Uvijek isto ponavljanje poznatoga
U Katoličkom tjedniku, br. 17., od 2. svibnja 2010., u rubrici Pitanja čitatelja, dr. Šimo Maršić odgovara na pitanje čitatelja „Što su to ‘neokatekumeni’?“ Pitanje je glasilo:
Poštovani, molio bih Vas da nam netko objasni što su to „neokatekumeni“ ili „kateheze“ jer su zaživjeli u Žepču, a pokušavaju to učiniti i po drugim župama, ali bez ikakvog objašnjenja. Volio bih da mi to pojasnite jer kruže različite priče uz negativnu konotaciju, da su to npr. sekte.
Čitatelj iz Žepča
U odgovoru na pitanje dr. Maršić odgovara da se ne radi ni o kakvoj sekti. Trebalo bi najprije vidjeti na čemu se temelje te glasine, o ne baš laganoj kvalifikaciji neokatekumena. Zašto ljudi imaju dojam da se radi o sekti? I onda konkretno, s navedenim primjerima implementacije Neokatekumenskog puta u župni život, reći da se ne radi o sekti. Treba vidjeti postoje li ikakvi problemi vezani za taj Put. U odgovoru se uvijek iznova ponavljaju poznate stvari o odobrenju, statutima itd. To je vrlo važno, no to još ne znači da se dotični i drže odobrenih statuta.
Zato čitatelju žarko preporučujemo čitanje ove stranice kako bi potvrdio ili demantirao svoje sumnje ili glasine.
Opa. Ovdje nas uvjeravaju sa su sekta a dr. Marsic kaže da to nikako nisu, i ne samo to nego kaye da su to glasine i onda s konkretnim primjerima dokayuje da nisu sekta.
Budi ti sada pametan, kome vjerovati.
Upozorio sam da ću izbrisati neprimjerene komentare!
Anonimnoj stranici naravno.
Aha,
neprimjereno je samo kada netko govori u prilog onome sto se ovdje napada , a kada neki komentari vrijedjaju ljude koji nisu nicime to zasluzili onda nije neprimjereno.
Ima jedan izraz koji dobro oslikava ovakve stvari i vi znate koji je.
S duznim postovanjem
A zašto niste objavili cijeli odgovor dr. Marsica??
Dragi administratore i svi koji stojite iza ove stranice,
bili biste uvjerljiviji kad biste objavili tko ste!
Ako je istina sve što tvrdite, onda nema straha. Gospodin je uz vas.
Međutim, dokle god krijete svoj identitet, bacate sumnju na napisano.
Postupate kao zavodnik duša, čovjekov neprijatelj, Sotona, kao što je
lijepo opisao sv. Ignacije u “Duhovnim vježbama”:
“Trinaesto pravilo.
Isto se tako on vlada poput lažnog ljubavnika kad želi da ostane skrovit i u potaji. Kao što, naime, takav lažan čovjek, koji govori sa zlom namjerom da bi zaveo kćer dobra oca ili ženu dobra muža, traži da se nikome ne kazuju njegove riječi i nagovaranja, pa se, naprotiv, vrlo ljuti kad kćerka oda ocu ili žena mužu njegove laskave riječi i opaku nakanu, jer odmah lako razabire da neće uspjeti u započetom pothvatu, isto tako i neprijatelj ljudske prirode, kad sa svojim lukavštinama i nagovaranjima navali na dušu pravednika, želi i traži da sve ostane tajno. No kad ona to otkrije ili svom dobrom ispovjedniku ili kojoj drugoj duhovnoj osobi koja dobro poznaje njegove varke i lukavštine, tada ga to vrlo muči jer uviđa da neće uspjeti svojom započetom zloćom budući da su otkrivene njegove očite spletke.”
Nadam se da ovaj post necete izbrisati ako onaj prije, koji vas je
očito zabolio. Možda stoga jer je izrekao istinu?
Gotovo je suludo govoriti o nekome unutarcrkvenome pokretu kao o sekti, odnosno poistovjećivati ih u doslovnome smislu. No čini se da je pravi problem u sektaškome mentalitetu, kojega također možemo nazvati i separatističkim ili pak elitističkim. Takav mentalitet, način ophođenja sa drugima, može se prepoznati i kod brojnih drugih unutarcrkvenih pokreta, struja i strujanja. Nažalost kod brojnih neokatekumenskih zajednica prisutan je ovakav način razmišljanja i djelovanja, štoviše toliko se zajednica često ponaša na ovaj način da se stječe dojam da takvo razmišljanje i djelovanje vlada u cijelome pokretu.
Što se tiče Maršićevoga stajališta o neokatekumenskim zajednicama bilo bi dobro pročitati jedan razgovor s njime o njegovu djelovanju u pastoralu mladih, u kojemu između ostaloga govori i o neokatekumenskim zajednicama:
“Ured za mlade Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine zajedno s Uredom za mlade Hrvatske biskupiske konferencije organizirao je odlazak mladih iz Hrvatske i BiH na Svjetski dan mladih u Sydney-u. Ukupno iz BiH išlo je 32 mladih, od toga 11 iz Vrhbosanske nadbiskupije, 2 iz Banjalučke biskupije i 19 iz Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanjske biskupije. Osim ovoga broja znam da je i jedna skupina mladih Neokatekumena iz BiH bila prijavljena za ovaj susret, ali u vlastitoj organizaciji, te nikakvog kontakta sa Uredom za mlade BK BiH nisu imali, što ne doprinosi zajedništvu i jedinstvu.”
(http://www.katolicki-tjednik.com/vijest.asp?n_UID=1581)
Sada je odjednom suludo govoriti o jednom unutarcrkvenom pokretu kao o sekti, a do sada ste nas uvjeravali u suprotno……
Nista se ovdje ne razumije….malo jesu mao nisu…..malo bi malo ne bi.
Ma ipak se razumije, ova je stranica produkt danasnjeg mentaliteta i danasnje misli koja nema svoju konstantu i svoju tezinu i dubinu. Sve je relativno i sve se mijenja kako se kome prohtije.
Daj Ivane ne brljaj više!
Sekta u pravome smislu, kao jehovini svjedoci ili ne znam tko još, niste, ali da se tako (uglavnom) ponašate i imate takav mentalitet, istina je. A ako ćemo o relativiziranju svega i mijenjanju svega kako se komu prohtije onda je vaš Kiko tu definitivno broj jedan, jer njemu ni euharistijska molitva ne paše u formi u kojoj jest, pa je čovjek odlučio malo promijeniti, a to je samo kap u moru!!! Nemoj mi zato olako govoriti o relativiziranju i relativističkome mentalitetu, jer o istome u neokatekumenskome pokretu možemo pričati na dugo i na široko!
Ipak se retorika mijenja Mihaele i to mi se svidja. Ima nada da raspravom dodjemo do mirnog suzivota, a to prije nije bilo tako:)))))))
‘Miran suživot’, moj Ivane, više odgovara odnosu prema drugim kršćanskim zajednicama i drugim vjerama, nego zajedničkom životu u jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi. Čudan ti je to neki govor!
Vidiš Ivane upravo zboga ovakvoga stava kakav si sada ti zauzeo, pa makar on možda bio i pozitivno usmjeren, ljudi vas smatraju i proglašavaju sektom. Tvoj stav je kao da između katoličke Crkve i neokatekumenskoga pokreta postoji duboki raskol, (sličan onome iz 1054.), te da sada dolazi vrijeme u kojemu će se taj raskol preko rasprava i mirnoga suživota moći nadići. Shvati više da se međusobni odnos katoličke Crkve i neokatekumenskoga pokreta, odnosno sam pokret, kao niti jedan drugogi pokret unutar korpusa katoličke Crkve ne može i ne smije promatrati kao segment, kao zasebna cjelina koja je sada eto spremna na dijalog i miran suživot sa katoličkom Crkvom. Štoviše vi se desetljećima niste bili sposobni prilagođavati smjernicama koje vam je davalo Učiteljstvo i pojedine biskupske konferencije, nego ste sada spremni na dijalog, miran suživot kada ste pomoću svojih lobista postigli quasi priznanja i odobrenja. Dovoljan su mi primjer zajednice i njihovi odgovorni u Splitu koje ni dan danas niti slušaju niti poštuju nadbiskupa a formalno su s njime u izvrsnim odnosima.
Doista čudan ti je to neki govor!