Sv. Bonaventura i ‘duhovnjaci’
10.03.2010 | 16:02 | IKA D – 120155/3
Sveti Bonaventura i “duhovnjaci”
| Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu, 10. ožujka 2010. |
.
.
Možda je ovdje korisno napomenuti da i danas postoje shvaćanja prema kojima je čitava povijest Crkve u drugom tisućljeću bila stalno nazadovanje; neki čak tvrde da je to nazadovanje otpočelo već neposredno nakon novozavjetnih vremena. No zapravo “Opera Christi non deficiunt, sed proficiunt”, Kristova djela ne nazaduju, već štoviše napreduju. Što bi bila Crkva bez nove duhovnosti cistercita, franjevaca i dominikanaca, bez duhovnosti svete Terezije Avilske i svetog Ivana od Križa i tako dalje? I danas vrijedi tvrdnja: “Opera Christi non deficiunt, sed proficiunt”, napreduju. Sveti Bonaventura nas uči nužnom rasuđivanju, pa i strogom ako treba, trezvenom realizmu i otvorenosti novim karizmama koje Krist, u Duhu Svetom, daje svojoj Crkvi. I dok se ponavlja ta ideja o nazadovanju, postoji također druga ideja, ona “spiritualistička utopija”, koja se ponavlja. Znamo, naime, kako su nakon Drugoga vatikanskog koncila neki bili uvjereni da će sve biti novo, da će biti druga Crkva, da je pred-koncilskoj Crkvi došao kraj i da ćemo imati drugu, potpuno “drukčiju”. To je obična anarhična utopija! Hvala Bogu mudri kormilari Petrove lađe, papa Pavao VI. i papa Ivan Pavao II., s jedne strane su branili novost koncila a s druge, istodobno, branili jedincatost i kontinuitet Crkve, koja je uvijek Crkva grešnika i mjesto milosti.
