- Il pensiero iz Splita svjedoči
- Integralni tekst liturgijske okružnice bivšeg prefekta Kongregacije za bogoštovlje
admin
9 thoughts on “Zvonici u službi propagiranja Neokatekumenskog puta”
Comments are closed.
Pax Tibi. Pro Deo, Christo et Ecclesia
Na ovoj stranici želimo upoznati čitatelje s problemima u vezi Neokatekumenskog puta
A mark, a yen, a buck, or a pound
A buck or a pound
A buck or a pound
Is all that makes the world go around,
That clinking clanking sound
Can make the world go ’round.
Money money money…
Neosi, sramite se sebe i svog ponašanja. Umjesto da smirujete vi rasplamsavate sukobe. Sram vas bilo. Čiji vi to nauk propagirate, Kristov sigurno niste. Krist se borio za pravdu, za potlačene i obespravljene, a zašto se vi borite, da dokažete crkvi iz koje ste potekli da ste vi u pravu. Sram vas bilo.
“Treba, osim toga, imati strpljivosti i razumijevanja prema pokretima. Oni nisu zreli vjernici kao ni teološki izobraženi pojedinci, te se od njih ne može očekivati neko vrhunsko shvaćanje i življenje vjere. Osobito se treba u kritici pokreta čuvati određene umišljene prosvjećenosti, koja djelovanje Isusova Duha olako progoni i prostodušnu vjeru u Božju riječ naziva fundamentalizmom. Biskupi ne smiju biti poklonici uniformizma u pastoralnom planiranju i ne bi trebali vlastite pastoralne planove podizati na razinu onoga što smije činiti samo Duh Sveti. »Radije manje organizacije, a više Duha Svetoga«, kaže doslovno kardinal Ratzinger. Ako dolazi do sukoba između pokreta i hijerarhije, treba biti svjestan da se krivnja može pronaći na jednoj i drugoj strani te je neophodno da se obje strane jasno odrede jedna spram druge. Obje se strane moraju prepustiti vodstvu Duha Svetoga i podložiti crkvenoj mjerodavnosti. Potrebno je usvojiti nesebičnost bez koje je pluralizam nemoguć. »Obje strane moraju učiti jedna od druge, moraju se dati pročišćavati, moraju se znati i moći podnositi«, naglašava Ratzinger. No važno je i pokretima jasno naglasiti da se oni nalaze u cjelini Crkve i da se stoga trebaju podvrgnuti zahtjevima te cjeline. Zato će »mjesne Crkve i apostolski pokreti morati uvijek iznova, i to zajedno, spoznavati i prihvaćati kako uvijek istodobno vrijedi: ubi Petrus, ibi ecclesia – ubi episcopus, ibi ecclesia. Primat i episkopat, mjesnocrkvena struktura i apostolski
pokreti trebaju jedni druge: Primat može samo živjeti po živom i sa živim episkopatom, a episkopat može sačuvati svoje dinamičko i apostolsko jedinstvo samo u usmjerenosti prema primatu.”
Neokatekumenski put zasigurno nije jedini, ali je svakako najradikalniji ’pokret’, koji ustraje u reformama liturgije prema vlastitim načelima opirući se i pokušajima korekcije od strane crkvenih pastira i samog rimskog biskupa. Na ovom mjestu liturgijska praksa kod neokatekumena može nam poslužiti kao primjer ’nasilnog’ i, u konačnici, ’represivnog’ odnosa prema sakramentalnim simbolima. U sve radikalnijim reformama rimskog obreda, neokatekumeni diktiraju formu euharistije uvjereni da se ona ozbiljuje samo u liku večere Gospodnje. Upravo zbog toga što euharistija ’mora’ biti ’večera’, treba ju slaviti samo navečer i stoga samo sjedeći. Na ovaj način diktat mimetizma, koji se predlaže prethodnim pseudoteološkim evidencijama, uklanja logiku simbolizacije, te narušava polivalentnost euharistijskog simbola, koji u sebe sabire i žrtveni i konvivijalni vid. Manipulacija simbolima, vođena idejama pokreta, sasvim izvjesno dovodi do zamiranja smisla koji posreduju, a tako i do vrlo upitne evidencije vjerovanja. (dr. Ivan Žižić)
»Valja istaknuti da se na neokatekumenski pokret u Crkvi nije gledalo blagonaklono, zbog njihove tendencije osnivanja paralelnih zajednica, centralističke organizacijske strukture i njihove isključive, negativne analize svijeta i kulture. To vrijedi i za Hrvatsku.«44 Da ima određenih netočnosti novokatekumenskih zajednica prema bogoštovlju i pastoralu, potvrđuje i pismo Kongregacije za bogoštovlje, koje je uime pape
Benedikta XVI. potpisao kardinal Francis Arinze.45
Usp. S. BARLONE, Dalla maturazione alla maturità, u: A. ELBERTI (ur.), Oltre laicismo e clericalismo: Il cristiano adulto, 20. Pod tim vidom upućujem na istraživanje o novokatekumenima, 1996. godine, u biskupiji Cliftonu u Velikoj Britanij i, u kojemu, između ostaloga, piše: »Na temelju uvida nismo došli do zaključka da je itko od župnika spomenutih župa prouzročio bilo kakvu pojedinačnu štetu, ali možemo zaključiti da su štetu nanijele metode neokatekumena i, također, da višegodišnje iskustvo u svakoj od navedenih župa uvjerljivo pokazuje da je nazočnost neokatekumena opasna po pastoralnu životnost i jedinstvo župa.«
(dr. Alojzije Čondić)
Ipak, određeni su potezi s hijerarhijske strane uslijedili tek u iznimnim slučajevima kad je prijetila otvorena podjela u Crkvi.
Tako je nadbiskup Barišić zbog opasnosti od udvostručenja slavlja Uskrsnog
bdijenja u jednoj neokatekumenskoj zajednici bio prisiljen javno intervenirati
odredbom »da na Veliku subotu – Uskrsno bdjenje župna zajednica sa svim
svojim manjim zajednicama, grupama i pokretima kao jedna obitelj na istom
zajedničkom slavlju slavi Uskrsno bdjenje«79. Od strane pastira bilo bi zaista
potrebno znatno više sustavne brige za karizme kad se zna da je kod većine
tih skupina zanemarena teološka formacija, da se nerijetko uskogrudno drže
starih jednostranih obrazaca vjere, a skloni su i samog svećenika podrediti
potrebama zajednice.
Kod duhovnih zajednica nerijetko nedostaje samokritička uloga teologije koja bi bistrila karizmu, davala potrebito usmjerenje i ukazivala na eventualne korekture u shvaćanjima i duhovnoj praksi vlastite zajednice. Ima slučajeva da pripadnici pokreta zaziru od takve teologije. Općenito je poznato da je, primjerice, teološka izobrazba svećenika u nekim od tih pokreta nedostatna i dijelom neprimjerena.64
64 U svezi s tim dovoljno je pogledati studijski program i listu predavača Visoke teološke škole Neokatekumenskog puta u Puli.
(dr. Nediljko Ante Ančić)
Autentično iskustvo Duha Svetoga vodi izgradnji Crkve i apostolskom djelovanju, a ne zatvaranju u forme molitve, liturgije, kateheza i doživljavanja. U neokatekumenskom pokretu okamenile su se određene forme kateheze i liturgije te prijete univerzalnosti apostolskog duha s jedne strane i sukobima s mjesnom Crkvom s druge strane.
(dr. Tomislav Ivančić)
Kakve veze imaju ovi komentari s plakatom na Belafuzi osima ako plakat na Belafuzi nije samo izlika.
Nota 64 dr.Ančića je nepotpuna, cudno i veoma neozbiljno za jednog znanstvenika, jer osim sto navodi da je “nedostatna i neprimjerena” i da treba pogledati listu predavaca, nigdje na kazuje koji su ti predavaci i koji je taj studijski program kako bi cinjenično potvrdio navod. Koliko sam ja upoznat mnogi iz RM su upisali magisterije i doktorate na prestiznim Teoloskim veleucilistima u domovini i u svijetu i priznat im je taj, kako ga vi nazivate, nedostatni i neprimjereni studij studij
Koliko se dalo saznati, većina svećenika u Splitu ne simpatizira neokatekumene. Ali također je činjenica da je Put nekim osobama pomogao, ovako ili onako, ali pomogao. Također je i činjenica da je nekim osobama odnemogao, činjenica. Zadrani, vi ste jako dragi ljudi, uvijek je kod vas prisutan taj stav ne dam na se, ne dam svoje, i bravo radi toga. Iz svega se ipak može zaključiti da na Putu zaista ima dobrih ljudi, dobrih vjernika, ljudi kojima zajednica pomaže na duhovnom planu i kako će Papa sada razočarati te ljude time da im kaže da ništa ne valjaju. Vidite u tome je problem. Također je vidljivo iz Statuta Puta kako ih pošto poto želi prilagoditi Crkvi, dakle okreće ih u svom smjeru, a koga to treba okretati u svom smjeru nego onoga koji luta. Neokatekumeni u Splitu dijele pozivnice za kateheze na kojima piše ti si moja izgubljena ovca, ali zapravo oni svi su izgubljene ovce koje su se udaljile od običaja Crkve. Također, još nešto u vezi Papinog dopuštanja djelovanja Putu; Crkva ništa tako brzo ne prihvaća ali ništa tako brzo i ne odbija, pušta da vrijeme pokaže. Jadni neokatekumeni još nisu svijesni kako su oni još uvijek samo praćeni. Stoga dragi Zadrani koji se Putu protivite, ne treba tražit da se ukinu, treba samo obavijestit dobro ljude tko su to oni, a kad im ljudi prestanu dolaziti oni se gase, razumjete, dok imaju navijače iliti ovce postoje, kad ode stado odoše i oni. Pozivam vas stoga da koliko oni zovu, toliko vi, ali na miran način, na MIRAN način odvraćajte.
Dugo nisam bio na tako zutoj web stranici.
A ono sto je najbolje je da se ovdje prepucavaju popovi i crkvenjaci.
Gotovcevi u crkvenoj verziji!!!!!!!
O tempora o mores
@cyberman
A budući si se i ti uključio znaći da si ili “pop” ili “crkvenjak”? I ti si uključivanjem dobio ulogu u “crkvenim Gotovčevima”.
@andrej
dragi prijatelju, jedino neozbiljno dolazi od tvoje strane, kada doista vrhunskoga teologa, usto međunarodno priznatoga, kao što je Nediljko Ante Ančić nazivaš neozbiljnim. Preporučam da podrobnije proučiš znanstveni rad navedenoga teologa koji govori o ovoj problematici i da se nakon toga ponovno osvrneš na isti.
Što se tiče poznavanja statusa određenih fakulteta u domovini i svijetu i tu si očito slabo informiran. Brkaš pojmove Veleučilišta i sveučilišta, instituta i fakulteta. Naime, RM u RH nema status fakulteta nego instituta, za razliku od primjerice KBF-a u Splitu na kojemu je između ostalih i dr. Ančić jedan od istaknutih profesora. Kandidat koji uspješno završi takav institut (RM) nije diplomirani teolog i stoga ne može pristupiti poslijediplomskome studiju iz teologije bez ostvarivanja zadanih uvjeta (ili bez neke SNAŽNE VEZE!)Stoga mi nikako nije jasno o kojim to “mnogim iz RM” ti prijatelju govoriš.