Može li vjera slabiti slavljenjem euharistije?
Gubljenje vjere – odlaskom na misu?
Bez ispravnog slavljenja liturgije nema budućnosti. (Armin Schwibach)
„Kako može čovjek ići na misu, a da pri tome ne izgubi vjeru?” Ovim provokativnim naslo-vom Nikola Bux, svećenik, liturgičar, konzultor različitih vatikanskih ureda (među ostalima i ureda za slavljenje mise sa Papom). Knjiga je predstavljena 2. ožujka, a sadrži priloge kardinala Raymunda Burke (Apostolska signatura) i Antonia Canizarosa Llovera (kongre-gacija za bogoslužje i za disciplinu sakramenata). Uvod je napisao pisac Vittorio Messura.
Buxu povezuje prijateljstvo s papom Benediktom XVI: U knjizi raspravlja o problemima u njegovoj biskupiji Bari i pokrajini Apuliji, poslije koncilske obnove, a posebno na području glazbe i umjetnosti. Cilj njegovog djela je pokazati da s liturgijom vjera stoji ili pada, zato je potreban jedan čvrst i odgovorni postupak koji je odraz „ius divinum” (božanskog prava) i time se isključuje svaki zahtjev za kreativnošću ljudi. Ovaj zahtjev ne predstavlja nikakvu opciju, nego je apsolutna potreba Crkve.
Bux tvrdi da liturgija nije više odraz, stotinama godina starog, obreda katoličke Crkve, nego vrlo često odgovara subjektivnom raspoloženju i prilagođavanjima samog celebranta. Za Buxa to očito ima za posljedicu gubitak jedinstva obreda, koji se drukčije slavi od oltara do oltara, a što kod vjernika zbog manjka prepoznatljivosti jedne katoličke mise, izaziva dosađi-vanje. Posebno liturgijske zloupotrebe imaju za posljedicu gubitak vjere zbog nepodnošljivih deformacija liturgije, što se jasno vidi kod nekih novih tzv. „crkvenih pokreta i grupa“…
Prema Buxu je najčešća zloupotreba „govorljivost” celebranata, (ili pak laika) što ima za posljedicu da se sveti čin prekida kroz mnoštvom mini-propovijedi, a to neizbježno vodi gubitku tišine i sabranosti. „Govorljivost svećenika nastaje, jer su brojni svećenici uvjereni da sve treba razjasniti, što znači manjak povjerenja u snagu komunikacije koja počiva u samom obredu.
Liturgija je, od početka, bila sveti sakramentalni obred. Na ovaj način postaje nekakvo neprestano poučavanje koje se onda „obogaćuje” spektakularnim ubacivanjima i tako nastaju liturgijski glumci. Tako misa gubi svoj sveti karakter i postaje, od posadašnjenja tajne (otajstva) Kristova, njegove muke, žrtve, smrti i uskrsnuća djelo koje se pokazuje kroz neku vrstu zabave, a koja ipak ne može konkurirati drugim vrstama zabave (Neokatekumeni). Tragične posljedice su: svođenje svetog na ono što je učinjeno i što se može učiniti, dosadno naglašavanje zajedništva kojemu nedostaje svaki oblik stvarnog temelja, sve veći otpad vjernika, jer se vrlo lako može „zabavna vrijednost mise” zamijeniti nečim drugim.
Nikola Bux podsjeća na pojam kojega je prvi iznio tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Ratzinger: „Reforma reforme”, kojim je htio naglasiti da treba na poslije koncilsku obnovu staviti obnoviteljsku ruku, jer je ta obnova, uz pozitivnu stranu čišćenja, često zahvaćala i u bit stvari. U svezi s tim bitno je naglasiti činjenicu da se liturgija ne obraća svećeniku ili zajednici, nego Kristu Gospodinu, jedinom središtu liturgijskih događanja kojemu predsjeda svećenik da bi postigli spasenje naroda Božjega.
U svezi s tim i ponovno uvađanje klečanja kod primanja pričesti i pričesti na usta, kod misa koje se slave sa papom Benediktom XVI., pokazuje da ovo nije primanje „Posljednje večere” u svjetskom smislu, nego da se ovdje stvarno radi o sudjelovanju u otajstvu, Kristu prisutnom pod prilikama kruha i vina. Stvarnom tijelu Kristovu se tako najprije klanja i time on postaje duhovnom hranom duše.
Kao što to knjiga Nikole Buxa pokazuje, ne radi se o nečem sekundarnom u liturgiji, nego o mjestu i svetom vremenu kojega nam je sam Bog darovao da mu se klanjajući približimo, u njegovom otajstvu, kojega ljudi ne mogu shvatiti, zato njime ne mogu raspolagati, niti u njega ući i na zemaljski način ga predokusiti.
Nikola Bux spada među one svećenike koji u Motu propriju „Summorum Pontificum” za „liberalizaciju” takozvanog tridentinskog obreda kao izvanrednog obreda rimskom obredu, vidi poklon kojim se može obogatiti liturgijsko slavlje u redovnom obliku. Bux posebno naglašava, u jednom intervju, da je ovaj „stari” obred našao vrlo velikog odjeka i vrlo lijepo primljen kod mlađe generacije, što je neočekivana posljedica „Summorum pontificum”. Upravo bi ovu činjenicu, prema Buxu, trebali biskupi prepoznati, prihvatiti je i pratiti: malo starih ljudi ide „tridentinskoj misi”, nego upravo mladi.
Za Buxa ne postoji dvojba da je papa zadovoljan ovim razvojem, što će doći do izražaja kod objavljivanja daljnjih razjašnjenja za primjenu „Summorum pontificum”. Papa želi, prema Buxu, reći da uz ovaj redoviti Rimski obred, postoji i izvanredni oblik koji je isto udomaćen u Crkvi.
Rim (kath.net/as/
+!
Evo, samo nekih odlomaka s http://www.catholicnewsagency.com/
iz članka o Marijanskom svetištu u Japanu
http://www.catholicnewsagency.com/news/japanese-quakes-epicenter-located-near-marian-apparition-site/
Osobito posvetit pozornost na riječi o infiltraciji, kleru, oltaru, kompromisima,…
“…
The messages warned of chaos within the Church, and disasters which could afflict the world.
“If men do not repent and better themselves, God the Father will inflict a terrible punishment on all humanity,” Mary reportedly told Sr. Agnes. “If will be a punishment greater than the (biblical) flood, such as never seen before.”
“Fire will fall from the sky and will wipe out a great part of humanity, the good as well as the bad, sparing neither priests nor faithful,” she said. “The work of the devil will infiltrate even into the Church, in such a way that one will see cardinals opposing cardinals, bishops against bishops.”
“Churches and altars will be sacked. The Church will be full of those who accept compromises, and the demon will press many priests and consecrated souls to leave the service of the Lord.
…”
– Što je sv. Misa?
– Može li sv. Misa biti vjerniku nezanimljiva?
– Trebamo li sv. Misu prikazati u zanimljivijem “pakiranju”?
– Je li bolje biti među 12 srčanih Isusovih učenika ili
među milijardu površnih i mlakih vjernika punih ljudskih kompromisa?
Kontrola uma je skup psiholoških tehnika kojima vođe kulta pokušavaju kontrolirati svoje članove.
Mi smo rasporedili kontrolu uma u seriju tehnika koje koriste kultovi. U cjelini te tehnike čine kontrolu uma.
Kontrola uma – prevara
Kult ima potrebu regrutirati i djelovati upotrebljavajući prevaru. Zašto?
Zato što ako bi ljudi unaprijed znali njihove prave prakse i vjerovanja tada se ne bi priključili. Kult ima potrebu skrivati istinu od vas sve dok ne budu sigurni da ste ju vi spremni prihvatiti.
Npr. zamislite da je vođa kulta Heavens Gate bio otvoren i iskren o svojoj grupi i da je rekao novim regrutima, “Priključite nam se, nosite čudnu odjeću, podvrgnite se kastraciji i zatim popijte otrov!” on ne bi imao puno istomišljenika.
Važno!Niti jedna legitimna grupa nema potrebu lagati ili vas obmanjivati o onome što je njezina praksa ili vjerovanje.
Kult će imati izglađen i dobro uigran PR (odnose s javnošću) koji će skrivati kakva grupa u stvarnosti jeste. Čut ćete kako oni pomažu siromašnima, ili podržavaju istraživanja, ili mir, ili okoliš. Reći će vam kako ćete biti sretni u njihovoj grupi (i svatko u kultu će se uvijek činiti vrlo sretnim i punim entuzijazma, uglavnom zato što su im rekli da se ponašaju sretno i da će upasti u nevolje ako se tako ne ponašaju). Ali neće vam reći kakav je zaista život u grupi, niti u što oni uistinu vjeruju. S tim stvarima će vas upoznati polako, jednom po jednom, tako da nećete opaziti postupnu promjenu, sve dok s vremenom ne počnete prakticirati i vjerovati stvari zbog kojih bi ste u startu odjurili glavom bez obzira.
Kontrola uma – ekskluzivnost
Normalne religijske organizacije ne bi imale nikakvih problema glede vašeg odlaska u drugu sličnu organizaciju ukoliko ostanete unutar te iste religije. Zato što je vjerski sistem ono što je bitno, a ne članstvo u organizaciji. Npr. ukoliko ste kršćanin tada se možete seliti iz jedne crkve u drugu i dalje biti kršćanin.
Međutim, vođa kulta će vam reći kako možete biti “spašeni” (ili da samo možete biti uspješni) SAMO u njihovoj organizaciji. Niti jedna druga organizacija ne posjeduje istinu, sve ostale su propustile suštinu. Stoga nije vjerski sustav taj koji je odlučujući za tvoju budućnost, nego vjerski sustav I PRIPADNOST toj specifičnoj skupini.
Važno!Svaka grupa koja kaže da morate pripadati njihovoj organizaciji kako bi bili spašeni je gotovo sigurno kult.
Vođa kulta vas treba navesti da vjerujete kako nemate kamo drugamo otići a da i dalje budete spašeni, te ukoliko ikada napustite “jedinu pravu crkvu” tada odlazite u pakao. Ovo je mehanizam kontrole strahom koji je dizajniran kako bi vas zadržao u kultu. On također daje vođama kulta nevjerojatni utjecaj nad vama. Ukoliko stvarno povjerujete da je napuštanje grupe jednako napuštanju Boga (ili možda jedine šanse da uspijete u životu), tada ćete se pokoriti vođama kulta čak i kada se s njima ne slažete, kako ne bi riskirali da vas se izbaci iz grupe. Ekskluzivnost se upotrebljava kao prijetnja, ona kontrolira vaše ponašanje kroz strah.
NapomenaBudite vrlo sumnjičavi prema bilo kakvoj grupi koja tvrdi da je bolja od svih drugih. Religijska grupa može reći da su druge grupe koje slijede istu religiju OK, ali oni su ti koji imaju bolji uvid u istinu i oni su superiorniji u odnosu na druge. Ovo je često samo suptilna verzija ekskluzivnosti.
NapomenaOvo je jedna od praksi u vezi koje su kultovi izrazito obmanjujući. Npr. ispočetka mogu odavati dojam kako smatraju da ste pravi kršćanin, budist ili musliman, a tek se kasnije pokaže njihova stvarna pozicija.
Kontrola uma – strah i zastrašivanje
Vođe kulta se ljudi boje. Ako se ne slažete s vodstvom to je isto kao da se ne slažete s Bogom. Vođa kulta će tvrditi da ima direktni autoritet od Boga kako bi kontrolirao gotovo sve aspekte vašega života. Ukoliko kult nije religijska skupina, preispitivanje vođa ili programa će i dalje biti znak pobune ili gluposti.
Krivnja, atentat na karakter i prekidanje rada zajednice. Krivnja će biti upotrijebljena da bi vas se kontroliralo. Možda razlog zašto ne zarađujete novac je zato što “ne slijedite program”. Možda razlog zašto niste uspjeli regrutirati nove ljude jest to što vam je “srce oholo i puno grijeha” Nije moguće da program ne djeluje, ili da ti novi regruti imaju valjane razloge zašto se ne priključe. Uvijek ste vi krivi, vi ste uvijek u krivu, te stoga morate biti još uporniji! Također će izazvati osjećaj krivnje u vama zbog nepoštivanja bilo kakvih pisanih ili nepisanih pravila kulta.
U privatnim domovima također vidimo vunare, postolare,
perače rublja i najneukije i bukolične seljake koji se nikako
nisu usuđivali da išta kažu pred svojim starijim i inteligentnijim gospodarima. Ali kad god se dočepaju djece u potaji
i glupih žena oni brbljaju s njima zapanjujuće stvari kao, na
primjer, da ne smiju poklanjati pažnju svome ocu i učiteljima,
već da se moraju pokoravati samo njima; kažu da oni govore
gluposti i da nemaju razumijevanja i da u stvarnosti oni niti
znadu niti su kadri da išta učine dobro, već da su zauzeti pu-
35 kim ispraznim brbljanjem. Ali jedino oni, kažu, poznaju pravi način kako da se živi i ako djeca žele da im povjeruju oni
će postati sretni a i svoje će domove također učiniti sretnim.
I ako upravo dok govore oni opaze nekog od učitelja kako
dolazi ili neku inteligentnu osobu ili čak samog oca, oprezniji
među njima bježe na sve strane, ali lakomisleniji tjeraju djecu na pobunu. Oni im šapću da se u prisutnosti njihovog oca
i njihovih nastavnika ne osjećaju sposobnim da objasne djeci
bilo šta budući da ne žele imati nikakve veze sa glupim i tupavim učiteljima koji su potpuno pokvareni i koji su daleko
otišli u poročnosti i koji djecu kažnjavaju. Ali, ako žele, treba da napuste oca i svoje nastavnike i pođu sa ženama i malom djecom, koja su njihovi drugovi u igri, u radionicu za
obradu vune ili kod obućara ili pralje kako bi se mogli naučiti savršenstvu. I kazujući to oni ih uvjeravaju.
Celsus
http://books.google.com/books?id=3IAEAAAAQAAJ&pg=PA1&source=gbs_toc_r&cad=3#v=onepage&q&f=false
O
Ova je stranica ocito dnevni boravak za one koji nemaju sto raditi.