Novi biskup Takamatsu biskupije

Father Eijiro Suwa, 63

The pope today named two new bishops for Japan.

Father Eijiro Suwa, 63, the pastor at Enokuchi parish in Kochi prefecture, in Osaka archdiocese’s Takamatsu diocese, about 600km southwest of Tokyo, will become Bishop of Takamatsu while Father Paul Hamaguchi, 62, pastor of the Cathedral Church of Takamatsu in Nagasaki archdiocese will become Bishop of Oita.

Father Suwa was born in 1947 in Kobe. After finishing his secondary studies at the Catholic Institute Rokko, he entered the major seminary in Tokyo, where he studied philosophy and theology before being ordained a priest November 26, 1976.

After ordination he held the following positions: 1976-1979: assistant priest of Sonoda, 1979-1981: Parish Vicar Kori, 1981-1983: parish vicar Shukugawa, 1983-1986: parish vicar Tamatsukuri, 1986-1988 : Rector of the Minor Seminary of Osaka, 1988-1989: Sabbatical Year in the Philippines, 1989-1995: pastor of Takatsuki, 1995-1997: pastor of Sumiyoshi, 1997-2000: pastor of the parishes of Nakayamate, Shimoyamate and Nada, 2000-2002 : Moderator of the pastoral area of Chuo Kobe, 2002-2005: Pastor of the pastoral area of Chuo and Sumiyoshi, since 2005: Posted in the diocese of Takamatsu to assist Bishop Mizobe and as Moderator of the parish pastoral area of Kochi.

The Diocese of Takamatsu is home to 4,910 Catholics and has 26 parishes.

Father Hamaguchi was born in 1948, at Higashi Shutsu, in the diocese of Nagasaki. He attended middle and high school at the College Nanzan Nagasaki. After completing his studies at the Seminary of St. Sulpice Fukuoka, he was ordained a priest March 19, 1975, in the diocese of Nagasaki.

After ordination he held the following positions: 1975-1978: assistant priest of Urakami, 1978-1984: parish vicar Shitsu, 1984-1992: pastor of Oso, 1992-2002: Rector of the Minor Seminary of Nagasaki, 2002 – 2005: Fukue and Parish Council Member of the Priests, from 2005: transferred to the diocese of Takamatsu, was appointed Director of the Office of the diocesan and parish Shodoshima.

His new Diocese of Oita has 6,290 Catholics and 26 parishes.

Details of their ordination will be announced shortly, the Catholic Bishops Confernece of Japan said.

Neosi putuju svojim vlastitim putem

Jedan japanski župnik pridružuje se raspravi sa svojim osobnim pogledom na katolički laički pokret

Djelovanje Neokatekumenskog puta u Japanu došlo je nedavno pod lupu javnosti kad je nekoliko japanskih biskupa izrazio sumnje u taj pokret i žalilo se da je taj pokret ponekad snaga koja izaziva podjele u njihovoj Crkvi. Ovdje jedan svećenik iz Nadbiskupije Osaka, o. Eijiro Suwa, 63, župnik u Župi Enoguchi u Kochi prefekturi, u Biskupiji Takamatsu, oko 600 kilometara jugozapadno od Tokia, donosi svoje osobno svjedočanstvo o Putu iz svoga iskustva. Ovo je uređena verzija komentara o. Suwa.

Kako bi služili potrebama „Puta“, njihovi svećenici su zaređeni kao „biskupijski svećenici“, ali oni ne razumiju što to znači angažirati se u pastoralnoj evangelizaciji u poslušnosti svojem biskupu. Oni opetovano izjavljuju, „Mi imamo poslanje od Vatikana“, i na sastancima biskupijskih svećenika govore Biskupu u lice, „Mi slušamo Vatikan“.

Mogu li oni razumjeti način rada biskupije s obzirom na „Suradničko služenje“ (Collaborative Ministry)? Na susretima biskupijskih svećenika oni govori, „Ta politika biskupije nas se ne tiče“. Nije pretjerivanje reći da je Biskupija Takamatsu iskorištavana od strane „Puta“.

Kad je došlo vrijeme za Prvu Pričest u župi, jedan svećenik „Puta“ je zatražio da mu se dopusti da on podijeli Prvu Pričest djeci članova „Puta“.

Kad je jedan član „Puta“ umro, oni su obavijestili župnika tek dan nakon sprovoda kojeg su oni obavili po svoju.

Bio je i jedan dodatan svećenik „zadužen“ za Enoguchi župu. Tko ga je postavio na tu poziciju? Na nekakav tajan način jedan svećenik „Puta“ bio je imenovan da brine o liturgiji i sastancima „Puta“ u toj župi. Kako bi povećali broj sljedbenika „Puta“, planirani su i u tajnosti održavani mnogi sastanci i događaji.

Sjemenište Redemptoris Mater

Sada je Takamatsu biskupijsko međunarodno Redemptoris sjemenište zatvoreno u biskupiji i prebačeno u Rim kao „Redemptoris Mater sjemenište za Japan“.

U vrijeme osnivanja Sjemeništa, budući da postupak osnivanja koji je uslijedio nije bio niti legalan niti financijski ispravan, i budući da nije slijedio želje vjernika biskupije, pojavili su se mnogi problemi. Sjemenište je ustanovljeno u Biskupiji Takamatsu pod jurisdikcijom njezina Biskupa, ali je bilo očito da je Sjemenište bilo neovisno o Biskupiji ili sve stvari vezane za formaciju i administraciju Sjemeništa vodio je „Put“.

Primili su donacije, ali budući da nije bilo nikakvog izvješća prema Biskupiji u smislu računa i/ili formacije koja se provodi, nije bilo nikakve transparentnosti u tim stvarima. Biskupu čak nisu bili niti predstavljeni novi kandidati koji su dolazili svake godine.

Mnogi vjernici u Biskupiji bolno su osjećali patnje Dijeceze više od 20 godina. Međutim, bol naroda Biskupije i neumorne smjernice Biskupa nisu bili ništa drugo nego smetnja u njihovim ušima. Njihova svijest je bila „Mi smo progonjeni“.

Tu su bile dvije obitelji u poslanju iz Italije određene za župu Enoguchi. Oni su bili dobri ljudi.

Njihovo poslanje je bilo služiti i pomagati svećenicima „Puta“. Oni su rekli da su oni poslani od Vatikana i da su potpuno podložni njima. Bili su u prijateljskim odnosima s ljudima župe Enoguchi, ali kad svećenik „Puta“ više nije dolazio u župu i zbog poteškoća s japanskim jezikom, postalo im je teško shvatiti svoje poslanje.

Liturgija

Članovi „Puta“ slave posebnu misu prema njihovim vlastitim katehezama koje nisu dio liturgijskih smjernica Japanske biskupske konferencije.

Isto je i s liturgijom Velikog tjedna. Oni slave liturgiju koja ignorira osjećaje japanskog naroda i smatraju se bizarnima (sprovodi).

Postoji također problem i s milostinjom tijekom mise. To nije dio župnih financija i njezino korištenje nije jasno.

Biskup – iz poštovanja prema članovima „Puta“ – pokušao je riješiti probleme tiho, bez javnih izjava. Međutim, članovi „Puta“ nisu shvatili Biskupove namjere i nastavili su ignorirati ga. Svaki put kad bi se pojavio neki problem, njihov odgovor je bio nedvosmislen, „Mi slušamo Vatikan“.

Tražeći jedinstvo u našoj Biskupiji, naš je Biskup apelirao na Vatikan više puta, ali svaki put se osjetilo da Rim nije shvatio pravo stanje stvari.