Bujna mašta nekih klerika
Kardinal Arinze upozorio azijske biskupe protiv krive inkulturacije, liturgijskog plesa
Kardinal Francis Arinze, koji je bio na mjestu prefekta Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata od 2002. do 2008., upozorio je u svojoj propovijedi od 16. 8. azijske biskupe protiv liturgijskog „idiosinkretizma“ i krivih poimanja inkulturacije. Također je upozorio protiv liturgijskog plesa.
U propovijedi na misi održanoj u Manili na završetku plenarnog skupa Federacije azijskih biskupskih konferencija, kardinal Arinze – posebni izaslanik pape Benedikta XVI. – ohrabrio je azijske biskupe da podupiru euharistijsko klanjanje i štovanje:
Adoracija se očituje u takvim gestama kao što je prigibanje koljena, duboki naklon, klečanje, prostracija i šutnja u Gospodnjoj prisutnosti. Azijske kulture imaju dubok osjećaj za sveto i transcendentno. U Aziji se poštovanje civilnih vlasti ponekad iskazuje sklopljenim rukama, klečanjem, naklonima, prostracijom i hodom unatrag licem prema nekom dostojanstveniku. Stoga ne bi trebalo biti preteško privesti i uzdići ovu kulturnu vrijednost kako bi častila našeg Euharistijskog Isusa. Modu da se u nekim djelovima svijeta u crkvama ne grade klecala ne bi trebalo kopirati u Crkvi u Aziji.
Nakon što je pohvalio osjećaj za sveto u azijskoj kulturi, kardinal Arinze je upozorio protiv krivih poimanja inkulturacije i potaknuo poštovanje liturgijskih normi.
Način na koji se podjeljuje Sveta Pričest treba biti jasno naznačen i nadgledan te se ne smije dozvoliti pojedinačne idiosinkretizme. U latinskom obredu samo svećenici slavitelji uzimaju Svetu Pričest. Svi drugi ju primaju, bilo da su klerici ili laici. Nije ispravno da svećenik ne prihvaća misno ruho samo zato jer je vruće ili vlažna klima. Ako je nužno, biskup može urediti da se koriste lakši materijali za misno ruho. Još više je neprihvatljivo da slavitelj izabire lokalnu odjeću umjesto univerzalno odobrenog misnog ruha, ili koristi košarice ili staklene čaše kako bi podjeljivao Svetu Pričest. To je krivo shvaćena inkulturacija.
„Crkvena je tradicija da se tijekom mise uzimaju čitanja samo iz Svetoga pisma“, nastavlja kardinal Arinze. „Nisu čak dopušteni ni tekstovi svetaca niti osnivača redovničkih zajednica. Jasno je da su isključene knjige drugih religija, bez obzira koliko pojedini tekstovi mogu biti inspirativni.“
Kardinal Arinze je potaknuo azijske biskupe da slijede crkvene norme za liturgijsku inkulturaciju, tako da „mjesna Crkva bude pošteđena upitnih ili sasvim pogrešnih inovacija i idiosinkretizama nekih oduševljenih klerika čija bujna mašta izmisli nešto u subotu navečer, a njihova neupućena revnost tu inovaciju nameće nedužnoj zajednici vjernika u nedjelju ujutro.“
„Ples na poseban način treba kritički preispitati zato što većina plesova privlači pozornost na same izvođače i nudi zabavu“ nastavlja on. „Narod dolazi na misu, ne zbog rekracije, nego da bi iskazao štovanje Bogu, da bi ga slavio i zahvaljivao mu, kako bi molio za oproštenje svojih grijeha, moleći i za druge duhovne i vremenite potrebe. Samostani mogu biti od pomoći u poučavanju kako graciozni pokreti tijela mogu postati molitva.“
