Sjemenište u Albaniji
Fides et Forma
Neokatekumenski kolonijalizam
piše Francesco Colafemmina
Zvuci gitara i tambura čuju se sa ulaza nekog štanda. Nalazimo se u Fiera del Levante u Bariu, ali glazba nije od neke južnoameričke folk grupe, indijanske flaute pojačane na 1000 wati… ne, radi se o grupi neokatekumena zanesenih djetinjim plesom i pjesmom dostojnom famozne Aleluje.
Što neokatekumeni rade u Fiera del Levante? Pa dobro… za očekivati je… skupljaju novac.
Novac za «misijsko» sjemenište u Albaniji. Sjemenište već postoji, ali privremeno. Sada je potrebno sagraditi ogromnu zgradu za formaciju svećenika Puta. I za to se prikupljaju sredstva. Pravo, zakonito, besprijekorno.
Ali javlja mi se sumnja: Sjemeništa Redemptoris Mater služe za formaciju katoličkih svećenika ili neokatekumenskih svećenika?
Katekizam Katoličke Crkve je zaista objavljen, javno, raširen i potvrđen od Svete Stolice, uređen upravo pod nadzorom aktualnog Pape; ali gdje su kateheze Puta?
Jesu li objavljene? Ne. Tiskane? Ne. Potvrđene od Svete Stolice? Ne. I dakle? Dakle nalazimo se pred jedinstvenim fenomenom, jedinstvenim i nezabilježenim u povijesti katoličanstva: «jedan pokret», «jedan put kršćanske inicijacije» čiji su sadržaji i pojedinosti nepoznate. Zar sve to nije čudnovato, apsurdno, neshvatljivo?
Idemo korak po korak. Optužba iza koje se često skrivaju jest ta da su utemeljitelji vlastitih sjemeništa Puta neovisni o biskupima. To je laž, ali samo jednim dijelom. Zaista sjemeništa Redemptoris Mater su podređena biskupima i predviđaju istu formaciju kao i druga katolička sjemeništa, no pod uvjetom da pripadaju Putu:
«Uvijet za ulazak u ovaj tip sjemeništa je sudjelovanje na Neokatekumenskom putu. Predpostavlja se, ili još gore, uvjetuje se i tako se dodaje svećeničkoj formaciji, kršćanska inicijacija tout court (samo to i ništa drugo). Svaki sjemeništarac dolazi iz neokatekumenske zajednice u kojoj je započeo upoznavati Gospodina i njegovu ljubav, zajedništvo sa braćom, razlučivanje o samom sebi, molitveni život i liturgiju. Taj dugi proces koji se prekida u vrijeme svećeničke formacije shvaća se kao njezin integralni dio. Stoga, izvan molitvenog života, discipline, studija i služenja, vlastitog svakom sjemeništu, članovi Redemptoris Mater slijede Put u lokalnim zajednicama, i ponovno se vraćaju u svoje izvorne zajednice radi važnih etapa. Sa ređenjem, ovi se ne uključuju u nikakave posebne kongregracije ili posebna bratstva, nego su inkardinirani u prezbiterij neke lokalne crkve». (dokument o SRM prisutan na sajtu Sjemeništa u Albaniji)
I stoga je evidentno da tzv. «inicijacija» u Putu postaje osobiti element svećeničke budućnosti takvih sjemeništaraca. Ovi svećenici ne slave euharistiju po propisu Katoličke Crkve, nego po pravilima Puta koji je diskutabilan i koji zaslužuje prijekor. To isto vrijedi i za formaciju koju primjenjuju u svojim novim župama i tako dalje. Također, i struktura u Sjemeništima je opečaćena Putem:
«Prosudba o prikladnosti za ređenje spada u pravo biskupa, čiji je rektor izravni zastupnik. Taj posljednji se koristi također mišljenjem pastoralnog vijeća sjemeništa, sastavljenim od ekipe odgovornih Neokatekumenskog puta u toj regiji.»
Sjemenišna pastoralna vijeća su upravo sastavljena od članova Puta.
Jedan drugi aspekt koji nas izravno zanima je onaj arhitektonsko-umjetnički o kojem sam već govorio na drugom mjestu. Također ovo Sjemenište predviđa crkvu i to osmerokutnu crkvu, punu kikijanskih ikona i namještenu slijedeći arhitektonske oblike predložene od gospodina Arguella.
Dakle, sažmimo ukratko:
- Sjemenište mogu pohađati samo neokatekumeni;
- Pastoralno vijeće sjemeništa je sastavljeno od neokatekumena
- Crkve u sjemeništima su napravljene po kikianskoj «estetici» i ginekomorfološkoj arhitekturi španjolskog slikara.
Dakle, radi li se o katoličkim sjemeništima ili neokatekumenskim sjemeništima?
Neokatekumenski put se već sada otvoreno postavlja kao jedna prava i vlastita «evangelička» sekta začahurena unutar katoličanstva. Pod izgovorom mnogih zvanja koje Put proizvodi, ne ispovijeda se istina: Put si utire put zahvaljujući desetinama koje uzima od svojih pristaša i ulijeva ih u dijeceze u kojima se inkardinira. Iznad svega jednostavni katolici i oni koji nisu udruženi općenito u sekte, moraju znati da metode «misionara» Puta nisu umjerene samo prema ne katoličkim zemljama, nego i u onima koje su katoličke, preko indoktriniranih obitelji i vjernika u biskupije u kojima put nije prisutan. Obitelji su kao stanice koje umnažaju članove u zajednice i počinju mijenjati župne crkve u kojima se inkardiniraju zahvaljujući neznanju svećenika koji odobravaju njihovu revnu pobožnost. Ta «kolonijalna» procedura Puta nema usporedbe u povijesti katoličanstva. A nema usporedbe jer sve je pokriveno tajnom i šutnjom: kateheze, euharistijski obredi subotom, formacija grupe, sve je nepristupačno onima koji nisu neokatekumeni. I navedeni razlog govori da se tu radi o «putu inicijacije» u kojemu se ne može sudjelovati izvana. Ma koji put inicijacije? Samo sekte predviđaju putove inicijacije!
Opus Dei je također put formacije, kao i Comunione e Liberazione. Sv. Josemaria Escriva govoraše i govoraše javno. I njegova pisma i njegove homilije su javne. I isto se može reći za don Giusania, čija su djela pravi izvor duhovnoga bogatstva za svakog katolika neovisno pripada li CL ili ne.
Isto ne vrijedi za neokatekumensku trijadu: osobe kao Arguello i gospođa Hernandez nisu ni minimalno usporedive sa dva gore navedena utemeljitelja. Ipak djeluju kao da su direktno ovlašteni od Boga za misiju «osvajanja» katoličanstva. Neka Crkva reagira brzo, prije nego što neokatekumensko zastranjenje zamjeni katoličanstvo počevši od nekih stanara Svetih Palača.
“Zahvaljujem Rektoru i njegovim suradnicima u sjemeništu Redemptoris Mater u Rimu za odgojiteljsku službu koju vrše. Njihova zadaća nije lagana, ali je jako važna za budućnost Crkve.” (Benedikt XVI, poč. 2009.)
🙂
Ma stvarno vrlo duboko i novo razmisljanje glede Puta. Ima samo jednu manu:ovo sto je ovdje izneseno nije sluzbeni stav Crkve. Primjedbe koje su naveli o sjemenistima mogu se primijeniti na sve redovnicke bogoslovije koje postoje u svijetu:
1. u franjevacu formaciju ulaze samo oni koji su iz franjevacke duhovnosti
2. formatori su franjevci
3. estetika i arhitektonski stil je franjevacki
Isto to mozemo kaazati i iz isusovce, salezijance, monfortance….. Nacin formacije u sjemenistima RM, koja btw nisu neokatekumenska nego biskupijska; barem je tako sluzbeno navedeno u dekretima osnivanja koje potpisuju mjesni biskupi, nije neka novina. Malo proucite povijest formiranja svecenika i redovnika i vidjeti cete da je to vec pokusana praksa Crkve. Osim toga i u post sinodalno pobudnici Pasores dabo vobis, sinodalni oci govore o tome da mladice koji dobiju zvanja u raznim stvarnostima u Crkvi nije mudro odvajati od mjesta u kojem su dobili poziv. Potaknuti tom pobudnicom inicijatori NKP i Ivan Pavao II odlucili su otvoriti sjemenista RM.
U ovom je tekstu naglaseno nepoznavanje prakse Crkve i crkvenih dokumenata a puno predrasuda, na zalost
Opa!!!!!
Sada su Opus dei i Comunione liberazione u milosti Fides et forma, koji nije nikakav katolicki izvor, za info citateljima. Do prije par godina pisali su o njima gore nego o NKP danas. Provjerite u povijet njihovih clanaka. Prema tome ako Fides et forma pisu o nekome znajte da je to uvijek notorna glupost koja nema svoju tezinu ni u kojim krugovima Crkve. Ako je nekome Fides et forma izvor nekih pouzdanih informacija jadan on. Bolja je stranica za to http://www.vatican.va. Tamo imate sve svijeze sluzbene vijeti Katolick Crkve s komentarima eminentnih kardinala i Ureda Svete stolice. Ipak smo mi ljui moji katolici.
1. franjevaštvo je red priznat u crkvi i kao takav je pravna osoba unutar katoličke crkve i u njega se moku inkardinirati svećenici, dakle kao svećenik nemožeš biti sam svoj gazda nego moraš biti inkardiniran tj. upisan ili u neku biskupiju ili u neki crkveni red, franjevci,dominikanci, pavlini,benediktinci itd…. i njihova duhovnost liturgija je potpuno katolička samo se razlikuje karizma reda… A neokatekumeni su samo jedan pokret unutar katoličke crkve koji je na istoj razini kao i marijina legija,križari, itd itd. Zamisllite da svaki crkveni pokret ima svoje sjemenište i svoju formaciju i da svatko tuče svoju politiku i nauku(za koju bi svi tvrdili da je nauka crkve). gdje bismo došli.
2. Formatori jesu franjevci i nakon te formacije si ti franjevac a nakon redemptoris matera svećenici sa NKT formacijom upadaju u neku biskupiju u kojoj su velika večina “klasične” “petrovačke” formacije i tjeraju svoju NKT politiku.Na kraju krajeva postoje biskupijska sjemeništa u kojima su redovnici duhovnici sjemeništarcima tj. bogoslovima. i nije nikakav problem ali ajde probaj staviti nekog običnog popa da bude formator NKT bogoslovima… Naravno pozvati ćete se na msgr. Antu jurića splitskog nadbiskupa u miru koji je duhovnik u NKT bogosloviji u Puli koji je tamo stavljen samo zato što je biskup i kako bi mogli reći “što hoćete mi imamo iza sebe biskupa!”
Pastores dabo vobis kaže da bolje ne odvajati one koji su dobili zvanje u npr Neokatemumenskom putu od tog puta,tko kaže kad bi onaj tko je dobio zvanje u NKT i otišao u “normalnu” bogosloviju morao prestati biti članom istog pokreta???
3. Što se tiče franjevačke estetike i stila,
franjevci imaju i oltar i crkvu i liturgijsko ruho,križ, slike i liturgijsko posuđe, i liturgiju kao i svi u katoličkoj crkvi. Jest da se primjećuje kod njih da se stavlja križ sv Damjana i to najčešće u nekim prigodama, ali na njega nisu navezani i oni će staviti bilo koji križ bez problema. A kad se dođe u neku neokatekumensku kapelu tj prostor uređen za kapelu, pitaš se jesi li u katoličkoj crkvi ili židovskoj sinagogi a kad vidiš one ćilime-tepihe, misliš da si u džamiji.
Polako opsjedaju i biskupijske bogoslovije!
svećenik sam (mlađi) riječke nadbiskupije i poznam velik broj bogoslova i želim ovdje napisati malo o nekim njihovim utjecajima na našu nadbiskupiju i našu riječku bogosloviju.
Prije nekoliko godina je kod nas u kuriju došao svećenik član NKT puta koji je postao jako utjecajan na nadbiskupa devčića. Povjerenik je za uređivanje crkava i liturgijskih prostora.
Ovdje samo nekoliko crtica koje su se dogodile u nekim našim bogoslužnim prostorima nakon njegova dolaska.
1. prezbiterij riječke katedrale sv Vida je proširen na još na dvije pokrajne bočne kapele a napravljen je pomični drveni oltar koji izgleda kao blagovaonski stol jer leži na četiri tanke noge kao i kuihnjski stol jer dotični povjerenik za uređenje interijera smara da oltar nipošto nesmije biti nalik žrtveniku nego stolu a to proizlazi iz njihove teologije da sveta misa nije beskrvna žrtva (što je u katoličkoj tradiciji)nego gozba. Taj oltar je toliko uvučen prema narodu da ga gotovo ljudi koji sijede u prvoj klupi mogu dirati rukom.
2. kapelica u biskupovom dvoru. Kapelica je uređena na način da je oltar u sredini(naravno kvadratičnog oblika) svetohranište je u obliku ormarića u židovskoj sinagogi gdje se čuva Tora(petoknjižje), sedes je na suprotnoj strani svetohraništa a na prozorskim vitrajima su Kikove ikone.
3.Velika kapela bogoslovije.
Bila je stvarno u derutnom stanju i trebala je obnovu a da vidimo kako je to izvedeno…
Kapela je stara kojih stotinjak godina i ima klasični pravokutni oblik jednobrodne crkve i inače u nju dolaze i ljudi iz susjedstva na misu
Kapelici je prezbiterij napravljen tako da zauzima 50 posto ukupne površine te je podijeljen na tri dijela. U najdonjem dijelu, odmah uz narod je postavljen pomični oltar, iza za jednu stepenicu više je prostor za ambon, opet iza za jednu stepenicu više (dakle u centru i na vrhu) je sedes tipičnog neokatekumenskog oblika. Svetohranište je u jednom pokrajnjem zidu ne baš previše istaknuto. Zanimljiva je i rasvjeta koja je potpuno neonska te se u sredini na stropu nalazi jedno veliko neonsko rasvjetno tijelo cca dimenzija 1.5m x 3m koje je tipično za neokatekumenski stil. a cijela rasvjeta daje jednu hladnu atmosferu kao u operacijskoj sali u bolnici. Kapela je sva prazna i nema ništa u njoj osim jedne oltarne pale koja je bila na starom baroknom oltaru koji je bio na mjestu današnjeg sedesa i koji je potpuno srušen.
4. nedavno su i preuredili i malu kućnu kapelu koja bogolovima služi za privatnu molitvu. nisam je doduše od kad se napravila ali sam čuo da su skinuti vitraji iza oltara na velikom staklenom prozoru koje je oslikao vlč zlatko sudac i da je na tom mjestu nagurana tj sagrađena nekakva apsida od gips ploča koja ničem ne služi…
Prošle godine se promjenio duhovnik bogoslovima te je postavljen neokatektumen, španjolac koji je završio bogosloviju u Puli. I čujem da baš bogoslovi i nisu zadovoljni…a mislim da bi lakše bilo preseliti velebit nego u njihovu bogosloviju staviti svećenika za odgojitelja koji nije neokatekumen…
Već par godina nisam vidio bogoslove u reverendama a kad sam pitao zašto je to tako rekli su mi da su odgojitelji ukinuli reverende u bogosloviji i da sad moraju ministrirati isključivo u albama te da postoji šačica bogoslova koja još uvijek nosi reverendu te da su predmet izrugavanja od strane odgojitelja. čak se ne traži od njih da ni kolar košulju ne nose te ih se potiče da nose kravate…. sve mi ovo smrdi na sve jači neokatekumenski lobi….
Opasna sekta, vrlo opasna!