Japanski biskupi susreli Papu po drugi put u pet mjeseci

 

Vatikan 29. 4. 2008.

 

piše Gerard O’Connell, specijalni dopisnik iz Rima

 

RIM (UCAN) – Japanska biskupska konferencija učinila je neuobičajeni potez poslavši delegaciju prošli tjedan kako bi u razgovoru s papom Benediktom XVI. raspravila „ozbiljan problem“ koji imaju s Neokatekumenskim putom i njegovim sjemeništem u biskupiji Takamatsu.

Četiri prelata su otišla u Vatikan zatražiti Papino razumijevanje i intervenciju koja bi pomogla u rješavanju problema.

To je bio treći put u pet mjeseci da japanski biskupi posjećuju Rim i iznose problem. „Nije nam drago tako često dolaziti, ali morali smo naglasiti ozbiljnost problema koji treba riješiti.“, rekao je za UCA News u Rimu nadbiskup Okada iz Tokija, predsjednik Biskupske konferencije.

Tijekom ad limina u prosincu prošle godine, oni su iznijeli svoju zabrinutost ne samo pred Papom, nego također i pred službenicima Kongregacije za evangelizaciju naroda koju vodi kardinal Ivan Dias.

Delegacija japanskih biskupa ponovno se vratila u Rim početkom travnja 2008. i raspravljala problem po drugi put s službenicima Kongregacije koji su bili, primijetili su biskupi, nakloni Neokatekumenskom putu, prisjeća se nadbiskup Okada.

Onda su odlučili ponovno razgovarati s papom Benediktom. Kad se bio obratio Papi u ime japanskih biskupa 15. 12. 2007., nadbiskup Okada je bio rekao: „Druga stvar bio bi Neokatekumenski put (Put) i Međunarodno dijecezansko sjemenište u Takamatsu poznato kao Redemptoris Mater. Ovdje imamo ozbiljan problem. U maloj Katoličkoj crkvi u Japanu, moćno sektaško djelovanje članova Puta dijeli i sukobljava. Put je uzrokovao oštre i bolne podjele, te sukobe unutar Crkve. Nastojimo svim snagama prevladati problem, ali mislimo da bi mišljenje Vaše Svetosti za Crkvu u Japanu bilo od iznimne važnosti i nužno potrebno za rješenje ovog problema.“

Neokatekumenski put, utemeljen u Španjolskoj 1964., kaže da ima danas oko 20,000 zajednica s milijun članova u 105 zemalja.

Sjemenište u Takamatsu jedno je od 73 sjemeništa ovog pokreta diljem svijeta, a svi se nazivaju Redemptoris Mater i svaki pod vodstvom dijecezanskog biskupa. U Aziji ima 6 sjemeništa: u Hong Kongu, Indiji, Japanu, Pakistanu, Filipinima i Tajvanu.

Biskup Francis Xavier Osamu Mizobe iz Takamatsua potvrdio je da je i on razgovarao o ovom problemu u svojoj biskupiji s Papom tijekom privatne audijencije ad limina.

Papa, međutim, nije spomenuo ovaj problem kad se obraćao japanskim biskupima na kraju njihova posjeta 15. 12. 2007.

Četiri mjeseca kasnije, 25. 4. 2008., razgovarao je na široko o istom problemu s nadbiskupom Okadom, nadbiskupom Leo Jun Ikenagom iz Osake, nadbiskupom Josephom Mitsuaki Takamiom iz Nagasakija i biskupom Mizobeom.

Mala biskupija Takamatsu, smještena 520 kilometara sjeverozapadno od Tokija, ima oko 5,000 katolika.

Prethodnik biskupa Mizobea prihvatio je sjemenište u svojoj biskupiji. Međutim, kad su nastali ozbiljni problemi i narasle napetosti, biskup Mizobe (salezijanac) odlučio je zatvori sjemenište. Biskupska konferencija ga je poduprla u toj odluci, a njezin predsjednik ju potvrdio.

Kako su silno željeli zadržati uporište u Japanu, Neokatekumenski pokret je tražio podršku jednog drugog biskupa. U početku se taj biskup složio prihvatiti sjemenište, ali nakon razgovora sa subraćom biskupima odlučio je suprotno prvotnoj nakani te obavijestio o tome Kongregaciju za evangelizaciju i Neokatekumenski put.

Nadbiskup Ikenaga, potpredsjednik Biskupske konferencije, podnio je Papi detaljno izviješće o ovom problemu 25. 4. 2008.

Prema riječima nadbiskupa Okade, biskupi su razgovarali s papom Benediktom gotovo jedan sat. „On nas je vrlo pažljivo slušao. Pokušao nas je razumjeti. On je veoma ozbiljan,“ rekao je prelat UCA Newsu.

„Dijecezansko sjemenište treba biti zatvoreno. Sveta Stolica se složila da ga treba zatvoriti kao dijecezansko sjemenište ove godine,“ rekao je.

Biskupi, objasnio je, i dalje imaju „ozbiljne i duboke“ probleme s pokretom, a tiču se njegova „načina mišljenja“ i „stava“ prema japanskoj kulturi, liturgiji i drugim pitanjima.

Upitan je li Vatikan to razumije, nadbiskup Okada je rekao da osjeća „kako još uvijek postoji određeni jaz između nas“, ali situacija se „popravlja“. Dodao je da ga jako ohrabruje način na koji je Papa slušao.

Nadbiskup Okada je otkrio kako su s Papom također razgovarali o planiranoj beatifikaciji 188 japanskih mučenika koja će se održati u Nagasakiju 24. 11. 2008.

 

http://www.ucanews.com/search/show.php?q=Neocatechumenal&page=archives/english/2008/04/w5/tue/ZY04894Rg.txt

 

 

 

Biskupska konferencija uložila izravni apel Papi za zatvaranje sjemeništa u Takamatsu

 

Tri japanska nadbiskupa, Takeo Okada iz Tokia, Jun Ikenega iz Osake i Mitsuaki Takami iz Nagasakia, sudjelovala su s biskupom Osamui Mizobeom iz Takamatsua u jednosatnom razgovoru s papom Benediktom XVI.

Tijekom tog razgovora s Papom, oni su najprije izrazili svoju zahvalnost za odobrenje beatifikacije 188 japanskih mučenika koja je planirana za studeni ove godine. Međutim, glavna svrha susreta je bilo traženje, u ime Japanske konferencije katoličkih biskupa, Papinog odobrenja planova koji se tiču zatvaranja Međunarodnog misijskog sjemeništa Redemptoris Mater u Takamatsu, a koje vodi Neokatekumenski put; međunarodni pokret posvećen vjerskoj formaciji odraslih.

„Ovo je deveti put da sam putovao u Vatikan radi problema sa sjemeništem“, rekao je biskup Mizobe, koji je na čelu biskupije Takamatsu od lipnja 2004. godine. „Iako sam u prošlosti uvijek imao potporu Japanske konferencije, morao sam na kraju ići sam. Najbolje u ovom putovanju u Vatikan je to što sam mogao djelovati s Konferencijom na mojoj strani.“

Nadbiskup Okada, predsjednik Konferencije je rekao, „Imamo ovaj problem već 20 godina. U veljači 1992., sazvali smo izvanredni sastanak biskupa kako bismo razgovarali samo o Redemptoris Mater, čije je ustanovljenje tek bilo najavljeno. Od tada, potrošili smo bezbroj sati i prošli kroz mnoge srcobolje na konferencijama i u korespondenciji sa Kongregacijom za evangelizaciju naroda sačinivši hrpe dokumenata. Sve smo to učinili, a da, čini se, još uvijek nismo došli do uzajamnog razumijevanja, tako da smo apelirali na Svetog Oca nadajući se da će on razumjeti.“

Iako je Papa bio primio izvješća iz Kongregacije za evangelizaciju naroda, biskupi su osjetili da informacije direktno iz Japana nisu bile adekvatno prenesene.

Nadbiskup Okada je nastavio, „ Tijekom generalne konferencije biskupa u veljači, odlučili samo poslati delegaciju budući da naša poruka nije bila pravo shvaćena. Prvo, otišli smo u Kongregaciju za evangelizaciju naroda (5. travnja), a onda ponovno išli na susret sa Svetim Ocem. To znači dva puta (u tako kratko vrijeme). Idući tako daleko htjeli smo pokazati koliko je velik taj problem za Crkvu u Japanu.“

The Union of Catholic Asian News (UCAN) izvijestio je 29. 4.: „Na neuobičajen način, Japanska biskupska konferencija poslala je prošli tjedan delegaciju kako bi s Papom raspravila ‘ozbiljan problem’ koji imaju s Neokatekumenskim putom i njegovim sjemeništem u biskupiji Takamatsu.“

Neokatekumenski put je predstavljen u crkvi u Iwakuni u biskupiji Hiroshima 1973. godine i njegove aktivnosti su se također brzo proširile na ostale župe. Sadašnja situacija u svezi Sjemeništa počela je u veljači 1990. godine kad je Sjemenište, koje je afilirano Putu, ustanovio biskup Satoshi Fukahori, tadašnji biskup Takamatsua. Međutim, na izvanrednoj sjednici Japanske biskupske konferencije 1992. godine, Konferencija je izdala svoj mišljenje tvrdeći da „nakana Sjemeništa nije odgoj novih dijecezanskih svećenika, nego prije odgoj novih svećenika za Neokatekumensku zajednicu.“

Neokatekumenski put je počeo u Španjolskoj 1964. i, u nakani slijediti život članova prve Crkve, želi pretvoriti župe u misijski orijentirane crkve.

Međutim, prema zapisima s redovitog sastanka Japanske biskupske konferencije iz listopada 1993. godine, Put je prepoznat kao grupa „koju je teško pomiriti i u opasnosti je da razvije podjelu“ zato što ljudi koji mu pripadaju daju najveću važnost ciljevima njihovih utemeljitelja i njihovoj vlastitoj organizaciji i zbog njihovog jedinstvenog slavljenja liturgije koja se razlikuje od one koju slavi cijela Crkva.

Biskupi su također primijetili da i izvan Japana dolaze slična izvješća o navedenim problemima i stoga su Tokio i druge biskupije nametnule restrikcije na aktivnosti Puta. S druge strane, svećenici iz sjemeništa Redemptoris Mater primani su u druge biskupije kao što je Niigata.

Iako je pokojni papa Ivan Pavao II. hvalio Put u pismu iz 1990. godine, 1997. je naredio pokretu da napiše nacrt statuta i 2002. izdao privremeno odobrenje istoga na razdoblje od pet godina.

Prema toj odluci, Put nije priznat kao društvo ili kao aktivna grupa u sebi, već je radije definiran kao ponuda „osobitog oblika kršćanske inicijacije i vjerske formacije provođene unutar župa.“

Unutar Takamtsku biskupije ostaju suprotstavljena mišljenja o djelovanju Puta. Protesti su se pojavili među laicima koju su smatrali da biskup Fukahori nije poštovao potrebnu zakonsku proceduru kad je 1990. ustanovio sjemenište. To je dovelo do toga da je u lipnju 2003. okružni sud u Takamatsu presudio protiv biskupa Fukahoria u tužbi za klevetu dosuđujući u korist dva laika koji su biskupa tužili da ih je u svom pismu napao i optužio za klevetu. Potkraj godine, Sveta Stolica pokrenula je istragu u biskupiji.

Kao rezultat te istrage uslijedila je ostavka biskupa Fukahoria i u lipnju 2004. ustoličenje novog biskupa Mizobe koji je nastojao postići pomirbu i „u Duhu Svetom dovesti do sklada“.

Međutim, u članku objavljenom 12. 2. 2006. u nacionalnom tjedniku Katorikku Shimbun biskup je rekao: „Laici i svećenici koji ne pripadaju Putu su izjavili da ‘neće biti sloge u Takamatsku sve dok se ne riješi problem Sjemeništa.’“ Došlo se bilo do slijepe ulice.

Na susretu u Vatikanu, nadbiskup Ikenaga je predstavio memorandum Papi tako da on otvoreno i jasno može spoznati pravo stanje stvari. U memorandumu su istaknute četiri točke.

Prva je da se svi aktivni biskupi Japanske biskupske konferencije protive nastavku djelovanje Sjemeništa. Druga je da je u svim župama u koje je ušao Put došlo do podjela između manjine koja pripada Putu i većine koja mu ne pripada. Treća točka je bila ta da se svi svećenici u biskupiji protive Putu, osim naravno onih koji mu pripadaju. Na kraju, memorandum izražava se nada biskupa za brzim razrješenjem nemira koji je ušao u Crkvu u Japanu, a ne samo u Takamatsu biskupiju, od kad je Put došao u zemlju.

Biskup Mizobe je objasnio: „Razgovarali smo zajedno o tome kako velik problem predstavlja ovo Sjemenište i koliko je mnogo Konferencija pregovarala pokušavajući ga razriješiti. Manje-više smo za sada došli do sporazuma u svezi naših pogleda na Sjemenište, ali drugi temeljni problemi još uvijek ostaju za riješiti.“

Komentirajući susret s Papom, nadbiskup Takami je rekao, „Ovo je bio prvi put da smo osobno Papi dali sve relevantne materijale.“

Prema nadbiskupu iz Nagasakia, Papa je odgovorio: „Moramo donijeti odluku što učiniti s tim Sjemeništem.“ Nadbiskup je nastavio: „Mislim da je ovaj put bilo dovoljno jasno što bismo mi, s naše strane, voljeli učini – naše vlastite inklinacije.“

Biskup Mizobe je rekao da iako se na susretu govorilo o problemu velikih razmjera, sve u svemu bila je „mirna i intimna atmosfera.“

„Posljednju stvara koju mi je Papa rekao“, dodao je „bila je, ‘Hvala ti za strpljivost i težak posao’“.

UCAN-ovo izvješće citira riječi nadbiskupa Okade: „Dijecezansko sjemenište treba zatvoriti. Sveta Stolica se složila da ga se zatvori ove godine.“

Službeno priopćenje bit će dano nakon daljnjih sastanaka u Takamatsuu.

 

http://www.cbcj.catholic.jp/eng/jcn/may2008.htm#12

 

 

Svećenici koji djeluju u Takamatsu protive se Neokatekumenskom putu

 

Iako je odluka biskupa Osamua Mizobe i Pastoralnog vijeća nadbiskupije Takamtsu da se 30. 6. zatvori sjemenište Redemptoris Mater u Higashi Kagawa, Kagawa prefektura, odobrena od strane Vatikana a nakon dva posjeta lokalnog biskupa Rimu i njegovog osobnog susreta s papom Benediktom XVI. zajedno s još trojicom japanskih biskupa 25. 4., stigla je kasnije naredba iz Rima da se zaustavi svako postupanje u svezi Sjemeništa.

Naredba da se zaustavi postupak zatvaranja stigla je u poruci nadbiskupa Albertoa Bottaria de Castelloa, apostolskog nuncija u Japanu, od kardinala Tarcisioa Bertonea, vatikanskog državnog tajnika i proslijeđena je biskupu Mizobeu 31. 5.

Rimska naredba stigla je u vrijeme kad su Pastoralno vijeće, Svećeničko vijeće i Dijecezansko vijeće za evangelizaciju, biskupije koja broji 5 070 članova, bili službeno obaviješteni o odluci o zatvaranju. S početkom srpnja daljnji koraci nisu poduzeti.

RM sjemenište, otvoreno 1990., vodi Neokatekumenski put kao međunarodno sjemenište povezano s biskupijom Takamatsu. Sjemeništa koja vodi Put odgajaju svećenike prema liturgijskoj i duhovnoj praksi Pokreta, za službu dijecezanskog klera. U Takamtsu RM sjemeništu završilo je oko 30 svećenika koji djeluju u biskupijama Takamatsu, Niigata, Oita i Kagoshima.

Put je osnovan u Španjolskoj 1964. kao sredstvo vjerske formacije odraslih kroz male grupe unutar župa koje održavaju svoje vlastite liturgije i programe. Iako se kaže u Statutima da je Put „u službi biskupima kao oblik biskupijske implementacije kršćanske inicijacije i trajnog odgoja u vjeri“, odnosi između Puta i dijecezanskih biskupa su često prijeporni.

„Ne mogu vjerovati kako je to učinjeno“, rekao je O. Sueo Hamaguchi, dijecezanski svećenik iz biskupije Nagasaki koji služi kao župnik u Sakuramachi crkvi u Takamatsu, komentirajući vatikansku naredbu.

O. Hamaguchi je jedan od nekoliko svećenika iz drugih biskupija i redovničkih zajednica koji su posuđeni biskupiji Takamatsu od kad je biskup Mizobe preuzeo biskupiju 2004. godine. Oni su posuđeni kako bi se riješila situacija nakon nemira oko Puta koji je doveo do velikih podjela u Nadbiskupiji, a kulminirao je tužbom za klevetu koju su podnijela dva laika protiv bivšeg biskupa, Satoshi Fukahoria. Biskup je bio izdao pastoralno pismo osuđujući dva gore spomenuta laika za njihovo protivljenje njegovom pozivu Putu da otvori sjemenište u Biskupiji.

O. Desiderio Cambra, član Španjolske družbe stranih misija, je novoimenovani kancelar u biskupiji. On je također izrazio svoju šokiranost rimskim upletanjem.

„Oni su ignorirali odluku cijele Japanske biskupske konferencije kao i apostolskog nuncija,“ uzviknuo je.

Govoreći u ime O. Angela Luisa Romeroa Carbonella, rektora RM sjemeništa, o. Antonio Anfuso, vice rektor, odbio je molbu za intervju za ovaj članak govoreći, „Ne možemo odgovoriti na pitanja u ovom trenutku dok mnoge stvari još nisu odlučene“. Naime, svi članovi Puta kojima smo pristupili odbili su dati komentar.

O. Kosuke Murakami, salezijanac, na posudbi u Biskupiji i u službi župnika Zentsuji crkve u Kagawai, objasnio je zašto on misli da Sjemenište mora biti zatvoreno.

„Sjemenište je pokretačka snaga djelovanja Puta, a koje proizvodi liturgijske probleme i uništava jedinstvo u župama“, kaže on.

„U mojoj prethodnoj župi u Imbari (Ehime prefektura)“, nastavlja on, „bez obzira kada je dijete rođeno, Put je odbio krstiti ga sve do slijedećeg Uskrsa i oni ne dopuštaju nikome drugome da krsti dijete osim svećeniku s Puta. Bili su potpuno neovisna grupa u župi nad kojom župnik nije mogao imati kontrolu. Najaktivniji članovi župe odvedeni su na subotnje mise Puta. Veći dio njihove financijske potpore bio je usmjeren prema toj grupi na štetu župe u cjelini.“

Prema salezijancu o. Hideaki Hamaguchiju, dijecezanskom ekonomu i još jednom svećeniku na posudbi, tendencija Puta da ignorira župnike obuhvaća također i biskupa.

„Snažno sam osjetio u protekle dvije ili tri godine da iako svećenici Puta koji su ovdje dijecezanski kler govore da su poslušni biskupu, ja to ne vidim,“ kaže on. „Oni javno govore, ‘Biskupov način razmišljanja je različit o našega’. Sramota je da oni uopće ne razmišljaju kako bi mogli surađivati s biskupom ili biti na službi Crkvi u Japanu. Kad bi oni usmjerili svoju revnost na rad s biskupom, velike stvari bi se mogle dogoditi.“

Na pitanje poslušnosti biskupu, superior dominikanske provincije Svete krunice, o. Juan Manuel Gonzalo kaže, „Mi dominikanci ne radimo za sebe.“

„Autoritet za Crkvu u Japanu,“ nastavlja on, „leži na biskupu Takamatsua i drugim biskupima koji su od Pape imenovani. Dakle, njihova odluka (da zatvore Sjemenište) je najbolja za Japan i mislim da bi to trebalo učiniti što je prije moguće.“

Prema o. Cambrai, „Put je bio dobar u Španjolskoj u educiranju ljudi koji nisu dolazili u crkvu, ali ovdje u Japanu, situacija je obrnuta.“

O. Murakami kaže da je među temeljnim problemima slavljenje neokatekumenske liturgije na način koji ignorira japansku kulturu i osjećaje, te vjernicima nameće europski stil.

„Oni preuređuju svetište, stavljaju svoje vlastite ikone i koriste svoju vlastitu glazbu i geste. U crkvi kao što je ova u Imamati gdje je puno starijih župljana, Put je uveo poljupce, grljenje, držanje za ruke za vrijeme pjevanja i ples na misi. Gitare koriste čak i na sprovodima. Sve dok ne isprave svoju praksu nemoguće je s njima raditi,“ kaže on.

O. Sueo Hamaguchi kaže da strukturalno, suživot s Putem je nemoguć.

„Put ima svoju vlastitu strukturu kontrole dobivajući naredbe od tri vlastita lidera“, kaže on. „Njihov osobiti način slavljenja liturgije ima nakanu potvrditi njihovu jedinstvenost.“

Đakon Yasuhiro Nishikawa, ravnatelj dijecezanskog ureda, kaže da članovi Puta usmjeravaju svoje aktivnosti za svoje vlastito dobro koristeći imena župa bez savjetovanja sa župnicima.

„Oni ignoriraju biskupiju i župe“, kaže on.

Fr. Murakami kaže, „Ako se Sjemeništu dopusti daljnji rad, Put će se raširiti po cijelom Japanu i imat ćemo ovdje dvije Crkve, Papinu Crkvu i Kikovu Crkvu,“ misleći na Kika Arguella, utemeljitelja Puta.

„Japanski katolici moraju postati svjesni problema“, kaže o. Hideaki Hamaguchi, salezijanac.

Svećenici koji djeluju u Biskupiji kažu da biskup Mizobe od svoga dolaska teško radi na izgradnji jedinstva.

O. Hideaki Hamaguchi komentira: „Nakon prve tri godine, bilo je jasno da je razdor prevelik i da bi najbolje bilo presjeći vezu između Biskupije i Sjemeništa.“

Biskup Mizobe je poslao svećenike Puta u Tokyo i Rim na studij kako bi ih bolje osposobio za rad u Japanu.

„Biskup kaže, ‘Hajdemo raditi zajedno’, ali oni imaju proganjalački kompleks koji samo vidi zatvaranje Sjemeništa, ali ne i Biskupovu zauzetost u pastoralnoj brizi,“ kaže đakon Nishikawa.

O. Sueo Hamaguchi kaže: „Ne postoji apsolutno ni jedan razlog za nastavak rada Sjemeništa. Mala biskupija kao što je Takamatsu nikako ga ne može uzdržavati. Niti Biskupija treba Put da stoji iza Sjemeništa. Oni su zapravo prepreka nastavku njegova rada.“

 

Ovo je prvi dio članka. Slijedeći dio osvrnut će se na Put iz perspektive laikata biskupije Takamatsu.

 

http://www.cbcj.catholic.jp/eng/jcn/jul2008.htm#3

 

 

Zatvara se Sjemenište Neokatekumenskog puta kao Takamatsu dijecezanska škola

 

Redemptoris Mater sjemenište (RM) koje je vodio Neokatekumenski put kao Takamatsu dijecezanski institut bit će zatvoreno.

Odluka koju je donijela Japanska katolička biskupska konferencija (CBCJ) da se zatvori RM krajem lipnja bila je stavljena na čekanje od strane Vatikana (vidi Catholic Weekly, od 6. srpnja) u očekivanju odluke iz Rima o budućnosti Sjemeništa.

U pismu vatikanskog državnog tajnika kardinala Tarcisioa Bertonea od 26. lipnja objavljena je odluka. Tekst pisma je bio na talijanskom, ali uz priloženi engleski prijevod.

„Sjemenište Redemptoris Mater iz Takamatsua bit će zatvoreno kao dijecezansko sjemenište“, kaže se u Kardinalovom pismu. Sa sadržajem pisma odmah je upoznat kler, redovnici i laici Biskupije Takamatsu.

Pismo kardinala Bertonea poslano je kao odgovor na pismo koje je Japanska biskupska konferencija poslala papi Benediktu XVI. 6. lipnja na kraju svoga godišnjeg plenarnog zasjedanja. U pismu su se od Pape tražile smjernice u razrješavanju poteškoća u svezi Sjemeništa.

Rimska odluka ima četiri točke.

Sjemenište će biti zatvoreno kao dijecezanski institut i njegovi će se programi i osoblje premjestiti u RM sjemenište u Rimu „kao izraz očinske brige Svetoga Oca za Sjemenište i s pouzdanjem da će ono u budućnosti nastaviti doprinositi evangelizaciji Japana na najprikladniji način“.

Drugo, budući da kao posljedica ove odluke 25 svećenika Neokatekumenskog puta koji djeluju Japanu „mogu naići na različite poteškoće“, Kongregacija za evangelizaciju naroda u Rimu imenovat će vikara „opunomoćenog posebnom odgovornošću za rješavanje, u suradnji s biskupima Konferencije, različitih problema vezanih za prisutnost i djelovanje ovih svećenika, uključujući njihove ugovore o službi“.

Pismo također kaže da kad se Sjemenište preseli iz Takamtsua u Rim, zadržat će svoju povezanost s Japanom. Bit će nazvano „Redemptoris Mater sjemenište za Japan“ i njegov rektor bit će biskup u miru iz Oitae, msgr. Takaaki Hirayama.

Konačno, sadašnja sjemenišna zgrada mora se zadržati te „će se pronaći rješenje i za njezinu administraciju i za privremenu upotrebu“. Nejasno je implicirali li „privremena upotreba“ eventualni povratak RM u Takamatsu.

Prema pismu, sve dok se ne provedu ove četiri odluke, Papa je zatražio od biskupa Mizobea iz Takamtsua da se zadrži sadašnje stanje RM.

Komentirajući pismo, nadbiskup Takeo Okada iz Tokija, predsjednik CBCJ, kaže: „Zahvalni smo Njegovoj Svetosti na brizi i vodstvu. Nekoliko stvari ostaje za riješiti. Važno je da oni koji su uključeni u njihovo rješavanje mole, slušaju jedni druge i učine napor kako bi postigli međusobno razumijevanje. Biskupska konferencija dat će svaku podršku biskupiji u Takamatsu i radujemo se razumijevanju i suradnji s biskupom Hirayamaom“.

Upitan za mišljenje o odluci, rektor RM otac Angel Luis Romero Carbonell je rekao: „Nisam još vidio pismo i nemam komentara“.

 

 

 

http://www.cbcj.catholic.jp/eng/jcn/jul2008.htm#4

 

 

Laici u Takamtsu nalaze inspiraciju, problemi u Neokatekumenskom putu

 

Premda je već prošlo nekih 30 godina otkad je Neokatekumenski put najprije došao u Biskupiju Takamatsu, Pokret i njegove aktivnosti ostaju većinom nepoznate katolicima u Japanu. Ovaj članak, zaključni u seriji od dva dijela, predstavlja Put viđen očima onih koji su se s njim susretali svih tih godina. Nažalost, opetovani pokušaji za intervjuiranjem sadašnjih članova ove grupe nisu uspjeli.

Nakon godina angažmana u Marijinoj legiji, Kursilju i drugim pokretima, Hisako Ino, župljanka u Imabari, Ehime prefektura, uključila se 1990. godine u Neokatekumenski pokret. Sudjelovala je u životu Pokreta 10 godina. Budući da je Put bio preporučen od strane njihovog župnika, većina župljana, osim onih koji su bili jako zauzeti svojim poslom zbog čega nisu mogli sudjelovati, uključilo se u aktivnosti Puta.

Kao i drugi, Ino se pridružila poludnevnim večernjim okupljanjima i misi u subotu navečer.

„Dotad sam slušala riječ Božju fragmentarno, ali ono što sam naučila kroz „spasopovijesti“ pristup Puta postalo je put moje vjere“, kaže ona, vrednujući svoje vrijeme u Pokretu.

Susreti su bili održavani u kućama članova, i svakih nekoliko mjeseci imali su dvodnevne susrete.

Ino komentira: „Kad dodate vrijeme pripremanja za susrete, sastajali bismo se tri ili četiri puta na tjedan. Toliko smo bili predani. Slušali smo Sveto pismo i slušali propovijedi. Još uvijek ima ljudi koji su nastavili s tim.“

Međutim, neki ljudi su se žalili da sa sastancima koji oduzimaju nekoliko večeri svaki tjedan, djeca članova Puta ostaju bez vremena provedenog sa svojim roditeljima.

Neki sastanci su se održavali u hotelima daleko od kuće, a od članova se očekivalo da pokriju troškove.

Iko kaže: „Svaki put sam platila oko 100 000 ¥ (oko 589 eura)“.

Kako su članovi napredovali kroz različite nivoe članstva, očekivalo se od njih da dadu financijske doprinose.

„Rekli su mi da prodam stvari i dam novac Putu“, kaže Ino.

1999. godine bila je na okupljanju kad je zajednica čitala priču iz Markova Evanđelja o bogatom mladiću kome je Isus rekao da proda sva svoja dobra. Nakon pročitanog pasusa, svaku su osobu prozvali i upitali, „Hoćeš li predati sve što posjeduješ?“ Ino je odgovorila da je voljna dati sve ono oko čega se ona i njezin muž suglase, ali ne sve. Na susretu slijedećeg dana rekli su joj, „Ti Ino ne bi trebala više dolaziti“. To je bio kraj njezina sudjelovanja u Putu.

Gledajući na prošlo, Ino je rekla: „Bila sam čula da postoje mnogi stadiji (članstva) i ako ikad padneš, onda…“

Put ima „katehiste itinerante“ i „obitelji u misijama“, laike koji u ime Puta odlaze od svojih domicijelnih zajednica. Ima ih nekoliko u Japanu. Ino se pita jesu li ti ljudi predali sve ono što posjeduju.

Obitelji u misijama primile su mnoge kritike.

U ranim 90-tima, Yoko Imaizumi, član Ganchu Crkve u Ehime prefekturi, opskrbila je kućanskim potrepštinama obitelji koje su došle iz Italije i iz drugih mjesta u Matsuyamau.

Osvrćući se na te obitelji rekla je: „Imaju mnogo djece, ali ne traže posao. Oni nisu primjer za Japance koji teško rade da bi podigli svoju djecu“.

Kad je jedinstveni stil liturgijskih slavlja došao na udar Ino je rekla: „Divno je zapravo vidjeti oduševljenje“.

Komentirajući kritiku preuređivanja svetišta dodala je: „U mnogim crkvama su izokrenuli stvari, ali to je tako da liturgija može biti stvarno doživljena“.

Međutim, drugi laik iz Ehime koji je molio za anonimnost komentirao je kako je bilo šokantno čuti članove Puta kako na sprovodu pjevaju „Pozvan! Pozvan!“ u ritmu gitare. „Nekršćani koju su bili tamo mora da su misli kako su došli nekoj sekti neke nove religije.“

Oni koji ne sudjeluju u Putu iskazuju velike sumnje u svezi te grupe koja ne objašnjava svoje djelovanje. Yutaka Suzuki pretpostavlja da su jedna trećina članova njegove Sakuramachi Crkve u Takamatsu članovi Puta, ali, kaže on: „Zapravo, nemam pojma tko su oni.“

Čak i onda kad želi razgovarati o Putu, ne zna s kim bi mogao razgovarati.

„Ovako je gotovo više od 30 godina“, kaže on. „Sigurno, ima ljudi koji kažu da su prvi put susreli Krista u toj grupi, ali oni se sve više i više usredotočuju na sebe i postaje nemoguće imati nekakav iskren razgovor s njima.“

Osim u Takamatsu, ima svećenika Puta, katehista itineranata i obitelji u misijama i u nekoliko drugih biskupija, uključujući Niigatau i Oita. Usprkos tome, nije bilo nikakvog povećanja krštenja ni u jednoj od ovih biskupija. Umjesto toga, čini se da Put nastoji uvući već aktivne članove župa.

Prema svjedočenju Hiroshi Tada, koji je prisustvovao Svjetskom danu mladih u Denveru 1993., pozvali su ga sudjeluje na okupljanju članova Puta dan nakon što je Svjetski dan mladih već završio. Župljanin Sakuramachi Crkve bio je iznenađen kad su najavili poziv svima koji žele biti svećenici ili redovnici da siđu sa svojih stolica na igralište arene gdje se skup održavao.

„Pitao sam je li to način na koji se odlučuje o duhovnom pozivu“, rekao je.

Ino, koja ima 82 godine, sumira svoje mišljenje i kaže, „(Naša generacija) radila je za cara. Mi smo radili za Crkvu. Mi smo radili za svećenike. Svećenici su dolazili sve tamo iz Takamatsua, tako smo i mi nastojali učiniti najbolje što smo mogli. Ali sada, stvari su otišle ukrivo. (Oni koji su na Putu i oni koji nisu) svi pate. Ako bi za našu župu bilo bolje da to prestane, nije li vrijeme za njih (Put) da odstupe?“

 

http://www.cbcj.catholic.jp/eng/jcn/jul2008.htm#6

 

 

Biskup Takamatsua najavio zatvaranje neokatekumenskog sjemeništa

 

Catholic Weekly, 15. 3. 2009.

 

Mons. Mizobe Osamu, biskup Takamatsua, u svojoj korizmenoj poruci od 7. ožujka službeno je najavio zatvaranje međunarodnog misijskog sjemeništa Redemptoris Mater kojeg je vodio Neokatekumenski put, a o kojem su se vodile mnoge rasprave. On je pozvao vjernike svoje biskupije na suradnju u izvršenju ove odluke. Službena najava bila je posljednji korak u dugoj kontroverzi.

U listopadu 2007., nakon što je biskupijski zbor savjetnika objavio svoju namjeru da zatvori školu u Takamatsuu, Vatikan je proveo daljnje ispitivanje. Nakon kompliciranih pregovora, u lipnju prošle godine vatikanski državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone u svom pismu najavio je odluku Rima.

Prema Kardinalovoj poruci, Sjemenište će biti zatvoreno kao dijecezanski institut i premješteno u Rim. Na kraju, Kongregacija za evangelizaciju naroda poslat će svoga delegata kako bi razgovarao sa svećenicima Neokatekumenskog puta koji će biti pogođeni ovom odlukom.

Nakon toga, Takamatsu biskupija poduzela je potrebne pravne korake u zatvaranju škole, slijedeći smjernice japanskog Ministarstva obrazovanja, kulture, športa, znanosti i tehnologije. Kao posljednji korak u ovoj proceduri, Biskupija je sastavila službeno javno izvješće o poduzetim radnjama sredinom siječnja. Odlučila je da se zemlja i zgrade koje je koristilo Sjemenište neće korisiti za teološku naobrazbu. Međutim, Biskupija će zadržati vlasništvo nad tom imovinom.

Sjemeništarci i osoblje koje nije direktno povezano sa biskupijom Takamatsu transferirano je u Rim u jesen prošle godine.

S obzirom na daljnje neslaganje Neokatekumenskog puta s tom odlukom, biskup Mizobe je rekao, „pravda nije nešto što se mijenja ovisno o situaciji ili vremenu. Kad nastanu unutarnje podjele i kad se izgubi kontrola, ne postoji drugi način nego prepuštanje sudu i prosudbi biskupa“.

Kao posljedicu ove kontroverze, Biskup je jasno izrazio svoju želju da se i svećenici i župljani podvrgnu radikalnoj promjeni mišljenja. Naglašavajući snažnu povezanost između biskupa i njegovih svećenika, biskup Mizobe je pozvao na obnovu sklada, jednodušnosti.

„Narod ove biskupije treba se skupiti i raditi zajedno sa stavom brige za župe, distrikte i biskupiju,“ kaže on.

Biskup se također osvrnuo na razdoblje „jaslica“ u kojima su europski i američki misionari otvarali crkve i imali utjecaj u područjima koja su bila nova za kršćanstvo. On je najavio „nadrastanje“ biskupije Takamatsu iz takvih „jaslica“.

„Sad kad više nemamo Sjemenište, ono što najviše želim da ljudi shvate jest da je to OK imati male župe u maloj dijecezi. To je nešto što možemo napraviti svojim vlastitim rukama. Pod ‘mi’ mislim na sve vjernike koji žive u dijecezi, na svakoga pojedinačno“, kaže on.

Biskup Mizobe se direktno obratio mladima i svećenicima biskupije, tražeći od njih da prihvate odluku kao što ju je potvrdio Vatikan.

Pismo sadrži i jasno upozorenje vodstvu Neokatekumenskog puta. Biskup Mizobe zahtijeva od njih da stavljaju potrebe Biskupije ispred svoje vlastite agende, da slijede volju mjesnog biskupa, te im je posebno zabranio da nastave svoj običaj slavljenja svoga vlastitog Svetog tjedna odijeljeno od drugih u mjesnoj Crkvi.

Nakon polugodišnjeg čekanja, Kongregacija za evangelizaciju naroda izabrala je Francisca de Javiera Sotila Vaiosa Espiriceta kao svog delegata. Njegov put u Japan bio je najavljen za 10-25. ožujka, s posjetima područjima u kojima djeluju svećenici povezani s Neokatekumenskim putem.

 

Link