pričest, desnu ispod lijeve, u obliku križa i bijeli kamen stavit će se u vaše prekrižene ruke.
Predsjedajući biskup ili svećenik kaže, “Primi sol Božje Mudrosti koji će te sačuvati za vječni život.” “Katakeumeni” odgovaraju, “Amen!“
Zrno soli daje se svakom članu i nakon što oni neko vrijeme razmatraju taj kristal, stavljaju ga na svoj jezik. Okupljena zajednica pjeva pjesmu, “Isti Bog”.
Završetak obreda počinje molitvom predsjedatelja, nakon koje slijedi završni himan, “Ako Gospodin kuće ne gradi” psalam 126 (127), a onda završni blagoslov.
Nakon slavlja, ljude se poziva na katehezu sljedećeg dana, a onda svi idu u restoran na veliku gozbu. Svećenici i odgovorni sačinjavaju popis plijena skupljenog tijekom skrutinija kojeg zajedno potpisuju. Sve to ostaje tajna.
“Ja nisam rekla da Bog nije svugdje,dapače svugdje je i bozija milost je svugdje ,a ne sam na putu…ali vraćam se na pitanje nisi ti tamo radi njih nego radi sebe…to ide i mene…b ma bas te briga mali kekec,bitna je ljubav.Ali sam skužila da unutar crkve se pljuju,Stvar je jačine osobe..a i ti koji suše ubili…nažalost vjerovatno su imali već taj problem…nemoj se ljutiti mali kekec bitan si Bogu ..e nisi mi odg…i Pehar ti laže…!”
Jel ti ovo s mobitela pišeš?
“Svrha kriza je pobjeda nad Davlom i svjetom!”
Ja sam mislio da je Isus već pobjedio đavla
Tajna
October 24, 2015 at 8:23 pm
Svrha kriza je pobjeda nad Davlom i svjetom!
Tajna
October 24, 2015 at 8:27 pm
I nad tvojim i mojim grijehom!!!
Ja sam očito prema tumačenju svojih katehista bitku izgubio jer me prevario đavao. I koji je bio smisao tog križa ako sam bitku izgubio? Nema ga , to su najobičnije besmislice.
Sa obzirom na to da smo mi i dalje grešnici i da ljude i dalje vara đavao ,neokatekumene pogotovo, svrha križa pada u vodu. Jer nas od đavla očito ne štiti. Ne štiti nas niti od grijeha jer bi prestali biti grešnici, što nismo.
Mislim toliko pišeš o tom križu i kada te pitam koja je svrha tog križa ti izmišljaš razloge jer ni sama neznaš, zašto ? Zato jer su te oni uvjerili da je križ iz nekog razloga bitan. To je njima bitan koncept. Bitan je zato da im BUDE IZGOVOR ZA PATNJU KOJU NEMOGU MAKNUT. Jer kako bi drukčije zadržali ljude u zajednici u kojoj su obećali divne i bajne i krasne i nevjerojatne stvari a u kojoj ljudi trpe patnju. Kako bi objasnili ovu patnju?
PA TO JE TVOJ KRIŽ!!!!
Osim toga to je sredstvo sa kojim te pritisnu kada im paše: Ne želiš nosit svoj križ.
Tajna
October 24, 2015 at 8:12 pm
I na putu je Bog sam trebaš biti uporan
Da , moraš bit uporan, jer smo mi ti koji penjući se uz Babilonsku kulu zvanu neokatekumenski Put svojim snagama dolazimo do Boga. Jer je Bog neživa sila poput one iz ratova zvijezda koju ti moraš zauzdat svojim trudom i poslušnošću. I jednom, možda jednom za X godina zauzdaš tu silu i budeš sretan.
A možda te Đavao prevari po putu , ne ovisi o tebi , ne ovisi ni o Bogu, On je neživa sila, na kraju svega ovisi o đavlu i o tome dal će ti se đavao smilovat.
To je u biti ono što pričate.
oprostite mi al tajna veze s vezom nemaš
Hvaljen Isus i Marija
Poruka za osobu potpisanu kao tajna.
Tajna, ponavljam da si u nekoliko svojih replika iznijela sudove na račun mene i ostalih. Stoga te opet pozivam da zatražiš oprost i od mene i od ostalih jer si nas sudila.
Pozivam te i da izraziš kajanje zbog svega lošeg što se u cnp (crkvi neokikokatekumenskog puta) dogodilo njihovim sljedbenicima. Reci da ti je žao zbog toga. Izrazi suosjećanje s onima koji su bili pogođeni tim zlom.
A izrazi i žaljenje i suosjećanje bližnjima onih koji su zbog cnp izvršili samoubojstvo. (Visoki broj samoubojstava: “Ljudima prijatelj”, broj 2, srpanj 2012, strana 38. issuu.com/vjeranfidelis/docs/ljudima_prijatelj_br.2_2012_issuu ).
Vidim da su te u cnp dobro naučili kako manipulirati s drugima preko njihovih križeva. No, zapamti da su to u cnp radili i s tobom. I sad si postala njihov rob i robot ispranog mozga kojem je cilj reklamirati cnp i regrutirati im nove sljedbenike. I podmuklo uvjeravati sve kako je samo cnp “raj” a da je sve ostalo “pakao”. Već si napisala nekoliko rečenica o “negativnostima” koja se događaju u Crkvi. A s druge strane samo hvališ i veličaš cnp.
Primjere kako u cnp putem križa manipuliraju naveo je Mali Kekec u svojim replikama.
Pa što onda ako postoje narodi, biskupije i župe gdje nema cnp? Zar tamo nema Boga?
Pa što onda ako netko zabrani osnivanje cnp u svojoj župi? Zar je zabranio Boga?
Pa što onda ako netko ukine cnp u svojoj župi ili biskupiji? Zar je ukinuo Boga?
Nažalost, po Kikovim zapovijedima koje su u cnp proglasili božjim, isti bi tim postupcima zabranili i ukinuli boga. A takvima se i prijeti “ognjem paklenim” i prijeti im se kako će jedan dan odgovarati bogu jer su to uradili. Da, te osude i prokletstva su upućene svećenicima i biskupima RKC od strane cnp, pogotovo od njihovih neokikokatekumenskih prezbitera. Zamijenili su Božje zapovijedi s Kikovim zapovijedima.
“Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe.” Mt 23,15
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa
Shvati kako GOD zelis,mali kekec…Ja znam da je neokatekumenski put od Boga…a Davlu je dopušteno u onoj mjeri da ti našteti koliko mu dozvoliš …ti si ogorčen na put…tamo te nitko ne sili da ostaneš ..mali kekec sljedbenik đavla je Braco sa Srebrnjaka,ali i za njega ima nade…zato tvrdim i znam da je neokatekumenski put od Boga…i nisam rekla da nebi svatili i uzimali iz konteksta moje rijeci…i oni su ljudi koji mogu pogriješiti,ali za klanjnje stvarno nije istina ….a ne da si ti otišao sa prokletog mjesta …
Pa što onda ako postoje narodi, biskupije i župe gdje nema cnp? Zar tamo nema Boga?
Pa što onda ako netko zabrani osnivanje cnp u svojoj župi? Zar je zabranio Boga?
Pa što onda ako netko ukine cnp u svojoj župi ili biskupiji? Zar je ukinuo Boga?
U čemu je mene prevario đavao?
“ti si ogorčen na put…tamo te nitko ne sili da ostaneš ”
aha…
U čemu sam ja dozvolio đavlu da me vara. I zašto bi netko tko liže oltare to činio?
Hvaljen Isus i Marija
Tajna, izjavila si da je Mali Kekec “ogorčen na put”. Znači, tamo mu se od strane cnp (crkve neokikokatekumenskog puta) dogodilo nešto što ga je ogorčilo. Inače, fraza “ti si ogorčen” se u cnp koristi da bi se svalila krivnja na onog koji je ogorčen a ne na one koji su ga ogorčili (na cnp). Ta fraza je samo jedna od stotina mozgopernih bolesnih fraza koje se u cnp danonoćno ponavljaju a koje su zapravo Kikove zapovijedi za koje su u cnp uvjereni da su to božje zapovijedi. Da, kad netko nekome u cnp kaže da je ogorčen (ili bilo koju drugu Kikovu bolesnu frazu), tada misli da progovara u ime boga, odnosno da je to neka božja zapovijed koju on mora ponavljati i izvršavati je, te pri tome misli i kako je jako mudar, produhovljen, kako je veliki vjernik, teološki potkovan, bolji od svih koji nisu u cnp.
Krivnja se u cnp svaljuje na one koji su ogorčeni a ne na cnp koja ih je ogorčila iz sljedećeg razloga. To je zato da ti isti ne bi pričali loše o cnp, odnosno svjedočili o manipulacijama, zlostavljanjima, pritiscima, ispiranjima mozga, lažnim obećanjima, krivovjerjima, zastrašivanjima, lažima, ukidanjima slobode, gaženjima dostojanstva, izvrtanjima istine, upotrebom Boga za cnp svrhe, upotrebom Svetog Pisma, Vatikana, Pape za cnp svrhe, upotrebom đavla za cnp svrhe, herezama, uvođenjem Kikovih zapovijedi umjesto Božjih, sektaštvu, fanatizmu, i tako dalje.
Na tisuće je svjedočanstava iz cijelog svijeta koja govore protiv cnp, koje je netko u cnp ogorčio, koji su ogorčeni s cnp. Znam samo jednu osobu koja je rekla da neće ništa govoriti protiv cnp, iako ima dosta toga za reći. Svi ostali su bar ponešto rekli.
Štoviše, nametanje krivnje onima koji su ogorčeni a ne na cnp koja ih je ogorčila, ima još jedan demonski cilj. A taj je da dovede one koji su izašli iz cnp u takvo stanje da kad ih netko pita zašto su izašli iz cnp, da im isti odgovore: “Đavao me prevario”, “Napustio sam boga”. Zapravo, ne postoji častan izlazak iz cnp. Svi takvi moraju biti na bilo koji način osramoćeni, okrivljeni i demonizirani.
Isto to vrijedi i za one koji su ostali u cnp. Štoviše, njima je toliko ispran mozak, toliko im je iskrivljena i zamagljena istina, da ako ih netko ogorči u cnp da oni zbog toga misle i vjeruju da su loši i zli grešnici, koji se moraju mijenjati, koji se moraju ići ispovjediti jer su sudili druge (bili ogorčeni). A ne da misle da je cnp loša i zla i grešna jer ogorčuje ljude. I ne samo da ogorčuje svoje sljedbenike, nego postoje na tisuće svjedočanstva onih koji nisu bili u cnp, a doživjeli su bliske susrete s cnp i sa sljedbenicima cnp Kikovim svjedocima (neosima, neokatekumenima) i koji su nakon toga bili ogorčeni od strane cnp.
Još jedan cilj ima za postići ta fraza o ogorčenosti, kao i slične bolesne Kikove zapovijedi, koje prebacuju krivnju s cnp na njihove sljedbenike. A to je da od njih stvori robove i robote, hipnotizirane fanatike ispranog mozga, koji će slijepo, hladno, precizno i nemilosrdno slijediti i izvršavati Kikove zapovijedi, a sve u stalnoj krivnji, pritisku i strahu, bez imalo slobode, ljubavi i suosjećanja. I pri tome da misle i vjeruju kako služe i slijede Boga a zapravo služe i slijede Kika. I pri tome misle kako je cnp “raj” a sve ostalo “pakao”. Ne vide da je cnp zapravo jedan zatvor bez zidova.
Kikovi svjedoci (neosi), nemojte misliti da se “put” provodi različito po svijetu. Sve što tamo čujete, sve što tamo radite, sve što tamo “prelazite”, sve što tamo slijedite, sve što tamo govorite, sve što tamo mislite i vjerujete, sve što tamo pjevate, to je isto po cijelom svijetu gdje je cnp, to je isti scenario koji je napisao Kiko. To su Kikove zapovijedi za koje su vas uvjerili da su božje zapovijedi. Oprostite, točnije rečeno, nisu sve božje zapovijedi. Za jedan mali dio od tih zapovijedi su vas uvjerili kako su došle od gospe kad se ukazala Kiku. (Napomena: pri tome vam ne smeta da blatite Međugorje jer Vatikan nije priznao Gospino ukazanje. Nije niti priznao da se Kiku ukazala gospa. Ma, blatite vi i ocrnjujete i demonizirate sve što nije cnp, pa i Međugorje.)
I kad su u cnp svoje sljedbenike doveli do toga da oni misle da su krivi i odgovorni jer su ogorčeni zbog onoga što im se događa u cnp, tu nije kraj. Naime, Kiko je donio još jednu lukavu demonsku zapovijed. A to je zapovijed da je onaj koji je ogorčen, povrijeđen, zlostavljan, uvrijeđen, iskorišten, prevaren, izmanipuliran i slično od strane cnp, da mora zatražiti oprost od onoga “kojeg je sudio”. Odnosno, da ne odgovara onaj koji je činio zlo i grijeh, nego onaj koji je ogorčen i povrijeđen i tako dalje, što se u cnp naziva bolesnom Kikovom frazom “sudio je”.
Štoviše, ta Kikova zapovijed da se netko mora izvinjavati onome koji mu čini zlo, onome “kojeg je sudio”, je usmjerena samo na pojedinca. Odnosno, možeš reći nekoj osobi “da si je sudio”, ali ne možeš nigdje i niti u jednoj prilici javno reći da si sudio cnp. Zapravo, možeš to reći na jednom mjestu i u jednoj prilici. To je ispovijed. Znaju oni koji ispovijedaju Kikove svjedoke (neose) kako oni ispovijedaju “da su sudili”. No, ne znaju od čega to dolazi. A to dolazi od toga što su za sve zlo, grijehe, nepravde i ostalo koje se događaju od strane cnp prebacili krivnju i odgovornost s cnp na svoje sljedbenike. Stoga, onaj kojeg je cnp ogorčila, ode na ispovijed i ispovijedi: “sudio sam”. Drugim riječima, u cnp slijede Kikove (božje) zapovijedi i ispovijedaju tuđe grijehe bolesnom Kikovom frazom “sudio sam”.
Ma ne samo to. Nego, u cnp slijede i izvršavaju Kikove zapovijedi koje od njih traže da u odjecima pričaju samo loše o sebi (i da pri tom hvale i veličaju cnp), te da u odjecima i sličnim situacijama “ispovijedaju” i grijehe koje nisu nikad počinili: “da nisam u zajednici (cnp) nekoga bi ubio”, “da nisam na putu (cnp) rastavila bih se od svog muža”, “da me bog nije pozvao na put (cnp) … i tako dalje, i dalje…”
U cnp se služe prebacivanjem krivnje i odgovornosti s cnp na one koje je cnp ogorčila zbog toga da bi preuzeli potpunu kontrolu nad njima, njihovim životima, nad njihovom imovinom, nad njihovim obiteljima, supružnicima i djecom. A sve u svrhu izgradnje, širenja, održavanja cnp i regrutiranja novih sljedbenika. To ne postižu samo prebacivanjem krivnje i odgovornosti, nego i manipuliranjem s njihovim križevima, ranama, grijesima, slabostima.
Pozivam osobu potpisanu s tajna, kao i sve ostale Kikove svjedoke, da izrazite kajanje zbog svega onoga što se u cnp dogodilo Malom Kekecu, kao i svima ostalima koji su bili ili još uvijek jesu u cnp, a cnp ih je ogorčila. Dakako i svima onima koji nisu bili u cnp, a u susretu s cnp su bili ogorčeni. Recite da vam je žao zbog toga. Izrazite suosjećanje s njima jer ih je cnp ogorčila.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa.
Znam ja dobro sto je križ!ali ti neću ti reci,nebitno ljudi su oko mene a ne na kompjuteru…ljep pozdrav..nemoj se ljutiti mali kekec…
Hvaljen Isus i Marija
Nastavak moje prethodne replike.
Zaboravio sam reći kako sve zločine koje učini cnp (crkva neokikokatekumenskog puta) svojim sljedbenicima opravdava i još jednom bolesnom demonskom Kikovom zapovijedi koja glasi: “To je za njihovo obraćenje”. Da su ratni zločinci uzeli nekog Kikovog svjedoka (neosa, neokatekumena) za odvjetnika, taj bi postavio obranu kao: “Zločini? Ne, nije bilo zločina. A vi to suče zovete zovete zločinom? Neee, to je bilo za njihovo obraćenje”. Na primjer: “Ne nisu židovi bili u koncentracionom logoru nego ih je bog pozvao na to mjesto njihovog obraćenja. A to što vi suče nazivate mučenjem, ubijanjem, to je bilo zbog njihovog obraćenja. Ako je uopće i bilo toga. I nadalje: Ne, mi nismo njih pljačkali. Oni su imali drugi prijelaz. Mi smo samo uzeli njihovim đavlima ono što su njihovi đavli uzeli siromasima.”
Kad je prije nekoliko godina tsunami odnio 50.000 života, u cnp su na jednoj godišnjoj konvenciji rekli: “To im je bog poslao tsunami da bi se oni obratili”. Dakako, kad se radi o cnp, onda njima bog nije nikoga poslao za njihovo obraćenje. Primjera radi, na tisuće svjedočanstava iz cijelog svijeta koje ne idu u prilog cnp, ne nazivaju: “To je za naše obraćenje”. Nego, ta svjedočanstva nazivaju kako je one koji su svjedočili “Prevario đavao”, “Opsjednuti su đavlom”, “Ne vrše božju volju”, “Bolesni su”, “Ogorčeni su, povrijeđeni su”. Ponekad to nazivaju (samo kad su stjerani u kut) i “Pa, svatko ima pravo na svoje viđenje i mišljenje (koje se razlikuje od njihovog).”
Zaboravio sam reći i da se u svrhu manipulacije ne služe samo prebacivanjem krivnje i odgovornosti s cnp na njihove sljedbenike, manipuliranjem s njihovim križevima, ranama, grijesima, slabostima, nego i sa svim osobnim podacima koje doznaju o svojim sljedbenicima. Policija u nekim zemljama upozori: “Sve što kažeš biti će upotrijebljeno protiv tebe.” U cnp ti slijedeće neće reći ali će tako postupati: “Sve što nam kažeš o sebi, biti će upotrijebljeno protiv tebe ukoliko “ne želiš činiti put”, “slušati katehiste”, pogotovo izaći iz cnp, kao i u svim ostalim situacijama u kojima se ono što kažeš, misliš, vjeruješ, radiš, osjećaš, želiš, planiraš razlikuje od onog što od tebe traži cnp, odnosno Kikove zapovijedi koje su proglasili božjim.”
Sad prelazim na ono što sam htio reći u ovoj replici. Da li će potpisana s Tajna ili bilo koji drugi Kikov svjedok izraziti kajanje zbog onog što se događa u cnp? Najvjerojatnije neće.
U cnp se, po cijelom svijetu događa i radi isto. Sve se radi po Kikovim zapovijedima koje su u cnp proglasili božjim. Te Kikove zapovijedi se ukratko nazivaju nazivom “činiti put” i “biti u poslušnosti katehistima (starješinama)” (katehisti samo prenose i uče druge tim Kikovim zapovijedima). Po neokikokatekumenizmu, kršenje tih zapovijedi donosi razne sankcije, uzrokuje razna prokletstva, nevolje, nesreće, zla, gubitke i slično. Kršenje Kikovih zapovijedi je u cnp grijeh. Ukratko, tko nije slijedio i izvršavao Kikove zapovijedi: “Đavao ga je prevario”, “Nije slijedio boga”.
Stoga, ako bi netko od Kikovih svjedoka izrazio kajanje zbog toga što je cnp nekoga ogorčila, time bi postupio suprotno Kikovoj zapovijedi koja glasi da je kriv onaj koji je ogorčen a ne cnp koja ga je ogorčila. A zašto cnp ne može nikada biti kriva? Već sam rekao zašto. Zato jer se u cnp sve događa po Kikovim zapovijedima koje su proglasili božjim. Priznati da je cnp pogriješila, da je cnp kriva, da u cnp ima nešto loše bilo bi isto kao reći da je bog grešnik, loš, kriv, zao. Drugim riječima, priznati da je neka Kikova zapovijed dovela do loših posljedica, bilo bi jednako kao proglasiti boga zlom. I k tome bi taj koji bi se usudio priznati da je cnp pogriješila bio pogođen “ognjem paklenim”, raznim nesrećama, bolestima, nevoljama, prokletstvima, gubicima milosti, promašenim životom i tako dalje.
No, u cnp nisu stali samo na tome. (Skoro) svaki grijeh može biti oprošten. Zbog toga je Kiko još nešto zapovjedio, odnosno, postoji još jedna Kikova zapovijed koja ima za namjeru spriječiti preispitivanje ili sumnjanje ili ne provođenje ili ne slaganje ili kritiziranje Kikovih zapovijedi. A to je Kikova zapovijed da sve je maloprije nabrojano “hula protiv duha svetog”. Konkretno, u ovom slučaju bi onima koji kažu da nisu krivi oni koji su ogorčeni nego da je kriva cnp koja ih je ogorčila, rekli kako hule protiv duha svetog (a zapravo Kika i cnp, odnosno katehista). A poznato je da takvo što neće biti oprošteno niti na ovom niti na onom svijetu. Pa, onaj koji je povjerovao u tu Kikovu zapovijed (koja vrijedi i za sve ostale Kikove zapovijedi), a prekršio je, misli da će 100% završiti u paklu.
Stoga, po Kikovim zapovijedima, Kikovi svjedoci (neosi) koji bi izrazili kajanje za sve ono loše što se po cijelom svijetu događa zbog cnp, vjeruju da bi zbog toga završili u paklu jer su time hulili protiv duha svetog (a zapravo protiv Kika i cnp).
A, što ako bude “obratno”? Što ako Bog “odluči” da su oni koji su slijedili Kikove zapovijedi (za koje je svima, osim neosima, jasno da to nisu Božje zapovijedi) i prikazivali ih Božjim zapovijedima, da su oni hulili protiv Duha Svetog?
Pitam se, postoji li dublje dno od onoga u koje je cnp dovela svoje sljedbenike, odnosno doveo Kiko s svojim zapovijedima jer se u cnp sve radi po njegovom scenariju? A to dno je da Kikov svjedok ne smije reći “Žao mi je, izražavam kajanje zbog zla kojeg je počinila cnp”, jer vjeruje da bi time hulio protiv duha svetog i završio u paklu.
Napomena. Kad u svojim tekstovima citiram Kikove svjedoke, tada bog, dug sveti, gospa pišem početnim malim slovom. To činim zato jer moj Bog i njihov bog nije isti. Njihov bog jest: neokatekumenski put (koji je pri tome i bog ubojica jer šalje tsunami i pobije 50.000 ljudi da bi se oni, tko zna kako, obratili). Sveto Pismo tog boga su Kikove kateheze (koje se moraju naučiti napamet) i Kikove pjesme i ostale Kikove zapovijedi prenesene u raznim prilikama. Zapovijedi tog boga su, rekoh, Kikove zapovijedi (uredbe ljudske) koje su u cnp proglasili božjim. Crkva tog boga je sekta i kult cnp. Nadbiskupi i biskupi tog boga su katehisti (starješine), koji druge uče Kikovim (božjim) zapovijedima. Vjera tog boga je neokikokatekumenizam. Sakramenti tog boga su skrutiniji (prijelazi, etape puta). Svećenstvo tog boga su neokikokatekumenski prezbiteri (oni koji su završili neokikokatekumensko sjemenište).
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa
Kad je prije nekoliko godina tsunami odnio 50.000 života, u cnp su na jednoj godišnjoj konvenciji rekli: “To im je bog poslao tsunami da bi se oni obratili”. Dakako, kad se radi o cnp, onda njima bog nije nikoga poslao za njihovo obraćenje. Primjera radi, na tisuće svjedočanstava iz cijelog svijeta koje ne idu u prilog cnp, ne nazivaju: “To je za naše obraćenje”. Nego, ta svjedočanstva nazivaju kako je one koji su svjedočili “Prevario đavao”, “Opsjednuti su đavlom”, “Ne vrše božju volju”, “Bolesni su”, “Ogorčeni su, povrijeđeni su”. Ponekad to nazivaju (samo kad su stjerani u kut) i “Pa, svatko ima pravo na svoje viđenje i mišljenje (koje se razlikuje od njihovog).”
Koja okrutna sekta bez imalo suosjećanja! Bez komentara!
Hvaljen Isus i Marija
denis – October 30, 2015 at 9:59 pm “Koja okrutna sekta bez imalo suosjećanja!”
Evo još o toj okrutnoj sekti iz knjige: “Enrico Zoffoli – ISTINA O NEOKATEKUMENSKOM PUTU – svjedočanstva i dokumenti” paxtibi.net/?page_id=665
Svjedočanstvo broj 5
Na početku se u skupinu može ući pojedinačno (npr. suprug ili supruga). Međutim, nakon nekog vremena, osobu, koja je izložena stalnim moralnim pritiscima, ako ne uspije «obratiti», tj. uvesti u grupu bračnog druga, potjeraju iz grupe.
Stalni pritisci vrše se na one koji ne prihvaćaju (zbog prijašnjih kulturoloških i duhovnih stavova) neokatekumenske stavove, čak se na njih viče i prijeti im se.
Svjedočanstvo broj 11
Što se tiče zahtjeva za prodajom dobara u korist zajednice, što rade nakon 4 godine puta, časne sestre su mi rekle da su prisustvovale vrlo tužnim scenama. Jedan starac koji se nije odlučio dati svu svoju imovinu, unatoč prijetnjama i galami dok su ga nagovarali, izišao je van vičući: Ne! Ne! Oni (katehisti) žele moje.
Primijetio sam, što se toga tiče, da se na susretima stalno postavlja pitanje novca. Radi se o dosadnom inzistiranju na novcu. Kad sam nakon nekoliko godina prešao u pokret, što se naziva «shema», nakon jedne naporne kateheze prijetećim tonom katehisti su mi rekli da darujem sve ili barem štednu knjižicu koja je glasila na moje ime i da supruzi ništa ne kažem. Daj nam to, rekli su mi.
Mogu potvrditi da su neke osobe – ne znam zbog čega – u takvim trenucima ipak odlučile darovati i vrlo vrijedne stvari, drage uspomene, štedne knjižice, a poslije bi se gorko kajale zbog onoga što su napravili pod velikim psihološkim pritiskom. Neki bi govorili Prevarili su me.
Promatrajući sve to mogu zaključiti da, počevši od prezbitera pa sve do odgovornih i katehista (govorim o onima koje poznajem), nitko od njih se nikada nije kao primjer odrekao svih dobara, što su ti isti katehisti određivali kao glavni uvjet svima u skupini.
Svjedočanstvo broj 13
ja sam svećenik kapucin, župnik naše crkve BDM fatimske u (…) … Upoznao sam Pokret 1975. i dvije sam godine živio u strepnji i muci zbog teoloških, liturgijskih, moralnih zabluda koje su širili. … Zatražio sam od njih neka objašnjenja. Uvijek su izbjegavali odgovore služeći se frazama Gospodin će ti odgovoriti.
Svjedočanstvo broj 40
Monsinjor Ambrosiano spominje kongrese biskupa i svećenika, koji su posljednjih mjeseci neokatekumeni organizirali u Assisiju i u Beču. Na posljednjem kongresu u Beču, … ustao je jedan talijanski biskup s namjerom da se obrati prisutnima, ali gospođica Carmen mu je oduzela riječ kazavši mu da on ne može govoriti jer nije ugostio Neokatekumenski pokret u svojoj biskupiji. Nato je biskup odgovorio da je upravo želio objasniti razloge zbog kojih Pokret nije želio ugostiti u svojoj biskupiji.
Kikova i Carmenina drskost te drskost njihov drugova prešla je svaku granicu; osjetivši se zaštićenim od Pape, preziru biskupe i svećenike ne obazirući se na otpore na koje nailaze.
Biskup je također uvjeren da tu ima i psihološkog mučenja koje Pokretu donosi milijarde.
Biskupa koji je želio intervenirati Carmen je drsko i na neprimjeran način spriječila da govori rekavši mu: Vi niste dopustili da Pokret uđe u vašu biskupiju (i da se ondje razvije). A biskupu koji je tvrdio da zna sve o Pokretu, Carmen je odgovorila da se Pokret može upoznati samo tako da se živi i da se prihvati. Tko je izvan njega ne razumije ga i ne može ga razumjeti. Prema tim riječima biskupove prosudbe – koji nije bio član Pokreta – nemaju neku vrijednost. Na tom Kongresu htjeli su govoriti i drugi biskupi, ali im nisu dali riječ, nego je riječ dana samo onima koji su zagovarali Pokret.
U povijesti Crkve takve drskosti još nije bilo. Međutim, to nije neka izolirana činjenica, već se ona temelji na njihovoj koncepciji Crkve. Monsinjor (…) je prepričavao pred 5 svećenika što se dogodilo monsinjoru (…), nadbiskupu iz (…), kojemu su Kiko i Carmen na jednoj audijenciji prijetećim tonom rekli da nikad ne bi postao dobrim nadbiskupom da nije bilo Neokatekumenskog pokreta, tj. da godinama nije bio pristaša Pokreta. Na to im je biskup pokazao vrata. Isti taj biskup umro je od infarkta u veljači ili ožujku. Saznalo se da je te večeri kad je umro imao sastanak i okršaj s neokatekumenima. Oni su, kao što vrlo često rade, za tu smrt rekli da je kazna Božja jer se protivio Neokatekumenskom pokretu.
Ako biskup ili prezbiter koji predvodi zajednicu ne posluša njihove direktive, prozivaju ga «faraonom» (protiv kojega se Božji narod mora boriti).
Biskup je također spomenuo da Pokret barata golemim novcem … milijardama i milijardama dobivenim pod izgovorom da je nužno odreći se dobara. Jedan policijski narednik iz Napulja morao je otkupiti – dakle platiti – zlatni predmet koji je supruzi poklonio za zaruke i koji je supruga uključila u donaciju u trenutku kad se odrekla svih dobara. Katehist kojem se narednik obratio nije mu želio vratiti taj predmet, vratio mu ga je tek kada ga je narednik otkupio.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa
Kada sam se zapitao u kojoj mjeri i u čemu sam se ja promjenio dok sam bio u toj zajednici rekao sam si da sam postao lakši prema novcu, tj. prema njegovom davanju…
Lakši prema novcu…
10 godina se nas nije tražio novac osim novca za potrebe zajednice ali stalno nešto oraš plaćat. Od nas se na prvom prijelazu tražilo da damo nešto od sebe nekome drugom (ne Putu). Ljudi su davali od par stotina kuna do cijele ušteđevine nekoj sirotinji.
Ali cijelo to vrijeme nas se zapravo pripremalo da kada oni budu za sebe tražili novac da ga mi budemo spremni i navikli dati.
Ja neznam da li tamo ima iti jedna stvar koju te se uči kao moralno ispravnu a da u isto vrijeme ona nije korisna za Neokatekumenski Put?
Svjedočanstvo broj 13
ja sam svećenik kapucin, župnik naše crkve BDM fatimske u (…) … Upoznao sam Pokret 1975. i dvije sam godine živio u strepnji i muci zbog teoloških, liturgijskih, moralnih zabluda koje su širili. … Zatražio sam od njih neka objašnjenja. Uvijek su izbjegavali odgovore služeći se frazama Gospodin će ti odgovoriti.
Prestrašno, pa zar takvo što može uopće opstati u Katoličkoj Crkvi!
U povijesti Crkve takve drskosti još nije bilo. Međutim, to nije neka izolirana činjenica, već se ona temelji na njihovoj koncepciji Crkve. Monsinjor (…) je prepričavao pred 5 svećenika što se dogodilo monsinjoru (…), nadbiskupu iz (…), kojemu su Kiko i Carmen na jednoj audijenciji prijetećim tonom rekli da nikad ne bi postao dobrim nadbiskupom da nije bilo Neokatekumenskog pokreta, tj. da godinama nije bio pristaša Pokreta. Na to im je biskup pokazao vrata. Isti taj biskup umro je od infarkta u veljači ili ožujku. Saznalo se da je te večeri kad je umro imao sastanak i okršaj s neokatekumenima. Oni su, kao što vrlo često rade, za tu smrt rekli da je kazna Božja jer se protivio Neokatekumenskom pokretu.
preprestrašno!
Biskup je također spomenuo da Pokret barata golemim novcem … milijardama i milijardama dobivenim pod izgovorom da je nužno odreći se dobara. Jedan policijski narednik iz Napulja morao je otkupiti – dakle platiti – zlatni predmet koji je supruzi poklonio za zaruke i koji je supruga uključila u donaciju u trenutku kad se odrekla svih dobara. Katehist kojem se narednik obratio nije mu želio vratiti taj predmet, vratio mu ga je tek kada ga je narednik otkupio.
Koji užas ! Zaprepaštena sam, zaprepaštena!
Hvaljen Isus i Marija
denis – October 30, 2015 at 9:59 pm “Koja okrutna sekta bez imalo suosjećanja!”
Evo još o toj okrutnoj sekti iz knjige: “Enrico Zoffoli – ISTINA O NEOKATEKUMENSKOM PUTU – svjedočanstva i dokumenti” paxtibi.net/?page_id=665
Svjedočanstvo broj 11
Među neokatekumenima jača uvjerenje da su oni pravi tumači evanđeoske poruke i čitave Božje Riječi. Svećenici koji ne prihvaćaju i ne slijede njihova tumačenja još nisu primili Duha Svetoga, a ponekad im se kaže čak da su «opsjednuti Zlim».
Svjedočanstvo broj 50
Put nastoji imati monopol u župnom pastoralu, iako mi svećenici ne prihvaćamo njihove ideje.
Svjedočanstvo broj 52
Bio sam neokatekumen. Više to nisam i raspustio sam zajednicu. Kateheti iz obližnje zajednice su me tijekom jedne konvivencije oklevetali, izvrijeđali i ponašali se prema meni kao prema kuhinjskoj krpi.
Svjedočanstvo broj 57
od drugih pokreta samo uzimaju, a zatim zahtijevaju povlašteni položaj?
Svjedočanstvo broj 58
Uporno insistiranje, nagovaranje i poticanje članova od strane katehista da poklone svoja dobra Pokretu, jer ne samo da se neće moći spasiti, nego da neće moći niti započeti katekumenat (stranica 340 iz Kateheza) … Također je primijetio da je na svakom sastanku neokatekumenske zajednice upravo to tema na koju se najviše vraćaju, pokušavajući na sve moguće načine (često i vikanjem) izvršiti pritisak na članove pokreta i one koji to još nisu učinili uvjeriti da doniraju svoja dobra u korist pokreta.
nepokolebljivi i tup nominalizam kojim se citira Sveto pismo samo onda kada to odgovora njihovim namjerama. Kad bi netko na nekoj konvivenciji to napomenuo, usporedivši to s Jehovinim svjedocima, katehisti bi svom sugovorniku uz viku odgovarali da je «opsjednut». Katehisti tako okarakteriziraju svakoga tko se usprotivi njihovu učenju
I dolje potpisani doživio je da ga vlastita nećakinja ponizi riječima: «Ti si opsjednut.»
Nešto slično događa se i u odnosu na svećenike i prezbitere. Onaj tko ropski slijedi njihova načela i potpuno je podložan katehistima «dobar je». No s onima koji su suzdržani nisu zadovoljni i kažu «da nisu ništa razumjeli» pa te osobe gube ugled i utjecaj u skupini. Tako se uništava povjerenje u svećenike, a i zato što neokatekumeni neprestano ponavljaju da su oni, katehisti, vjeroučitelji, suci Božje milosti, i oni koji imaju i daju Duha Svetoga, te da ih zbog te njihove povlastice moramo slušati i poslušati bez pogovora…
Svjedočanstvo broj 62
Primijetio sam da su jednom svom katehistu, pristaši (ja sam ga dobro poznavao, nije imao stalno prebivalište, imao je petero ili šestero djece) dali veliki auto u kojem je uokolo mogao razvoziti svoju obitelj i govoriti o Božjem kraljevstvu. Nitko od njih nije radio: sinovi su pušili i trošili, tko je sve to plaćao?
Ne mogavši prihvatiti takvo stanje stvari, izašao sam iz skupine. … Katehisti koji su me susretali predbacivali su mi moj postupak i govorili mi da se ni ja ni žena nećemo spasiti. Također me većina subraće iz moje bivše skupine pokušava izbjeći i ne pozdravljaju me.
Ta mi je činjenica dokazala da opraštanje neprijatelju, o kojem toliko govore i s kojim se toliko hvale, zapravo ne postoji. Oni koji iziđu iz Pokreta za neokatekumene su gori od odmetnika. I još zadnja primjedba: župnik-prezbiter pokreta vodi brigu samo o članovima neokatekumenske skupine. Čini se da za njega druge skupine i udruge niti ne postoje.
Svjedočanstvo broj 64
Nismo znali, tj. nitko nije znao da ćemo, kad jednom uđemo u tu skupinu, biti izloženi nekoj vrsti pranja mozga, psihološkim pritiscima koji otežavaju ili pak sasvim onemogućuju bijeg iz te neobične udruge.
A oni su zapravo udruga, ili bolje rečeno, «tajna sekta», jer se njima upravlja odozgo, putem piramidalne hijerarhije koja se drži u strogoj tajnosti i koja dopire i do «Njega: Kika Argüella!» On je odredio kako se stoji, kako se sjedi, kako i što se pjeva, kako se moli, kako se ispovijeda, kako se međusobno komunicira, kako se čita Sveto pismo! Dajući pritom na znanje da je onaj tko tako ne postupa izgubljen i da živi u grijehu!
On nam naređuje da ostavimo djecu kod kuće i pohađamo liturgiju Riječi srijedom i euharistijsko slavlje subotom. On je odredio da se misa subotom ne slavi u crkvi nego u običnoj sobi u trajanju od barem četiri sata! On je taj koji nas putem te piramidalne hijerarhije bez lica sprječava da se družimo s drugim kršćanima, da se zanimamo za nešto drugo, ili da (u praksi to nikad ne kažu izravno) uđemo u bilo koju katoličku crkvu i ondje prisustvujemo «običnoj» misi.
Riječ zajednica nema više značenje prilagođavanja drugoj braći u Kristu, već samo značenje da se pristaše sekte zgrabe u tako čvrsti stisak da se počinju gušiti i da se pritom odvajaju od Otajstvenog Tijela.
Posesivni su i ljubomorni: svakih 30-40 dana traže da cijela zajednica provede zajedno barem jedan dan, pa i cijeli vikend. Roditelji moraju ostaviti djecu same, žene moraju ostaviti muževe, a župnici svoje župe.
Moja se žena više ne brine za muža, za djecu, njezina prava obitelj je neokatekumenska zajednica, čiji članovi rade protiv braka, no, bilo iz zlobe ili zato da ne izgube jednu sljedbenicu i dalje vrše pritisak na moju suprugu.
Moja supruga mi se vratila za Božić! Bio sam presretan i povjerovao sam da je naša obitelj spašena! Ali ne, moja mi je supruga priznala da je željela uspostaviti kontakt sa mnom u svom plodnom razdoblju kako bi zanijela i rodila četvrto dijete i pokazala kako neokatekumenske obitelji imaju mnogo djece.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa
Ja neznam da li tamo ima iti jedna stvar koju te se uči kao moralno ispravnu a da u isto vrijeme ona nije korisna za Neokatekumenski Put?
Hvaljen Isus i Marija
Evo još o toj okrutnoj sekti bez imalo suosjećanja iz knjige: “Enrico Zoffoli – ISTINA O NEOKATEKUMENSKOM PUTU – svjedočanstva i dokumenti” paxtibi.net/?page_id=665
Svjedočanstvo broj 65
Pozivam se na prethodno pismo od prije godinu dana (koje Vam također prilažem) i u kojem sam Vam opisao kako su mi neokatekumeni uništili obitelj nakon što su se jednog siječnja prije pet godina dokopali moje supruge te su svojom nametljivošću nastavili pogoršavati naše odnose.
Poglavar njihovih skupina u južnom dijelu Rima (…) obećao je, budući da je neokatekumenska skupina bila razlog našeg razlaza, da će reći mojoj ženi neka napusti svoju sektu, ali nikad nije izvršio obećanje. Upravo to dokazuje da je riječ o sekti čiji je jedini cilj da uzdrma temelje obitelji s ciljem da podjarmi pojedinca.
Jedna osoba koja je prije bila obiteljski prijatelj, ali koja je nažalost također član neokatekumenskih skupina, pomogla mi je ovim riječima: Dragi (…), ili i ti uđi u neokatekumene ili ćete se morati rastaviti. Ali to mora biti tvoja inicijativa, jer ona je neokatekumen!
Svjedočanstvo broj 66
U prošlim pismima od 4. siječnja i 4. prosinca podrobno sam Vas obavijestio o tomu kako su mi neokatekumeni razorili obitelj udaljivši moju suprugu od obitelji na 6 godina te loše utječući na njezino ponašanje i karakter i onemogućavajući bilo kakav dijalog s njom.
Nakon toga moja supruga je na neko vrijeme prestala odlaziti noću na neokatekumenske skupove te smo nakon nekoliko godina ponovno počeli odlaziti na misu; a to je i bio razlog napetosti te se činilo da će se stvar polako riješiti, iako je supruga još uvijek odbijala zajedničku molitvu i zajedničko razmatranje Svetog pisma kod kuće.
U veljači su međutim svakih 5-7 dana počeli stizati telefonski pozivi članova neokatekumenske skupine kojima su moju suprugu pokušali uvjeriti da je neizbježno da i dalje bude član te «sekte»!
Naše su svađe opet započele, čim bi moja supruga primila takav telefonski poziv u kojem su je pokušali uvjeriti da je jasno kako neće moći živjeti bez njih!
U četvrtak, 9. ožujka moja je supruga nestala! Nitko nije znao kamo je otišla! Ni djeci ništa nije rekla! Samo sam saznao da je neće biti tri dana.
Uspio sam ući u trag jednome od onih koji se nazivaju «katehistima», dr. (…), kojemu se, nakon što sam preklinjao da mi kaže gdje mi je supruga, probudila savjest te me je odveo do moje supruge koja je nakon mnogo navaljivanja ipak pristala vratiti se kući.
Vrativši se u Rim i odbivši svaku mogućnost zajedničkih aktivnosti u Crkvi, moja je supruga izjavila (i tako je i učinila):
1) da će napustiti neokatekumene samo u trenutku moje smrti (za koju će se svakog dana moliti!)
2) da se naš sakrament braka ne može smatrati valjanim, budući da nije dovoljno prožet kršćanskom vjerom! Te da će se što prije obratiti «crkvenom sudu»!
3) da je Sveto pismo koje govori o mužu kao glavi obitelji i o odnosu djece prema ocu, prevladano i nevaljano!
4) Ukinula je zajedničko blagovanje i zajedničku postelju.
5) Prekinula je svaki dijalog, i onaj najjednostavniji i informativni. Naši su se životi razdvojili!
Sljedećeg mi je dana rekla da napustim naš stan (što ja, budući da nisam neokatekumen, nisam želio učiniti!)
Nakon 6 godina članstva u toj sekti na površinu je izašlo njihovo naučavanje na osnovi kojega se njihova organizacija smatra neophodnom za spas duše te se svakoga koji se suprotstavlja takvom razmišljanju smatra «demonom»! Njihove su «metode» nepogrešive, oni nikada ne griješe, ni u sporednim stvarima, a njihov «noćni put» trebali bi svi prihvatiti!
Svjedočanstvo broj 67
Nakon jedne bračne krize, u nadi da ćemo je svladati na kršćanski način, ja i moja supruga prije 8 godina započeli smo pohađati neokatekumenske skupove, i to na poseban savjet monsinjora (…).
Nisam mogao prihvatiti njihove plesove oko oltara, javne ispovijedi, njihov filo-hebraizam, isforsiranu i neodgovornu plodnost, integralizam, itd…
Kad sam se udaljio od neokatekumena, naš se brak raspao.
Voditelj njihovih skupina za južni dio Rima, (…), kojem sam također uputio ovo pismo, kad sam mu ispričao o lomu u obitelji, obećao mi je da će moja supruga izaći iz njihovih skupina, priznavši da se takvu vrstu iskustva može steći samo u paru, ali zapravo je svima drugima dokazao da je samo lažac.
Od 1987. do 1990. ja i moja supruga smo samo odvojeno živjeli, i to na zahtjev moje supruge, a 1990. smo se rastavili.
Tvrdila je da su neokatekumeni njezina «prava obitelj»!
Sada već godinu dana molim suprugu da se vrati i da nastavimo živjeti zajedno gradeći obitelj na novim osnovama, ali njezin je odgovor bio: Neću se vratiti, jer kad bih to učinila udaljila bih se od neokatekumena!
27. travnja naivno sam pitao župnika u sv (…) da mi pomogne da spasim brak i obitelj. Otac (…) (kojem sam također uputio ovo pismo) odgovorio mi je: Vašoj je obitelji i ovako dobro. Na prvom su mjestu neokatekumeni, a zatim obitelj! Prihvatite to tako!
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa
Nisam mogao prihvatiti njihove plesove oko oltara, javne ispovijedi, njihov filo-hebraizam, isforsiranu i neodgovornu plodnost, integralizam, itd…
Kad sam se udaljio od neokatekumena, naš se brak raspao.
Voditelj njihovih skupina za južni dio Rima, (…), kojem sam također uputio ovo pismo, kad sam mu ispričao o lomu u obitelji, obećao mi je da će moja supruga izaći iz njihovih skupina, priznavši da se takvu vrstu iskustva može steći samo u paru, ali zapravo je svima drugima dokazao da je samo lažac.
Od 1987. do 1990. ja i moja supruga smo samo odvojeno živjeli, i to na zahtjev moje supruge, a 1990. smo se rastavili.
Tvrdila je da su neokatekumeni njezina «prava obitelj»!
Sada već godinu dana molim suprugu da se vrati i da nastavimo živjeti zajedno gradeći obitelj na novim osnovama, ali njezin je odgovor bio: Neću se vratiti, jer kad bih to učinila udaljila bih se od neokatekumena!
27. travnja naivno sam pitao župnika u sv (…) da mi pomogne da spasim brak i obitelj. Otac (…) (kojem sam također uputio ovo pismo) odgovorio mi je: Vašoj je obitelji i ovako dobro. Na prvom su mjestu neokatekumeni, a zatim obitelj! Prihvatite to tako!
Isuse, pa zna li vrh Crkve o detaljima nastranosti ove sekte? Ovo je užasnooooooooooooooooooo!
Ova iskustva stvarno jesu strašna, ovakvo nešto nisam vidio na svoje oči.
Glavni problem ili barem jedan od glavnih problema na Putu je to što neokatekumeni i njihovi katehisti misle da imaju apsolutnu istinu i da je ona samo tamo. Zbog toga im je udaljavanje od Puta u njihovim glavama udaljavanje od istine.
Put i zajednica postaje vrhunsko dobro za koju treba podnijeti mnogo žrtava ako treba. Ovo je razlog zbog kojeg ljudi svojevoljno trpe maltretiranje i mobing.
Hvaljen Isus i Marija
Evo još o toj okrutnoj sekti bez imalo suosjećanja iz knjige: “Enrico Zoffoli – ISTINA O NEOKATEKUMENSKOM PUTU – svjedočanstva i dokumenti” paxtibi.net/?page_id=665
Svjedočanstvo broj 68
Iako ja nisam prvi započeo razgovor, rekli su mi da su proteklih godina bili izvrgnuti psihološkom mučenju
Otkrili su da sekta stvara mentalitet ekstremne prokreacije, ne toliko zbog «otvorenosti životu» koliko zbog međusobnog natjecanja tko će roditi više djece.
Svjedočanstvo broj 69
U međuvremenu sekta se dokopala trojice mladića i dovela ih u nezgodnu situaciju tako što ih je povezala sa ženama iz sekte (članovi se međusobno žene i udaju), postići će i to da će ti mladići izgubiti posao, a zatim će ih poslati u misionarsku službu, i to samo radi koristi i širenja vlastite organizacije.
Vi koji ste biskup zadužen za obitelj, trebali biste dokučiti koliki razorni učinak na bračne parove ima ovakav neokatekumenski koncept: Ženo, moraš voljeti samo Boga, svog muža moraš voljeti samo kao bilo kojeg drugog brata u Kristu! Ako si zaljubljena u svog muža, on ti postaje idol! Zaljubljena žena nikad neće postati kršćanka: u tom slučaju moraš ga zamrziti!
S tim svojim konceptom uništili su, osim moga i mnoge druge brakove! Moju su ženu pretvorili u biće bez osjećaja i bez ljubavi, osobu koja nakon noći prepunih fanatizma postaje egoistična i vraća se kući s unutarnjim mirom kakav imaju Jehovini svjedoci ili «pristaše budizma», ne primjećujući koliku bol i razdor izaziva u obitelji. To se zove «duhovni egoizam»!
Svjedočanstvo broj 70
Navest ću samo jedan primjer: na jednom sastanku župnog pastoralnog vijeća na Siciliji jedan neokatekumen kojega su službeno zamolili da s drugima iznese svoja iskustva s Putom, izričito je (dok su prisutni predstavnici crkve za to vrijeme šutjeli) isključio kao mogući put spasenja druga dobro provjerena i od Učiteljstva blagoslovljena vjerska iskustva kao npr. Katoličku akciju i Agesci: “extra iter null salus”?
Svjedočanstvo broj 71
katehezu nisu držali prezbiteri nego laici. Samo po sebi to ne bi bilo ništa posebno da se te osobe nisu predstavile kao “Božji anđeli” poslani radi općeg spasenja.
Bez imalo takta i drskim govorom su najavili svoj nastup kao da dotad o vjeri nikad nitko ništa nije čuo. Prošlost naše župe potpuno su odbacili, jer te osobe nisu znale ništa o našim iskustvima s fratrima koji u našoj župi djeluju sto godina.
Svjedočanstvo broj 75
Bio je kraj siječnja, moj svekar, kojemu je 82 godine, teško se razbolio na grlo i morao je na operaciju i ja sam bila jedina koja se o njemu mogla brinuti. Bio je i kraj tromjesečja u školi u kojoj sam imala mnogo obveza, a baš se tih dana trebalo ići u …na konvivenciju radi spomenutog “prijelaza”. Budući da je mjesto … udaljeno nekoliko kilometara, katehistima sam objasnila svoju situaciju, predloživši im da ću sudjelovati na konvivenciji tako da preko dana budem u …. a da se navečer, jer mi to nalaže moralna odgovornost, vraćam kući. Rekli su mi da se obratim …. Njega sam susrela 17. siječnja … Saslušao me s važnim izrazom lica i rekao mi je da ako neću spavati u …., Gospodin neće svratiti do mene
U nedjelju je bila ta ceremonija “prijelaza”. Donijela sam cvijeće za blagovaonicu, ali su ga bacili jer nije mirisalo, budući da je to bio bademov cvijet.
Giovanni je uletio u dvoranu i odlučno zamahnuo prema nama: Ti, ti i ti, dođite sa mnom. S nelagodom smo ustali i krenuli za njim u neki sobičak gdje je bio svećenik koji je zamijenio našeg starog župnika te neki don …., svećenik niskog rasta, bez ikakve važnosti u Giannijevom prisustvu. Grubo su nam rekli da mi ne možemo “prijeći” dalje jer nismo spavali u (…) , te da nas Gospodin (slava mu) nije mogao obići. Ja sam im se usprotivila riječima da Bog ne prolazi ovim ili onim dijelom svijeta, nego da prolazi ljudskim životima te sam prizvala u pomoć sv. Bosca čiji je blagdan bio tog dana. Prezirno mi je odgovorio: … tko je taj sv. Bosco?
Nakon tjedna dana koji su nam bili prava muka ja i dvije moje prijateljice na subotnjem misnom slavlju ponovno smo se susrele s našom subraćom koja su doživjela taj famozni “prijelaz”. Jedan od subraće, osoba koju poznajem, uzela je riječ za “ambijentalni uvod” koji prethodi bogoslužju. Sav bijesan govorio je o prisutnosti demona u krilu naše zajednice, i to je na različite načine ponovio nekoliko puta tako da sam se osjećala vrlo neugodno. Sve tri smo se osjetile prozvane kao netko tko nije “prešao” dalje.
svećenik koji je zamijenio našeg bolesnog župnika pozvao me i rekao da Giovanni sa mnom želi razgovarati. … Pozvali su me u župu … No odmah sam shvatila da je za mene i još petero subraće sazvana neka vrsta suda. Sjedili smo stisnuti jedan do drugoga uza zid, a pred nama ispitivači: Gianni, njegova supruga, neka gospođica od svojih četrdesetak godina čije ime nikad nisam saznala, župnik iz (…) i jedan neokatekumen koji je godinama živio u Indiji
Započelo je ispitivanje osoba prije mene i dok sam ih slušala kako tihim glasom odgovaraju i ispričavaju se, obuzimao me osjećaj zbunjenosti i zaprepaštenja. … Već nestrpljiva, rekla sam im da mi odmah kažu što je posrijedi ili da ću otići. Tada me je Giovanni, praveći se da je uvrijeđen i da je umanjen njegov autoritet, počeo ispitivati jesam li “prešla dalje”. … Pitao me želim li išta, a ja sam rekla da želim (na svoj trošak) pridružiti se subraći u Arcinazzu u zajedničkoj molitvi. Odgovorio mi je da to nikako ne može dopustiti prije nego što prijeđem na sljedeći stupanj. Pitala sam ga postoji li neko Evanđelje koje brani nekome da bude s drugima.
Giovanni mi je odgovorio: Moraš slušati i dosta. Jer, željela ti to ili ne, mi smo Bog!
Učinilo mi se da sanjam. Nitko se nato nije umiješao i on je nadodao: “Ako baš i nismo Bog, onda smo njegovi anđeli.”
Opet nitko ništa nije rekao. Očekivala sam da će svećenik ili netko od prisutnih nešto reći… ali ništa! Zgrabila sam torbicu, ustala i zauvijek napustila skupinu.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa
Bio je kraj siječnja, moj svekar, kojemu je 82 godine, teško se razbolio na grlo i morao je na operaciju i ja sam bila jedina koja se o njemu mogla brinuti. Bio je i kraj tromjesečja u školi u kojoj sam imala mnogo obveza, a baš se tih dana trebalo ići u …na konvivenciju radi spomenutog “prijelaza”. Budući da je mjesto … udaljeno nekoliko kilometara, katehistima sam objasnila svoju situaciju, predloživši im da ću sudjelovati na konvivenciji tako da preko dana budem u …. a da se navečer, jer mi to nalaže moralna odgovornost, vraćam kući. Rekli su mi da se obratim …. Njega sam susrela 17. siječnja … Saslušao me s važnim izrazom lica i rekao mi je da ako neću spavati u …., Gospodin neće svratiti do mene
Isuse, ne mogu doći sebi od užasa koja bezosjećajnost i okrutnost! U šoku sam, u šoku!
S tim svojim konceptom uništili su, osim moga i mnoge druge brakove! Moju su ženu pretvorili u biće bez osjećaja i bez ljubavi, osobu koja nakon noći prepunih fanatizma postaje egoistična i vraća se kući s unutarnjim mirom kakav imaju Jehovini svjedoci ili «pristaše budizma», ne primjećujući koliku bol i razdor izaziva u obitelji. To se zove «duhovni egoizam»!
Prestrašno i ovo se sve događa pod okriljem Crkve!
Giovanni je uletio u dvoranu i odlučno zamahnuo prema nama: Ti, ti i ti, dođite sa mnom. S nelagodom smo ustali i krenuli za njim u neki sobičak gdje je bio svećenik koji je zamijenio našeg starog župnika te neki don …., svećenik niskog rasta, bez ikakve važnosti u Giannijevom prisustvu. Grubo su nam rekli da mi ne možemo “prijeći” dalje jer nismo spavali u (…) , te da nas Gospodin (slava mu) nije mogao obići. Ja sam im se usprotivila riječima da Bog ne prolazi ovim ili onim dijelom svijeta, nego da prolazi ljudskim životima te sam prizvala u pomoć sv. Bosca čiji je blagdan bio tog dana. Prezirno mi je odgovorio: … tko je taj sv. Bosco?
Koji animozitet i prezir prema katoličkim svecima! Prestrašno!
Nakon tjedna dana koji su nam bili prava muka ja i dvije moje prijateljice na subotnjem misnom slavlju ponovno smo se susrele s našom subraćom koja su doživjela taj famozni “prijelaz”. Jedan od subraće, osoba koju poznajem, uzela je riječ za “ambijentalni uvod” koji prethodi bogoslužju. Sav bijesan govorio je o prisutnosti demona u krilu naše zajednice, i to je na različite načine ponovio nekoliko puta tako da sam se osjećala vrlo neugodno. Sve tri smo se osjetile prozvane kao netko tko nije “prešao” dalje.
zastrašujuće!
svećenik koji je zamijenio našeg bolesnog župnika pozvao me i rekao da Giovanni sa mnom želi razgovarati. … Pozvali su me u župu … No odmah sam shvatila da je za mene i još petero subraće sazvana neka vrsta suda. Sjedili smo stisnuti jedan do drugoga uza zid, a pred nama ispitivači: Gianni, njegova supruga, neka gospođica od svojih četrdesetak godina čije ime nikad nisam saznala, župnik iz (…) i jedan neokatekumen koji je godinama živio u Indiji
Započelo je ispitivanje osoba prije mene i dok sam ih slušala kako tihim glasom odgovaraju i ispričavaju se, obuzimao me osjećaj zbunjenosti i zaprepaštenja. … Već nestrpljiva, rekla sam im da mi odmah kažu što je posrijedi ili da ću otići. Tada me je Giovanni, praveći se da je uvrijeđen i da je umanjen njegov autoritet, počeo ispitivati jesam li “prešla dalje”. … Pitao me želim li išta, a ja sam rekla da želim (na svoj trošak) pridružiti se subraći u Arcinazzu u zajedničkoj molitvi. Odgovorio mi je da to nikako ne može dopustiti prije nego što prijeđem na sljedeći stupanj. Pitala sam ga postoji li neko Evanđelje koje brani nekome da bude s drugima.
svećenik koji je zamijenio našeg bolesnog župnika pozvao me i rekao da Giovanni sa mnom želi razgovarati. … Pozvali su me u župu … No odmah sam shvatila da je za mene i još petero subraće sazvana neka vrsta suda. Sjedili smo stisnuti jedan do drugoga uza zid, a pred nama ispitivači: Gianni, njegova supruga, neka gospođica od svojih četrdesetak godina čije ime nikad nisam saznala, župnik iz (…) i jedan neokatekumen koji je godinama živio u Indiji
Započelo je ispitivanje osoba prije mene i dok sam ih slušala kako tihim glasom odgovaraju i ispričavaju se, obuzimao me osjećaj zbunjenosti i zaprepaštenja. … Već nestrpljiva, rekla sam im da mi odmah kažu što je posrijedi ili da ću otići. Tada me je Giovanni, praveći se da je uvrijeđen i da je umanjen njegov autoritet, počeo ispitivati jesam li “prešla dalje”. … Pitao me želim li išta, a ja sam rekla da želim (na svoj trošak) pridružiti se subraći u Arcinazzu u zajedničkoj molitvi. Odgovorio mi je da to nikako ne može dopustiti prije nego što prijeđem na sljedeći stupanj. Pitala sam ga postoji li neko Evanđelje koje brani nekome da bude s drugima.
Giovanni mi je odgovorio: Moraš slušati i dosta. Jer, željela ti to ili ne, mi smo Bog!
Učinilo mi se da sanjam. Nitko se nato nije umiješao i on je nadodao: “Ako baš i nismo Bog, onda smo njegovi anđeli.”
Opet nitko ništa nije rekao. Očekivala sam da će svećenik ili netko od prisutnih nešto reći… ali ništa! Zgrabila sam torbicu, ustala i zauvijek napustila skupinu.
Opet nitko ništa nije rekao. Očekivala sam da će svećenik ili netko od prisutnih nešto reći… ali ništa! Zgrabila sam torbicu, ustala i zauvijek napustila skupinu.
svećenik koji je zamijenio našeg bolesnog župnika pozvao me i rekao da Giovanni sa mnom želi razgovarati. … Pozvali su me u župu … No odmah sam shvatila da je za mene i još petero subraće sazvana neka vrsta suda. Sjedili smo stisnuti jedan do drugoga uza zid, a pred nama ispitivači: Gianni, njegova supruga, neka gospođica od svojih četrdesetak godina čije ime nikad nisam saznala, župnik iz (…) i jedan neokatekumen koji je godinama živio u Indiji
Započelo je ispitivanje osoba prije mene i dok sam ih slušala kako tihim glasom odgovaraju i ispričavaju se, obuzimao me osjećaj zbunjenosti i zaprepaštenja. … Već nestrpljiva, rekla sam im da mi odmah kažu što je posrijedi ili da ću otići. Tada me je Giovanni, praveći se da je uvrijeđen i da je umanjen njegov autoritet, počeo ispitivati jesam li “prešla dalje”. … Pitao me želim li išta, a ja sam rekla da želim (na svoj trošak) pridružiti se subraći u Arcinazzu u zajedničkoj molitvi. Odgovorio mi je da to nikako ne može dopustiti prije nego što prijeđem na sljedeći stupanj. Pitala sam ga postoji li neko Evanđelje koje brani nekome da bude s drugima.
Giovanni mi je odgovorio: Moraš slušati i dosta. Jer, željela ti to ili ne, mi smo Bog!
Učinilo mi se da sanjam. Nitko se nato nije umiješao i on je nadodao: “Ako baš i nismo Bog, onda smo njegovi anđeli.”
Opet nitko ništa nije rekao. Očekivala sam da će svećenik ili netko od prisutnih nešto reći… ali ništa! Zgrabila sam torbicu, ustala i zauvijek napustila skupinu.
Pehar di se mogu vidjeti sva svjedočanstva? Jel to iz neke knjige?
http://www.paxtibi.net/?page_id=665
23. PSIHIČKO MUČENJE
Grad (…), 27. 1. 1992.
Poštovani oče Zoffoli,
Radujem se što objavljujete svoje radove. Usprkos upornom Papinom odobravanju, koje je očito iznuđeno (samo od koga? kako? Trebalo bi utvrditi kojoj je poznatoj osobi u vatikanskoj mašineriji Kiko doznačio novac), i ja osobno mislim da je aktivnost neokatekumenskih skupina pogubna za Crkvu, iako se mnogim pristašama tog pokreta mora priznati dobra vjera, velikodušnost i velika volja.
Sa sigurnošću Vam mogu ispričati pojedinost koja jasno ukazuje na praksu psihološkog mučenja. Jedan moj župljanin pričao mi je kako je nakon 5 godina pohađanja konvivencija sudjelovao na jednoj koja je trebala biti važan prijelaz u nešto drugo. U toj su konvivenciji sudjelovale skupine iz raznih župa. Župnik-prezbiter koji je bio na čelu njegove skupine na kraju je tom župljaninu pokazao zlatom ukrašenu veliku knjigu, veću od misala, Knjigu života, u koju je trebao upisati svoje ime. Napišeš li ime, osigurao si spasenje!
Siguran sam da se taj ritual nije izvodio za sve, nego samo za jednostavne i psihički slabe osobe…
Pozdravljam Vas s poštovanjem.
Šokantno! pod okriljem Crkve
9. JEDNA OD NAJOPASNIJIH PRIJEVARA KATOLIČKOG SVIJETA
Grad (…), 18. 6. 91.
Velečasni oče,
obavještavam Vas da sam primio vaše knjige Hereze neokatekumenskog pokreta (i druge).
Javljam se da Vam zahvalim. I ako mi dozvolite želio bih Vam čestitati na tako vrijednom poslu, koji napokon baca malo svjetla na jedan fenomen koji je, kako ispravno tvrdite, «jedna od najopasnijih prijevara katoličkog svijeta»».
Zahvaljujem Vam i u ime druge subraće koje zanima ovaj problem. Želio bih, ako je moguće, dobiti još nekoliko primjeraka vaše zadnje knjige Prava Crkva.
Primite izraze mog najdubljeg poštovanja i iskrene pozdrave.
(potpisano pismo)
“veću od misala, Knjigu života, u koju je trebao upisati svoje ime. Napišeš li ime, osigurao si spasenje!”
Ovo je prvi prijelaz, meni nije bilo jasno koja je točno fora sa potpisivanjem u tu knjigu?
Znam da smo se svi morali potpisati u “knjigu života” što je u biti nekakva obična biblija.. valjda. I mislim da nikom drugom nije bilo jasno.
I onda mi je bilo retardirano vjerovati da se spašavaju samo oni koji se potpišu u tu knjigu. Tako da tome stvarno nisam vidio svrhu.
Čak i da to jest od neke velike važnosti… što nije upravo to jedan oblik prirodne religioznosti. Mislim šta će se točno desiti sa onima koji se u knjigu nisu potpisali?
Hvaljen Isus i Marija
Evo još o toj okrutnoj sekti bez imalo suosjećanja iz knjige: “Enrico Zoffoli – ISTINA O NEOKATEKUMENSKOM PUTU – svjedočanstva i dokumenti” na linku paxtibi.net/?page_id=665
Svjedočanstvo broj 77
Kako bih mogla stići izvršiti sve obveze iz Puta morala sam zanemariti svoje obveze: kućanstvo, šivanje, djecu, rođake, starije u nevolji koje sam prije posjećivala…
Moj suprug i zajednica optužuju me da ne slušam Papu i govore “Papa odobrava naš rad, Papa je s nama”. A ja odgovaram da treba biti poslušan samo onda kad je riječ o vjerskim istinama.
Svjedočanstvo broj 78
Uključio sam se u skupinu skauta u jednoj župi čiji su župnici žestoki pobornici Neokatekumenskog pokreta, … Bilo je tu i svećenika koji su prisiljavali (da, prisiljavali u doslovnom smislu riječi) djecu da pohađaju katehezu i mise iza zatvorenih vrata, … Osjetio sam kako ismijavaju mene i moje prijatelje skaute kad bismo u slobodno vrijeme pomagali starijima, bolesnima, hendikepiranima, te su uz sarkastične osmijehe govorili Djela su dobra, ali samo jedna stvar spašava, vjera! … Mojim prijateljima i meni rekli su da su karizmatici, fokolarini, skauti, Katolička akcija itd. dobre inicijative, ali da onaj tko želi biti pravi kršćanin mora postati član Neokatekumenskog puta!” Te ako se ja usprotivim tom pokretu, da ću se odreći Boga, da ću pobjeći od svoje povijesti te da sam u tom slučaju sasvim sigurno ateist. Doslovce to!
Zamislite da u Tuoro sul Trasimeno (Perugia) nisu željeli čestitati Uskrs i Božić onima koji nisu bili članovi neokatekumenske zajednice.
Svjedočanstvo broj 79
Nekatekumenski put koji sam slijedio osam mjeseci i koji sam zahvaljujući Bogu napustio u mojem je (…) prouzročio prazninu, gorčinu i osjećaj izgubljenosti, što traje već godinama i od čega još uvijek nisam ozdravio.
Svjedočanstvo broj 82
Bilo bi zanimljivo sve to istražiti, kao i činjenicu je li legalno ostaviti djecu baki i djedu da bi se moglo putovati uokolo i propagirati tu sektu, kao što to rade pristaše Neokatekumenskog puta.
Ako oni (neokatekumeni) nastave tvrditi da su oni “jedini kršćani”, da su normalne župske mise “razvodnjene” te da su oni koji sumnjaju (na osnovi poznavanja Učiteljstva) u takve njihove izjave, “vragom opsjednuti”, a da se nato ne javi nitko od odgovornih, jednog, ne tako dalekog dana, ući ću u crkvu samo kao turist.
Svjedočanstvo broj 89
1. moj je suprug donio kući kruh što je ostao nakon euharistije i dao ga kao hranu pticama.
2. Jedan neokatekumen mi je rekao da je kruh koji je ostao nakon misnog slavlja pojeo s bijelom kavom.
Svjedočanstvo broj 90
Ja sam zapravo osobno nekoliko puta bila prisutna u trenutku pričesti u crkvi S. Giovanni in Laterano u Rimu prilikom zaređivanja đakona i svećenika i vidjela sam kako se rasipaju komadići i mrvice euharistije. Štoviše, te mrvice i komadiće okupljeni su vjernici tijekom plesa gazili, a poslije su ih čistačice pomele.
Svjedočanstvo broj 92
Uz sve to tvrde da je njihovo Vjerovanje potpuno pravovjerno i to obično ističu na ovaj način: „Kako se usuđuješ govoriti loše o ovakvom pokretu kad ga u najvećoj mjeri prihvaća Sveti Otac, tvoj Biskup i gotovo svi svećenici u tvojoj biskupiji? Župe su osuđene na izumiranje kao i određeni oblici tradicionalnog načina vjerovanja. (N. K.) Spasit će i obnoviti Crkvu kao što je u svoje vrijeme učinio sv. Franjo sa svojom braćom“!
Svjedočanstvo broj 94
članovi Neokatekumenskog pokreta vjeruju u boga (ne bez razloga s početnim malim slovom) koji ima potpuno i esencijalno suprotne i nespojive karakteristike s onim Bogom u kojega sam dosad vjerovao.
Ta dva boga traže od svojih vjernika oprečna ponašanja. Njihov bog dopušta da roditelji prepuste vlastitu djecu baki i djedu kako bi mogli naokolo lutati i širiti sektu. Moj Bog to ne dopušta. Njihov dopušta da se izvlače novci naivnim ljudima, dok moj to ne dopušta. Njihov bog misli da je čovjek ”govno” (služim se blagim terminom) koji nije sposoban činiti dobro i niti je obdaren sposobnostima da se spasi.
Štovatelji takvog boga bezpridržajno proklamiraju da su oni jedini i pravi kršćani. Još više, smatraju da bi jedino njihov bog trebao biti onaj u koga se vjeruje u Katoličkoj crkvi! I najgore je što dvojica vatikanskih predstavnika kažu: Hrabro, čestitamo, samo tako nastavite!!!
Svjedočanstvo broj 95
jedan od odgovornih katehista iz Toskane izgovorio je ove rečenice: ”Psalmi su važniji od mise… (kratki prekid) radnim danom. Što su u konačnici sveci? Riječ je o idolima”.
Među neokatekumenima su i njihova djeca koja se uključuju na Put. Njih se od samoga početka odgaja u skladu s ideologijom Puta. Ne znamo da li su uspjeli upoznati Katekizam Katoličke crkve, ali se redovito uključuju među katehiste koji poučavaju djecu na župama.
Katehisti na svojim katehezama savjetuju mlade da izbjegavaju sklapati brak s osobama koje ne pripadaju Putu, jer bi takva osoba mogla postati zapreka njegovu napretku. Zbog značajnih obveza u zajednici, pripadnici puta ne mogu se angažirati u životu župe niti mogu sudjelovati na drugim susretima s vjernicima u biskupiji.
Jako se inzistira na tome da članovi sudjeluju na svim njihovim susretima, pa i u slučaju kad susreti traju više od jednoga dana, dok nikomu od katehista ni svećenika koji pripadaju zajednici, ni onima koji su odgovorni za vjernike u župi, ne pada na pamet da potiču svoje članove da sudjeluju na susretima koji se organiziraju na župskoj ili biskupijskoj razini, a kad se ti susreti poklapaju s njihovim programom, onda to nije dopušteno.
Inače, svi katehisti odvraćaju sve one koji žele sudjelovati na Euharistiji da ne sudjeluju u njoj dok nisu prošli početne kateheze
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa
Hvaljen Isus i Marija
Evo još o toj okrutnoj sekti bez imalo suosjećanja iz knjige: “Enrico Zoffoli – ISTINA O NEOKATEKUMENSKOM PUTU – svjedočanstva i dokumenti” na linku paxtibi.net/?page_id=665
Svjedočanstvo broj 96
pitao sam prezbitera … je li moguće posavjetovati se o Kikovu tekstu pod naslovom Smjernice …
MORAŠ SE POUZDATI U NAS, a knjiga koju od nas tražiš trenutno ti može naškoditi” tvrdili su mi katehisti.
Osim što se uzdam samo u Boga, a ne u vas, uzvratio sam, ne razumijem kako to da neka stvar, ako je po sebi dobra, može naškoditi. Na temelju različitih glupih uzrečica kojima se služe katehisti, shvatio sam da se taj put isključivo oslanja na autoritet KATEHISTA.
Zaključak: nisu mi dali knjigu – krajnja budalaština – jer sam po njima još uvijek bio nezreo za to. Uzvratio sam: Smatrate da mogu čitati Katekizam Katoličke crkve, jer ste mi ga dali, a ne smatrate me zrelim da čitam Kikov katekizam? Moram priznati da za vas postoje dvije različite stvari: jedan spis koji mogu čitati svi, dok je drugi tajan.
Svjedočanstvo broj 98
Ali među njima je netko koji se smatra kršćaninom, a koji se zapleo u NEOKATEKUMENSKU paukovu mrežu. Zbog krivog pristupa vjeri, preobrazio se u pravog fanatika koji odbija svaku logiku i svaki razgovor. I ne htijući to, pritisak kojemu je kontinuirano bio izložen i koji se očigledno iz dana u dan negativno odražava i na njegovo fizičko stanje, u sebi kao ocu i suprugu više ne prepoznaje osobu koja je cijeli svoj život posvetila obitelji, nego naprotiv, stranca u kojega ta obitelj više nema povjerenja niti prema njemu nešto osjeća. Je li to moj grijeh? Nakon tri godine moga sudjelovanja u Putu ne mogu više s njima dijeliti njihovu apsurdnu i pogrešnu vjeru. Moja je obitelj žena i dvoje djece, fanatični sljedbenici bučnih trgovaca koji se nazivaju NEOKATEKUMENIMA.
Kažem nova crkva zato što se članovima neokatekumenskog pokreta zabranjuje biti članom drugih katoličkih udruga, zajednica ili slično.
Govor o mržnji prema svim zemaljskim dobrima je najučestaliji sadržaj njihova propovijedanja. Oni govore protiv svakog zemaljskog dobra. Kad se vjernik oslobodi tog materijalnog dobra, kažu oni, oslobodio se preteškoga grijeha koji je do toga trenutka nosio.
Ta dobra fanatični vjernik velikodušno i anonimno odlaže u košaricu koja skupljaju vješti ”učitelji”, te se služe njima za svoj ugodan hotelski život kao i za druge pogodnosti – kupovanje luksuznih automobila.
Svjedočanstvo broj 99
revno se propovijeda mržnja prema svakom zemaljskom dobru, tako da za vjernike – bolje reći za naivne duše – oslobađajući ih se, izgleda kao da su se rasteretile od preteškog grijeha. Materijalna dobra koja su posjedovali za njih su bila teški grijeh i teret sve do trenutka dok se toga nisu oslobodili. Tada ga s prezirom odbacuju u košaricu za otpad koja se nalazi u podnožju Križa i pritom izriču određene ritualne rečenice.
Sva odbačena zemaljska dobra, a često se radi o milijunskim vrijednostima – po završetku svake KONVIVENCIJE koja traje tri-četiri dana, skupljaju vješti ”učitelji” koji nakon obavljene otimačine mogu nastaviti komotan hotelski život s velikim i luksuznim autima, dok istovremeno govore da se sve to slijeva u isušeno i možda ugroženo vatikansko more.
Udaljavao sam se od sekte, ali budući da sam bio uhvaćen u paukovu mrežu, ostao sam ondje naročito zbog svoje djece koja su se zahvaljujući katehistima sve više zaplitala u tu mrežu.
Budući da sam se protivio takvoj krivoj vjeri, ja sam u vlastitoj obitelji postao neprijatelj i stranac koji ne zaslužuje povjerenje ni razgovor s vlastitom djecom.
Svjedočanstvo broj 100
U mojoj je obitelji vladao mir, sklad i ljubav.
Nakon što su se u našoj župi pojavila dvojica laika (otprilike prije dvanaest godina) koji su pripadali neokatekumenskom pokretu, taj čudesni mir je poremećen. Poput dvojice trgovaca koji bučno nude svoju robu, neobično riječiti, osposobljeni su oduševiti slušatelje kako bi prevarili i uhvatili u vlastitu mrežu one koji se oduvijek hrane kršćanskom vjerom, te baš stoga postaju njihov lagani plijen. I ja sam postao njihov uvjereni sljedbenik i iskreni pobornik njihova učenja.
Trebalo mi je tri godine da shvatim da ta dva „vraga odjevena u svjetlo“ (kako ih je nazvao jedan crkveni dostojanstvenik) nisu ništa drugo doli spretni trgovci koji ne služe Bogu, već kultu kojem su se zavjetovali, kultu boga Mammona.
Ogorčen svim tim napustio sam sektu (sekta mi je čak preslab izraz), ali u njihovoj vješto ispletenoj mreži ostali su uhvaćeni moja supruga i naše dvoje djece: psihološko manipuliranje od njih je napravilo prave fanatike. Tako je naša obitelj doživjela svoj kraj, i od tog trenutka za članove svoje obitelji postao sam, ako ne neprijatelj, onda stranac.
Sustavno i stručno pranje mozga dvojice spretnih trgovaca posebice se temelji na mržnji prema zemaljskim dobrima, tako da ih se prostodušni vjernici oslobađaju u uvjerenju da su se oslobodili velikog grijeha koji su sa sobom nosili sve do tog trenutka. Ali to nije sve; svaki je vjernik obvezan u ruke tih spretnih majstora dati 10 % od svih svojih prihoda.
Svjedočanstvo broj 101
Svjesno propovijedaju da treba mrziti sva zemaljska dobara te se vjernik dobrovoljno odriče svega i daje im 10 % svojih prihoda. A ti spretni prodavači troše taj poklonjeni novac na svoj lagodan život i na to da izgrade skupe zgrade (u Rimu, Porto S. Giorgo)
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa
U mojoj je obitelji vladao mir, sklad i ljubav.
Nakon što su se u našoj župi pojavila dvojica laika (otprilike prije dvanaest godina) koji su pripadali neokatekumenskom pokretu, taj čudesni mir je poremećen. Poput dvojice trgovaca koji bučno nude svoju robu, neobično riječiti, osposobljeni su oduševiti slušatelje kako bi prevarili i uhvatili u vlastitu mrežu one koji se oduvijek hrane kršćanskom vjerom, te baš stoga postaju njihov lagani plijen. I ja sam postao njihov uvjereni sljedbenik i iskreni pobornik njihova učenja.
Oprostite, ali ja doista ne mogu doći sebi od užasa šta su ljudi proživljavali! Sjajna analiza ;” Poput dvojice trgovaca koji bučno nude svoju robu…………………..bravo na ovom komentaru!
Svjesno propovijedaju da treba mrziti sva zemaljska dobara te se vjernik dobrovoljno odriče svega i daje im 10 % svojih prihoda. A ti spretni prodavači troše taj poklonjeni novac na svoj lagodan život i na to da izgrade skupe zgrade (u Rimu, Porto S. Giorgo)
Bravo pametni moj! Bravo!
Hvaljen Isus i Marija
Evo još o toj bolesnoj zloćudnoj okrutnoj sekti bez imalo suosjećanja od bivše neokatekumenke “Svjedočanstvo “Bivše neokatekumenke”” na linku paxtibi.net/?p=2484
I sama sam bila svjedokom teških zločina počinjenih od strane ‘glavnih’,
Imala sam 17 i pol godina i dečka koji je naravno također bio član NP. Kao vrlo mlada sam ušla u zajednicu i nakon tri godine odlučila napustiti NP, ali tu nastupa moj dečko da mi kaže imperativno: “NE ŽELIM CURU KOJA JE VAN ZAJEDNICE! AKO ODEŠ, MOŽEŠ SE POZDRAVITI SA MNOM!”
U međuvremenu sam maturirala, a da ne govorim koliki pritisak su ‘zajedničari’ vršili na mene govoreći kako je Gospodin važniji od mature, pa nije bitno ako ne položim. Cijelo vrijeme sam, naravno, krivila sebe misleći kako sam ja ona koja ne valja, a sad mi je drago vidjeti da nisam bila jedina koja je patila i da je sa mnom sve u redu.
zašto ako je novac sakupljan u crnim vrećama kao znak smeća, oni ga uvijek iznova pitaju? Zar im nikad nije dovoljno novca? Zar će uvijek gurati nos u čiju intimu i zašto misle da svaki put kad legnu u krevet sa bračnim partnerom moraju dobiti dijete??
Sve to me mučilo dan i noć.. Mislila sam kako već rekoh da sam ja luda.
jer samo netko tko je proživio sve to, može razumjeti o čemu je tu točno riječ… O VRHUNSKOJ MANIPULACIJI! Sjećam se kao da je sada, imala sam temperaturu 39,5, a dečko me pitao jesam li bila na euharistiji. Rekla sam da nisam jer sam bolesna, na što je on skočio kao sumanut i vikao: “To te sotona vara, trebala si otić, nije bitno što imaš temperaturu, to je sve sotonina varka!!!”
ta zajednica od inače dobrih ljudi stvara čudovišta koja se okreću protiv vlastite obitelji naposljetku. Mama i ja smo se nerijetko svađale upravo zbog neokatekumena, a meni je sad samo žao što sam uopće ulazila u sve to.
Ljudi misle da će na NP postati bezgrešni pa onda pljuju po onima koji ne misle kao oni. Osim prevelike razlike između neokatekumenske euharistije koja za njih ima značenje obične bratske večere, a ne spomen Kristove posljednje večere i obnove kalvarijske žrtve, tu je riječ o golemom pritisku na braću i sestre.
Nikad nam nije rečeno gdje odlazi novac kojeg smo davali, ali ni to da zapravo braća i sestre plaćaju katehistima boravak u hotelu. To je sve jedna velika mućka. Neka braća i sestre su se napustivši NP pokušali ubiti jer tolika krivnja im je pretpostavljena kao da će otići u pakao ako napuste zajednicu. Meni su također nabijali krivnju i govorili kako je samo NP pravi put i kako nema drugog puta ako se želim spasiti.
ima osjetljivih osoba, emotivnih, a manipulatori sa NP to jako dobro znaju i jedino što im je cilj je uništiti na emotivnom, psihičkom i fizičkom planu te ljude kao i opljačkati ih,
Žele nas uvjeriti kako je desetoro djece najnormalnija stvar na svijetu, a i to je jedan od razloga zašto sam napustila NP jer nisam htjela postati stroj za rađanje djece i industrija spontanih pobačaja.
Jedno od prvih stvari koje sam primijetila, … je da žena na NP nema nikakva prava. Nema pravo glasa, ne smije reći mišljenje, suprug je glavni u svemu i gospodari njome, u protivnom joj se kaže da je emancipirana. Jedino ima ‘čast’ postati stroj za rađanje djece i sluškinja.
Stres kojeg sam svaki put doživljavala bio je tako jak da sam imala noćne more zbog njih. Svaka moja stvar je morala biti javna i detaljno opisana i nisu mi vjerovali da nisam imala seksualnu vezu ni sa kime jer neki su čak izmišljali grijehe kako ne bi ispadali farizeji. Nisi smio reći da nemaš problema jer bi te uvjeravali kako moraš imati problema i kako si grešnik koji ne vrijedi ništa. Neka braća su sami sebe nazivali g****ma kako bi porasli u očima katehista. Prestrašno!!! Ako nas je Bog stvorio na svoju sliku, kako onda možemo biti g**na??
Morali smo imati najskuplju verziju biblije, tzv. Jeruzalemsku bibliju, a tekstove su totalno iskrivljavali i tumačili na svoj način kao i sve ostalo. Pošto sam bila najmlađi kantor, više od pola godine nisam smjela pjevati na euharistiji, a na moju pritužbu sam dobila odgovor kako moram ostati u poniznosti.
I za kraj bih htjela spomenuti put u svetu zemlju. Na brdu Tabor je iznenada doletjela granata sa Libanona, a na moje pitanje zašto su nas doveli tamo znajući da je ondje rat, gledali su me sa podsmjehom i rekli: “Ako treba i umrijeti za Isusa Krista…” … Dovedeni smo kao ovce na klanje. Neki nisu otvarali usta, ja jesam.. da im kažem što ih spada. A onda su rekli da nisam poslušna i da ću morati otići kod katehista na razgovor.
Dotični dečko me prisiljavao na razgovor sa katehistima što sam izričito odbila jer se trebalo raditi o vjenčanju nakon srednje škole, na što ni u ludilu nisam htjela pristati. Ne zbog želje za grijehom kako su oni to interpretirali, već zbog spoznaje da nisam spremna tako mlada ući u brak.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa
Oni su, kao što vrlo često rade, za tu smrt rekli da je kazna Božja jer se protivio Neokatekumenskom pokretu.
Tvrdnja iz ovog svjedočanstva ,koju izdvajam podsjetila me na jednu neokatekumenku koja nam je jednom prilikom rekla da je bila kritizirana tobože od strane nekog svećenika, profesora, predavača jer se on navodno kritički osvrnuo na tu nihovu sektu,nedugo nakon toga taj isti je preminuo i doista poput tvrdnje iz ovog svjedočanstva izrekla je takvo što;” da, preminuo je uskoro nakon što nas je ukorio, ja srećom više nisam član te sekte a moram priznati da sam bio gorljivi sljedbenik al to sektaštvo i puno čudnih stvari su me sablaznili!
Hvaljen Isus i Marija
Evo još o toj bolesnoj zloćudnoj okrutnoj sekti bez imalo suosjećanja od bivše neokatekumenke “Svjedočanstvo ‘Bivše neokatekumenke’ (2. dio)” na linku http://www.paxtibi.net/?p=2487
Sve je počelo ’90-tih godina kad je moju majku i mene jedna njezina, nazovimo, prijateljica pozvala na kateheze. … Prvih mjeseci je bilo kao u snu, svi smo bili nekako euforični, kao na kakvim drogama, ali na moje čuđenje, nije se konzumiralo ništa što bi odavalo takvo ponašanje. Po prirodi intuitivna, odlučila sam pričekati da vidim što će se idućih mjeseci događati, no nisam trebala predugo čekati; nedugo nakon ‘sna’ i ‘idile’, nastupio je doslovno teror o kojem sam svojevremeno vodila dnevnike u kojima sam do u detalje opisivala počinjene zločine; od maltretiranja katehista, do omalovažavanja ostale braće i sestara iz zajednice.
Mjeseci su prolazili, stanje ne da se nije popravljalo, nego se iz dana u dan sve više pogoršavalo. Kad sam napokon donijela odluku o odlasku iz zajednice i napuštanju svega toga, dečko mi je strogo zabranio odlazak, misleći da je moj gospodar (kako zajednica naučava) i da ima pravo gospodariti mnome. Bilo mi je stalo do njega, pa sam odlučila trpjeti, ali nakon dvije godine više ni to nisam mogla pa sam ga napustila kao i zajednicu, a dnevnike uništila jer nisam htjela da me išta podsjeća na tu sektu. Ni do dana današnjeg se nisam pokajala zbog toga, kao što su me pokušali uvjeriti. ‘Bit će ti žao!’, govorili su mi, ali ja bi im se samo osmjehnula u prolazu.
Vrijeme koje sam provela tamo smatram izgubljenim vremenom jer nikad nisam vidjela toliko licemjerja na jednom mjestu. Jedne subote za euharistiju odjenula sam staru dugu crnu suknju i sasvim običnu majicu, a jedna osoba iz zajednice mi je prezrivo dobacila: ‘Buržujka’. To se trebalo odnositi na moju odjeću, kao ono, skockala sam se i želim bit u centru pažnje. Hm, pomislih u sebi, tko je ona da mi odjeću osuđuje. Nedugo nakon toga, ta ista osoba se hvalila jednoj sestri iz zajednice riječima: ‘Pogledaj, kupila sam nove cipele, jesu mi dobre?’. Nisam mogla vjerovati što to čujem; mene osuđuje zbog stare suknje, a ona se hvali novim cipelama.
Shvatila sam da se u zajednici čini ama baš sve kako bi se ljudi osjećali loše, a ja jednostavno nisam bila spremna prihvatiti to kao nešto normalno i pritom aplaudirati takvima.
Da nastavim, nikad nisam razumjela tu količinu prijezira, hladnoće i cinizma. Rugali su se svima, a onda govorili da to kroz njih progovara Isus Krist i da su oni Božji poslanici.
Put u Svetu zemlju je bio krajnje ponižavajuć. Osim što smo bili gladni, žedni, prljavi, morali smo spavati u šatorima koji su bili natopljeni od kiše. … Odvojeno su bili muškarci, čak muževi odvojeno od žena, što me dovelo do krajnjeg zgražanja. Tko su ti ‘sektaši’ da odvajaju bračne parove?? … Na svako pitanje bi dobili odgovor da nismo u poslušnosti i da nas sotona vara. … Jutro kad se išlo na Papu, susret je kasnio bez objašnjenja čak tri sata, ali zato je susret sa Kikom počeo na vrijeme i to u sekund kako je bilo najavljeno. Za vrijeme Papinog govora, svi su pričali, urlali, smijali se, a za vrijeme Kikovog govora, kad bi netko progovorio, ušutkali bi ga govoreći toj osobi: ‘Sotono, ušuti!!!
Sve to me užasnulo, ali i dalje sam trpjela, misleći kako sa mnom nešto nije u redu. Tamo ljudima isperu mozak do te mjere da više ne znaju ni put do wc-a (s oproštenjem), a da ne pitaju katehiste. Jedan muž nije odveo ženu na medeni mjesec jer mu je katehist tako naredio. Žena mora bit poslušna i slijepo slušati muža. Hm, to je meni dečko govorio, pa je tako i skončao – sam.
I istina je da su ljude proklinjali i plašili kojekakvim stvarima, od bolesti ( raka ), pa do pogibije bliskih članova obitelji, do gubitka novca i ostalog. Sve najgore su prizivali na bivše članove, toliko da više nisam mogla slušati. Mnoga braća i sestre su počinila samoubojstvo, a mnoga meni poznata su pokušali i nisu uspjeli, ali su završili na psihijatriji pod teškim lijekovima i opservacijom. Oni koji to ipak nisu, zapali su u tešku depresiju iz koje se do dana današnjeg nisu izvukli.
Ja sam bila prisiljena napustiti pjevački zbor poradi neokatekumena. A zabranjivao nam se i put u Međugorje i svako drugo hodočašće koje se nije ticalo NP jer je to prema njihovim riječima ‘druga karizma’. Govorili su nam da nije bitno ako smo u sukobu s obitelji i rodbinom kao ni to ako su nam prijatelji okrenuli leđa jer očito nam i nisu bili pravi prijatelji kad nisu došli za nama na NP i kad nas nisu prihvatili nanovo rođene i buduće preobraćenike. Osobno sam izgubila dvije prijateljice od kojih je jedna još uvijek u zajednici, a druga nije ni htjela ući.
drago mi je da ovdje mogu iznijeti vlastito iskustvo koje želim podijeliti sa svima onima koji su prošli isto ili slično zlostavljanje od strane onih koji su umislili da su veći od Boga, a nama pričali o oholosti i egu, dok je njihov ego bio toliko velik da katkad ne bi mogli ući u prostoriju bez brojnih uzdaha samo da ih se primijeti.
Žao mi je djece koju rađaju jer ta djeca neće nikad osjetiti roditeljsku ljubav već će biti iskorištena za njihove prljave ciljeve. Nikad neće imati ništa svoje i na kraju neće znati ni tko su, osim imena. Ne znam da li je itko ikad išta postigao na NP, dobio, ali znam da su ljudi gubili vlastiti identitet što se umalo i meni samoj dogodilo. Moj bivši dečko-neokatekumen je nakon samo dva tjedna veze imao isplaniran cijeli naš život, preciznije moj život. Odlučio je da ćemo imati 10 djece, da ću ja raditi sve kućanske poslove od početka do kraja, kupovati cvijeće za euharistiju jer to nije muški posao i njega slušati slijepo u svemu, a on neće uskočiti djetetu ni pelenu promijeniti jer to također nije muški posao. Znači, trebala sam postati stroj za rađanje djece i sluškinja, kao u 7. stoljeću. PRESTRAŠNO!!!
Nisam se vidjela kao takva, pa sam dala petama vjetra dok ne bude prekasno. Nakon nekoliko godina od tog nemilog događaja upoznala sam čovjeka, svog današnjeg supruga, sa kojim ponosno koračam ulicama, a sektaši nas ljubomorno promatraju i svašta dobacuju. Meni bi znali nasamo reći: ‘Vidjet ćemo koliko će ti trajat brak?! Muž ti može sutra poginit, pa ćeš se pokunjena vratit u zajednicu…’ i sl.. Što reći na to? – čudovišta, a ne ljudi.
Tvrdili su da meni nije muka od njih nego od mojih grijeha. Ta kakve sam ja mogla imati grijehe kao 19-godišnjakinja, a oni kao 30-godišnjaci i stariji ne?? U zajednici su, kako već rekoh, na prijelazima neki čak izmišljali grijehe da im se ne bi reklo kako su farizeji. Ipak, većih farizeja od samih katehista i jednom riječju neokatekumena, još nisam vidjela. Moj tadašnji dečko je meni zabranio ići na jedan neokatekumenski pir samo zato jer je mlada ostala trudna PRIJE braka.
Neokatekumeni se hvale brojem brakova, brojem djece, kao da su to čokoladice ili bomboni. A nisu rekli za koliko razvoda su oni krivi ili koliko uništenih veza momaka i djevojaka je proizašlo od njih kao i koliko spontanih pobačaja njihove žene doživljavaju. Toliko mnogo brakova na NP je sklopljeno zbog pritisaka katehista i prisile. Nakon manje od 1 godine hodanja prisiljavaju parove da se žene ovim riječima: ‘Zajedno ćete brže sazrijeti’. Užas! Pa tko bi htio stranca pored sebe?! Par se mora upoznati, a za to je potrebno vrijeme; upravo to vrijeme koje oni ljudima uskraćuju.
A da ne govorim da ti muževi ne uspijevaju zadržati posao (ako ga uopće traže), a žene su stalno na porodiljnima. Nemaju novca za prehraniti sebe, a kamoli pustu djecu i onda prosjače od crkve, caritasa, NP i sl. Iz prve ruke sam saznala vrlo zanimljivu činjenicu. Jedan bračni par je bio na NP i katehisti su ih nagovarali da (uz dobro poznatu staru izreku: ‘Budu otvoreni životu ), imaju još jedno dijete, pa još jedno, pa još jedno i tako dalje. Kad su ih stvorili 9-ero, svi su bili gladni, bosi i goli. Jednog dana su došli tim istim katehistima po pomoć na vrata (nakon što su ih njihova djeca ‘otpremila’ telefonski), tražiti pomoć u novcu ili da im pomognu pronaći drugo rješenje da mogu uzdržavati toliko djece. Katehisti su im samo hladno odgovorili: TKO VAS JE TJERAO?!. Nisam mogla vjerovati da postoji tolika beskrajna ljudska zloća i to će proći potpuno nekažnjeno.
Ako su kazneno gonjeni scijentologija i druge neke sekte, zašto i NP ne bi bio? U čemu je on to bolji od drugih??
Ne mogu vjerovati da su postavili laike iznad svećenika, pa čak i da dijele pričest.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa
Hvaljen Isus i Marija
Evo još o toj bolesnoj zloćudnoj okrutnoj sekti bez imalo suosjećanja od bivše neokatekumenke “Bila sam kantor u neosa… ” na paxtibi.net
Bila sam kantor u svojoj zajednici punih pet godina.
‘Odabrali’ su me ( čitaj: prisilili ) jer nitko drugi nije ‘znao’ pjevati iako se nikad nisam htjela isticati; najradije bih bila došla, sjela u zadnje redove i ništa radila baš onako kako su nam katehisti predočavali NP – “braćo, vi ne morate ništa raditi; samo imate doći, sjesti i slušati.
Ne morate se truditi oko ničega jer je Krist već za vas zaslužio raj.”
Hm, zvučalo je predobro da bi bilo istinito.
I tako sam postala jedini kantor u svojoj zajednici. Ne moram ni naglašavati koliko puta sam bolesna dolazila svirati i koliko puta sam doslovce trčala iz škole, ‘bacila’ torbu s knjigama u kuću, pokupila gitaru i pjesmaricu, te došla u zajednicu.
Mislite li da su to cijenili?
NIKAD!!!
Kad sam bila ‘u krizi’, nazovimo to neoskim riječnikom, odnosno, kad sam razočarana svime prestala dolaziti na pola godine u zajednicu, zvali bi samo da pitaju hoću li doći svirati, a nije ih uopće zanimalo kako sam i kako živim, općenito, kako se osjećam.
Nerijetko su na vjenčanju komentirali raspored stolica ako nije bio u obliku slova ‘U’ nego bi pokoja stolica zalutala malo više udesno ili ulijevo. Prestrašno!!
A da ne govorim kako su crkvene pučke pjesme koje se pjevaju na sv. misi u pratnji orgulja, nazivali posprdno ‘Vrapci i komarci’ – Minein hit iz ne znam već koje godine. UŽAS!!!
Toliko sam se šokirala da sam jednoj kantorici rekla:
“Kako te nije sram tako pogrdno nazivati pjesme koje časna svira na orguljama?!”, na što mi je ona sva ozarena, smiješeći se, odgovorila: “Vidim da još nisi prosvijetljena, ali pitaj katehiste, pa ćeš čuti što će oni reći; ta i oni tako nazivaju te pjesmuljke!”
Dakle, kako već rekoh, punih pet godina sam svirala Kikove pjesme i mislila, dakako, kako bi psalme trebala znati napamet. Slušajući na sv. misi nedjeljom svećenika ili nekog laika kad bi čitao psalme, shvatih da to uopće nije to, ali brate, ono,
TO STVARNO NISU ISTI PSALMI!!!
‘Predivno!’ – osim što sam godinama svirala psalme koji to faktički uopće nisu bili, još sam se osramotila pred samom sobom jer je svećenik čitao originalne psalme, a ja u sebi recitirala Kikove psalme. Katastrofa!!!
Samo da se zna, svijet je postojao i prije Kika i NP, ljudi su molili, išli na sv. misu, ispovijedali se i pričešćivali, a Kiko Shizofreniko i njegovi sljedbenici nas sada žele uvjeriti da ti isti ljudi gore u paklu jer njima Bog ‘nije dao milost da budu na NP’, a ‘tebi je evoo brate daje, pa budi ponizan i prihvati u poslušnosti prema katehistima.’
Mislim ono, KOJE SU TO BOLEŠTINE?!
Sad ispada da se bez NP nitko ne može spasiti.
Jednom mi se jedna časna požalila, čuvši neosko tamburanje i bubnjanje da kako mogu biti tu, da se vidi da mi nije mjesto tu jer sam mirna i odgojena te uvijek primjerenog ponašanja. Naravno, tada sam u njoj vidjela sotonu kako me zajednica naučavala, pa sam joj bijesno odgovorila da je bolje i njoj da dođe na NP ako se želi spasiti.
Pobjegla je od mene i tek danas znam: sa punim pravom.
Čovjek na NP ne može i nije u stanju trezveno razmišljati jer ti isperu mozak do te mjere da u svakome tko nije na NP vidiš sotonu i neprijatelja br. 1.,
Nekoliko stvari vam je zajamčeno dolaskom na NP, a to su:
– ostat ćete bez prijatelja i podrške rodbine ( oni sagledaju sve to neutralno i upozorit će vas na potencijalne opasnosti, a vi, podučeni NP ćete ih ignorirati )
– ostat ćete bez novca, nekretnina, ali u pravom smislu riječi bez krova nad glavom ( sve ćete podijeliti gramzivim vođama kulta zvanog NP )
– ostat ćete normalni samo malim dijelom jer prevelik broj djece ne dopušta nimalo odmora dnevno ( svaki čovjek treba san više nego hranu i vodu )
– ostat ćete zaboravljeni od sviju i ono najbitnije za kraj, ukoliko prije ne umrete od umora i psihičkog stresa ili ne završite na psihijatriji …
– ostat ćete BEZ IDENTITETA
Sjetite se mojih riječi jer iz osobnog iskustva znam da NITKO tko je došao na NP i iz bilo kojeg razloga otišao s istog, nije ostao netaknut u psihičkom smislu.
Na svima je ostavilo traga, u manjoj ili većoj mjeri.
Jedini tko tu točno zna što radi je Kiko Shizofreniko, luda baba Carmen i ‘opaljeni’ Pezzi, kao i katehisti na regionalnoj razini, a drugo su sve ‘sitne ribe’ koje su govorni automati i robovi gore navedenih. Poznajem mnogo ljudi koje je NP iskvario, a nekad su bili dobri i osjećajni. Toliko o ‘duhovnom napretku’ i ‘rastu na NP’ u koje nas pošto-poto žele uvjeriti.
Kako bilo, dobro je znati da Kiko namjerno iskrivljava tekstove pjesama, tzv. ‘psalme’ jer to nisu psalmi, to su dorađene izmišljotine. … To me podsjeća kao kad sotonisti idu izrugati našu sv. misu pa čitaju molitve obrnutim slijedom ( naopako ) i iskrivljavaju riječi.
Jedno je raditi nešto zbog običaja/tradicije, a nešto sasvim drugo je raditi nešto jer te netko ucijenio, natjerao, prisilio ili nagovorio da to učiniš. Tužno je vidjeti za koje sve licemjerne ciljeve koriste vlastitu djecu, a kad se razbole, niti ne brinu o njima.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa
Hvaljen Isus i Marija
Evo još o toj bolesnoj zloćudnoj okrutnoj sekti bez imalo suosjećanja od bivše neokatekumenke “Bila sam kantor u neosa… ” na paxtibi.net
Meni su se smijali kad sam rekla da večeram kruh, malo sira i jogurt, a oni su pričali o jastogu i kavijaru, misleći kako sam mentalno zaostala ili u najmanju ruku gluha.
Toliko razbacivanje hrane poslije agapea na jednodnevnoj konvivenciji koja bi se obično održavala nedjeljom ujutro do poslijepodnevnih sati jer nedjeljom je bio cilj odvući nam pažnju kako slučajno ne bismo otišli na sv. Misu.
Nagovarajući ljude da rađaju toliku djecu, izvana se stjecao dojam da žele upravo to – SKROMNOST; ljude naučiti da ne žive samo za sebe nego da sve dijele sa vlastitom djecom koja također moraju sve dijeliti sa braćom i sestrama.
Ali… sve bijaše privid jer djeca su trebala poslužiti samo kao sredstvo do cilja; ponajprije za širenje tog bolesnog pokreta/sekte/kulta, a onda za osiromašenje njihovih roditelja i njih samih, pa ipak, slijepci pored zdravih očiju ne vidješe da je jedino važno bilo pokazati Kiku što su i koliko postigli u njihovim malim, jadnim životima ili makar onom što je ostalo od njihovih života.
Osjećala sam se kao u horor-filmu ili u najgoroj noćnoj mori iz koje se ne mogu probuditi.
Stalno su ponavljali kako ne smijemo živjeti sebi ni umirati sebi i kako moramo vidjeti u njima Krista jer ako to nije tako, onda ionako ništa od svega toga nema smisla.
Nismo razumjele jer još je sve bilo obavijeno velom tajne; još su se tajne NP dobro čuvale.
Jednom je jednoj ‘sestri’ slučajno ‘izletjelo’ pa je izlanula kako je drugi prijelaz doista PRIJELAZ i kako poslije toga više NEMA ŠALE.
Gledala sam je u čudu jer shvatih to kao prijetnju, a moje slutnje su se i obistinile kad sam saznala od ljudi iz drugih zajednica tj. drugih župa da se na tom prijelazu događa ‘nešto’ zbog čega se NE SMIJE OTIĆI IZ ZAJEDNICE.
Ni sama nisam mogla vjerovati koliko puta su ‘spali na niske grane’ kad bi nekoga vrijeđali, pa iako im je poslije taj čovjek dokazao da nisu u pravu jer bi katehisti tako rekli, važno je bilo samo posramiti tog jadnika.
U pravilu, na NP se činilo doista sve kako bi se ljudi osjećali nevoljeno, neželjeno, neprihvaćeno, a još ako bi tko imao kakvu manu, otvoreno su mu se izrugivali i to tumačili kao nešto dobro za ego tog jadnog čovjeka kojemu bi se rugali; kao ono: ‘To je dobro za tvoj ego, da se ne uzoholiš.’
No jedno moram navesti: nisam primijetila da je IKAD na NP došao netko tko je bio nepokretan ili kome je nedostajao neki ud (ruka, noga).
A onda sam dokučila…. njima ne trebaju nepokretni ili hendikepirani iz tako očitog razloga, a taj je – ne mogu iskoristiti takve ljude za njihove prljave ciljeve i poslove.
Iz svega se dalo zaključiti da žele samo zdravo, mlado i jako roblje koje će im služiti, ako treba i život dati za njih, a oni će takvog čovjeka uvjeriti da daje život za Krista.
Eh, vidite braćo moja, tu dolazimo do te uvijek iste klasične zablude – ne umire se za Krista; ne daje se život za onoga koji je DOBROVOLJNO dao svoj život za svakog od nas, nego se tu traži umiranje odnosno davanje života za Kika Shizofrenika i njegov izopačeni pokret.
Osjećala sam se primorano i prisiljeno ponašati tako, a kad ne bi htjela, naravno, po x-ti, y-ti, q-ti i n-ti put bi čula da nisam u poslušnosti i da ne želim biti ponizna, te da će biti pritužbe katehistima.
Nisam razumjela zašto za sve moraju prijetiti i zašto nas jednostavno ne puste da budemo pristojni i kulturni ako smo već imali čast imati fine roditelje koji će nas naučiti pristojnosti.
A da ne govorim o pokorničkom bogoslužju gdje kad pjesma utihne, drugi čuju tvoje grijehe.
Dobila bih opasku od odgovornih kad se ne bih ispovijedila, te su me optuživali da zasigurno masturbiram, pa da se zato ne želim ispovjediti, a istini za volju, nisam pravo ni znala što ta riječ znači jer sam odgojena strogo tradicionalno i u mojoj kući se o seksu nikad nije govorilo.
Ljudima su nadjevali grijehe koje nikad nisu počinili, a sve u svrhu ‘obraćenja’.
Sve riječi neće biti dovoljne da bih opisala zgražanje koje sam doživjela u vezi NP jer trebali smo se voljeti, međusobno poštivati i potpomagati u svemu, a ne vrijeđati, mrziti, omalovažavati i ponižavati kao i prednjačiti u grubostima (ovdje mislim na odgovorne pojedinih zajednica).
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa