Japanski biskupi se ne kane zaustaviti, traže pomoć laikata
Japanski biskupi traže pomoć laika oko neosa (Neo-Cats)
Predsjednik Japanske biskupske konferencije (CBCJ) pozvao je na suradnju svećenike i laike kako bi se suočili s „problemima“ Neokatekumenskog puta, koji je kako on kaže imao negativni učinak na zemlju.
„U onim mjestima koji su imali doticaja s Neokatekumenskim putom, dogodila se velika konfuzija, sukob, podjela i kaos“, rekao je jučer nadbiskup Osake, isusovac, Leo Jun Ikenaga, u izjavi koja je objavljena u japanskom katoličkom tjedniku Katorikku Shimbun.
„U Japanu je konačni rezultat negativan“, kaže nadbiskup Ikenaga u svojoj izjavi. „Mi biskupi, u svijetlu naše apostolske pastoralne odgovornosti, nismo mogli ignorirati štetu.“
Papa Benedikt XVI. odbio je zahtjev četvorice japanskih biskupa, uključujući nadbiskupa Ikenagu, za suspenzijom Neokatekumenskog puta na pet godina koji su prelati podnijeli na sastanku u Rimu, 13. 12.
Nekoliko tjedana prije sastanka, Japanska biskupska konferencija je najavila da će suspendirati djelovanje tog pokreta u Japanu.
Izjava nadbiskupa Ikenege sugerira da biskupi nisu voljni ostaviti problem neriješenim.
„Do sada se Konferencija angažirala u razgovorima sa Svetom Stolicom i Neokatekumenskim putom. No, sad je došlo vrijeme da u tome sudjeluje i japanski laikat“, napisao je on u svojoj izjavi od 20. 12. prošle godine.
Nadbiskup Ikenaga je rekao da Papa planira uskoro poslati izaslanika u Japan.
Kaže da se biskupi nadaju da će oni koji su imali osobnog iskustva s djelovanjem Neokatekumenskog puta ispričati svoja iskustva Papinom izaslaniku.
„Činjenica je da je vrlo teško prenijeti pravo stanje stvari na mjesto koje je tako udaljeno kao što Rim“, piše on.
„Nadamo se da će oni (Neokatekumenski put) pažljivo proučiti zašto ovdje do sada nisu uspjeli i po prvi puta nam pomoći iskorijeniti uzroke problema, tako da možemo pronaći put prema rješenju.“
Susretu u Rimu nazočio je Papa, vatikanski državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone i pet drugih kardinala i jedan nadbiskup.
U japanskoj delegaciji su bili biskupi Osamu Mizobe iz Takamatsua, Ryoji Miyahara iz Fukuoke i Isao Kikuchi iz Niigata. Također je nazočio i 86 godina stari biskup Takaaki Hirayama, koji je u mirovini u Rimu.
Neokatekumenski put je došao u Japan oko 1970. u biskupiju Hiroshima. 1990. sagrađeno je afilirano sjemenište Redemptoris Mater u biskupiji Takamatsu koja ima najmanji broj katolika od svih japanskih biskupija – samo 5000 registriranih.
+!
Šačica vjernika u Japanu je trenutno pošteđena od “n.p.”,
a japanski biskupi rade samo ono što su i dužni.
http://www.catholicnewsagency.com/news/pope-rejects-plan-to-expel-neocatechumenal-way-from-japan-will-appoint-delegate/
Za razliku od vas ovdje ja sam sretan da nisam “pošteđen” od strane neokatekumenskog puta. Prije nego sam ušao u zajednicu je kod nas u kući Biblija služila samo kao teška knjiga za presanje cviječa za nastavu biologije. Sada je, Bogu hvala, čitamo više puta tjedno. Zajednica mi je pomogla jer me je na neki način “prisilila” da slušam riječ Božju na način – šta mi ta riječ poručuje danas za moj život. Neki svečenici govore da je ljudima dovoljno da idu nedeljom na misu i da im nije potrebno ništa dodatno. S tim se ne slažem jer to onda od vjernika zahtjeva veliku samodisciplinu i samostalno odrastanje u vjeri što je u večini slučajeva teško ili nemoguče. Več u ponedeljak nakon te nedeljne mise ćeš biti “zaskočen” različitim “propovjednicima” koji će te pokušat uvjerit da je vjera u Boga glupost i da se samo budale drže morala crkve. Božje zapovjedi nije lako držati i zbog toga svi trebamo pomoč i vodstvo. Niti jedan župnik mi takvog duhovnog vodstva nije pružio. Kakve sam sve propovijedi slušao od strane župnika neću govoriti jer to bi bilo več spuštanje na nivo ove stranice koja nalikuje na žuti tisak. Ovakav način klevete koji upotrebljavate autori stranice nije odlika jednog krščanina. Htio bi vas samo podsjetiti da je put odobren od strane pape koji je nasljednik sv. Petra. Sve primjedbe su dobro došle. Međutim kleveta i osporavanje odluka pape i kongregacija (pastira Crkve) sigurno nije stvar u koju bi se trebao upuštati jedan član Crkve. Da na putu ne djeluje Duh Sveti ne bi zajednica nikome pomogla na putu obračenja. Budući da sam vidio mnoge plodove puta stvar je više nego očita. Duh Sveti će preko Crkve voditi put i ispraviti sve što je potrebno. Svi članovi Crkve smo pozvani na poslušnost papi. Mi smo pozvani da molimo da Duh Sveti rasvjetljuje i vodi papu i da mu da mudrosti da donosi odluke koje su u korist Crkvi. Zadnja stvar u koju se kao krščani trebamo upuštati je ovakav način klevete.
+!
Nisam bio u Japanu niti sam upoznao japanske katolike niti njihove probleme u župama,
ali vjerujem japanskim biskupima.
Dužni smo biti poslušni svom biskupu.
Bilo bi poželjno i korisno,
da se detaljno prouče sve posljedice (+ i -) u japanskim župama,
a osobito one štetne.
U tome bi bez straha trebali svjedočiti svi,
koji su na bilo koji način bili u doticaju s “n.p.”,
a to je trebalo činiti od samih početaka,
jer je “n.p.” prisutan u Japanu 40 godina.
No, uvijek se možemo vratiti na Put.
Kolikogod se uprljali i zla nanijeli, Dobri sve to može okrenuti na korist.
Za svaku riječ (izgovorenu i napisanu) ću odgovarati.
– Kleveta?!
U nemirne japanske župe je trebalo uvesti red.
– Kleveta?!
Sve će se jednom doznati.
U japanskim župama je mnogo štetnih plodova.
Japanski biskupi žele ukloniti uzrok, a čvrsto su uvjereni, da je “n.p.” štetan za župljane u japanskim biskupijama.
– Zar samo japanski biskupi imaju primjedbe na “n.p.”?
Ne bi Crkva propala, da nema “n.p.” ( ili redovnika, redovnica,…)
niti bi pojedini vjernik bio manje srčaniji na putu ka svetosti,
tj. napredovanja u sv. Krijepostima
kako bi bio što sličniji našem Ocu.
Kad bi naš Otac otišao na “odmor” samo maleni dio sekunde,
sve bi propalo.
Svaki pojedinac treba biti iskren prema sebi
kako bi mogao imati osobni i iskreni intimni odnos s našim Ocem.
Takvu je dušu teško zavesti.
Mogu biti opkoljen neprijateljima (ljudima i čovjekomrscima),
ali – “ja” sam najveći neprijatelj samome sebi.
kako ti voliš općenito slagati rečenice admine…
“Mogu biti opkoljen neprijateljima (ljudima i čovjekomrscima),
ali – “ja” sam najveći neprijatelj samome sebi”
“Svaki pojedinac treba biti iskren prema sebi”
“Kad bi naš Otac otišao na “odmor” samo maleni dio sekunde,
sve bi propalo”
“Kolikogod se uprljali i zla nanijeli, Dobri sve to može okrenuti na korist.”
-sve ti to lijepo napišeš, ali ne znam koji od ovih “argumenata” dokazuje da je Kongregacija za nauk vjere, Papa i silni kardinali i biskupi u krivu, a baš si ti “The Admin” u pravu.
molim te napiši nekoliko stvari koje su jasne a da nisu u skladu s Katekizmom RKC…
+!
Na ovoj web-stranici je već iznešeno na više mjesta problematika.
No, možeš pročitati i ovo:
http://darchweb.com/ENRICO%20ZOFFOLI%20-%20Hereze%20neokatekumenskog%20puta.html
Je li ti logično da ti vidiš neke probleme tako jasno a Papa i Kongregacija za nauk vjere u svemu tome vide “karizmu Duha Svetoga”???
-netko je zabludio…. ti ILI RKC…
ja vjerujem Crkvi. Ti ne Tihomire?
+!
Ništa se ne događa bez dozvole Očeve.
LOGIKO, daj mi objasni pojam “karizma Duha Svetoga”, ali nastoj biti logičan a ne NE(O)LOGIČAN.
“Karizma Duha Svetoga” – Gospode Bože što je to?
“Karizma Duha Svetoga”…hm…
To je vaš neki novi izraz, sintagma? Znaš ono u stilu: “Evo braćo, evo…”, “Bog te ljubi takvoga kakav si”, “To je jedna divota”, “Kiko je rekao”, “Ti si u krizi” i slično tome
točno, Otac ti dopušta da kršiš Kristove riječi o Petru-Stijeni i da sam udaraš glavom u zid koliko te volja. odnosno koliko te tvoja oholost tjera na to.
Ocu je žao kad ga sin ne sluša i razara njegovo djelo, ali Ljubav je ljubav… i ne može nikoga tjerati da je prihvati.
znaš što su Petru napravili u Rimu? i to je Otac dopustio…
tako i ti smiješ raditi i pisati što god želiš.
iako, bilo bi dobro iznijeti argumente ponekad.
Opet ubacuješ postove da izvrneš smisao admine.. Svaka čast!!! Vidi se uljuđenost i pravi kršćanski duh.
NEOKIKO, smatrao sam da poznaješ (poznajte) nauk Crkve i jezik koji ona koristi. Ako zbog ničeg drugog onda stoga jer preispitujete odluke Kongregacije za nauk vjere, biskupa i Pape. Nadao sam se da se time ne bavi netko tko ne poznaje osnovne stvari.
Pošalji pismo biskupu i Papi i pitaj ih zašto koriste takve (tebi nerazumljive i sablažnjive) izraze, rado će ti odgovoriti.
Ne dragi moj ti lupetaš gluposti!
Koristiš termine koje ne razumiš, kao i 99% neokatekumena. Kopirate Kika, Karmen a odi u Dalmaciji pogotovo talijanske katehiste Giacoma i Luciu, pa korisite termine koje oni upotrebljavaju, koji su možda(?!) u njihovom materinjem jeziku i ispravni, ali izravno prevedeni na naš jezik znače nešto posve drugo, ili su pak nelogični.
“Karizma Duha Svetoga” – ne postoji!!! Tada bi trebala postojati i “Karizma Boga Oca” i “Karizma Boga Sina” – što bi pak to bilo?
U počecima Crkve djelovanjem Duha Svetoga – treće božanske osobe – Krist svojim apostolima i učenicima podjeljuje karizme, vođenja, učenja, navještanja, propovijedanja, liječenja…Da u Njegovo ime i zloduhe izganjaju!!! To su karizme.
One su kasnije prerasle u Crkvene službe o tome ti govori nešto što se zove Dokumenti drugoga vatikanskoga koncila – konstitucije Lumen Gentium i Dei Verbum.
Stoga “Karizma Duha Svetoga” – ne postoji. Postoje Darovi Duha Svetoga i netko može imati Darove Duha Svetoga, a ne imati Duha Svetoga kao što vi uporno, pogrešno razumjevši katehiste već generacijama,tvrdite.
Ako bi netko tvrdio da doista ima Duha Svetoga – tada se moramo vratiti u Niceju, Kalcedon, Carigrad…
Kužiš?A?
NEOKIKO,
želiš reći da Neokatekumenski Put nije karizma (dar) Gospodinov Crkvi? -ako je tako onda reci:
“Papa i Kongregacije su u krivu. Neokatekumenski Put su izmislili ljudi i loše su to napravili. Sve bi bilo dobro da njih nema, i bilo bolje je kad ih nije bilo”
a to lupetam li ja i koristim li krive pojmove MOŽDA nije toliko bitno.
– zato sam valjda (bar na tom području) ponizniji pa slušam što mi svećenici, biskupi, Kongregacije i Papa kažu o tome. – TO JE LOŠE?
GOSPODE BOŽE! Koja sposobnost zaključivanja! Koja logika!
Neokatekumenski put nije karizma Duha Svetoga jer nešto takvo ne postoji – NE POSTOJI KARIZMA DUHA SVETOGA, KAO NI KARIZMA BOGA OCA KAO NI KARIZMA BOGA SINA!!!
Karizma i dar (iako imaju isti značenjski korijen) nisu isto.
– Papa i kongregacije nisu u krivu znaju dobro što žele postići samo je pitanje rade li to na uvijek ispravan način, i oni griješe i rade propuste. A nekada su možda i u krivu.
Znaš li ti uopće kako nastaje jedan Crkveni dokument? Koliko je od onih koji ga donose za njega a koliko protiv? Misliš da su svi koji su bili zaduženi za priznavanje Statuta – koji vama sada postaje slovo zakona i razlog da radite šta hoćete – da su svi oni uppoće pristali na njegovo razmatranje i odobrenje. Statut je odobren ali je pritom broj biskupa koji su bili za jedva nadmašio broj onih koji nisu bili za odobrenje još ili ne odobrenje u takvome smislu i obliku.
– da neokatekumenski put su izmislili ljudi: neki biskupi i protestantski teolozi koji stoje iza Kika, Karmen i Pezzi-a, i da loše su to napravili, vrlo loše. Fragmentarno, površno…
A sad to papa i biskupi kroz kongregacije pokušavaju ispraviti, pokušavaju.
– vrlo je bitno koje pojmove koristiš, vrlo bitno! Slušaj ti što ti svi oni kažu, samo pazi što ti govore katehisti i odgovorni koji često lupetaju, govore o stvarima koje ni sami ne razumiju, prenose što su čuli a ništa od toga ne razumiju i tako lupetaju gluposti.
Znaš najveće su hereze u Crkvenoj povijesti nastale jer je netko nešto napola čuo i shvatio pa počeo lupetati gluposti.
između ostaloga:
“Statut je odobren ali je pritom broj biskupa koji su bili za jedva nadmašio broj onih koji nisu bili za odobrenje još ili ne odobrenje u takvome smislu i obliku.”
– ajmo onda zagovarati apsolutnu većinu??ne shvaćam što želiš reći?
odluka nije valjana??
U biti, da te pitam, je li odluka o priznavanju Neokatekumenskog Puta po tebi legalna i prihvatljiva?
(ja dosad nisam preispitivao takve odluke, vjerovao sam svome biskupu, ali vidim da razgovaram s nekim veoma učenim pa molim da me se dovede na pravi put)
Logiko, nije riječ samo o meni, nama i svima koji misle da puno toga treba u putu ispraviti…
uostalom želim ti reći da je i prilikom odluke o priznavanju puta bilo puno biskupa protiv toga poteza…kužiš? No odlučeno je ipak da se prizna jer bi inače bilo ozbiljnih posljedica i za put i za Crkvu. Riječ je o mogućnosti nepriznavanja nakon sedam godina djelovanja ad experimentum što bi pak uzrokovalo velike podjele…no o tome drugi put, da sada ne kompliciram.
Gotovo je jednak broj onih koji su za i protiv, to nešto ipak znači.
Ako je protiv bio velik broj biskupa onda to ne treba zanemariti, to doista nešto znači, znači da ima puno poteškoća i problema.