Svaka zajednica svoju nedjeljnu euharistiju. Jedna za drugom.
admin
30 thoughts on “Svaka zajednica svoju nedjeljnu euharistiju. Jedna za drugom.”
Comments are closed.
Pax Tibi. Pro Deo, Christo et Ecclesia
Na ovoj stranici želimo upoznati čitatelje s problemima u vezi Neokatekumenskog puta
kako to da svaka zajednica ima svoju nedjeljnju euharistiju i pod krovom zadarskog župnika egzorcista, zna se na koga se odnosi. ako je tome tako da se želi ljude upozoriti na probleme, ne bi li ih sam papa uočio ili nedaj ti bože, neokatekumene koje se tako prikazuje kao prijetnju još i egzorcisti podržaju. tu mora da je u nekog uša đava, biće u vas koji se trudite toliko ocrnit neokatekumenski put.
To što je netko egzorcist ne daje mu pravo da podržava i u svojoj župi potiče daljnje podjele, pa uopće ne kužim što želiš time reći?
Tko ti kaže da papa, odnosno pape, nisu uočili i upozoravali na probleme vezane uz neokatekumenski put te zahtjevali sustavne izmjene, a koje neokatekumeni naravno nikada nisu proveli.
Pokušat ću još jednom objasniti legitimizaciju neokatekumenskoga puta od strane papa i Crkvenoga učiteljstva – jer, još su brojni koji to ne shvaćaju ili ne žele shvatiti!
Iako svaka usporedba šepa, pokušajmo to dočarati ovako:
– Ako ti je netko dao vozačku dozvolu to ne znači da ti je samim time dopustio da voziš tako da kršiš prometna pravila koja je ti je on zadao, da prolaziš kroz crveno, da gaziš pješake i sl.
Ajde pokušaj neko vrijeme voziti auto po svojim pravilima, ili još bolje pokušaj tumačiti prometna pravila onako kako se tebi čini da bi trebalo. Sigurno se nitko neće trudit ocrnit te, nego te najprije upozoriti a onda ako nastaviš istim načinom, i propisno kazniti.
Pitam te ja ŠTO su to papa i Crkveno učiteljstvo odobrili, ŠTO?!!!
Odobren je samo statut. I jasno je meni puno više nego što misliš.
A što to oni rade krivo? I zašto ako rade krivo, zašto ih se ne ukine.
Još mi nije samo jasno, što to ti misliš kojeg boga oni propovjedaju?
I podržava li ih navedeni uopće i to je pitanje, jer moguće je da to samo tako djeluje.
Mihaele,
disi duboko:))))))))))) Ne drzi vodu tvoja teorija o NKP. Ipak si ti samo Mihael, a Crkva Katolicka je puno sira, puno mudrija i puno puno rasvjetljenija od nas ovdje. Na srecu ono sto vijedi u normalnim crkvenim krugovima je ipak stav te katolicke, majcinske Crkve.
Pusti na miru nekave prometne znakove, ipak su za nas prometni znakovi rijec Crkve i Pape, a to sto ti ne znas i ne razunijes sto ono zele reci nije problem NKP nego nekoga drugoga.
Puno toga oni rade krivo, nažalost. No opet ponavljam nisu toliko krivi ljudi koji su godinama na putu a u neke osnovne stvari nisu upućeni, jer nisu u njih ni mogli biti upućeni, a samim time je još veća krivica na onima odgovornima i inicijatorima, pa i onima u vodstvu Crkve koji za velike propuste znaju ali ih ne žele, ne mogu, ne znaju ukinuti i ispraviti. Ako konkretno neke stvari u praksi i životu Puta nisu ispravne, nije to razlog da ih se ukine, te stvari treba mijenjati, i na tome se snažno radi, ali se ne nalazi odjeka među neokatekumenskim zajednicama. Nadalje kakav bi dojam Crkveno Učiteljstvo i sam papa ostavili o sebi kada bi jednom priznali Put, a potom ga ukinuli. Koliko bi mnoštvo bilo time pogođeno, nije sve tako jednostavno.
Mislim da oni propovijedaju Boga a ne boga, doista u to vjerujem. Ali je problem način na koji se to radi. Užasno je kada se postavlja pitanje vjerujemo li mi u istoga Boga i propovijedamo li mi istoga Boga?
Doista teško je pronaći zajedništvo i uspostaviti dijalog s nekim tko to ne želi i tko nije za to sposoban, pogledaj primjerice Ivana, svaki je njegov komentar pokušaj odvlačenja pažnje, odnosno izbjegavanje teme i uvijek iznova otvaranje druge. Toliko je šabloniziran u svome nastupanju preko odavno poznatih i otrcanih fraza da se čovjek upita hoće li ikada biti sposoban za dijalog, za dogovor, najvjerojatnije ne će.
A opet kada netko pokuša uspostaviti dijalog izvan matrica na koje je on naviknuo tada počne brljati gluposti, često toliko da ni samoga sebe ne razumije.
Ivane, moram ti priznati da mi zbog svojih izjava postaješ drag, stvarno me nasmijavaš. Nevjerojatan si!
Mihael, zašto se ti toliko baviš problematikom Neokatekumenskog puta? Istina je da na pogreške treba upozoravati, ali čemu se ti toliko angažiraš oko toga, ti si angažiran u napadanju na njih više nego oni u svojoj obrani na napade.
I možeš li mi odgovoriti zašto oni slave euharistiju subotom na večer, po uzoru na koga, na što? Jeli to vraćanje na sami početak kršćanstva? Ja ne znam a htjela bi znati, kako su se prvi kršćani okupljali, što su slavili, gdje su slavili, kako su slavili. Zaista mi subota nije jasna jer oni samo subotu prakticiraju iako imaju dužnost nedjeljom prisustvovat na misi ali to ne rade svi, i nije ih briga ili nisu dobro upućeni, ili su upućeni da ne moraju.
Ivane čemu se ti toliko raduješ. Pa i egzorcist upozorava na zablude neokatekumena.
A ti dragi Mihaele pun si zelje za zajednistvom vidim:))))) Tko god ne misli kao ti ti to strpljivo prihvacas i uvazavas. Jer zajednisto je jedinstvo u razlicitosti. Bitno je da svi imamo isti cilj, A IMAMO GA SIGURNO.
PRO DEO , CHRISTO ET ECCLESIA kao sto kaze naslov ove stranice. Sve drugo nije bitno i ne vodi nicemu, to jest vodi razdoru.
Draga Ive – Nikoga nikada nisam napadao niti ću. Da sam upozoravao i da upozoravam istina je, jer mi je to dužnost, to sam uostalom Nekome i obećao. Ono na što se konstantno upozorava nadilazi pojam pogreške, jer se to događa kontinuirano, kroz duži vremenski period, samim time to prerasta u nešto drugo. Nisam angažiran ni u kakvome napadanju, nego u želji za razgovorom, rasvjetljavanjem, ukazivanjem na neke stvari, a to što se oni ne brane pred “napadanjem” kako ti kažeš, opet je često nažalost pokazatelj njihove nesposobnosti i nepostojanja ikakve želje za promjenama u zabludama. Prati samo što se događa kada netko iznese čvrste argumente protiv njih, ili izbjegavaju temu kao naš dragi Ivan i odmah pokreću novu, ili stvarno sugovornika (što osobno nisam vjerovao dok nisam mnogo, mnogo puta iskusio) proglašavaju opsjednutim ili nešto u tom smislu.
O nastojanjima neokatekumenskoga puta da zaživi način života Crkve kakav je bio u njenim počecima moglo bi se danima raspravljati. Međutim u posljednje vrijeme često se među njhovim kritičarima javlja pitanje o pravoj motiviranosti smještanja nedjeljnoga slavlja u subotu navečer. Mnogi su koji ističu želju za onim biti drugačiji, elitizam i sl. Ne znam što je u glavama inicijatora i koji je njihov izvorni motiv, ali ti mogu reći da je prilikom ispitivanja dokumentacije vezane za put bilo dosta problema upravo po ovome pitanju. U starome Statutu u 13. točki su između ostaloga naveli da je jedan od razloga vremenskoga izmještanja euharistije u subotu navečer, i onemogućavanje mladih da izlaze vani, točnije nuđenje mladima drugih sadržaja koji bi ih odvukli od lošega načina života. To je naprosto smiješno euharistiju se nipošto i nikako ne smije dovesti u takav kontekst, jer ju se time blago rečeno obezvređuje. Na to su upozoreni i to su izmjenili u Statutu, ali nisu izmjenili u svojim glavama. Još uvijek se može čuti njihove katehiste kako upravo o tome govore.
Nipošto to ne možemo nazvati vraćanjem na početak kršćanstva. Crkva i ne traži povratak na početke kršćanstva u tome smislu, sam papa govoi o povratku koji je u skladu i povezan sa sadašnjim vremenom, bez diskontinuiteta. Kompleksnost ovoga problema pokazuje i činjenica da subotnja večernja euharistija koju slave neokatekumeni ima malo toga zajedničkoga sa slavljem euharistije u počecima Crkve, već je riječ o nekakvoj mješavini nastaloj iz proizvoljnoga tumačenja židovsko – kršćanske tradicije nadahnute nekim suvremenim protestantskim elementima, kod inicijatora puta.
Nažalost često izgleda, kako su neki u zahtjevima Drugoga Vatikanskoga koncila prepoznali priliku za nekakve svoje ideje te su ih tada progurali. Sve je to provedeno pod krinkom tobožnjega povratka na korjene i početke kršćanstva. Sličnosti u slavlju ima, ali su i razlike tolike da guše svaku sličnost. Izgleda kako su ideja i želja za reformom, onih teologa koji stoje iza Kika, svoj početak i oslonac potražile upravo u počecima kršćanskoga euharistijskoga slavlja, odnosno u onim oblicima koje oni poistovjećuju sa počecima euharistijskoga slavlja u Crkvi. No, da ne duljim previše, o počecima kršćanskih slavlja i svim ovim pitanjima koja te zanimaju mogli bismo pričati danima. A ne želim biti kao Ivan pa odvlačiti ljude od započete teme.
No još da ti razjesnim još jednu stvar. Legitimnost slavljenja nedjeljne euharistije u subotu uvečer uopće nije upitna, to ima veze sa načinom računanja liturgijskoga vremena i njegovom podjelom, koje je nastalo na židovsko – kršćanskoj tradiciji po kojoj jedan dan završava a drugi počinje pojavkom večeri prethodnoga dana. Tako da euharistijsko slavlje u subotu navečer jest nedjeljno euharistijsko slavlje. No kompleksnost nedjeljnoga euharistijskoga slavlja ne zaustavlja se samo na njegovu vremenskome određenju ono ide još dalje od toga. No, opet ponavljam samo o tome mogli bismo danima diskutirati. Istina je da brojni (ne svi) neokatekumeni prakticiraju samo subotnju večernju euharistiju, dok nedjeljnu potpuno zanemaruju, što je pravi razlog tome? Iz osobnoga iskustva i iskustva mojih kolega mogu ti reći da je razlog u svim stvarima koje si navela – nije ih briga, nisu dobro upućeni ili su upućeni da ne moraju. A zamisli isti ovaj papa i Crkveno Učiteljstvo su to od njih izričito tražili.
I onda ti se pojavi netko kao Ivan i govori nebuloze o znakovima i riječima pape i Učiteljstva, ako na takav način naš Ivan tumači sve znakove i smjernice… ne gine mu frontalka ili pad u provaliju.
Ivane – Vjerujem da svi imamo isti smjer, barem se nadam da imamo, pitanje je hoće li oni od nas koji krivudaju odvući pritom koga u provaliju?
“Međutim u posljednje vrijeme često se među njhovim kritičarima javlja pitanje o pravoj motiviranosti smještanja nedjeljnoga slavlja u subotu navečer.”
“Ne znam što je u glavama inicijatora i koji je njihov izvorni motiv,”
“…jedan od razloga vremenskoga izmještanja euharistije u subotu navečer, i onemogućavanje mladih da izlaze vani, točnije nuđenje mladima drugih sadržaja koji bi ih odvukli od lošega načina života.”
“Tako da euharistijsko slavlje u subotu navečer jest nedjeljno euharistijsko slavlje. No kompleksnost nedjeljnoga euharistijskoga slavlja ne zaustavlja se samo na njegovu vremenskome određenju ono ide još dalje od toga.”
“Istina je da brojni (ne svi) neokatekumeni prakticiraju samo subotnju večernju euharistiju, dok nedjeljnu potpuno zanemaruju, što je pravi razlog tome? Iz osobnoga iskustva i iskustva mojih kolega mogu ti reći da je razlog u svim stvarima koje si navela – nije ih briga, nisu dobro upućeni ili su upućeni da ne moraju.”
Mihaele,ja doista neznam što ti ustvari hoćeš reci,da tebi i tvojim kolegama(da nisi svećenik???)nije jasno.Ovo gore su tvoja pitanja,pa i tvoji odgovori.U njima si sve pitao i odgovorio.
Neokatekueni su samo ljudi.Ni bolji,ni gori vjernici od onih koji nisu Neokatekumeni.
Kad idem na Misu(I subotom i nedjeljom),tad idem susresti živog Boga i u Riječi i u Pričesti.I na kraju krajeva u ljudima koji su tamo.A to sve zbog spoznaje da me Bog pozna po imenu ovakvog kakav jesam i da me ljubi.
I znaš prijatelju,nije to floskula,već moje duboko duhovno iskustvo.
No ima jedna stvar,koja me boli u srcu,a to je da netko tko sebe naziva pastirom,a mislim na svećenike,ima potrebu odbacivati ljude,jer su pripadnici nekog pokreta.Ma gdje je tu ljubav prema čovjeku,koji se preko pokreta može spasiti.
Kako je moguće da jedan svećenik može uklopiti sve pokrete u rad župe,a drugi ne može.Ili ne želi…?Koji je razlog tome?
Najprije, ako ćeš citate vaditi iz konteksta, onda ih poprati svojim osvrtom ili komentarom, ovako nemaju smisla, odnosno u kikavskome načinu razmišljanja može im se dati bilo koji smisao, ovisi što odgovara onome tko ih vadi iz konteksta. Čovječe pa zar ne znaš da vadeći citate iz konteksta možeš Pismom “dokazati” da je u sred podneva noć?! Daj pazi malo.
Nisu moja pitanja i moji odgovori nego samo moji odgovori – POGLEDAJ PRVE DVIJE RIJEČI u tekstu na koji se osvrćeš, a pogledaj i Ivin tekst koji je pun pitanja – TO TI SE INAČE ZOVE KONTEKST!!!
To što si rekao o vlastitome odlasku na subotnju i nedjeljnu euharistiju stoji 100%, ne kužim zašto bi to bila floskula, uostalom di ja to nazivam floskulom?!!!
Ako neki pastir odbacuje ljude samo zato što su pripadnici nekoga pokreta, ali samo zato, onda on nije pastir nego najobičniji čoban. Štoviše ako ih odbacuje zato što neke stvari u njihovu pokretu vode zabludama i što oni sami te zablude produbljuju i potiču, opet je čoban. No pravi je pastir ako te zablude uoči, prepozna i nastoji ih riješiti, točnije rješavati. Ali ja te pitam što kada ne poslušaju ni prvi, ni drugi, pa ni treći put…hoćemo li onda postupiti poput sv. Pavla?!!
PREKO POKRETA SE NITKO NEĆE SPASITI?!! O čemu ti čovječe govoriš??? Spašava jedino i samo Milost Gospodina Isusa Krista, a nikakvi pokret. Pazi malo ovdje grdno griješiš!
Pa valjda znaš da postoji razlika među sredinama, sa nekim ljudima se može raditi a sa nekima opet ne. Da bi se rad nekoga pokreta uklopio u rad župe treba pozitivno raspoloženje i kod župnika ali i u pokretu, zajednici točnije. Strašna je razlika između zadarskih i splitskih zajednica, između zajednica na selima i zajednica u gradovima.
Sad si puno jasniji.
Pokret,kao pokret je ništa i nitko se ne može spasiti samo radi pokreta.
Pokret je dio Crkve koja nam je dana na spasenje.I bez milosti Božje,doista nema spasenja.No kad smo kod toga,ako ne prihvatimo milost isto nam nema spasenja….
Ja želim ovdje reci,da sami dolazak na Misu,nije dostatan za život u vjeri.Hoću reci da mnogi vjernici,traže puno više od samo pasivnog sudjelovanja na Misi.Želi i dublje upoznavati svoju vjeru,tako da je priprema za one dvi-tri riječi uvoda što se može reci na Neokatekumenskoj Misi fantastična stvar.Ili odjek…Još je bolje kad svećenik tumači Riječ,koju je vjernik već obradio dan prije.
Ti kažeš,da se sa nekim ljudima da raditi,a sa nekima ne…To je u redu!
Ali Duh Sveti je tu da svima da snage da spoznaju svoje mane i oholosti,a to se neće dogoditi nekakvim etiketiranjem onoga drugog.No sve se svodi na ljubav i praštanje.U životu nije problem onaj drugi,već ja i moj ego.Pa tako je jedan Katolik svjestan,da bez svećenika nema ni Mise,ali isto tako jedan svećenik mora biti svjestan da bez njegove žrtve nema ni plodova.Jer svećenik dolazi iz reda laika.Jedno bez drugog ne može.
Za mene je svećenik general jedne vojske.Vojska je moćnija,ako ima raznovrsnije jedinice.Tako i jedan župnik mora shvatiti da on ne mora sve i da kroz razne pokrete može još više učiniti.
Ajde Mihaele, o vadjenju stvari iz konteksta mi smo naucili ovdje. Nemoj se tako ljutiti ako se tebi to jednom dogodilo:)))))) Prihvatili smo duh ove stranice:))))
A sto se provalije tice, sigurni smo dok smo u majcinskom krilu Crkve. Ona nas cuva od svih stramputica, a Pastiri nas upozoravaju na opasnosti. Dok se toga drzimo sigurni smo.
E Ivane problem je što zajednice ne vode Pastiri, nego odgovorni, a Pastiri koji vam imaju Euharistiju su također vođeni od onih koji su nijih katehizirali, pa ne znam koji vas Pastiri upozoravaju na opasnosti, jer opasnost je već izdvajati se iz župne zajednice, a vi se izdvajate i po nedjeljnoj Euharistiji, i po Uskrsnom bdijenju, i po pokorničkim bogoslužjima, i po krštenjima članova zajedice, i po vjenčanjima članova zajednice i po sprovodima članova zajednice, u čemu ste vi jedno s župnom zajednicom?
Petrus dragi dugo te nije bilo:))))))))))))))
Ivek – istina je da sami dolazak na Euharistiju nipošto nije dostatan, no aktivno sudjelovanje, istinsko primanje onoga što ti se tu daje te primjena toga u životu, svakako može biti dostatno. Istina je da mnogi traže još više a da u našoj Crkvi neke stvari još nisu u potpunosti zaživile i pitanje je kada će – govorim o župnim katehezama za odrasle i sl.
Ideja pripremanja za euharistiju je doista dobra, zato je i nalazimo tako rano u Crkvenoj praksi, no opet se javlja pitanje načina primjene – iz osobnoga iskustva znam da nikakav leksikon, da godine i godine puta ne znače ništa po tom pitanju jer ljudi unatoč upozorenjima i savjetovanjima kompetentnih, unatoč pročitanim usmjerenjima, godinama i godinama opet valjaju takve gluposti i besmislice, čemu onda “Pripreme”, kakvo je to intezivnije življenje kršćanstva? Dobro znaš da su neokatekumeni i nedavno upozoreni od strane Učiteljstva da pripaze na odjeke, što se promijenilo? Neko kratko vrijeme negdje možda i jest, a onda opet po starome! A to sve samo ukazuje na lošu koncepciju ili ignoriranje i neposluh.
– Ne svodi se sve na ljubav i praštanje! Ja ću cijeli svoj život uporno griješiti ali Bog me ljubi i sve će mi oprostiti? Nije baš tako, hoće On oprostiti ako Ga zatražim oprost, Sin je za naše grijehe mučen i umro i tako poravnao račune, ali moram i ja za svoje grijehe platiti.
– Problem je cijeloga današnjega društva što se svećenika gleda samo kao nekoga iz laikata koji je postao klerik. No njegova osoba to daleko nadilazi, on treba biti i “sacerdos” onaj koji po uzoru na Krista približava ljude Bogu i Boga tim istim ljudima. Istina je da je laikat u cijeloj Crkvi još uvijek previše zapostavljen, no Bogu hvala to se mijenja i mi laici napokon imamo svoje pravo mjesto i priliku. No ipak sve stvarnosti u jednoj župi trebaju biti pod rukom župnika ma kakav on bio. Isti taj župnik odlučuje hoće li neke pokrete pustiti u svoju župu ili ne, ipak je on donekle odgovoran za duše svojih župljana i na njegovu savjest to ide. Osobno sam nekoliko puta nazočio razgovorima između župnika i odgovornih u zajednicama koji su htjeli uspostaviti nove zajednice u župama tih svećenika. Kada su svećenici-župnici pristali na formiranje uz uvjet da oni imaju uvida u sve, odnosno da drže svoju ruku nad svime – odgovor je uvijek bio NE. To se pak inače zove stvaranje paralelne strukture u župi – razaranje župne zajednice. Ponavljam župnik je izričito odgovoran za svoje stado i on procjenjuje što hoće a što ne, on je biskup u svojoj župi!
Ivane – daj nemoj više umrijet ću od smijeha zbog tvojih komentara, rekao sam ti da mi postaješ drag zbog toga. Pazi, jedno je citirati Kikove smjernice za katehiste i donijeti svoj osvrt i štoviše potkrijepiti ga elementima iz Crkvenih dokumenata a drugo je vaditi iz konteksta.
– Dokada si u majčinskome krilu Crkve? I kada tu Majku namjerno ignoriraš i opet uporno guraš svoje? Ona te želi čuvati od stramputica i pokazuje ti put, a ti opet po svome putu, Pastiri upozoravaju na opasnosti, a ti opet po svome putu? Siguran si ako se držiš onoga što Crkva kaže, a neokatekumeni se ne drže onoga što Crkva kaže! Gledajmo samo zadnje smjernice Učiteljstva, što se od toga primjenjuje? Vrlo malo i ništa!
Daj Mihaele,
i sam znas da ovo sto si izjavio nije istina. Istina je da ima pojedinaca koji su ponekad nezgrapni u svom govoru i ponasanu, ali kazati da Neokatekumeni ne drze do onoga sto Crkvka kaze je LAZ I KLEVETA.
Ja se nadam da si se ti ipak samo krivo izrazio.
Isto bi ja tako mogao izjaviti da si ti ovom izjavom izasao iz zajednistva sa opcom Crkvom jer Ona o Neokatekumenima to ne misli. Otrcano je pozivati se na STATUT ali ipak je on do daljnjega opci stav Crkve. Nemojmo nasa osobna misljenja trpati u kos sa stavom Crkve. Bunimo ljude.
Mihaele,možda si primjetio da se Neokatekumenski Put vrti oko Euharistije.
Svećenik je dar od Boga narodu,ali on je narodu dan iz naroda.Jedno bez drugoga nemože.
Ja doista neznam što ti misliš da Neokatekumeni misle,ali ja kao Neokatekumen ZNAM,da je meni i mojoj obitelji pomogao.ZNAM,da se mnogi mladi žene,živeći uz pomoć Božje Riječi i svoje braće kršćanski život.Ja sam u mojoj župi vidio više duhovnih zvanja iz redova Puta.Sve za našu Jednu Svetu Katoličku i Apostolsku Crkvu.
No,nemoj se ljutiti,ali ti tražiš trun u oku brata svog.Doista neznam da li ti imaš balvan.Ipak,razmisli o tome.
Nismo li svi pozvani da sami sebe izgrađujemo i rastemo u vjeri.
A drugi?Drugi će prepoznati naše življenje kao vjerodostojno…ili nas neće prepoznati uopće.
Plodovi su ti po čemu će nas prepoznati,a da li je netko rekao nešto duže i kraće,ovako ili onako tu je svećenik koji predsjeda Euharistijom,pa može dotičnog ili prekinuti ili upozoriti.
E Ivane tu sam ja, budno pratim što se piše, zar se moram uvijek javljati, jer čini mi se da je ovdje kad je riječ o raspravi s Neosima dobro citirati poznatu Euharistijssku pjesmu koju vjerujem vi Neosi znate svi, a koja u sebi ima jedan stih koji kaže: “Govoriti je uzalud, badava peru sav je trud.”
svašta. ovi gore govori da se stekne dojam ko da su sritne obitelji samo u zajednici, kako se u zajednici svi žene, udaju, kako oni daju najviše svećenika. pa tako i katehist često znaju naglašavat vidite nas mi čekamo dite, vidite budite ka mi pa će i vama bog dat-koda ni oni šta u boga čak i ne viruju nemaju kvalitetan brak i dicu. kao da je život na putu jedini način da se postignu ovozemaljske baš to OVOZEMALJSKE stvari, i srića u ovom životu SRIĆA baš to. rekla bi ucjenjujete ljude, dođi imat ćeš sve šta i mi. malo me čak podsjeća na sotonske kušnje, sotonska obećanja. pa zar i sam đavao ne imitira darove duha svetog kako bi zavarao. možda i vas, bez obzira na vaše dobre namjere, baš sotona postavlja u frontalni sudar sa samom Crkvom, nastojeći vas najprije izdvojit, kako se već očigledno izdvajate, a onda sukobit. nije li i ova stranica, nisu li i ove svađe baš sotonsko djelovanje. nemojte se jednog dana samo po uzoru na njega izdvojit iz Crkve želeći biti iznad nje. pitanje je upućeno neokatekumenima- ako je sotona duhovno biće moćnije od čovjeka, i umom i snagom, ne vodi li vas putem duh sotone umjesto božjeg duha u nadi uzrokovanja unutarnjeg sukoba…kome vi to hvalu dajete.
Ja se nakon ovih dubokih Marinih misli iskljucujem iz ove diskusije. Do sljedece:)))))))))) Budite dobri i ne previse vremena gubiti na netu.
Ivane, pokušavam shvatiti tvoj način razmišljanja, ali mi ne ide nikako…pa daj čovječe ne budi toliko tup! Istina je da se neokatekumeni većinom ne drže onoga što im Crkveno Učiteljstvo kaže (ne Crkva, jer valjda se vi osjećate kao dio Crkve, valjda, kažem.)i to nije nikakva laž niti kleveta. Opet ti ponavljam pogledaj malo linkove na ovoj stranici; članke, radove, istaknutih teologa pa ćeš vidjeti da otakda put postoji Učiteljstvo pred njega iznosi zahtjeve za usklađivanjem sa općecrkvenom praksom a do danas te stvari nisu ispoštovane.
Daj razmisli malo što su vam trebali reći? Ne odobravamo!? Ne priznajemo?! Kakav bi raskol to izazvalo? Crkvena je praksa da se nikada ne nastupa na taj način.
A one skandalozno prekrižene ruke na primanju pričesti tek su djelić otovrenih, izravnih ucjena i prijetnji, a o takvim stvarima ne želim iznositi poznate mi detalje jer… imaš pravo ima ovdje onih koji to ne razumiju i možda bi ih previše pogodilo i negativno utjecalo na njih, stoga ću šutjeti…ovaj put!
Mislim da bi bilo dobro čuti čime to ucjenjuju i prijete. Baš sam znatiželjan. Vjerujem da bi to nekima i pomoglo.
Ne ćemo za sada o tome Robi. Doći će i to vrijeme. Bit će prilika! 🙂
Ivek, upravo tako, primjetio sam da se neokatekumenski put vrti oko Euharisitje, vrti i vrti godinama u nekom svome putu i smjeru a nikako da izađe iz te ustajalosti.
Bilo bi ljepo kada bi duhovna zvanja koja su prepoznata pomoću pokreta bila na pomoć jedinoj Crkvi, ali su ona nažalost, najčešće samo na pomoć i u službi toga konkretnoga pokreta. Ne znam koliko si upućen u aktualnost globalnih zbivanja sa putom, pred koju godinu brojne obitelji spektakularno su poslane u misije diljem svijeta. Biskupi onih biskupija u koje su oni poslani bili su oduševljeni, jer ipak neke biskupije u Europi imaju manje vjernika nego neke naše župe. No, što se u posljednje vrijeme počelo događati. Obitelji koje su prije koju godinu poslane u evangelizaciju, počele su intezivno provoditi neokatekumenizaciju. Sada ti neki biskupi (središnja Njemačka primjerice) imaju još većih problema, izgleda da su im se stvari malo izmakle kontroli pa primaju udarce i s jedne i s druge strane, jer oni, izgleda evangelizaciju nisu shvatili na isti način kako ju je Kiko shvatio.
– Pogledaj sada svoju grešku. Svi smo zaista pozvani da same sebe izgrađujemo i rastemo u vjeri. A drugi? Dužan si i drugome pomagati da raste u vjeri, uostalom u vjeri rasteš i zbog drugoga a ne sebe samoga! Plodove, ako ih imaš, imaš zbog drugoga a ne zbog sebe samoga. Nisu zvanja tu da bismo se njima busali u prsa i govorili evo plodova, vidite ih. Takvih plodova može biti koliko god hoćeš, uopće ih nije teško postići. Pogledaj malo što sveti Pavao govori Korinćanima.
Uostalom neke zajednice koje se nazivaju kršćanskima, čak se nazivaju i crkvama a daleko su od toga, također bilježe porast duhovnih zvanja. Imaju li i oni onda Duha ili tek duha? To su isto plodovi. Samo plodovi čega?
Koji je prvi plod Duha? ZAJEDNIŠTVO! On vodi prema najizvrsnijemu plodu Duha LJUBAVI!
Neke stvarnosti nastale u određenome pokretu nisu nužno plodovi o kojima se konstantno govori. Plodovi su ili svi na okupu predvođeni zajedništvom ili ih nema. Ali opet nije riječ o zajedništvu unutar pokreta nego zajedništvu sa Crkvom preko koje se Duha i dobije.
Kad Neokatekumeni idu u poslanje,idu zbog poziva tamošnjih biskupa.I tu se vidi da Neokatekumeni njeguju zajedništvo.Isto tako je i sa župom u kojoj rastu,zajedništvo se vidi u Euharistiji sa istim svećenikom,koji vodi sve Mise.A isto tako sam i svjedok da mnogi idu i na ostale nedjeljne Mise.
Da li će netko tko nije na Putu to tumačiti ovako ili onako,njegova je stvar.
Misije se događaju i dan danas.Duhovna zvanja se događaju i dalje.Svi smo dio Kristova tijela koje se zove Crkva i za sve ima mjesta.
Toliko o zajedništvu.
Što se tiče toga koga treba mijenjati.Ti mijenjaj sve oko sebe,a ja ću sebe.
Pa što Bog da!
da ovoliko snage i truda uložite u pomaganju onih kojima je pomoć potrebna možda bi ste dobili više milosti Božje. Još će vam se dogodit da vas kraj svog vašeg lupetanja i šetanja Bog neće ni prepoznat kad mu dođete pred lice.
ugledajte se na majku Terezu ako hoćete oplemenit svoj život.
samo vi trošite svoju energiju na gluposti, nije mi jasno kako to imate uši a ne čujete i oči a ne vidite, to vam i u evanđelju piše.
zanimljivo za pročitat na oglasu, obični smrtnici imaju sv. misu a neokatekumeni euharistiju(!), to očito za neke nije isto…
Izgleda da su u điru godišnji odmori!!!
Odoh i ja.
Vjrojatno nas ćeka burna jesen, kad se malo na godišnjem ohlade glave!
Mihael!
Bog te ljubi onakvog kakav jesi! Ljube te i tvoja braća neokatekumeni!
Mir s tobom brate Mihaele!
E moj robi,prijete neosi prijete!