Vrlo zanimljivo svjedočanstvo Don X-a
Najprije da se predstavim. Svećenik sam Katoličke Crkve koju ljubim i u kojoj služim svom hrvatskom narodu kako najbolje znam i umijem, iako ću za to pred Bogom odgovarati, reći ću, da ne bude oholo, u poštenju i ljubavi. Godinama već strpljivo nosim križ koji mi je nametnut. Naime, u župi sam u kojoj ima neokatekumenskih zajednica. Osobno, ovaj vid duhovnosti mi, po mojoj naravi, ne odgovara. No, u dekret mi je biskup stavio da prihvatim i tu stvarnost u župi. To sam i učinio. Ipak, koristim svaku službu riječi, svako pokorničko bogoslužje i svaku euharistiju da upozorim na nepravilnosti bez dlake na jeziku. Ovdje ću iznijeti samo neke od problema koje ja osobno susrećem svaki tjedan.
1. Istina je da su katehisti i odgovorni u zajednici iznad svećenika u poimanju mnogih članova zajednice. Potvrđujem primjerom: osoba koja je ovdje pod imenom bepo je rekla da se već dugo pričešćuje stojeći za vrijeme euharistije. Istina, ali ne potpuna. Pričešćuje se tako da se ustanu trojica, pričeste, sjednu, pa opet trojica i tako dalje. Pitam članove Puta: tko je donio tu odredbu da se po trojica pričešćuju? Zašto ovo spominjem? Naime, prije nego će se uvesti pričest na stojeći u zajednici dogodila mi se zanimljiva stvar. Jedne subote, za vrijeme euharistije, spontano se ustao jedan čovjek, a ja, misleći da se stvar već promijenila, rekoh čovjeku do njega neka i on ustane. U tom trenu su ustali svi. Podijelio sam svetu pričest, a onda je na kraju mise jedan od odgovornih u obavijestima rekao: “Bilo je govora da će se pričešćivati na stojeći, ali ima tko će nama to reći!”, aludirajući vjerojatno da taj nisam ja, iako sam svećenik.
2. Gorka je istina da laici purificiraju Presveto, što nikako ne mogu shvatiti… Ne znam kako biskup na ovo ne reagira.
3. Prije same euharistije doista se narušava svetost prostora u kojem se nalazimo (u pitanju je crkva). Priča se, smije, kantori vježbaju pjesme… Jednom sam promatrao koliko se članova Puta pokloni Gospodinu Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. Nažalost, vrlo malo. Dok, s druge strane, za vrijeme službe riječi ili pokorničkog, mnogi članovi Puta ulaze u prostoriju koja nije u sklopu liturgijskog prostora i koljenom se poklone mesinganom križu. Upozoravao sam i na to više puta, ali ne znam je li doprlo do srca.
4. Iako je izrijekom donešena odredba da odjek ne smije biti dug i da puno osoba ne iznosi svoje, ništa se nije promijenilo. Ono što me najviše smeta je stalno ponavljanje istog: u ambijetalnom uvodu, kako ga zovu: “Braćo, mi smo večeras ovdje jer smo izabrani… Možda nisi došao na ovu euharistiju drage volje… Možda si u buntu… Ali Krist ti večeras daje život… Oni koji su vani gube život…”, itd., da ne nabrajam sve te u odjecima – nevjerojatno koliko krivih i proizvoljnih tumačenja Božje Riječi, a ponekad i iznošenja osobnih životnih problema i grijeha koji doista spadaju samo u ispovijed i u najdublju čovjekovu intimu!
5. Žvakanje žvakaćih guma za vrijeme pokorničkog slavlja i euharistije je, izgleda, normalna stvar. I na to sam puno puta upozoravao, ali bez uspjeha.
6. Ono što NIKAKO ne mogu shvatiti ni prihvatiti jest da u mojoj župi, u isti tren, subotom ima više euharistija! Pitam se je li Kristova želja da se dijelimo i oko euharistijskog stola?
7. Zanimljivo kako odgovorni, za vrijeme euharistije, bez pardona upozoravaju članove da ne smiju u odjeku govoriti nešto s nekakvih prijelaza (nisam na tome nikad bio pa ne znam o čemu se radi); u isto vrijeme didaskali (osobe koje motiviraju djecu na odjek) znaju ponekad do te mjere nagovarati djecu na odjek da se sam uznemirim, a kamoli ne bi ta djeca koja niti razumiju niti su čula Božju Riječ.
8. Nedjeljom mi je posebno teško. Dok ja slavim svetu misu s pukom, u susjednoj dvorani odjekuju zvuci pjesama NP-a za vrijeme konvivencije. Ti ljudi ne budu na nedjeljnoj svetoj misi… Mislim da je to pogrešno. Isto tako, subotom navečer na euharistiji mnogi su članovi svečano odjeveni, dok nedjeljom ti isti koji dođu na misu u župu, ne smatraju potrebnim odjenuti se tako. Iz toga zaključujem da je subotnja euharistija važnija od nedjeljne, a to ne može biti.
9. Nikad, ali baš nikad euharistija, pokorničko ili služba riječi nije započela na vrijeme. To također ne razumijem. Ako je stavljeno da je početak u 20.30, nikad neće započeti u to vrijeme.
10. Zanimljivo, UVIJEK se moli druga euharistijska molitva, ona se i pjeva, zanemaruje se liturgijsko bogatstvo Crkve.
Ima još mnogo toga što se očito krivo radi. Nije mi problem shvatiti da čovjek može pogriješiti, ali me žalosti da nakon mnogih mojih upozorenja – ništa nije promijenjeno. Mislim da je to zato što nisam svećenik Puta.
Polako zapisujem sva ova iskustva i vjerujem da ću jednom izdati knjižicu ne da bih povrijedio ikoga, nego da istina iziđe na vidjelo. Istina će vas osloboditi, kaže Isus.
Bog mi je svjedok da ništa od gore navedenog nije izmišljotina, a isto tako za moju duhovnu patnju, koju prikazujem za svoje obraćenje i onih koji su me doveli u tu situaciju, ne tražim zadovoljštine.
I ja sam svecenik. Zaredio sam se jer sam znao da mogu pomoci ljudima da dodju blize Kristu. Otisao sam na prvu zupu uvjeren da mogu promijeniti svijet. Trudio sam se godinama u pastoralu sa svim srcem i snagom koju sam imao. Medjutin ono sto sam vidio nakon svih trudova i muka je da mladi nakon Potvrde odlaze i ne vidis ih vise do vjencanja, na dnevnoj misi imam samo nekoliko bakica i pokoju poboznu zenu, obitelji rijetko dolaze na nedjeljnu misu, nema vise djece u obiteljima, sve se vide brakova, i crkveno sklopljenih rastavlja……..Pozvao sam kateheze NKP i otvorio svoju zupu ovoj stvarnosti. Istina je da ima puno ljudi koji dolaze i nemaju nikakvu pouku sto se tice sakralnog prostora, ponasanja na liturgiji, i u svojoj prvoj zanesenosti Put im je sve i ne vide stvari sire. Ali to nije u zloj nakani, nego jer su se ovdje susreli sa Kristom i treba im dati vremena. Ja se isto ponekad ljutim radi kasnjenja i mnogih drugih tehnickih stvari koje ponekada mogu iritirati, ali ja im kazem i ispravljam ih i prihvacaju u vecini ispravljanje.
Ono sto ja vidim kod ljudi koji dolaze i ustraju je da pomalo mijenjaju u svojoj slabosti zivot. Iz moje je zupe dvoje zaredjenih svecenika i trojica bogoslova koji dolaze iz tih zajednica, rodila su se mnoga djeca, bracni parovi imaju molitvu u obitelji sa djecom, mladi se zene i udavaju.
Ma gdje je problem ako i stvaraju malo guzve i nereda ponekad, bitno je da su u Crkvi, bitno je da idu na sakramente, bitno je da ih nismo izgubili, bitno je da nadju Krista Ja to govorim ne samo o NKP nego i o drugim stvarnostima koje imam. Ljudima treba pomoci da nadju Krista. Nemojmo stvarati problem oko onih koji dolaze u zupe, brinimo se o onima kojih nema,koje nam otimaju sekte.
Eto, ovo je moje skromno iskustvo.
Bog Vas blagoslovio
Poštovani don siromašni!
Hvala Vam na Vašoj reakciji. Smatram da je potrebno razgovarati i sagledati stvar sa svih strana. Odgovorni smo za duše koje nam je Bog dao. Iz Vaših riječi zaključujem da ste aktivni u životu NP-a i, samim tim, sigurno znate više od mene. Rekli ste da “u svojoj prvoj zanesenosti Put im je sve i ne vide stvari šire”. Osobno poznajem članove NP-a na svojoj župi koji su već 20 godina u formaciji ove duhovne stvarnosti u Crkvi. Nažalost, bez ikakvog prejudiciranja, moram reći da im je Put i dalje sve… Potkrijepit ću Vam to osobnim iskustvom. Organizirao sam duhovnu obnovu u župi i pozvao vjernike da na istoj sudjeluju. Na župnoj katehezi sam pozvao na obnovu i srednjoškolce, pripravnike za sakrament sv. Potvrde. Dvoje mladih srednjoškolaca, koji su također članovi NP-a, mi je reklo, citiram: “Nama su rekli odgovorni u našoj zajednici da mi ne moramo biti na duhovnoj obnovi”. Poštujem karizmu i ne želim ograničavati djelovanje Duha Svetoga, ali pitam se što se može izgubiti u zajedničkom slavljenju Gospodina, bez obzira pripadali ovoj ili onoj duhovnoj stvarnosti u Crkvi? Smatram da je svaki naš dar potreban za izgradnju župne zajednice.
Kažete “gdje je problem ako i stvaraju malo gužve i nereda ponekad”. Slažem se s Vašom konstatacijom ukoliko ona podrazumijeva početne susrete i ljude koji nisu imali nikakvog doticaja s Crkvom ni s crkvenim, liturgijskim prostorom. No, ja sam svjedok da taj “nered” (da ne bi zvučalo preapokaliptično) ostaje i nakon godina provedenih na Putu.
Raduje me da barem Vi uspijevate ispraviti te nedostatke i da u većini Vaši vjernici prihvaćaju to. Vjerujem da je razlog tome što ste, kao svećenik, i sami u formaciji Puta. Na koncu, apsolutno podržavam Vašu riječ da se brinemo o onima kojih nema, to nam je i poslanje, ali također smatram da će upravo staloženost i autentično svjedočanstvo onih koji dolaze u župu privući i one izgubljene.
Nadam se da iz mojih riječi ne iščitavate, ne dao Bog, animozitet prema ikome već samo brigu za stado koje nam je povjereno i za svetost Crkve kojoj pripadamo.
U Kristu Vam bratski pozdrav i obilje Božjeg blagoslova!
Poštovani brate,
sve vise ce nam u zupe dolaziti ranjeni i unisteni ljudi koji nisu nikada imali nikakvu vjersku pouku. Ja mislim da moramo imati strpljenja i milosrdja. Jedino im na taj nacin mozemo pokazati strpljenje i milosrdje Ocevo. S njima jedini pastoral koji mozemo upotrijebiti je pastoral “izgubljene ovce”. Sto se s njom cini? Staviti je treba na ramena, a to je ponekada tesko, ali jedini nacin je taj da je dovedemo lijecniku. Ne smijemo se obeshrabriti zbog malih poteskoca jer one su nista u poredbi sa cinjenicom da ti ljudi u vecini slucajeva iskreno traže Krista i da ipak ima vise pozitivnih nego negativnih svjedocanstva. Ako imamo strpljenja i ja i ti cemo vodjeti plodove. Ipak ljudi dolaze svake godine, u vecem ili manjem broju, i neki i ostanu.
Nemam formaciju Puta jer sam puno stariji, nego sam vidio da ili cu imati strpljenja i gledati plodove na kraju, ili cu imati praznu zupu.Radi toga sam otvorio zupu svemu onome, ne samo NKP, sto mi moze pomoci da na kraju životamogu mirne savijeti pred Boga. Imam puno posla i malo vremena za sebe, ali isplati se.
Eto moje maleno i skromno pojasnjenje.
Bog te blagoslovio i cuvao u pastoralu i poslanjue
@don siromasni
Sad bi se po ovom dalo zaključiti, poštovani don siromašni, d, nakon što ste prihvatili NKP mladi nakon krizme idu na misu, na dnevnoj misi vam je puna crkva, i obitelji vam cijele dolaze nedjeljom. Vi, ako sam dobro shvatio, želite reći da ste se u početku posvetili župi i da tu niste imali uspjeha. Onda ste prihvatili NKP i posvetili se njima, a sad vas više nije briga što mladi nakon krizme ne dolaze do vjenčanja, što su samo bakice na dnevnoj misi itd. Čudna logika. Nego, čemu su to oni doprinjeli rastu župe. Odlasku na nedjeljnu misu sigurno nisu, budući da oni idu subotom, zar ne?
@Don X
Poštovani brate x,
moje je skromno i ograničeno misljenje da ce nam sve u zupe dolaziti ranjeni i daleki. Moramo imati strpljenja i milosrdja jer jedino na takav nacin oni mogu vidjeti mislosrdno lice Ocevo. Pastoral koji moramo primijeniti sa takvima je pastoral “izgubljene ovce”. Kakav je to pastoral? Staviti ranjenu na ledja i vratiti je u ovcinjak i njegovati je. To je ponekad naporno ali je i radost vidjeti kada se ta ovca opravi.
Ipak je vise pozitivnih nego negativnih svjedocanstava iz tih stvarnosti.Da nije tako zar bi i ja i ti gubili vrijeme? Nisa formiran na NKP jer sam puno stariji, ali mi je drago vidjeti da je Crkva tako velika da se u njoj nalazi mjesta za sve i za svakoga ima jednu rijec.
Iskreni bratski pozdrav i molimo jedni za druge da ustrajemo u datom nam poslanju.
Poštovani don siromašni!
Javljam se kasno jer sam se upravo vratio s, za mene uvijek radosnog i korisnog, druženja sa svećenicima svoje biskupije. Prije svega, najiskrenije i najdobronamjernije, želim Vam zahvaliti što se sa mnom dopisujete i razmjenjujete iskustva te o svemu možemo otvoreno razgovarati. Uistinu mi je žao da to mora biti na ovaj, internetski skriven, način. Volio bih da možemo sjesti u četiri oka i bratski, svećenički podijeliti misli. Moram naglasiti da ste jedan od rijetkih svećenika, simpatizera ili aktivnih pratitelja NP-a, koji ima volje razgovarati! S dubokom žalošću Vam ovo govorim: u svojoj biskupiji ne vidim ni dio dobre volje svećenika koji prate Put za razgovorom… Stoga, iskreno Vam hvala!
Htio bih, koristeći zdrav razum koji mi je Bog dao, postaviti nekoliko teza i upita na ono što ste gore napisali.
1. Kažete da će nam sve više dolaziti u župe “ranjeni i uništeni ljudi koji nisu nikada imali nikakvu vjersku pouku”. S takvima se svaki dan susrećem. Nastojim im objaviti Kristov poziv “Dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti!”. Molio bih Vas za iskren odgovor: Smatrate li da takvi, izranjeni i uništeni ljudi, Krista mogu upoznati isključivo kroz kateheze Puta i nasljedovanje istog ili ostavljate mogućnost da jedan skromni i bezvrijedni čovjek, a ipak obilježen darom svetog Reda, može otvoriti put prema Kristu i na drugi način?
2. Kažete da “moramo imati strpljenja i milosrđa”. Ne bih volio da me zbog slijedeće izjave smatrate oholim ili umišljenim, ali ne biste li svećenika poput mene, a znam da takvih zasigurno ima još, nazvali strpljivim i milosrdnim, kada se svakodnevno bori sa svojom savješću i strpljivo podnosi ono što, napominjem, ne smatra osobnom duhovnom potrebom, služeći ipak, pa i protiv svoje volje, ljudima koji su članovi Zajednice, pazeći pritom, odgovorno to pred Bogom i Vama tvrdim, da ne sablazni ničim upravo te najmanje u vjeri, a vođen Kristovim riječima: “Ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio. Po tom će svijet znati da pripadate meni.” Nikada, ali baš nikada, s mojih usana nije izišla jedna riječ osude, pogrde ili dvosmislenosti u odnosu na ljude koji su članovi ovog Puta! Međutim, smatram da je milosrđe, barem iz događaja s Kristom i Njegova susreta s ljudima, puno puta bolno. Ne možete iz milosrđa bolesnu čovjeku ne dirati ranu pa da se ista ugnoji i on zbog nje umre! Liječnik nekada mora zarezati i zdravo tkivo da se ono zlo bolesnog ne proširi i ne učini veću štetu. Stoga smatram, što prije učinimo da bolesno zacijeli, čovjek će biti veseliji i ispunjeniji. Moja iskustva s članovim Puta su takva da ih netko, a tko je taj ne mogu reći jer doista ne znam i lagao bih, nastoji držati stalno na “laganoj temperaturi”. Osjećam da se, namjerno ili su takve upute, ljudima skriva pravi put do potpunog ozdravljenja. Veže me ispovjedna tajna, ali Vam mogu potvrditi da sam nakon mnogih ispovijedi probdio noći u molitvi jer mi se duša uznemirila onim što sam čuo. Boga zazivam za svjedoka ovog što sam izrekao, a ozbiljne su stvari u pitanju…
3. Kažete da “ipak ima više pozitivnih nego negativnih svjedočanstva”. Dopustite mi, a stvarno se nadam da ćete me u Duhu Božjem razumijeti, da Vas sudim iz Vaših usta. Govorili ste gore o izgubljenim ovcama. Pustimo onda ove pozitivne, a liječimo ove negativne… Vjerujem da ćete se složiti sa mnom da kod Krista nema kompromisa, nema uvjetovanja, nema pogodbe. Evanđelje slijedeće nedjelje nam to izričito govori: “Vade retro, Satana!” “Stani iza mene, Sotono!”, kaže Isus svom Petru. Nema nitko ispred Isusa. Ni Kiko, ni Karmen, ni otac Mario, ni katehisti, ni odgovorni, ni don X, ni don siromašni…
4. Govorite o plodovima. “Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati”, kaže naš Gospodin. Opet Vas molim za iskren odgovor, a duboko Vas uvjeravajući da mi ni na kraju pameti nije provokacija niti, Bog nas sačuvao, gorčina ili mržnja bilo kojeg oblika: Kakvi su to plodovi jedne duhovne stvarnosti koja je razdijelila svećenike jedne nadbiskupije, kako se to, a ovdje iščitavam, mada ne znam sve detalje, događa u Zadarskoj nadbiskupiji? Kakvi su to plodovi gdje se ne susreću na nedjeljnoj euharistiji braća i sestre oko Krista raspetog, umrlog i uskrsnulog? Kakvi su to plodovi kada se, a evo nam i ovdje eklatantnog primjera, vode borbe među katolicima…? Kakvi su plodovi kada je očito da ne možemo više ni razgovarati međusobno, a da se pritom ne dijelimo na one koji jesu ili nisu na Putu? Ja duboko, osobno, trpim u sebi zbog tih činjenica.
5. Vjerujte mi i ja mogu mirne savjesti pred Boga jer nikada nisam zatvorio nijednom čovjeku put prema Kristu niti riječju, niti djelom, a nadam se, niti propustom. Barem ne namjerno ili zlobno. Boga molim za oproštenje mojih slabosti i grijeha kojima sam drugima bio sablazan. Ipak, potpuno zanemarujući sebe i svoju angažiranost u naviještanju Evanđelja, moram reći da mi nikad župa nije bila prazna. Također Vam moram reći, u istini i strahopoštovanju pred Bogom, da nikad u svojoj svećeničkoj službi nisam osjetio takav nemir kao u susretu sa, za mene tajnovitom, stvarnošću NP-a. Samo govorim ono što osjećam. Nadam se da iz mojeg pisanja možete zaključiti da sam razborit, da nema u meni zlobe ni zle krvi, već samo želja za istinom, koju, nažalost, kad je NP u pitanju, nisam do kraja dokučio, a ne vidim dobre volje da mi se pojasni.
6. Kažete da imate “puno posla”. Nemojte se naljutiti na mene, citirat ću Vam Kristove riječi: “Idite i otpočinite!” To nam svima treba… I nađite vremena za sebe, nađite vremena za svoje kolege. Oprostite što sam direktan, ali uzmite ovo doista s ljubavlju.
Neka Vam Bog udijeli sve ono što će Vam biti na korist! Bog Vas blagoslovio!
P.S.: Ako smijem unijeti malo duhovitosti u ovaj naš tipkani razgovor – zanima me kako znate da ste stariji od mene? :)Ili ste mislili da ste puno stariji od NP-a pa Vam on više nema što dati? 🙂
Postovani kolega,
evo i ja sam nasao malo vremena da Vam odogovorim na, moram priznati, veoma interesantna pitanja. Osobno mislim da treba jako puno razgovarati i dijeliti misljenja bez predrasuda s jedne i s druge strane. Ja inace nemam obicaj ove virtualne komunikacije ali sam se ukljucio u ovu raspravu jer mi se cini, a siguran sam da i vi to vidite, da je ova stranica prepuna upravo predrasuda i nepoznavanja stvari. Nije mi nakana nikoga napadati niti optuzivati nego samo iznosim ono sto sam moleci vidio. Ako grijesim neka mi svi oni koji se osjecaju prozvanim oproste.
Evo da Vam odgovorim na pitanja.
Ja osobno mislim, i to mi se potvrdilo tijekom pastorala, da je NKP nesto dobro za katehizaciju danas. S tim nikako ne zelim kazati da je to jedina STVARNOST I NACIN pomaganja ljudima danas. Kada bi to mislio osiromasio bih djelovaje Duha Svetoga u Crkvi. Crkva je DALEKO SIRA I VECA od NKP i ostalih stvarnosti danas prisutnih u zupama. To nije samo moje misljenje nego i stav svih onih koji s dobrom nakanom djeluju unutar svih tih stvarnosti. Ja sam do sada imao samo takvo iskustvo s njima. Da nije tako ja ne bi gubio vrijeme s njima toliko godina.
Mnoga se pitanja i nedoumice mogu rijesiti razgovorom i zeljom da se saslusa i druga strana. Znam da ponekad NKP izvana moze izgledati kao nesto tajnovito i nerazumljivo ali nije tako. Zasto to mislim? Ovo sto cu sada reci mnogima ce izgledati kao pamflet ali mislim da mi imamo jednu pomoc koju nema niko drugi : rasudjivanje Crkve. Ma zar Vi stvarno mislite da bi Crkva, kojok je Krist dao vlast da predstavlja Njega, dopustila u svojem majcinskom krilu nesto crno, tajnovito, zlokobno i opasno. Nemojmo padati u takvu zamku. I ja i vi imamo potrebe vjerovati da rsudjivanje Crkve i Svetog Oca dolazi od Boga. Ponavljam, ne mislim to samo u odnosu na NKP!!! Kada hodamo za Petrom, na pravom smo putu. I naravno da nema nikoga iznad Krista. Tko normalan, nemojte mi zamijeriti molim Vas na ovom izricaju, moze i pomisliti a kamoli izgovorit takvu nesto. Ni Kiko ni katehisti ni don x ni don siromasni ne misle, ne govore i ne djeluju tako i u tom pravcu.
Eto ja se nadam da sam bio kratak. Stvarno mi je nakana ovoga odgovora samo jedna: da mozemo pomosi jedan drugome u stvarima koje nam nisu jasne i koje nas muce. Ja ne smatram da ja, a niti moj nacin razmisljanja, sadrze savrsenu istinu, nego sam samo htio izijeti moje gledanje stvari bez da ikoga prozivam ili optuzujem.
Kazat cu ono sto sam rekao u prvom mom javljanju. Sigurno ima puno toga sto ponekad proizlazi iz ljudske slabost, neznanja i pocetnckog zanosa kod nekih osoba u NKP, ali nakana je najvazija, a to je spasenje DUSA u krilu katolicke Crkve. Toga sigurno ima.
Molimo jedni za druge.
Što se tiće Kika, Carmen, o. Maria i katehista na Neokatekumenskom Putu, a i svih ostalih utemeljitelja Crkvenih pokreta u Katoličkoj Crkvi, mislim da je to najbolje objasnio dr. Tomislav Ivančić u svom radu ‘Zajednička teološka mjesta novih crkvenih pokreta’ koji možete pročitati na ovoj stranici(napominjem da ovdje nije izričito riječ o Neo Putu, nego o svim stvarnostima u Crkvi):
”To je zajedništvo nastalo na temelju karizme koja se pojavila u začetniku pokreta. Činjenica je da svaki crkveni pokret, bilo laički bilo redovnički, ima svoga utemeljitelja koji ga vodi, usmjerava na izvorno življenje karizme pokreta i potiče na ustrajnost na putovima duhovne izgradnje i izobrazbe. Nesporazumi nastaju kad razni autori nekritički miješaju vođu nekog religijskog pokreta ili sekte s voditeljima crkvenih pokreta. Vođa sekte zarobljava i »pere mozak« pripadnicima sekte, odvaja ih od obitelji i svih koji bi mogli djelovati na njihovu oslobođenju, traži da se fundamentalistički drže njegovih odredbi, da mu vjeruju nekritički. No pripadnici crkvenih pokreta žive u svojim obiteljima, oni sudjeluju u radu župne zajednice, oni ostaju u Crkvi, te voditelj pokreta ima samo relativni utjecaj na njih.Kao što se može postaviti pitanje mogu li župe bez voditelja-župnika, mogu li mjesne Crkve bez svog voditelja i pastira-biskupa, može li sveopća Crkva bez vodstva Petrove službe u papama, tako je normalno da pokreti imaju svog voditelja u karizmi. Sve su redovničke zajednice nastale po nekom utemeljitelju i vođi. Posljednji Koncil zahtijeva da se redovnici moraju vratiti duhu utemeljitelja. Redovničke zajednice ne samo da se pokoravaju onome što im je propisao utemeljitelj nego ga proglašavaju blaženim i svetim te mu se mole i časte ga. Nemoguće je u Crkvi imati neku skupinu, pokret, zajednicu ili udrugu, a da ju nije netko pokrenuo i da ju netko ne vodi. G. Lohfink kaže: »Nigdje se Biblija ne bavi pastoralnim planovima i dušobrižničkim strategijama. Umjesto toga pokazuje se gotovo na svakoj stranici: Bog ne djeluje posvuda nego na konkretnom mjestu. On ne djeluje u svako vrijeme nego u određenom trenutku. On ne djeluje preko svakoga, nego preko ljudi koje si je odabrao. Ne shvatimo li mi to ponovno, neće biti u našem vremenu obnove Crkve.« Voditelj ili utemeljitelj nekog crkvenog pokreta samo je u službi razvoja karizme određenog pokreta te odgovorna osoba pred Crkvom i društvom. Njegovu autentičnost, uostalom, ispituje hijerarhijska služba Crkve.
Alooo, don Siromašni, meni niste odgovorili. ja jesam laik i ne mogu pričati na vašoj razini, ali mi ipak odgovorite, molio bih velečasni.
@pajo
Dragi Pajo,
ja odgovaram samo na dobronamjerna pitanja a vase to nije. Skroz ste izvrnuli ono sto sam ja u dobroj nakani zelio reci i sada ocekujete da vam odgovaram i da dalje izvrcete ono sto bih rekao. Ne bih se bas htio pepucavati s vama, to nije u mom duhu. Nemojte to krivo shvatiti ali promijenite malo ton pa cu mozda i razgovarati.Iako je ovo virtualni svijet, cak i u njenu postoji nacin komuniciranja, a pogotovo bi se toga trebali mi krscani drzati.
Navedite mi, molim vas, nedobronamjeran dio moga pitanja i izvrnuti dio vaših tvrdnji. Ili je ovo jedan od načina izbjegavanja odgovora!?
@Factor
Postovani Factor,
i ja sam mislio citirati taj dio dr Ivancica ali mi se cinilo da bi moj komentar zajedno sa tim tekstom bio predug. Hvala na ovom citatu i pojasnjenju.
Ja sam samo htio citirati prof Ivancica i njegov zakljucak koji je mislim veoma jasan i daje odgovore na mnoga postavljena pitanja:
„U ovom smo radu tražili zajednička teološka mjesta suvremenih crkvenih
pokreta. Pokušali smo odrediti što mislimo pod pojmom crkvenih pokreta i što
podrazumij evamo pod teološkim mjestima. Oslanjajući se na misli kardinala
Ratzingera nastojali smo defi nirati apostolstvo kao jedno od teoloških mjesta
novih crkvenih pokreta u suvremenoj Crkvi. Pokreti, prema njemu, zastupaju
univerzalnu vizij u Crkve i radikalnost evanđeoskog života. Javljaju se u vremenima
kad je potreban novi odgovor Duha Svetoga na promij enjene situacij e
Crkve i svij eta. Oni nastaju iz kristološko-pneumatološkog i egzistencij alnog
temelja na kojem se može regenerirati novina kršćanstva, pomladiti Crkva i
preobraziti svij et.
Činjenica je, međutim, da su oni baš iz crkvenih redova žestoko kritizirani.
Zato smo pokušali dati neke od razloga »dječjih bolesti« koji izazivaju
kritike i zazor crkvenih pokreta. Ne bi bilo pravedno kad bi ta kritika išla samo
na račun pokreta, a to znači samo na račun Duha Svetoga koji, prema iskazu
Drugoga vatikanskog koncila, budi takve pokrete u Crkvi. Često se članovi
pokreta osjećaju neprihvaćeni ili kao odbačeni članovi Crkve. Institucij a Crkve
jedva s njima surađuje, ne vidi njihovo mjesto u pastoralnim planovima, programima
i inovacij ama župe i biskupij e. S druge pak strane laici kao članovi
pokreta ne razumij u u čemu je zapravo problem. Oni očekuju radost hij erarhij
skog vodstva Crkve nad njihovim obraćenjem i svjesnim uključenjem u poslanje
Crkve, a doživljavaju rezervu i gotovo odbij anje.
Stoga je bilo potrebno zagrabiti dublje u dokumente Crkve i otkriti i druga
zajednička teološka mjesta suvremenih crkvenih pokreta te dobiti pravi
uvid u to kako su pokreti mjesta izgradnje laika za apostolat u Crkvi i svij etu.
Čini se da koncilski nauk o laicima još nij e prodro u svij est vjernika i institucij e
Crkve i da se pravo mjesto pokreta u Crkvi i svij etu tek očekuje. U pokretima
laici najprij e stječu temeljno kršćansko iskustvo koje je uvjet za svako drugo
svjesno djelovanje kao kršćanina u Crkvi i svij etu. Tu oni mogu naći mjesto
svoje duhovne i intelektualne izgradnje. Tu, međutim, nalaze i čvrsto zajedništvo
koje u glomaznim župama nij e moguće uspostaviti. Tu otkrivaju svoj
kršćanski poziv i poslanje, dobivaju motivacij u za djelovanje na evanđeoskim
načelima i snagu za moralnu preobrazbu društva. U pokretima nalaze vodstvo
obdarenih osoba koje ih mogu odgovorno voditi na putu izgradnje za
apostolat. Tu očekuju i pomoć institucionalne Crkve za svoj poziv. Oni tu uče
svjedočiti i stalno biti spremnima na apostolat.
Laici ne bi smjeli i dalje kao članovi crkvenih pokreta ostati nekom vrstom
paralelne Crkve. U njima Crkva ima velike mogućnosti evangelizacij e
svij eta. Institucionalna Crkva treba pomoći pokretima odbaciti što je u njima
neuporabivo i neprilično, a zadržati ono što posvećuje Crkvu i svij et. Hoće li
hrvatska Crkva uspjeti iskoristiti ponudu Duha Svetoga u pokretima za svoj
blagoslov i napredak? Potrebe su obnove društva, a i crkvenih redova, velike
te je pomoć Duha Svetoga u pokretima itekako aktualna.“
Hvala vam, dragi don X. Vi ste nam izgleda rekli sve što se ima reći. Jer kraj argumentima poduprte istine, i najveći branitelji lika i djela Kika i Carmen moraju zašutjeti. Kako drugačije protumačiti ovaj muk nakon vašeg svjedočanstva. Neka Vas dragi Bog očuva u Vašem svećeništvu i da uvijek ostanete vjerni katoličkoj Crkvi. Vjerujem da ćete se složiti da moramo moliti i za one koji se udaljuju od katoličke Crkve a naginju Kiku. Gospodine, vrati ih s Puta na pravi put. AMEN!!!
Bravo pajo,
kao uvijek dobro razumijes sto ljudi hoce reci i dobar si u tumacenju izrecenog. Sreca pa ovdje pametni svecenici rekose jedan drugome sto misle bez zlobe.
Prije svega, pozdrav svima!!!
Slučajno sam naišao na ovu raspravu o neokatekumenima, i poželih se priključiti. Dragi Don X, Bog vas blagoslovio svom svojom srećom i razboritosti. Ne znam koliko to čovjek mora biti slijep ili gluh ili neosjetljiv da u onako nešto uopće uđe. Ono što ču napisati proizlazi iz nažalost mog iskustva i mnogih drugih koji su pobjegli iz te sekte
1. Od puste buke, gitara, zavodljive melodije ne možeš ništa niti čuti niti osjetiti po što si došao.Možeš osjetiti jedino euforiju koju oni navodno pripisuju da je od Boga, ali to je euforija od pustih glazbala, bubnjeva i sl.Istu stvar možete doživjeti i na techno partyu koristeći drogu
2.Bog nije buka niti euforija, već postojanost,tišina,mir i sabranost
3.otkad je laik pod nekakvim imenom odgovorni, veći od svećenika u Crkvi, i tko mu daje tu titulu, papa????
4.Nigdje nema takve prisile na nerazuman i brzi brak i nerazumno rađanje većeg broja djece ko u tim zajednicama…Tko to od nas uopće traži…
5.Odjeci???? Bože oprosti, ali zar će me dragi Isus bolje ili prije čuti ako se derem pred svima da me svi vide i čuju i pred drugima iznosim svoje privatne stvari
6.Odvajaju svoje članove od vlastite obitelji, idu po kućama dijeliti letke i drugima naviještati spasenje(LAICI), nešto poput jehovinih svjedoka
7vrijeđanje svih i svakog posebno nas običnih skromnih katolika koji idemo svaku nedjelju na misu.Naglasak je na tome da mi uopće ne razumijemo što tražimo, važno da oni i njihov Kiko razume,mi svi budale
8.O iskrivljavanju i pretjerivanju o božjoj riječi neću niti spominjati jer mi odmah dođe plakati
9.a podijela katolika na put i neput srce mi slama.
Takvima je svima mjesto na psihijatriji, i kad se izlječe neka dođu na normalnu katoličku misu i slave dragoga Isusa i majku Njegovu.
Da netko krivo ne shvati, ovo su samo činjenice i iskustva u najblažem obliku bez imalo namjere nekoga povrijediti. Svih vas Bog blagoslovio, a dragom Donu X šaljem zagrljaj i svaku podršku u radu
Marko, Bog i tebe blagoslovio. Sad će ti ovi reći da izmišljaš.
Hvala,Pajo! Da, i ja pretpostavljam da će kazati da izmišljam, ali ne može nas opet toliko izmišljati i da sasvim slučajno svi imamo ista mišljenja i iskustva s tom zajednicom.Njima je većina očito u krivu, a manjina u pravu. Kad se čovjek dovede do tog stupnja da tako misli, trebao bi posjetiti doktora. Jesi ti Pajo bio u toj zajednici ili? ja sam pobjegao glavom bez obzira
ne trebaju mi oni. Ono što sam od njih upoznao, preplašilo me. Znaš što, kad im kažeš istinu onda šute. Prave se da nisu čuli. Tako će i u tvom slučaju.
slažem se s tobom i mene je to preplašilo. Ima ih dosta u mojoj okolini, a kako više-manje znaju moje mišljenje, najbolje je i ne razgovarati s njima o tome. To su osobe toliko zavedene da im kažeš da je vani dan, rekli bi ti da prvo idu pitati svog odgovornog, pa će onda potvrditi je li dan ili noć. Sve dalje je suvišno…Pozdrav dragi Pajo
@marko
potpisujem
aneokatekumen, rijeka
Pozdrav Cila!
Potpisujem don x,pajo,marko,cila i ja pobjegoh glavom bez obzira,hvala vam na ovim svjedočanstvima i pozdrav vam veliki,rado bih se našao s vama i sve one muke i strahove podjelio,ostah skoro bez identiteta.