Nisu legionari sami!
Posljednje legionarsko uporište. Ekskluzivni intervju s o. Thomasom Bergom
Vatikan istražuje Kristove legionare koji bruje o grijesima svojega utemeljitelja. Po prvi put, jedan od njihovih uglednih članova javno govori o ključnim problemima koji su ekplodirali u kongregaciji.
piše Sandro Magister
RIM, 13. 7. 2009. – Za dva dana započinje najavljena apostolska vizitacija kongregacije Kristovih legionara.
Investitura petorice vizitatora dogodila se u Vatikanu, 27. 6., na sastanku s kardinalima Tarcisiom Bertoneom, državnim tajnikom, Wiliamom J. Levadom, prefektom Kongregacije za nauk vjere i Franc Rodeom, prefektom Kongregacije ustanova posvećenog života.
Na tom sastanku, petorici vizitatora su pročitani zaključci vatikanske istrage koja je 2006. godine dovela do osude svećenika Marciala Maciela Degolladoa, utemeljitelja Kristovih legionara i laičkog pokreta Regnum Christi, za seksualno zlostavljanje mnogih njegovih mladih učenika u razdoblju od nekoliko desetljeća.
Nakon njegove smrti 2008., u dobi od 88 godina, otkriveno je da je Maceil također imao jednu kćer, koja je sada stara oko 20 godina i živi u Španjolskoj, rođenu iz veze sa jednom Meksikankom.
Za redovničku kongregaciju koja je u Macielu imala svoj neupitni uzor, to je dovelo do teške dezorijentacije. Nakon toga je uslijedila odluka Vatikana da se proslijedi s apostolskom vizitacijom. Na kraju vizitacije, vizitatori će predočiti izvješće Svetoj Stolici koja će na temelju toga odlučiti o daljnjim koracima.
Zahtjev za apostolskom vizitacijom ubrzan je od strane nekih najprominentnijih legionara, početkom ove godine.
Jedan od tih je i Amerikanac Thomas Berg, član Kristovih legionara od 1986., svećenik od 2000., profesor i ispovijednik na Legijinom sjemeništu u Thornwoodu, New York i vrlo angažiran u odgojnom radu. U travnju je napustio Kongregaciju i zatražio inkardinaciju u nadbiskupiju New York. Nadbiskup Timothy Dolan imenovao ga je vikarom u župi Sv. Kolumba u Hopewell Junction. Berg je također ravnatelj Westchester Institute for Ethics and Human Person.
U ovom intervjuu, o. Berg objašnjava odmjerenim riječima što su pravi problemi, koje su dobre a koje slabe točke kongregacije pod istragom, što je ono što treba srušiti, a što ponovno izgraditi. On javno osuđuje kult ličnosti koji još uvijek okružuje Macielov lik. Kritizira razloge zbog kojih se poslušnost poglavarima često izrodi u slijepu podložnost. Ističe temeljno pitanje: kako je moguće da je toliko dobrih stvari izišlo iz jedne takve ustanove koja pokazuje da je prepuna nedostataka.
Ovo je prvi put da je jedan ugledni i dugogodišnji član Kristovih legionara javno i otvoreno progovorio o ključnim problemima koji su ekplodirali u ovoj kongregaciji.
„Jedinstveno pitanje u povijesti Crkve“
Intervju sa Thomasom Bergom
P: Kad ste nadavno napustili Legiju, izrazili ste u izjavi svoju simpatiju za Kongregaciju u kojoj ste se odgajali za svećenika. Koje su vaše nade sada kad je apostolska vizitacija Kristovih legionara najavljena?
O: Ja, kao i velika većina ljudi u Crkvi, pokušavamo ostati pozitivni i u nadi za Legiju i Regnum Christi pokret. Mi samo želimo najbolje za našu braću i sestre u Kristu. Razumijemo da bi to moglo uključivati uzimanje gorkog lijeka, ali vjerujem da je moguće da će većina tih prekrasnih muškaraca i žena odgovoriti na tu priliku jer oni stvarno duboko ljube Krista u svojim srcima. Još jednom bih volio naglasiti da ne nosim nikakvu mržnju, ljutnju ili srdžbu prema Legiji. Ja nastavljam živjeti svoj život. Ipak, vaša inicijativa u postavljanju ovih pitanja pružila mi je priliku da kažem nekoliko stvari koje po savjesti vjerujem treba reći u ovom trenutku.
P: Kako predviđate da će se vizitacija odvijati?
O: Bilo bi stvarno nerazborito od mene čak i početi spekulirati o tome.
P: Koji bi bili vaši prijedlozi petorici vizitatora?
O: Ograničit ću se na jednu općenitu sugestiju: pomozite legionarima da se angažiraju u iskrenoj i objektivnoj samokritici. Ono što mi se čini najporemećenijim u zadnje vrijeme jest jedna vrsta kolektivnog mišljenja koje se ukotvilo među legionare: „Mi zaista ne mislimo da postoji išta krivo u internoj kulturi Legije, ali ako nam Sveta Stolica kaže da promijenimo stvari, mi ćemo to učiniti.“ Ova spremnost biti poučen od strane Svete Stolice, iako hvale vrijedna i ispravna, maskira veliki unutarnji nedostatak: korporativna nesposobnost Legije za zdravu samokritiku. Ovo nije vrijeme za rad na uobičajen način, ali to je bio dojam koji netko općenito dobije od legionara u zadnjih nekoliko mjeseci krize.
Nesposobnost uvidjeti i iskreno priznati nedostatke i pogreške koje su mnogi ljudi izvan Legije kadri vidjeti govori puno. Legionare treba podsjetiti da nije posao Svete Stolice reforma Legije. Legija će samo onda biti istinski reformirana kad se sama iznutra obnovi. No, to može početi samo sa samoispitivanjem koje treba doći unutar Legije i priznanjem pogrešaka Legije.
P: A vaša sugestija članovim Regnum Christi?
O: Nisam pozvan govoriti im kolektivno. U veljači, namjeravao sam poslati mnogima privatni email, koji je trebao ostati privatni. No objavljen je na internetu. Ali ako bi me bilo koji član Regnum Christi osobno pitao, moj bi savjet bio: usredotočite se na Krista, radite pažljivo na razlučivanju svoga vlastitog puta naprijed, budite aktivno uključeni u vašu župu, nastojte rasti u unutarnjem životu, nastojte biti aktivni u zdravoj i informiranoj kritici Legije i Regnuma Christi.
P: Što će se po vašem mišljenju dogoditi s Legijom na duži rok?
O: Ponovno, bio bih nerazborit kad bi spekulirao o tome. To je na Svetoj Stolici koja na sreću ima mnoge otvorene mogućnosti!
P: Što bi ste sugerirali u svezi središnje pozicije koja je dana dokumentima, osobi i liku utemeljitelja, Marciala Maciela?
O: Nadam se da će Legija vrlo brzo ubrzati svoje odricanje od i razdruživanje s o. Macielom. U toj stvari, ne vidim drugom puta naprijed. Sve – i stvarno mislim sve – slike o. Maciela koje još uvijek vise u legionarskim kućama treba maknuti. Oni moraju prestati oslanjati se na njegova djela javno (znam da je na jednoj nedavnoj misi legionarske zajednice propovijednik još uvijek smatrao prikladnim citirati iz jednom od Macielovih pisama). Jednostavan korak u tom pravcu, usput, zahtijeva žurno dokidanje njihovog običaja oslovljavanja o. Maciela kao „nuestro padre“ ili „mon père“ – nježne riječi čiju je upotrebu dopustio i podupirao. Začuđujuće je da mnogi, ako ne većina legionara još uvijek inzistirana na korišenju tih riječi.
P: Koja je snaga po vašem mišljenju na koju Legija i Regnum Christi može računati u ovom nesigurnom procesu?
O: Ako Legija drži svoja obećanja, onda bi Crkva mogla računati na poučljivost legionara i članova Regnum Christi da prihvate štogod se u konačnici odluči o njima i njihovoj budućnosti. Kristovu legiju i Regnum Christi čine mnogi dobri, sveti Božji muškarci i žene. Duboko poštujem mnoge od njih. Oni, kolektivno, daju razloga za optimizam. Ali u konačnici, naše povjerenje treba polagati u snagu i djelovanje Duha Svetoga, koji će, po Svetoj Stolici, pomoći svim uključenima da dođu do pravog razlikovanja najadekvatnijeg rješenja za Kristovu legiju i Regnum Christi pokret.
P: Koje stvari, po vašem mišljenju, treba promijeniti u unutarnjoj kulturi Legije, osobito u svezi nedavno dokinutog „zavjeta ljubavi“, zavjeta po kojem se ne smije kritizirati svoje poglavare?
O: U srcu ozbiljnih problema u unutarnjoj kulturi kongregacije jest pogrešno razumijevanje i življenje teološkog principa – u sebi valjanog – da se Božja volja manifestira redovniku po njegovom poglavaru. Sjemeništarac u Legiji je pogrešno vođen kako bi razvijao preveliku usredotočenost na unuturanju „ovisnost“ o poglavaru za gotovo svaku od svojih intencionalnih čina (bilo izričito ili u formi neke norme ili primljenog odobrenja, ili pretpostavljenog ili habitualnog odobrenja). To nije u skladu s tradicijom redovničkog života u Crkvi, niti je teološki ili psihološki zdravo. To sadrži prije nezdravo potiskivanje osobne slobode (što je daleko od razumskog, razlučnog i slobodno prakticiranog podlaganja uma i volje koje Duh Sveti istinski nadahnjuje u ustanovi redovničke poslušnosti) i prilike za nesvete i nezdrave restrikcije na osobnoj savjesti.
Štoviše, legionarske norme vezane uz „izvijesti“, „informirati“, „komunicirati sa“, i „ovisiti o“ poglavarima sačinjavaju sustav kontrole i konformizma koji sada mora biti uzet s veliko sumnjom u razmatranje s obzirom na ono što znamo o o. Marcelu. Oni su štoviše usađivali pojednostavljen i ljudski i teološki osiromašen pojam Božje volje (njezina razlikovanja i manifestacije) koja rađa osobnu nezrelost.
Još ozbiljnije, način na koji su legionari prakticirali poslušnost povezan je s nekom vrstom neupitne podložnosti koja je omogućila da nastane kult ličnosti oko Macielova lika u prvom redu i pokriće za njegova nedjela. Legijini sjemeništarci su zapravo vježbani da isključe razum u svojoj poslušnosti i da traže putpunu unutarnju suobličenost sa svim normama i da se odupru bilo kakvom unutarnjem impulsu da ispituju ili kritiziraju norme ili upute poglavara.
Primarna motivacija iza tako življene poslušnosti jest ideal totalnog „žrtvovanja“ sebe za ljubav Kristovu koja se otjelovljuje u neumornom življenju svih normi i uputa poglavara. Ova „immolatio“ intelekta i volje je u srcu „holokausta“ koji je legionar pozvan živjeti za ljubav Krista i Crkve. Dok je motivacija ispravna i generacije legionara su je živjele u dobroj vjeri, na duži rok ne samo da se to pokazalo duboko problematičnim, nego također i objašnjava negativne promjene osobnosti koje su mnogi, ako ne većina, legonara prošli tijekom vremena: plitkoća njihovih emocionalnih izraza, nedostatak empatije i nesposobnost normalne komunikacije s drugima u razlčitim okolnostima, opći osjećaj njihovog bivanja „izvan doticaja“, itd. Samo iznimno su svećenici legionari prevladali ovo, ali samo zahvaljujući mnogostrukim talentima i ljudskim darovima koje su sa sobom donijeli u Legiju.
P: Koje elemente smatrate još uznemirujućima i vrijednima osobite pozornosti od strane vizitatora?
O: Samo da spomenem dva. Zašto je, na primjer, otprilike 25 svećenika legionara pozvano – kao što grupe čine svake godine – na dvomjesečnu „duhovnu obnovu“ u Legijin duhovni centra u Cotijai, Michoacan Mexico, u istu kuću (sada centar za duhovne vježbe i muzej) u kojoj je odrastao o. Maciel? Zašto tamo? Zašto u Cotijai? Zašto sada?
Nadalje, zašto je Legija nastavila svoje djelovanje u pastoralu za zvanja? Sada? U ovim okolnostima? Jednostavan poziv za obustavu svih vokacijskih aktivnosti barem za trajanja kanonske vizitacije ili još bolje sve dok se konačno kuća ne dovede u red bila bi vrlo iskrena gesta za Kristovu legiju.
Jedna od mojih najdubljih briga jest da sjemeništarci legionari nisu trenutno u poziciji adekvatno razlučiti što ih Krist poziva da učine. A to je zato jer su sustavno lišeni onih informacija na koje ne samo da imaju pravo nego i temeljnu potrebu: potpuno predstavljanje temeljnih činjenica dvostrukog života o. Maciela; shvaćanje da redovnički život, sa svojim normama i unutarnjom disciplinom, koji oni trebaju živjeti jest duboko problematičan i potrebit cjelovitog ispitivanja i revizije; cjelovito predstavljanje razumnog kriticizma naspram Legije i Regnum Christi; i iskreno priznanje Legijinih pogrešaka od strane glavnih poglavara. Svi bismo trebali smatrati duboko uznemirujućim da većina sjemeništaraca legionara – a isto se može reći za posvećene članove Regnum Christi – do današnjega dana žive svoje svakodnevne živote uglavnom nesvjesni većine ovih stvari, zaštićeni od gotovo svih negativnih informacija o Legiji i Regnum Christi. Stoga oni u ovom trenutku nemaju potrebnu unutarnju slobodu za ispravno razlučivanje Božjeg poziva u njihovim životima. To je nešto čemu bi vizitatori trebali posvetiti dužnu pozornost.
Još dublji problem je, naravno, pitanje karizme. Ja osobno osjećam potrebu da Crkva na kraju – na nekakav formalni način – ponovno potvrdi valjanost institucionalne karizme u Kristovoj Legiji i Regnum Christi. Posebno članovi Regnuma Christi trebaju doznati od najvišeg crkvenog autoriteta je li tu ikad stvarno postojala istinska karizima inspirirana Duhom Svetim na djelu u Legiji i Regnum Christi, ili je ono čemu je Crkva svjedočila u šezdesetosmogodišnjem fenomenu Legije bilo prije to da je Bog jednostavno izveo toliko dobra iz prije svega ljudskog i duboko manjkavog pothvata.
Ovo pitanje – postoji li tu ili ne istinska institucionalna karizma – je veoma ozbiljno i, način na koji se ono postavlja u slučaju Legije, besprimjeran je u povijesti Crkve. Nadam se da će vizitatori pronaći korisne informacije koje će pomoći Svetoj Stolici u traženju pravog odgovora na to pitanje.
Na kraju, bojim se da se može pojaviti još žrtava oca Maciela. Njihova dobrobit mora postati još jasniji, opipljiviji i očitiji prioritet za poglavare Legije. Nadam se da će vrhovni poglavari Legije koji su možda dao sada prikupili mnogo više informacija s tim u svezi potpuno surađivati s vizitatorima.
P: Mislite li da je sadašnje vodstvo Legije previše povezano s utemeljiteljem a da bi moglo nastaviti ravnati Kongregacijom?
O: To je pravo pitanje. Sveta Stolica mora to prosuditi, ali u konačnici čini mi se prikladnim da bi odgovor na to pitanje trebao doći od generalnog kapitula Kongregacije koji bi se, po mom mišljenju, trebao voditi pod strogim nadzorom Svete Stolice a koja bi trebala suspendirati sadašnje odredbe za generalni kapitul koje se nalaze u sadašnjim konstitucijama Legije, na način da bi se dopustilo šire sudjelovanje različitih članova, osobito onih koji nisu ili koji nisu do sada bili na vodećim pozicijama.
P: Može li neka kongregacija kao što je Legija preživjeti bez „uzora“ svoga utemeljitelja?
O: Bogu je sve moguće. Duh Sveti bi sigurno mogao podići grupu legionara – suutemeljitelja koji su se u sebi disocirali od o. Maciela – koji bi, nadahnuti Duhom Svetim, mogli dati primjer života za buduće članove i ravnati novom generacijom legionara da crpe iz preobilnog blaga redovničke duhovnosti koja je crkveno nasljeđe. To bi se također moglo prenijeti i na prokret Regnum Christi.
