Preblagi profesor Ratzinger

Profesor Ratzinger? Preblag

Sklon je pustiti svakoga na prvom ispitu, čak i one grupe i pokrete koji mu nakon toga donesu veliko razočaranje. Tri slučaja za proučavanje: neokatekumeni, monasi iz Vallechiare i Glasnici evanđelja

piše Sandro Magister

RIM, 26. 8. 2011. – U skladu sa svojom tradicijom, neokatekumeni su u velikom broju sudjelovali na Svjetskom danu mladih u Madridu.  Tome su dodali svoj vlastiti „day after“ (dan poslije), također prema njihovoj tradiciji.

U ponedjeljak poslijepodne 22. 8., neokatekumeni su se okupili na mjestu Plaza de Cibeles u srcu grada Madrida zbog svoga obreda „poziva“ na svećenički ili redovnički život, sa svojim utemeljiteljem Franciscom Joseom Gomezom Arguellom, nadimkom „Kiko“, koji djeluje kao magnet, okružen biskupom Madrida, Antonijom Marijom Roucom Valera zajedno s duzinama drugih biskupa iz cijeloga svijeta.

Trg je bio prepun neokatekumena iz mnogih naroda, 180 000 njih sve skupa, uključujući 50 000 Talijana i 40 000 Španjolaca.

Njih 750 su bili došli  iz samo dvije župe iz Rima, grada u kojem je Neokatekumenski put najprisutniji.

„Pozivu“ se odzvao zapanjujući broj. Oko 9 000 muškaraca i žena tračalo je preko trga prema pozornici kako bi dobili blagoslov biskupa za svoju odluku za poziv. Potičući mnoštvo, Kiko nije propustio  – kao što rijetko propušta – pohvaliti se potporom negdašnjeg profesora teologije Josepha Ratzingera kod sjetve Neokatekumenskog puta u Njemačkoj 1974. godine.

Te godine, Stefano Gennarini i neki od Ratzingerovih talijanskih učenika iz Regensburga su mu rekli da su se predružili Neokatekumenskom  putu u Rimu, te da su jako uzbuđeni oko toga.

Njihov entuzijazam je bio zarazan te je Ratzinger tražio da Kiko i drugi utemeljitelj puta, bivša časna sestra Carmen Hernandez, budu na večeri u njegovoj kući.

Sljedećeg dana, Ratzinger je pozvao i pomoćnog biskupa Munchena.

Kratko nakon toga, Ratzinger je pisao dvojici svojih prijatelja, svećenicima munchenske biskupije, toplo ih potičući da podupru rast Puta u svojim župama, što su oni i učinili.

Kao što uvijek čini kad pripovijeda priče, Kiko je u Madridu citirao i naglasio neke rečenice iz ta dva Ratzingerova pisma.

To ne mijenja na stvari da je Put kasnije dao Ratzingeru mnogo posla kad je postao prefekt Kongregacije za nauk vjere i na kraju papa.

Tekstovi kateheza koje su napisali Kiko i Carmen za formaciju članova Puta – koji se još uvijek drže u tajnosti – zahtijevali su trinaest godina revizija i ispravaka od strane Kongregacije za nauke vjere, prije nego li su bili odobreni 2010.

Način na koji neokatekumeni slave misu i druge sakramente također je bio predmet upornih upozorenja i ispravaka od strane vatikanskih vlasti, koji nisu uvijek sretno završili.

Da je 1974. godine mladi profesor Ratzinger odmah doznao za pogrješke Puta na području nauka i liturgije, njegov bi entuzijazam bio praćen većim oprezom.

No, to nije jedini slučaj u kojem je Ratzinger kriv za pretjerani početni optimizam u prosudbi novih religijskih fenomena koji su mu kasnije zadali brige.

*

Jedan od tih slučajeva tiče se Monaške obitelji Isusovog bratstva, utemeljene 1980-tih na poljoprivrednom području nedaleko od Castel Gandolfa, s nekoliko duzina monaha i časnih sestara.

Utemeljitelj, O. Tarcisio Benvenuti, dao je svom novom samostanu evokativno ime Vallechiara i brzo privukao posjete i potporu uglednih crkvenih ljudi, od nadbiskupa Beča Christopha Schonborna do nadbiskupa Canterburyija i primata Anglikanske crkve Rowana Williamsa.

2002. godine, engleski princ Charles također je posjetio samostan i radove na poljoprivrednom dobru. Isto je učinio i ondašnji kardinal Ratzinger.

Ratzinger je bio toliko time oduševljen da je 8. 3. 2004. osobno pisao opatu Benvenutiju dugo pismo pohvale i ohrabrenja, još uvijek je u cijelosti dostupno na web stranici zajednice:

Cijenjeni Oče Opate…

Te iste godine, planirano je u Vatikanu povjeriti toj monaškoj Obitelji Isusova bratstva upravljanje rimskom bazilikom Svetoga Pavla izvan Zidina, umjesto benediktinaca koji su tu boravili stoljećima, a koji su sada malobrojni i u poodmakloj dobi:

Preokret u Sv. Petru izvan Zidina: dolaze monasi iz provincije (3. 9. 2004.)

Međutim, to je bio početak kraja za o. Benvenutija i njegove sljedbenike. Benediktinci, oni pravi, napali su na ove druge koje su smatrali lažnim imitatorima. Brojne i teške pogrješke ove zajednice počele su izlaziti na svjetlo dana. 2007. godine, kad je postao papa, Ratzinger je poslao benediktinskog opata u apostolsku vizitaciju koja je otkrila porazne rezultate.

Zajednica je stavljena pod nadzor. Utemeljitelj i suutemeljitelj, oci Benvenuti i Zeno Sartori, prvo su premješteni u benediktinske samostane u Pragli i Novalesu, a onda protjerani u jedno svetište u austrijskim planinama, u Sankt Corona am Wechsel, u Bečkoj nadbiskupiji.

Konačna pljuska došla je 12. 4. 2010. Vatikanska Kongregacija za redovnike koju je vodio kardinal Franc Rode, izdala je dekret kojim se suzbija monaška Obitelj Isusova bratstva, dekret koji je u posebnom obliku odobrio Benedikt XVI. 22. 4. iste godine.

*

Drugi slučaj za proučavanje: Glasnici evanđelja. Oni su jedini nedavno osnovani katolički pokret koji je Benedikt XVI. poimence spomenuo u svojoj nedavno objavljenoj knjizi-intervjuu „Svjetlo svijeta“.

Spomenuo ih je kako bi im ispjevao pohvale: oni su „mladi ljudi puni entuzijazma jer su u Kristu prepoznali Sina Božjega i jer ga propovijedaju svijetu“; oni su dokaz da i Brazil, gdje su utemeljeni, „svjedoči velikom katoličkom preporođenju“.

Iz Brazila, Glasnici evanđelja su se raširili u duzine zemalja. U Rimu vode crkvu Sv. Benedetta u Piscinuli. Oni su posvećeni laici, muškarci i žene, s nekoliko svećenika. Žive u zajednici i nose srednjovjekovno stilizirane vojne uniforme (vidi sliku).

Sveta Stolica ih je priznala 2001. godine. No, njihov utemeljitelj mons. Joao Scognamiglio Cla Dias, dolazi iz poznate bivše loze pokreta Tradición, Familia y Propiedad koju je vodio Plinio Correa de Oliveira (1908.-1995.), čiji je najbliži suradnik i tumač bio sam Scognamiglio Cla Dias. On je također napisao doktorsku disertaciju o životu i misli Coree de Oliveire.

Kao i Tradición, Familia y Propiedad, Glasnici evanđelja su značajno tradicionalistički i konzervativan katolički pokret, na suprotnoj strani od latino-američkih struja kojima dominira teologija oslobođenja.

Nedavno bojno polje za ove dvije tendencije bilo je apostolski vikarijat San Miguel de Sucumbios, misionarska postaja u ekvadorskom amazonskom području, na granici s Kolumbijom.

Nedugo prije toga, ovaj vikarijat je vodio karmelićanski biskup Gonzalo Maranon Lopez, simpatizer teologije oslobođenja i stoga sklon bazičnim zajednicama, popularnom tumačenju Biblije i kreativnosti u liturgiji.

Kongregacija za evangelizaciju naroda, koju je vodio kardinal Ivan Dias, nije bila zadovoljna sa situacijom. Stoga je 2007. poslala brazilskog nadbiskupa Petropolisa, Filippa Santoroa u apostolsku vizitaciju.

Nakon toga je slijedila, u jesen 2010., zamjena biskupa Maranona Lopeza s argentinskim svećenikom Rafaelom Ibargurenom Schindlerom iz društva „Virgo Flos Carmeli“, koje je svećenički ogranak Glasnika evanđelja.

Kardinal Dias je službeno povjerio o. Ibargurenu i Glasnicima evanđelja zadatak reorganiziranja vikarijata „na drugi način“ od onoga kako je vikarijat bio organiziran prije, odbacujući taj način kao „onaj koji nije uvijek bio u skladu s pastoralnim zahtjevima Crkve“.

Ali, po njihovom dolasku, pridošlice su odmah dočekane s oštrim suprotstavljanjem vođa koje su zamijenili.

Uslijedili su mjeseci verbalnih i ponekad fizičkih sukoba, s protestima, apelima, marševima, peticijama. Biskupska konferencija Ekvadora bila je također podijeljena oko „za“ i „protiv“. Čak su i vladini predstavnici uskočili u njihov sukob, protiv Glasnika evanđelja. Apostolski nuncij, nadbiskup Giacomo Guido Ottonello, trebao je posredovati uz potporu mons. Angela Accattina iz vatikanskog Državnog tajništva.

Izgleda da se sukob još uvijek nije smirio. Kao i drugi visoko profilirani katolički pokreti, Glasnici evanđelja skloni su donositi svugdje podjelu. Imao onih koji im se dive i podupiru ih, ali i onih koji ih ne mogu podnijeti.

Isto je i sam Neokatekumenskim putom. Imaju žestoke obožavatelje među kardinalima i biskupima. Ali također i protivnike i kritičare. Japanski biskupi su nedavno prekinuli s njima en bloc. Isto se dogodilo prije nekoliko dana i u Nepalu.

Ratzingerova početna sveobuhvatna priznanja ne nalaze uvijek potvrdu u činjenicama.

Link

admin

Svaki čovjek ima pravo na svoje mišljenje usmjereno prema istini, a kad spozna Istinu dužan je promijeniti svoje mišljenje ukoliko nije u skladu s Istinom. To je prava demokracija.

5 thoughts on “Preblagi profesor Ratzinger

  • September 23, 2011 at 3:15 pm
    Permalink

    AKO GOVORITE PROTIV “PUTA”, A PAPA JE PRIZANO “PUT”
    ONDA STE VI PROTIV PAPE; TO JE LOGIČKI ZAKLJUČAK.
    JA BIH SE TOGA SRAMIO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

  • September 26, 2011 at 9:31 pm
    Permalink

    @Don Jose Amurillo Nemam ja ništa protiv toga što oni govore protiv puta. Pozitivna kritika je uvijek dobrodošla. Problem je što se autori ove stranice spuštaju na nivo žutog tiska.

  • October 11, 2011 at 10:04 pm
    Permalink

    Don Jose, molite za one koji su pokrenuli ovu stranicu, da ozdrave.

  • October 17, 2011 at 8:52 pm
    Permalink

    Sandro Magister,mislim da je to sportski novinar hehe,sjećam ga se da je pisao kad je Dinamo igrao s Milanom. Slučajno se kuži i u nkp hehe

  • December 9, 2012 at 4:00 pm
    Permalink

    sram vas bilo neosi,sram

Comments are closed.