Euharistija se ne smije slaviti po hotelima, restoranima, rekreacijskim centrima…
Meksički nadbiskup izdao pojašnjenje gdje se smiju slaviti sakramenti
Mexico City, Meksiko, 27. 7. 2010. – Meksički biskup je ovog tjedna napisao dopis u kojem pojašnjava svećenicima i vjernicima gdje treba slaviti sakramente – izvan crkvenih prostora – a da se ipak zaštiti „dostojanstvo svete liturgije“.
U svom dopisu, nadbiskup Constancio Miranda iz Chihuahue piše da svećenici trebaju s ljubavlju objasniti „razloge zbog kojih nas Crkva poziva… da u sakramentima otkrijemo susret s Gospodinom, koji nas vodi snažnoj zajedničarskoj i društvenoj zauzetosti“.
On kaže da crkveni autoriteti mogu dopustiti slavljenje svete mise izvan svetog mjesta, ako „znatan broj vjernika prisustvuje ili ako je velika udaljenost do najbližeg bogoslužnog mjesta“.
Nadalje, kaže on, sveti misu treba slaviti na „dostojnom i prikladnom mjestu za slavlje. Treba postaviti oltar s oltarnikom, tjelesnikom, raspelom i svijećama“.
„Euharistiju se ne može slaviti po kućama“, dodaje Nadbiskup.
Napominje također da se Prve pričesti, petnaestogodišnjice (Quinceaneras), godišnjice braka ili druga slavlja ne mogu održavati „u hotelima, društvenim domovima ili rekreacijskim centrima“.
Njegovi rituali, temeljeni na obredima zvanja, podučavaju i smještaju pojedinca na područje razumijevanja drugoga, područje koju možemo nazvati horizontalnim ; biće uči vladati samim sobom, znati slušati izvlačeći iz toga korist, ali također i znajući raspravljati, suočiti se s idejama i čak ih i kritizirati. Stav slobodnog zidara ostaje trezven; on mirno govori bez velikih gesti, bez neprimjerenih intonacija. To se biće također zna uzdignuti na duhovnu ravan. Tada mislimo na vertikalnu dimenziju. Slobodni zidar se nalazi na križištu tih dviju osi, upravo kao što je ruža smještena na križu. Usvaja mogućnosti da postane Univerzalni čovjek, to jest građanin svijeta.
Svaki mason koji želi slijediti Tradicionalni put mora, međutim, imati određene sposobnosti, svjesno htijenje da produbi svoj identitet, u jednostavnosti svog rasuđivanja koje djeluje u duhu pomirenja i bratstva, u potrazi za ravnotežom za one koji ga okružuju.
Ako želi izvući korist iz tog unutarnjeg sklada, mora se priključiti nekoj regularnoj Tradicionalnoj organizaciji, ali pod ” regularnim ” ne podrazumijevamo povijesni ili doktrinalni imperativ : jedino duhovna misao crpi iz Tradicije. Rad se odvija postupno, u okružju suputnika. Tako se stvara istinsko inicijacijsko bratstvo, solidarno i djelujuće. Iz te duhovne platforme, Slobodno zidarstvo dostiže svoju ulogu središta jedinstva, uvelike prevazilazeći kontekst ideja određenoga doba ili religije. Istinski inicijant mora prevazići sve neizvjesnosti trenutka da bi evocirao ono što je nepromjenjivo. Ne možemo zaboraviti da se prisutnost čovjeka na našoj planeti trenutno procjenjuje na dvanaest ili četrnaest milijuna godina i da su ostaci njegova života stari gotovo tri milijuna godina : evo zbog čega da budemo ponizni, postavši svjesni da se u svakom dobu čovjek pokušavao uzdići, usavršiti, da je koristio obrede.
Slobodno zidarstvo je askeza. Ne čuva nikakvo otkrivenje i masonski magisterij ne postoji. Red ne daje nikakve parole. Mason koji reflektira san kolektiva nije podložen nikakvom imperativu. Ne mora se prikloniti službenoj ideologiji i on nije “vojnik propagande”. Naprotiv, mora sačuvati svoju individualnost koja mora biti djelujuća, jer crpeći iz duha onoga što je vječno, ostvaruje se u sebi, ali također i organizira to postojanje.
.
Kako piše Velika Loža Francuske : “Inicijacija omogućuje prijelaz iz tame u svjetlost. Njen je princip da spusti čovjeka u njegovu vlastitu dubinu, kako bi otkrio dimenzije svog unutarnjeg svijeta, svoje mjesto u kozmosu, smisao svoje sudbine. Inicijacija je duga potraga koja vodi slobodnog zidara, odlučnog koraka, u osvajanje Ljepote, Istine, Pravde. Masonska metoda zasniva se na razumijevanju i uporabi tradicionalnih simbola”.
Simboli imaju oživljujuću važnost. Taj nijemi jezik koji govori duši i srcu posvuda je prisutan. Nalazi se u elementima prirode, kozmosa i ljudi su iz njega stvorili primjene u proporcijama njihovih hramova, građevina, u tim volumenima, usmjerenjima, dekoracijama gdje žive mistika brojeva, skale boja, ritam zvukova, cjelokupni arhitektonski sklad u kojem linija sugerira i uravnotežuje. Simbol živi i impregnira svako biće koje želi dokučiti njegov misterij. On je živi temelj incijacije.
Uau.
Ova ce se stranica u masonski epp pretvoriti.
Neka odu u selo ako im se slavi, a ne vidim razloga zašto bi npr. neki bračni par koji je došao na medeni mjesec morao slušati neoske pjesme i sumanuto pljeskanje, kao i gledati svu tu svjetinu koja iz obijesti ne zna šta će od sebe.
Hotele bi im ja trajno zabranila, pa neka naprave doma konvivenciju ako netko ima kuću ili veliki stan.
Smiješni su!
Srećom, uvijek odabiru niskobudžetne hotele prepune žohara kao npr. ‘Medena’ u Trogiru.
Masnijih i većih žohara u životu nisam vidjela.
Užas!!!