Pastoralno pismo biskupa Mizobea u vezi problema s neosima
Biskup otvoreno progovara o neosima
Biskup Osamu Mizobe iz Takamatsua kaže da se je do sada pokušavao baviti problemima Neokatekumenskog puta u Crkvi u Japanu „što je moguće tiše“, nadajući se „samodisciplini“. U svojem novogodišnjem pastoralnom pismu kaže da ne može više čekati.
Novogodišnje pastoralno pismo biskupa Osamu Mizobea
Kleru, redovnicima i vjernicima Takamatsu biskupije
Na početku nove godine šaljem vam svoje pozdrave. Molim da ove godine putujete sa mnom, svojim Biskupom, prema ostvarenju „Preporoda i Jedinstva“ u našoj biskupiji.
Prošle godine, 13. 12. 2010., po primitku poruke iz vatikanskog Državnog tajništva da žele razgovarati u svezi Neokatekumenskog puta, otišao sam u Rim s trojicom drugih biskupa iz Japana. Pretpostavili smo da ćemo se naći za stolom sa Svetim Ocem, kardinalom Bertoneom, državnim tajnikom i prefektom Kongregacije za evangelizaciju naroda, kardinalom Diasom.
Kad smo, međutim, doputovali u naš hotel, rečeno nam je da je mjesto i vrijeme našeg susreta promijenjeno i da će Sveti Otac, pet kardinala i jedan nadbiskup (državni podtajnik) biti nazočni. Na naše iznenađenje, biskup Hirayama je također bio uključen u sastanak, koji se vodio uz pomoć simultanog prijevoda. Neću ulaziti u detalje samog sadržaja sastanaka.
U izdanjima Japanskih katoličkih novina od 2. i 16. siječnja pojavio se jedan članak u svezi rečenog sastanka, a također i konkretne informacije u katoličkih kanalima na internetu o sadržaju sastanka.
Na kraju prošle i na početku ove godine mnogi klerici i vjernici u biskupiji tražili su izvješće o sastanku u Rimu. Pitali su me kakva će biti buduća politika Biskupije Takamatsu prema Neoaktekumenskom putu.
Primio sam također i oštre primjedbe da zadržavanje pozicije „ne znam, nije mi rečeno“ ne bi bilo prihvatljivo. Na internetu u Japanu i međunarodno, naširoko se izvještavalo o tome kako su japanski biskupi pozvani u Rim. Možete čitati na internetu da je Nadbiskupija Clifton u Engleskoj zabranila sve aktivnosti „Puta“ i da je Palestinska biskupska konferencija objavila dokument u kojem traži od Neokatekumenskog puta da prakticira samokontrolu u svojim aktivnostima.
Nedavno je Nadbiskup iz Lingayen-Dagupana u Filipinima najavio provođenje nadzora Neokatekumenskog puta u svojoj Nadbiskupiji. Komentari na talijanskom, španjolskom i engleskom u svezi članaka koji govore o „Putu“ već su dostupni na internetu. Ono što nam ti članci jasno govore jest to da problemi s Neokatekumenskim putom nisu isključivo vezani za Biskupiju Takamatsu i Crkvu u Japanu. Cijeli svijet pažljivo prati Crkvu u Japanu. Zbog ozbiljnosti problema donio sam odluku izvijestiti vas jasno o tome što se događa i objasniti vam smjer u kojem ide ova biskupija.
Nakon povratka iz Rima, nuncij je zatražio sastanak s nama za 23. 12. Nadbiskup Okada iz Tokija i tri biskupa prisustvovala su tom sastanku. Rečeno nam je da postoji vrlo velika mogućnosti da poseban izaslanik Svetoga Oca bude poslan u Japan. Do tada, međutim, što se tiče djelovanja „Puta“, dogovoreno je da je svaki biskup slobodan postupiti onako kako mu se čini prikladnim u svojoj biskupiji.
Na sastanku u Rimu, četvorica biskupa iz Japana su naglasila da se ovaj problem tiče disciplinskih zakona biskupije i kao takav je pod jurisdikcijom mjesnog ordinarija. Naglasili smo da činjenica da je Neokatekumenski put odobreni od strane Rima ne implicira automatski da ga lokalne biskupije moraju prihvatiti.
Također smo naglasili činjenicu da osoba koja najbolje razumije situaciju mjesne Crkve jest njezin biskup i da bilo kojoj odluci u Rimu treba prethoditi razgovor s mjesnima ordinarijima. Mišljenja kardinala koji su prisustvovali sastanku bila su različita i sastanak je jednostavno bio iznošenje mišljenja svake od prisutnih osoba, a ne rasprava. Bilo je jasno da je činjenica što je Japanska biskupska konferencija donijela odluku o suspenziji djelovanja Neokatekumenskog „Puta“ veliki problem za Vatikan. Stoga je bilo nužno razmisliti o planu djelovanja. U tom smislu je Sveti Otac izjavio da on razmišlja u prilog slanja svoga posebnog izaslanika za Japan.
Posebni izaslanik iz Vatikana će sigurno doći u našu biskupiju. Pogledamo li naličje te odluke da je nužno poslati posebnog izaslanika, shvaćamo koliko je široka pukotina u našoj biskupiji. Osim toga, ovo je već drugi put da takav izaslanik dolazi k nama. 2003. godine kardinal Kim iz Koreje je poslan kao posebni izaslanik u našu nadbiskupiju i nakon svoga posjeta je sastavio detaljno izvješće.
U tom izvješću on je analizirao situaciju u nadbiskupiji i predložio putove kako popraviti situaciju. Kardinal Dias, prefekt Kongregacije za evangelizaciju naroda, rekao je da će izaslanik biti poslan kako bi čuo mišljenja vjernika biskupije. Do sada sam se pokušavao nositi s problemom Neokatekumenskog puta što je bilo moguće na tiši način i bez iznošenja javnih priopćenja. Čekao sam da članovi Neokatekumenskog puta sami odluče upotrijebiti samodisciplinu u svojim aktivnostima. Budući da je sada taj problem postao svjetski problem, ja stoga ne mogu više čekati.
Nakon što sam se vratio iz Rima shvatio sam da imam obvezu progovoriti narodu ove biskupije. Ako narod ove biskupije nema informaciju o situaciji, kada izaslanik dođe, postoji mogućnost da će oni odbiti otvoreno progovoriti ili da će se činiti kao da ne znaju jer nisu bili informirani i rezultat bi mogao biti taj da izaslanik napusti dijecezu bez istinskog razumijevanja situacije.
Kao biskup Biskupije Takamatsu došao sam do slijedećeg zaključka po pitanju problema Neokatekumenskog puta. Ovaj problem se tiče mjesne Crkve, naime Biskupije Takamatsu. To je problem koji jedino može biti riješen ovdje u ovoj biskupiji. Sveti Otac i prefekti Kongregacija se slažu da je to problem mjesne Crkve i da je biskup onaj koji to mora riješiti.
Nije dopustivo niti jednoj organizaciji ili pokretu koristiti se bilo kakvom moći koja im je na raspolaganju kako bi zaustavila ovog biskupa u poduzimanju radnji u svojoj biskupiji. Važno je za sve nas da se iskreno i ozbiljno suočimo s događajima koji su se dogodili u našoj biskupiji u posljednjih 20 godina i koji se još uvijek događaju. Ovo nije vrijeme u kojem bismo se trebali posvetiti samo interesima nečije grupe nego prije svega vrijeme za pronalaženje načina kako netko može biti na službu ovoj biskupiji. U našoj biskupiji, okupljeni oko našega biskupa, stojimo na važnoj prekretnici na putu prema istinskom „Preporodu i Jedinstvu“.
Zaključak do kojeg sam došao jest da, sve dok ne primimo rezultate vizitacije posebnog izaslanika Svetoga Oca, tražim od vas da suspendirate sve aktivnosti Neokatekumenskog puta u ovoj biskupiji. Ova odluka je odobrena od strane Svećeničkog i Pastoralnog vijeća biskupije. To nije odluka koja znači da se dijalog završava, nego je to radije prilika za razmišljanje za sve nas.
Kad stvari krenu u krivo, kaže se da se uvijek treba vratiti na početnu poziciju. Vjerujem da je „SADA“ za nas dobro vrijeme da se vratimo na početnu poziciju. Ova odluka ne znači da su članovi Neokatekumenskog puta isključeni iz biskupije. Moje je želja da iskoristimo ovo vrijeme razmišljanja kako bismo omogućili istinski dijalog. Poštujem članove Neokatekumenskog puta i nadam se da će aktivno sudjelovati u aktivnostima ove biskupije. Želim također da svi vjernici biskupije imaju aktivnu ulogu u trogodišnjem procesu koji smo započeli kako bismo revitalizirali našu biskupiju. Nijedna osoba u biskupiji ne može biti izuzeta od sudjelovanja u ovom procesu.
20. 1. 2011.
Osamu Mizobe
Biskup biskupije Takamatsu
+!
Čekati
Dobro je tražiti sv. Strpljivost kako bi strpljivo i u sv. Miru podnosili sebe i braću na putu k Svetom.
Ali se ne smije čekati,
ako se radi o spašavanju od krivovjerja, zabluda,
pomanjkanju strahopoštovanja pri sv. Misi,…
Svećenici i biskupi bi trebali ići na odmor i počinak
iscrpljeni “od rada u vinogradu”.
Samo oko jednog župljanina ili njegove obitelji se ima posla svaki dan,
a kamo li o stotinama i tisućama ljudskih duša.
“Neosi” su godinama prisutni po župama u biskupijama diljem svijeta,
a koliko su biskupi upućeni u “neokatekumenske kateheze”,
o načinu slavljenja sv. Mise,
o plodovima “neokatekumena”,
o napuštanjima “n.p.” nekih pojedinaca, njihov broj i razloge,…
Biskupi su dužni i trebaju detaljno analizirati iskustava laika
za koje su odgovorni,
a ne čekati posebnog izaslanika.
Ne radi se ovdje o nekim nevažnim stvarima i predmetima,
nego o ljudskim dušama i posljedicama.
Dakle, štetna je površnost, ravnodušnost i nedjelovanje.
+!
Nije komentar teksta, nego više preporuka budućim komentarima.
– Dobro je i poželjno komentirati samo glavni tekst,
a što manje komentiranje nečijeg komentara,
jer se tako ulazi u “ljudsku raspru”,
a ona ne može donijeti jedinstvo u Ljubavi.
– “Kikovi” neka izbjegavaju prosvjetljivanje “nekikovih”, a i obratno,
jer opet dolazi do “ljudske raspre”, koja ništa dobroga ne može donijeti.
– To, što netko ljubi Istinu, ne daje mu za pravo,
da “udara Judu”, nego je dužan i njemu “prati noge”.
Ne mogu “ja” nekoga (biskupa, svećenika, laika) natjerati,
da ljubi Stvoritelja,
te da dostojno veliča Spasitelja u Duhu Svetom
i ponizno prima Njega u sv. Misi:
– niti zakonom (“Ti po zakonu Boga moraš voljeti!”)
– niti šibom (“Moraš Boga voljeti, inače ću te kazniti!”)
– niti poklonima (“Dat ću ti nešto, ako budeš volio Boga!”).
Dva anđela ne ljube jednako Stvoritelja.
Svako stvorenje Ga ljubi (ili ne ljubi) na svoj osobni način i svojim srcem.
“Nekikovi” mogu biti frustrirani i zlopatit će se sve do smrti zbog ljudskosti biskupa i svećenika,
te zbog silnih sablazni, zabluda i krivovjerja,
kojih im od početaka i bit će ih do svršetka.
Iako želim ljubiti Ljubav iskreno i potpuno,
ipak Ga bičujem svaki dan, jer često činim svoju volju,
a to će prestati po smrti,
kada Ga više napokon neću moći bičevati.
Svi bičujemo Isusa i ne može me radovati činjenica,
da bičujem Isusa samo po Njegovim sv. Nogama,
dok Ga neki bičuju po sv. Leđima.
Svi naši grijesi idu na Njega, jer štogod sam nekome napravio,
napravio sam Njemu.
Ako omalovažavam stvorenje “Judu”, omalovažavam i Stvoritelja.
Pravi zadatak za sve iskrene tražitelje Istine jest:
– tražiti od našeg Oca obilje pojedinih sv. Krijeposti
(Ljubav – Blagost, Poniznost, Strpljivost, Nesebičnost,…) i rast u sv. Vjeri
kako bi Ga mogli istinski ljubiti ne misleći na sebe i svoju volju!
– Kako se dobivaju sv. Krijeposti i zašto su nam potrebne?
Kad bi “kikovi” i “nekikovi” kao i svi “katolici”,
istinski i osobno upoznali Raspetoga,
ne bi se ponašali po ljudski,
nego bi poput Blažene Djevice Marije – Bogorodice,
hodili u Svjetlu, a ne u tami.
Bili bi “svjetlo svijeta i sol zemlje”, a ovako smo sve bljutaviji.
Iv 12,46
“Ja – Svjetlost – dođoh na svijet, da nijedan koji u Mene vjeruje u tami ne ostane.”
Svjetlost ne želi, da ostanemo u tami.
Ne bi u “kršćanskim državama” bilo ubojstva nerođenih u bolnicama, pornografije, prostitucije,…
Kad bude vladala Ljubav na Zemlji, nestat će računice.
Ne muči mene toliko, tuđa zasljepljenost ili uspavanost nekih biskupa, nego moja nezahvalnost, nesrčanost, lijenost,…
ali se radujem u Miru, jer “Tko je kao Bog?!”,
koji strpljivo dovodi zalutale do trenutka iskrenosti,
pa makar i na samrti.
Mt 22,14
“Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.”
Što budemo bliže Svetome, to će biti sve manje zastranjivanja.
Što budu svećenici, a osobito biskupi bliže Svetome,
to će manje biti “vukova u ovčinjaku”.
Nisu problem “vukovi”, nego naša uspavanost.
Nisu drugi (žena, zmija, susjed, političar,…) krivi, nego “ja”.
Oprostite na podužoj propovijedi!
Dobro je, što je u zadnje vrijeme sve manje komentiranje komentara
i odvlačenja od bitnoga.
….mislim na to što svaki od vas govori: Ja sam Pavlov, a ja Apolonov, a ja Kefin, a ja Kristov.
Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni?
I Kor 1,12-13
utopija, sve je ok. mozda ipak neokatekumenski put nije ono sto ti mislis. opusti se, sve ce biti dobro. Gospodin te ljubi istom mjerom kao i neokatekumene.
Mir tebi
+!
Ipak ću komentirati komentar upućen meni – “utopiji”.
Iza “utopije” je osoba – Tihomir Kraljević.
Dakle, nije važno što mislim,
a pisanje i govorenje je vidljivo i čujno.
Očeva sv. Volja je bitna, a ne “ja”.
– Je li ono, što je napisano od dobroga Duha ili je od moga – ljudskoga.
Opušten sam i radostan, ali to ne znači, da se ne zlopatim.
Sada je dobro i uvijek je dobro, jer je Dobri sve stvorio
i On je odgovoran Otac.
Dobri ne može činiti zlo i biti ljubomoran.
Vjerni ne može biti nestalan i nevjeran.
Ljubav ne može ne ljubiti,
jer On ljubi sva stvorenja, pa tako i čovjekomrsca i Judu.
Pitanje za svakog pojedinca jest:
– Ljubim li ja Ljubav?
Po plodovima se može spoznati koliko i kako ljubim.
Svaka osoba treba biti iskrena prema sebi kako bi shvatila,
koje sv. Krijeposti treba tražiti od Oca,
da pošalje po Duhu Svetom.
Onaj, koji ljubi Ljubav,
taj želi biti svet, te nemati ni “najmanje nečistoće”
kako ne bi podvrijedilo Ljubljenoga.
Kristov Mir bio s nama, u nama i po nama!
Tihomir
pa Tihomire, dopusti onda Bogu da ljubi čak i ove čudne neokatekumene… zašto te oni toliko muče?? ima tko se bavi tim stvarima…
a ocrnjivanje za tebe mogu (savršeno dobro) obaviti i net.hr, index.hr ili rtl.
pa i pričali su (možda im je izvor bila tvoja stranica) kako se neka slavna (ne znam i ne zanima me tko) “izvukla iz kanži neokatekumenske sekte…
samo…oni se ne deklariraju kao Katolici, što ti činiš, a bitna odrednica Katolika je da je poslušan papi. jesi li poslušan papi Tihomire?
ili se baviš vaganjem odluka vrha RKC kao i jehovini svjedoci, protestanti ili pravoslavci?
oprosti Tihomire što “po ljudski raspravljam”, ali zanima me misliš li da si pozvan više suditi i da znaš više o neokatekumenskom putu od npr. Tomislava Ivančića ili Zvjezdana Linića?
+!
Dobri naš Otac – Ljubav – ljubi i sotonu, jer ne može ne ljubiti.
Ne može biti kontradiktoran Sam Sebi.
Ne muči mene ništa kao moja nesrčanost i nezahvalnost prema Njemu.
Ne ocrnjujem nikoga, pa niti sotonu, jer to ne smijem činiti,
ali se ne mogu radovati sablaznima u Crkvi i odobravati to.
Ne samo, da želim biti poslušan Papi, nego i svom biskupu i svećenicima,
a to se odnosi na sv. Vjeru i nauk Crkve.
Vlč. Tomislav Ivančić ili fra Zvjezdan Linić nisu biskupi,
tako da oni bez obzira koji stav imaju prema projektu “puta”
i koliko su upoznati s njim i što se sve događa na tom “putu”,
prepuštaju sve biskupima, jer su samo oni nadležni za to u Crkvi.
Napisao sam pismo (uglavnom o “putu” u porečkoj-pulskoj biskupiji)
pomoćnom zagrebačkom biskupu Valentinu Pozaiću,
kojeg poznajem još dok je kao isusovac predavao moralku na bogosloviji,
te mi je odgovorio u stilu, da biskupi prate to pitanje,
a spomenuo je i zadarski slučaj,
pa sam polako došao i do ove web-stranice.
Koliko suza je proliveno do sada.
Kao sv. Petar i sv. Pavao trebamo plačući opominjati subraću.
Misliš da je ocrnjivanje na privatnoj web stranici normalan način za upućivanje kritike u potpunosti prihvaćenoj karizmi Katoličke Crkve?
+!
Na ovoj web-stranici bi trebali (tko želi) samo stavljati komentare
na ponuđeni tekst, a ne rasprava i komentiranje komentara,
što uporno i ja činim već duže vrijeme najviše s tobom.
Vjerujem, da ova web-stranica nije pokrenuta radi ocrnjivanja
niti joj je to cilj.
Mogu se i ovdje donijeti neistinite (lažne) riječi i podaci,
ali sve je javno i vidljivo, te se može ispitati.
– Zašto su Apostoli u poslanicama pisali o mnogim štetnim stvarima
među vjernicima?
– Zar zbog ocrnjivanja?
Rim 16,17
Zaklinjem vas, braćo, čuvajte se onih koji siju razdore i sablazni mimo nauk u kojem ste poučeni, i klonite ih se.
2 Tim 4,14
Aleksandar kovač nanio mi je mnogo zla. Uzvratio mu Gospodin po njegovim djelima!
“Kao sv. Petar i sv. Pavao trebamo plačući opominjati subraću”
papa je odobrio i potiče Neokatekumenski Pokret tako da se za Petra ne brineš, Kongregacija za nauk vjere također…
osim ako se ti ne smatraš nekim novim sv Pavlom???
ps:iako, i on je bio poslušan onome što su “starješine u vjeri” s Petrom na čelu odlučile.
Tihomire, ne vjeruješ (slušaš) Petru/a?
LOGIKO u tvome slučaju vrijedi “Nomen non est omen”! Definitivno!
ti i dalje uporno brišeš i ubacuješ postove da bi mijenjao kontekst.
– istinoljubivost na djelu!
Tako je Tihomire, APOSTOLI imaju pravo upozoravati vjernike, a to i čine.
A po pitanju N. P. APOSTOLI su rekli da je to “karizma Duha Svetoga”.
Oglušt ćeš se na ovu opomenu i dalje sijati razdore unutar “stada Božjega”??? (Rim 16,17)
+!
Pitanja:
– Zaduženi kler iz Crkve je li ikada upozoravao “put” na “neokatekumenske radnje”,
koje se trebaju ukloniti i izmijeniti?
– Koliko puta?
– Pridržavaju li se svih konkretnih uputa Crkve?
– Tko to provjerava?
– Može li se “karizma” izvitoperiti?
– Može li pojedina “karizmatska osoba” duhovno zastraniti?
“Karizma Duha Svetoga”??? – šta je to???
Da “Karizma Duha Svetoga” – pa di ste to našli?!
NEOKIKO:
djelić Statuta (VJERUJEM da ga dobro poznaješ kad se usuđuješ ocrnjivati nešto što je nekoliko Kongregacija(kardinali, biskupi) prihvatilo):
“Sveti Otac Benedikt XVI., sa svoje strane je, obraćajući
se članovima Neokatekumenskog puta, 12. siječnja 2006,
potvrdio: »Vaše apostolsko djelovanje nastoji se smjestiti u
srce Crkve, u potpunom suglasju s njezinim uputstvima i u
zajedništvu s partikularnim Crkvama u koje odlazite djelovati,
vrednujući; u potpunosti bogatstvo karizama koje je
Gospodin podigao preko inicijatora Puta« (Insegnamenti
di Benedetto XVI II, 1 [2006], 58-59).”
– NEOKIKO, nije moguće “učitati”(zašto??) ovaj uploadan Statut na stranicu, ali svejedno si se trebao potruditi i pročitati prije korištenja tvog (ne)znanja u ocrnjivanje N.P.
Tihomire,
jedan dio ti je odgovoren pod odgovorem NEOKIKU. (valjda je to neka druga osoba)
-koliko mi je poznato, upozoravali su. vjerujem više puta.
-očito su ispravili. (piše u Statutu kojeg je potvrdilo nekoliko Kongregacija) – uostalom, vjerojatno si pročitao.
-vjerujem da se pridržavaju. – ne slažeš se?? – u čemu se ne pridržavaju?
-vjerujem da to provjeravaju osobe koje su nadležne. prvenstveno lokalni biskupi koji provode “vizitacije” u sklopu posjeta župama.
misliš li da bi tebe ili NEOKIKA trebalo slati u vizitacije???
-vjerujem da se može izgubiti pomazanje. (kao npr. Šaul, no Bog je narodu darovao novog, boljeg kralja.)
misliš da je N.P. izgubio karizmu u posljednje ni 2 godine? (toliko je prošlo od konačnog odobrenja statuta)
-za ovo zadnje sam skoro siguran da je odgovor da.
tko je zastranio???
+!
Ova pitanja su napisana samo za razmišljanje.
– Što bi Isus savjetovao japanskim biskupima zbog poteškoća,
koje im nanose “neokatekumeni” svojom neposlušnošću?
– Kako da stave “neokatekumene” u red i kako da im budu poslušni?
– Jesu li biskupi u Japanu (i drugdje) svi odreda “mala nedokazana djeca”?
– Znaju li oni voditi “svoje stado” u japanskim biskupijama
ili bi ih Papa trebao smijeniti?
– Pa ne će valjda Papa svakom biskupu ponaosob objašnjavati kako treba vršiti svoju službu?
Godinama su strpljivo podnosili takvo stanje i više ne žele.
– Zar nije žalosno, što “neokatekumeni” godinama ne žele slušati biskupe?
– Pa da je to samo slučaj u Japanu, zar ne bi opet trebali suosjećati s biskupima, jer je na njima velika odgovornost,
a “neokatekumeni” im baš ne olakšavaju tu službu?
– Zar su japanski biskupi protiv Duha Svetoga?
1. Tko je izdao hrvatsko izdanje Statuta? Tko ga je na hrvatski jezik preveo? Tko je odobrio hrvatsko izdanje Statuta?
2. I dalje mi ostaje nejasno što je to “Karizma Duha Svetoga”?
No dobro da vidimo:
“Vaše apostolsko djelovanje nastoji se smjestiti u
srce Crkve…”
– hm ali ono nije u srcu Crkve, zar je negdje postrani? Djeluje nekako paralelno? Ma ne ne bi to papa nikada rekao on je odobrio Statut!
“…u potpunom suglasju s njezinim uputstvima i u
zajedništvu s partikularnim Crkvama u koje odlazite djelovati”
– hm zar apostolsko djelovanje neokatekumenskoga puta nije bilo u ovome suglasju pa ga u njega treba staviti? Ako je bilo u suglasju zašto on govori o potpunome suglasju, hm, čudno? Zar neokatekumenski put u nekim partikulrnim Crkvama – biskupijama nije u suglasju s upustvima i nije u zajedništvu? Zar su onda Japanci u pravu…tamo izgleda nema zajedništva? A papa i Vatikan traže od Japanaca da ne zamrzavaju put, hm čudno..a taj put nije u suglasju koje papa ovdje traži…hm, ma zamisli ti to. Čudno baš čudno.
“…vrednujući; u potpunosti bogatstvo karizama koje je
Gospodin podigao preko inicijatora Puta« (Insegnamenti
di Benedetto XVI II, 1 [2006], 58-59).”
– bogatstvo karizama, hm vidiš, lijepo li je to, papa u putu prepoznaje Božje djelovanje, bogatstvo karizama, znači da ih je puno. Znači da bi trebalo vrednovati i karizmu poslušnosti prema biskupu a ne samo one karizme koje u datome trenutku pašu…hm ali ovdje on ne govori o “karizmi Duha Svetoga”, ma dobro sad ajde.
p.s.
Logiko, postaješ mi stvarno drag 🙂
Čeka me puno posla preko vikenda
Stojte mi dobro
Bog s vama braćo!
NEOKIKO,
-znači, Statut nije valjan?
NEOKIKO,
znači vidiš da Papa priznaje Put, ali ti ćeš ga i dalje ponižavati?
-moje neznanje, neukost, neinformiranost, glupost i sve ostale nedostatke u potpunosti prihvaćam tako da u slijedećim postovima možeš (ne moraš) zanemariti apologetiku u tom dijelu.
–zadrži se više na tome ZAŠTo je Neokatekumenski Put loš.
(savjet s obzirom na misiju stranice, nigdje ne piše da je cilj reći da je “LOGIKA” u zabludi. cilj je uputiti ljude da su biskupi i Papa u krivu a N.P je zlo-istina?)
uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuh!
Logiko!?
joj!
Gdje sam ja to rekao da je statut nevaljan? (Iako se i o tome može nadugo i naširoko raspravljati sa Crkvenim pravnicima, i nisam baš siguran do kojega bi se zaključka došlo.)
Pitam te tko je Statut preveo na hrvatski?
Tko ga je izdao?
Je li HBK dala dopuštenje za izdavanje Statuta u tome obliku/prijevodu? Točnije je li Statut u hrvatskome izdanju prošao recenziju kod nadležnih tijela Hrvatske biskupske konferencije i je li to navedeno na prvoj stranici dokumenta?
I opet on o priznavanju Puta? Znaš, jednom smo kolega i ja raspravljali sa jednim našim prijateljem neosom – stvarno dobar čovjek i iznimno inteligentan, ali je malo…zasljepljen, ne razmišlja baš previše svojom glavom kad je put u pitanju. Bog mu je dao inteligenciju ali on samo ponavlja fraze, i poziva se uvijek na iste stvari. I kaže mu moj kolega: “Reci mi ovako…položio si vozački, dobio dozvolu, znači li to da smiješ sada voziti kako ti se prohtije? Da smiješ kroz crveno, nepoštivati znakove…ili?”
Isto je i sa putom. Statut je “Zakon”.
I opet on! Nigdje nisam rekao ni to da je put loš! U sebi, u suštini. Loše se provodi, užasno loše. Povoljno se provodi za put i interese onih koji ga podupiru, no loše za Crkvu opću i partikularnu. Vrlo vrlo loše!
Nije zlo! Kužiš? Sotonjare su zlo! N.p. nije zlo! Ali se katastrofalno loše provodi, katastrofalno loše.
Pa pogledaj malo ovaj citat Statuta koji si naveo. I nije riječ samo o statutu nego o svim dokumentima od Svete stolice prema n.p.-u. Postoji pohvala ali istom postoji i kritika. Glađenje po glavi ali i pljuska u istome pismu, u istoj rečenici. Tako to ide pogotovo kad su Crkveni dokumenti u pitanju. Nema ih puno koje je Sveta stolica upozorila izravno ili ih javno ogadila, to ne ide tako..vrlo dobro znam o čemu govorim, to mi je struka.
Osobno sam bio na jednome navještaju, to je bilo u vrijeme kada je kard. Arinze obznanio famozni dokument i tada su katehisti i odgovorni prve zajednice braći i sestrama “tumačili” Arinzeovo pismo.
Pazi čovjek koji je u zajednici trideset i nešto godina, vrlo pametan i vrlo dobro pozna cijelu situaciju, ima veliku ulogu u putu na međunarodnoj razini, govori ljudima, unatoč svim onim odredbama o oltaru, pričesti, odjecima i nedjeljnoj euharistiji u župnoj zajednici…:
“Evo braćo, ovo je iznimno važno, evo papa nam je dozvolio da zadržimo pružanje mira na način i u vrijeme u liturgiji kako je to dosad bilo. Bravo zaplješćimo za ovo, evo papa je prepoznao važnost ovoga, ovo je braćo jedno veliko priznanje!”
Ništa nisam dodao niti oduzeo, štoviše imam sve snimljeno.
Niti jedne jedine riječi o oltaru, pričesti, odjecima…ništa
Nisam rekao da je loš. Nego da se loše provodi, užasno loše, katastrofalno štoviše.
Nedugo prije pojave Kika postojala je posve ista ideja u koju je on unio toliko stranih elemenata. Sve ovo što put pokušava (vrlo loše im ide) živjeti već je otprije poznato, u Crkvi se samo čekalo jednu stvarnost kroz koju će se to uobličiti i tada su se pojavili Kiko i ekipa koji su to okrenuli kako njima paše.