Ima li ‘zlostavljanje’ Svetih Otajstava veze sa zlostavljanjem u Crkvi?

Papa Benedikt XVI. i Sveta Pričest

Papa Benedikt poručuje katolicima: Kleknite i klečeći primajte Pričest samo na jezik.

“Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela.”(1 Korinćanima 11: 27-28).

Papa Benedikt XVI. ne želi da vjernici primaju Sv. Pričest na ruku, a niti želi da stojeći primaju Krista u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Prema vatikanskom liturgičaru mons.Guido Marini-u, papa nastoji zorno prikazati cijeloj Crkvi odgovarajuće norme ponašanja kod primanja Sv. Pričesti. Zbog toga se od pričesnika na papinskoj Misi sada traži da kleknu na klupu i da primaju Sv. Pričest na jezik od samog Pape. Razmišljanje Svetoga Oca je jednostavno: “Mi kršćani klečimo pred Presvetim, jer u Njemu, znamo i vjerujemo da je prisutan Jedini i Pravi Bog.” (22. svibnja 2008.)
Prema Papinom shvaćanju cijela Crkva treba klečati u adoraciji pred Bogom u Euharistiji. „Klečanje u adoraciji pred Euharistijom je najvrijedniji i najradikalniji lijek protiv prošlih i sadašnjih idolatrija“ (22. svibnja 2008.)

Papino nastojanje je u skladu s tradicijom Crkve starom 2.000 godina i sada je to u cilju poticanja obnove ljubavi i poštovanja prema Euharistiji, koju se trenutno ismijava i prema kojoj se mnogi odnose s prezirom. Razni trendovi i inovacije u naše vrijeme (gitara u liturgiji, djevojke – poslužiteljice oltara, Pričest na ruku, laici-djelitelji Pričesti) sve je to djelovalo da se uništi naše poštovanje prema Euharistiji, a time se ubrzava duhovna smrt Crkve. Uostalom, Euharistija je istinski život i otkucaj srca istinskoga Mističnog Tijela oko kojega se mora okupljati cijela Crkva.

Klečanje se također poklapa sa stoljećima starim propisom u Crkvi da samo posvećene ruke svećenika smiju dodirivati Tijelo Kristovo u svetoj Pričesti. “Samo svećenicima je dana vlast da posvećuju i podjeljuju vjernicima Svetu Euharistiju.” (Tridentski sabor) To učenje lijepo izražava Sveti Toma Akvinski u svojoj „Summa Theologica”: “Zbog poštovanja prema tom Sakramentu, ništa ga ne dodiruje osim onog što je posvećeno: stoga su tjelesnik (korporal) i kalež posvećeni, a tako i svećenikove ruke, za dodirivanje tog Sakramenta.”
Iz toga razloga je papa Pavao VI. u svom svibanjskom pastoralnom pismu biskupima svijeta 1969. godine, potvrdio crkveno učenje o primanju Pričesti, tvrdeći da se: “Ovaj način primanja Pričesti na jezik mora zadržati.” (Memoriale Domini). To je bio odgovor biskupima Nizozemske koji su počeli podjeljivati Pričest na ruku protivno stoljećima starom dekretu s Koncila u Rouenu (650.) gdje je ta praksa osuđena kao sakrilegij. “Ne stavljaj Euharistiju u ruke nijednog laika, nego samo u njegova usta.” Ova zabrana nikad do dana današnjega nije legalno opozvana.

Danas se Pričest na ruku daje protuzakonito i to je postalo jedan od glavnih neprijateljskih alata za uništenje Vjere po cijelome svijetu. Jer ova praksa primanja Sv. Pričesti nema druge svrhe nego da iskrivi naše poimanje Isusa Krista i da njeguje prijezir prema Svetim Otajstvima. Nije ni čudo da je sveti Bazilije (329-379) okarakterizirao Pričest na ruku kao “tešku pogrešku.”
To znači, primanje Pričesti na ruku nije u katoličkoj tradiciji. Ova praksu su prvi put uveli u Crkvu heretički arijevci u IV. st. kao način izražavanja svoje vjere da Krist nije božanska osoba. Nažalost, i danas to istom služi i u srži je sadašnje hereze i desakralizacije koja bijesni u cijeloj Crkvi. Ako danas imamo u Crkvi problem „zlostavljanja”, onda je to i zbog toga jer zlostavljamo Presveti Sakramenat – i to nam se vraća!

Zahvaljujući primanju Pričesti na ruku, članovima sotonskih kultova je sada data jednostavnija mogućnost pristupa da dođu u Crkvu i uzmu Hostiju, te da tu Hostiju odnesu u svoje zajednice gdje je zlostavljaju i prema Njoj se brutalno odnose u ritualima crne mise koju služe Sotoni. Oni gaze Hostiju svojim cipelama kako bi ismijali Boga živoga, a mi im u tom pomažemo našom ležernom praksom? I sami sotonisti izjavljuju da je Pričest na ruku najveća stvar koja im se uopće dogodila, a mi ništa ne činimo da to zaustavimo?

Stoga, Sveti Otac čini svoj dio kako bi pokušao očistiti Crkvu od zlostavljanja, a mi smo kao dijelovi Kristova tijela pozvani da mu pomognemo. Za vaše ohrabrenje smo uključili sljedeći citat iz nagovora kardinala Llovera, novoga prefekta vatikanskog Zbora za bogoslužje i sakramentalnu stegu koji je izrekao na Life Site News 22. srpnja 2009. god.: “Poslanje Kongregacije za bogoštovlje i sakramente je da promiče Papino naglašavanje tradicionalnih liturgijskih praksi, kao što je primanje Pričesti na jezik klečeći.”

Također je vrijedno razmotriti nedavni dekret kardinala Caffarra-e, nadbiskupa Bologne (Italija), kojim zabranjuje praksu Pričesti na ruku: “Dogodili su se mnogi slučajevi profanacije Euharistije, upravo zbog mogućnosti primanja Posvećenoga kruha na dlan ruke … S obzirom na učestalost slučajeva ponašanja koje ne pokazuje poštovanje u čin primanja Euharistije o kojima smo obaviješteni, određujemo da će od danas u metropolitanskoj crkvi sv. Petra, u bazilici sv. Petronija, i u Svetištu Blažene Djevice Marije od sv. Luke u Bologni vjernici primati Posvećeni kruh samo iz ruku svećenika i to direktno na jezik. ” (Iz njegove uredbe o primanju Euharistije, od 27. travnja 2009.)
Tehnički svi biskupi i kler dužni su slijediti odredbe Svetoga Oca u ovoj stvari, ali u međuvremenu vjernici nisu obvezni čekati odobrenje svojih biskupa kako bi kleknuli pred Bogom. Odredbe Svetoga Oca nisu podređene vetu ili provjeri biskupa i stoga svi pastiri i vjernici imaju pravo i dužnost ponašati se prema tim odredbama za izgradnju svojih zajednica.
Our Lady’s Workers of Southern California
David Martin
jmj4today@att.net
„Da se na ime Isusovo prigne svako koljeno“ (Fil 2, 10)

Link