Mihael o statusu misijskoj sjemeništa NKP-a ‘Redemptoris Mater’ u Puli
@andrej
dragi prijatelju, jedino neozbiljno dolazi od tvoje strane, kada doista vrhunskoga teologa, usto međunarodno priznatoga, kao što je Nediljko Ante Ančić nazivaš neozbiljnim. Preporučam da podrobnije proučiš znanstveni rad navedenoga teologa koji govori o ovoj problematici i da se nakon toga ponovno osvrneš na isti.
Što se tiče poznavanja statusa određenih fakulteta u domovini i svijetu i tu si očito slabo informiran. Brkaš pojmove Veleučilišta i sveučilišta, instituta i fakulteta. Naime, RM u RH nema status fakulteta nego instituta, za razliku od primjerice KBF-a u Splitu na kojemu je između ostalih i dr. Ančić jedan od istaknutih profesora. Kandidat koji uspješno završi takav institut (RM) nije diplomirani teolog i stoga ne može pristupiti poslijediplomskome studiju iz teologije bez ostvarivanja zadanih uvjeta (ili bez neke SNAŽNE VEZE!)Stoga mi nikako nije jasno o kojim to “mnogim iz RM” ti prijatelju govoriš.
Ovakva su nam pojašnjenja potrebna.
Hvala
Bome snazne su im veze kada vec imaju doktore znanosti i magistre. Ocito hrvatska i svjetska Veleucilista, bez obzira na sve gore izreceno, imaju drugacija misljenja o spremi RM nego mihael.
naučavanje neo pripadnika o ispovijedanju grijeha: “… Ispovijedali se ili ne, neprestano smo u stanju grijeha. Čini se kao da Božja milost ne postoji, jer ne služi ničemu i onaj koji se nada da je ima preuzetan je, zato što želi postati poput Boga, te pada u ruke Sotonine, jer se ne prihvaća onakvim kakav jest….” Imam koju godinicu, ali takvo što još ne čuh od svog svećenika. Očito ga gore navedni doktori znanosti i magistri još nisu podučili
Osporavanje postojanja snažnih veza i lobiranja uopće nije upitno, nažalost to je čest način na koji mnogi Crkveni pokreti (ali ne samo oni nego i brojne unutarcrkvene struje) funkcioniraju i dolaze do utjecaja, sposobnosti ucjenjivanja i općenito ostvarivanja svojih ciljeva. Što se događa kada kandidat koji nema dovoljnu teološku izobrazbu uspije dogurati do postdiplomskoga studija i eventualno stekne status magistra ili doktora znanosti, vidi se iz aktualne situacije u kojoj prevladava površna, fragmentarna teologija koja je najčešće u službi ostvarivanja ciljeva određenoga pokreta/struje umjesto da služi za izgradnju Crkve.
Neosporna je činjenica i ta da mnogi pokreti, pogotovo ovaj, imaju svoje simpatizere i lobiste na Crkvenim učilištima. To im između ostaloga omogućava eventualno postizanje višega stupnja obrazovanja, čime se pak nažalost ne želi poraditi na obogaćivanju, upotpunjavanju i ispravljanju nedostataka teologije koju zastupaju, nego na postizanju višega statusa pokreta u unutar i izvan Crkvenim krugovima.
Nadalje, neosporna je činjenica i ta da Crkvena hijerarhija želi i nastoji da što veći broj bilo svećenika bilo laika koji dolaze iz redova pokreta stekne što viši stupanj teološkoga obrazovanja, ne bi li se na taj način poradilo na obogaćivanju i pravilnome usmjeravanju teologije dotičnoga pokreta. No, pritome je nažalost, čest slučaj da mentori, pogotovo na preddiplomskome studiju imaju ozbiljnih problema pri obrazovanju pripadnika ovoga pokreta. Mentori naime, s dotičnima neprestano ulaze u sukobe pri svakome pokušaju ispravljanja i nadopunjavanja pogrješne ili nepotpune teologije, koja je pak plod nesustavnog, površnog i fragmentarnoga poznavanja teoloških istina i načela, što je pak posljedica neadekvatnoga načina i metoda ali ponajviše nedostatka adekvatnoga teološkoga obrazovanja onih pojedinaca unutar pokreta koji su zaduženi za vodstvo i podučavanje drugih.
Problem dakle, ponavljam, nastaje kada pojedinci sa nedovoljnom teološkom naobrazbom, na instant način, putem veza, lobiranja pa i ucjena dođu samo do titule koju svojim teološkim znanjem i djelovanjem nikako ne mogu opravdati. Kod takvih pojedinaca pri svakoj pa i najmanje argumentiranoj teološkoj raspravi i pronalaženju zajedničkoga jezika, nažalost, često na vidjelo izlaze plitki, nepovezani i fragmentirani argumenti koji su plod iste takve teologije.
No, da se osvrnem na retke koji su me potakli da napišem ovaj komentar. Dragi Gabriele, (imaš tako lijepo ime) ponajprije da te nešto zamolim, pokušaj iz svoga vokabulara izbaciti ovu gadnu poštapalicu kojom si započeo svoj komentar ona je ipak plod (koliko se to god činilo glupim) određenoga nepoštovanja. Tvoje lijepo ime već sadrži i slavi Ime Gospodnje – El – stoga su ovakve poštapalice ipak nepotrebne.
Nadalje, zar ne smatraš da je iznimno problematična i porazna činjenica da se do magisterija i doktorata dolazi putem snažnih veza? Štoviše nije li problematična činjenica da se do bilo čega u jednome Crkvenome pokretu dolazi putem tih snažnih veza? Inzistiranje na boljoj teološkoj obrazovanosti “tek”, a ne “već” kako navodiš, nakon tolikih godina postojanja pokreta, dovoljno govori o vrsti teologije unutar pokreta. Ako su potrebne godine za infiltraciju i osnaživanje veza, (čije postojanje i sam potvrđuješ “… snažne su im veze kad već…”), da bi se tek na taj način došlo do magistara i doktora pitanje je kakvo je znanje i djelovanje tih pojedinaca.?
Što se tiče razlikovanja naziva, statusa i referenci Sveučilišta i Veleučilišta kako u Domovini tako i u svijetu potrebna ti je bolja informiranost.
Što se tiče mišljenja hrvatskih sveučilišta, fakulteta točnije teoloških fakulteta u Domovini o “…spremi RM…”, ponovno ti preporučam dodatno informiranje o razlikovanju instituta i fakulteta i njihovih programa studiranja. Preporučam članak Nediljka Ante Ančića koji je istaknuti profesor na Katoličkom Bogoslovnom FAKULTETU u Splitu.
Što se tiče nekih, (bitna riječ nekih) sveučilišta u svijetu u našim znanstvenim krugovima postoji izraz “talijanski doktor”!
E moj Mihaele,
imam mnogo doktora teoloskih znanosti, to jest vecina, u Hrvatskoj Crkvi koji su svoje akademske titule stekli na Gregoriani, Angelicumu, Lateranumu, Sant Anselmu……”talijanskim Fakultetima”. Vecina nasih biskupa takodjer:))))) Pitanje:I za njih vrijedi ovo “talijanski doktori” ili samo za one koji su zavrsili RM i tako steknu titule.
Moj Ivane! 🙂
Talijanski doktor – izraz je nastao u domaćim znanstvenim krugovima nakon što su se isti počeli ubrzano otvarati i širiti prema visokim učilištima u inozemstvu. Naime, obrana doktorata u našoj Domovini za mnoge je bila nemoguća misija, ponajprije zbog njihove nesposobnosti ali se pritom ne može zanijekati i druge čimbenike vezane uz određenu pripadnost i podobnost, funkcioniranje pomoću veza i lobiranja, takvo je stanje, nažalost, sve prisutnije i na Crkvenim visokim učilištima.
No, da se vratimo ovome izrazu i njegovu značenju u ovome konkretnome kontekstu. Talijanski doktor, u ovome slučaju bio bi teolog koji nakon postdiplomskoga studija i zadovoljavanja svih zadanih kriterija, pristupi obrani svoga rada. No, povjerenstvo koje je zaduženo za ocjenjivanje njegova rada zaključi kako je rad nepotpun, neautentičan, te zatraži od kandidata da rad prepravi, nadopuni i usavrši. Nakon što kandidat usvoji primjedbe povjerenstva i postupi prema istima, ponovno pristupi obrani svoga rada, međutim povjerenstvo ni ovaj put nije zadovoljno radom koji nikako ne odgovara kriterijima da ga se prizna doktorskim radom iz teologije. Nezadovoljan odlukama povjerenstva, kandidat se povlači sa dotičnoga Učilišta i prelazi na obranu svoga rada na drugo Učilište u Domovini. Međutim, potpuno drugo povjerenstvo prvi put a nedugo zatim i po drugi put zaključuje kako je kandidatov rad nepotpun, neautentičan i nikako ne zadovoljava kriterije da bude priznat kao doktorski rad iz teologije. Potpuno isfrustriran kandidat odlazi na visoko Crkveno učilište u Rimu gdje uz pokoju preporuku bez problema obrani svoj doktorat, vraća se u Domovinu i odjednom visoko kotira u hijerarhiji.
Poučeni ovim, ali nažalost i brojnim drugim a istim primjerima NEKI (ključna riječ Ivane) kandidati na NEKIM (ključna riječ) Učilištima u inozemstvu (najviše u Italiji) na ovaj su način došli do akademskih titula.
Dragi Mihele,
znaci ti NEKI mogu biti i studenti s ostalih nasi Veleucilista a ne iskljucimo kandidati koji dolaze iz RM?
Osim tog koliko sam ja upoznat vecina kandidata iz RM poslijediplomske studije nastavlja u Zagrebu na KBF i u Rimu na Gregorijani. Znaci i nasa su Veleucilista sklona lobiranju i preporukama? I Gregorijana?
Da, to mogu biti konkretno diplomirani teolozi sa nekoga fakulteta koji pripada nekome od naših SVEučilišta, a ne isključivo kandidati koji dolaze iz RM.
Da, i naša su Sveučilišta sklona preporukama (u kojima i ne vidim nešto loše) ali nažalost i lobiranju, ucjenama i podilaženjima određenim strujama. Posve je ista situacija, kako doznajem od nekih studenata u Rimu, i na njihovim Sveučilištima.
Ponovno ističem, ako će viši stupanj teološkoga obrazovanja kandidata iz Neokatekumenskoga pokreta pridonijeti nadopunjavanju, usavršavanju i ispravljanju teoloških manjkavosti unutar samoga pokreta, a sve na dobro i veće jedinstvo Crkve, tada to podržavam i ustrajno potičem. No, ako se time stječe samo jedan određeni status, svojevrsna legitimnost pokreta i na tome polju, tada je to veliki promašaj. Izjave u stilu: “Evo sada i MI imamo doktore teologije” pridonose samo daljnjemu cijepanju jer se iz toga nažalost odčitava da su titule stečene samo iz jednoga razloga.
Osobno poznajem nekoliko svećenika koji su završili RM u Puli, neki od njih su nastavili i postdiplommski studij u Rimu i odgovorno tvrdim da među njima ima iznimno pametnih ljudi i pravih teologa. Međutim jedan od njih mi je, osobno u razgovoru upravo na ovu temu, posvjedočio kako je prema njegovu iskustvu sam koncept studiranja u RM isuviše lagan, površan i fragmentaran. Upravo me i on u ovome razgovoru dodatno uvjerio u postojanje snažnih lobiranja i podilaženja određenim pokretima u vidu stjecanja akademskih titula. Kada to usporedim sa žučnim raspravama o konceptu dotičnoga studija među domaćim profesorima na teološkim fakultetima bilo u Zg ili u St dođem do poraznih činjenica.
Dragi Mihaele,
u crkvenim krugovima je isto kao i svugdje u svijetu. Ima onih koji svojim trudom dolaze do rezultata a ima i onoh koji kroz zivot prolaze uz pomoc raznoraznih “barba”.
Samo nemojmo generalizirati stvari i cinjenice.
Pozdrav