Biskup iz Tulse objašnjava zašto se ‘okreće prema istoku’
Izrazio želju za obnovom ‘autentičnog’ bogoštovlja
TULSA, Oklahoma, 19. 8. 2009. (Zenit.org) – Biskup iz Tulse objasnio je svoju odluku da slavi “ad orientem” misu u katedrali – prema istoku – kao doprinos obnovi “autentičnijeg” katoličkog bogoštovlja.
Biskup Edward Slattery potvrdio je to u svom uvodnom članku rujanskog broja Eastern Oklahoma Catholic, pod naslovom “Ad Orientem: Obnova drevnog obreda donosi mnogostruke prednosti, neka kriva shvaćanja”.
U diskusiji o liturgiji, kaže prelat, nužno je razumijeti ovu “esencijalnu” istinu: “U misi, Krist nas pridružuje sebi dok On prinosi sebe za žrtvu Ocu poradi spasenja svijeta.”
On podsjeća svoje čitatelje da “svi vjernici prinose euharistijsku žrtvu kao udovi Kristova tijela” po krštenju.
Svećenik ima jedinstvenu ulogu u tom prinošenju, tvrdi biskup, jer nastupa “u osobi Krista, povijesne Glave Mističnog tijela, tako da na misi cijelo Kristovo tijelo – Glava i udovi zajedno čine taj prinos.”
Biskup Slattery objašnjava da “od drevnih vremena, položaj svećenika i naroda odražava ovo razumijevanje svete mise.”
Također, dodaje, “svatko – slavitelj i zajednica – okrenuti su u istom pravcu, budući da su ujedinjeni s Kristom u prinosu Ocu Kristove jedinstvene, neponovljive i prihvaćene žrtve.”
Prelat nastavlja: “Kad proučavamo najstarije liturgijske prakse Crkve, nalazimo da su svećenik i narod okrenuti u istom pravcu, obično prema istoku, u očekivanju da kad Krist ponovno dođe, on će doći “od istoka”.
“U misi, Crkva bdije, čekajući taj dolazak. Ova jedinstvena pozicija naziva se ‘ad orientem’, što jednostavno znači ‘prema istoku’.
Ova tradicionalna pozicija trajala je gotovo 18 stoljeća u Crkvi, primjećuje on, kao nešto što se prenosilo od vremena Apostola.
Biskup je primjetio da ova jedinstvena okrenutost prema istoku ‘otkriva narav same mise’ kao bogoštovnog čina u kojem sudjeluje svećenik i zajednica.
Međutim, kaže on, ova ‘zajednička orijentacija je izgubljena’ kad su svećenik i narod naučili gledati u suprotnim pravcima.
Biskup Slattery objašnjava, “Ova inovacija je uvedena nakon II. vatikanskog koncila, djelom kako bi se pomoglo narodu da razumije liturgijski misni čin dopuštajući im da vide što se događa na misi, a djelom kako bi se prilagodilo suvremenoj kulturi gdje ljudi koji imaju vlast trebaju biti okrenuti narodu kojem služe, kao učitelj koji sjedi iza stola.”
Nažalost, dodaje on, ova promjena je imala neke “nepredviđene i velikim djelom negativne efekte”.
Ne samo da je to bio “ozbiljan prekid s drvenom crkvenom tradicijom”, tvrdi prelat, nego također “može izgledati da svećenik i narod prije vode razgovor o Bogu, nego što štuju Boga”.
On također tvrdi da je to “stavilo nepotrebnu važnost na osobnost slavitelja smještajući ga na neku vrstu liturgijske pozornice”.
Biskup se poziva na apel Benedikta XVI. da “crpimo iz izvora drevne liturgijske prakse Crkve kako bismo obnovili autentičnije katoličko bogoštovlje”.
On nastavlja, “S tog razloga, obnovio sam dostojnu ‘ad orientem’ poziciju kad slavim svetu misu u katedrali”.
Ova gesta, kaže on, nije iskaz nepoštovanja ili zlovolje prema vjernicima, niti pokušaj “vraćanja sata unazad”.
Radije, tvrdi biskup Slattery, ona predstavlja činjenicu da “mi putujemo prema Bogu”.
Također, nastavlja on, to je pokušaj odgovora na Papin poziv da “otkrijemo što leži u temelju drevne tradicije, a što je učinilo živom kroz tolika stoljeća, naime, crkvenom shvaćanju da je bogoslužje mise prvotno i bitno štovanje koje Krist iskazuje svome Ocu”.
Pingback: nodiry