Od Vatikana preko IKA-e do Glasa Koncila
U govoru članovima Neokatekumenskoga puta Papa istaknuo
važnost pripadništva župi
Vrlo je važno ne odvojiti se od župne zajednice, upravo u slavljenju Euharistije – istaknuo je Sveti Otac
primivši 20. siječnja u audijenciju, u Dvorani ‘Pavao VI.’ u Vatikanu, 7000
članova Neokatekumenskoga puta. Neokatekumenski je put poseban dar koji je Duh
Sveti dao našem vremenu – rekao je Papa ističući važnost naviještanja Evanđelja
koje Put obavlja u dekristijaniziranim područjima svijeta, gdje je sekularizam
zasjenio smisao Boga, ili gdje Evanđelje nije nikada navješteno. Neka vaše
zauzimanje i vaše svjedočenje budu poput kvasca koji strpljivo, poštujući
vremenā, i živeći „sensus Ecclesiae“ (osjećaj za Crkvu), daje da raste cijela
masa. Sveti je Otac također zahvalio brojnim nazočnim obiteljima s djecom, koje
napuštaju materijalnu sigurnost i odlaze kako bi naviještali uskrsloga Krista.
Potrebni ste Crkvi u novoj evangelizaciji – rekao je Papa te ih potaknuo da se
ne boje jer – kako je rekao – tko nosi Evanđelje nije nikada sam. Sveti je
Otac, naime, tijekom audijencije poslao 17 novih misija ‘ad gentes’, od kojih
svaku čine tri do četiri brojne obitelji i jedan svećenik. Donositi Krista
ljudima, i dovoditi ljude Kristu – to je ono što pokreće svako evangelizatorsko
djelo. Vi to ostvarujete na putu koji onomu tko je već primio Krštenje pomaže
otkriti ljepotu vjerskoga života, radost kršćanstva.
Nasljedovati Krista znači i prekinuti individualizam koji često obilježava
društvo našega doba, te samoljublje zamijeniti sa zajednicom novoga čovjeka u
Isusu Kristu – napomenuo je potom Papa te dodao da se to događa u osobnom
odnosu s Njim, ali i neodvojivo u vjerovanju s Njegovom Crkvom. Crkva je u Putu
prepoznala poseban dar koji je Duh Sveti dao našem vremenu, a odobrenje Statuta
i Katehetskoga direktorija znak su toga. (…) U svojemu dragocjenom djelovanju uvijek
tražite duboko zajedništvo s Apostolskom Stolicom i s pastirima partikularnih
Crkvi u koje ste uključeni. Jedinstvo i sklad crkvenoga Tijela važno su
svjedočenje Krista i Njegova Evanđelja u svijetu u kojemu živimo – istaknuo je
Sveti Otac.
Osvrnuvši se potom na Dekret kojim Papinsko vijeće za laike odobrava slavlja
sadržana u Katehetskom direktoriju Neokatekumenskoga puta, a koja nisu strogo
liturgijska, ali su dio puta rasta u vjeri, Sveti je Otac istaknuo kako to
pokazuje da ih Crkva pozorno prati u strpljivomu rasuđivanju, koje obuhvaća
njihovo bogatstvo, ali gleda i na zajedništvo i sklad cijeloga crkvenog Tijela.
Upravo kako bi se kod ljudi koji su se udaljili od Crkve, ili koji nisu primili
odgovarajući odgoj, ponovno potaknulo približavanje bogatstvu sakramentalnoga
života, članovi Neokatekumenskoga puta mogu slaviti nedjeljnu Euharistiju u
maloj zajednici, nakon prve Večernje nedjelje, prema odredbama mjesnoga biskupa
– rekao je Papa.
Napomenuvši da je Euharistija otvorena za sve koji pripadaju njezinoj Crkvi,
Sveti je Otac podsjetio da slavljenje u malim zajednicama, uređeno liturgijskim
knjigama koje valja vjerno slijediti, te posebnostima prihvaćenima u statutima
Puta, ima zadaću pomoći onima koji prolaze neokatekumenskim putom osjetiti milost
toga da su uključeni u Kristovo spasenjsko otajstvo, koje čini mogućim
kršćansko svjedočanstvo sposobno poprimiti i radikalna obilježja. Istodobno,
sve veća zrelost u vjeri pojedinca i male zajednice ima potaknuti njihovo
uključivanje u život velike crkvene zajednice, koja svoj uobičajeni oblik
pronalazi u liturgijskom slavlju župe, u kojoj se, i za koju, ostvaruje
Neokatekumenat. Ali, i tijekom puta važno je ne odvojiti se od župne zajednice,
upravo u slavljenju Euharistije, koja je istinsko mjesto jedinstva sviju, gdje
nas Gospodin grli u našoj različitoj duhovnoj zrelosti, i sjedinjuje nas u
jednom kruhu koji od nas čini jedno tijelo – istaknuo je Sveti Otac.
Veliko je zalaganje Neokatekumenskoga puta u novoj evangelizaciji. Novih 17
misija ‘ad gentes’ poći će u cijeli svijet: 12 u Europu, od kojih jedna u
Sarajevo; 4 u Ameriku, od kojih 3 u Sjevernu a jedna u Južnu; te jedna u
Afriku. Neke su obitelji već poslane u već ostvarene misije ‘ad gentes’ među
australskim domorodcima, u Novu Papuu Gvineju i u Ukrajinu. Svemu tomu valja
dodati još 40 misija koje je papa Benedikt XVI. poslao prošlih godina.
20.01.2012 | 21:11 | IKA V – 138550/1
Papa s članovima Neokatekumenskog puta
Vatikan,
(IKA) – U Neokatekumenskom putu Crkva je prepoznala posebni dar koji je Duh
Sveti dao našem vremenu, istaknuo je papa Benedikt XVI., primajući 20. siječnja
7000 članova Neokatekumenskoga puta. Pozvao ih je na poslušnost mjesnim
biskupima i snažnije uključivanje u život župnih zajednica.
Tijekom audijencije predan je i pročitan Dekret kojim se daje odobrenje za
slavlja sadržana u Katehetskom direktoriju Neokatekumenskoga puta, koja nisu
propisana u liturgijskim knjigama Crkve.
Sveti Otac također je u cijeli svijet uputio 17 novih misija ‘ad gentes’, koje
su sastavljene od tri ili četiri brojne obitelji i jednoga svećenika.
20.01.2012 | 22:58 | IKA V – 138558/1
Dobri plodovi Neokatekumenskog puta
Rim, (IKA) – Nakon audijencije s papom Benediktom XVI., na kojoj je u petak
20. siječnja sudjelovalo više tisuća članova Neokatekumenskog puta, inicijator
Kiko Argüello u razgovoru za agenciju Zenit zahvalio je Bogu za “predivnu
povijest toga puta kršćanske inicijacije” i komentirao susret sa Svetim
Ocem.
Povod za audijenciju bilo je proglašenje Dekreta koji je službeno odobrio
liturgijska slavlja tog itinerarija vjere, kao i slanje stotinjak obitelji u
misije ad gentes, spremnih ići zajedno sa prezbiterima u dijelove svijeta koji
su izgubili vezu s Crkvom.
Susret s Benediktom XVI. Argüello je ocijenio fantastičnim. “Doista je
prekrasna činjenica da su potvrđena slavlja koja označuju pojedine etape
kršćanskog rasta koje je Put sastavio. Čekali smo ovaj trenutak i napokon je
Crkva potvrdila Neokatekumenski put kao kršćansku inicijaciju, u njegovom
nauku, liturgiji i etapama. Iznimno je važna činjenica da je Papa potvrdio da
zajednice mogu slaviti nedjeljnu misu po zajednicama. To je sociološka
činjenica od neizmjerne važnosti koja želi reći da euharistija stvara i
oblikuje kršćansku zajednicu, čini je čvršćom, ujedinjuje ju”, rekao je
Argüello.
U nastavku razgovora govorio je o misiji ad gentes, koja je “jedna mala
zajednica usred potpuno poganskih sredina, ili onih koje su udaljene od Crkve.
Vidimo da osobe bivaju privučene od tih ‘malih zajednica’ sastavljenih od
obitelji u poslanju, ljudi su iznenađeni ljubavlju tih obitelji prema drugima i
među sobom. Oni dolaze na kateheze u kuće tih obitelji i postaju i oni sami
jedna mala zajednica”. Na pitanje kako sve to obogaćuje Crkvu, Argüello je
odgovorio: “Možemo reći da započinjemo novu stranicu u povijesti – novu
evangelizaciju, usred jedne epohalne krize koja obuzima cijelo društvo, a koja
se zove sekularizacija. Mnogim osobama, ne znamo zašto, crkve smetaju; u nekim
zemljama, posebno europskim, došli su do toga da su ih čak i prodali ili
zatvorili. Zato sam zadovoljan i zadivljen kada, upravo s misijama ad gentes
nalazimo osobe koje kažu ‘hvala, jer inače ne bih nikada ušao u jednu crkvu’
ili zahvaljuju za ‘ljubav i prihvaćanje’ koje udišu u kućama ove braće koja ih
ugoste”.
O planovima Puta njegov je začetnik rekao da kreću prema pokretanju jedne nove
evangelizacije u cijelome svijetu. “Gledamo na nove perspektive, na
primjer, i Pravoslavna Crkva je u zadnje vrijeme pokazala zainteresiranost za
naš itinerari vjere. Ali nadasve, vjerujem, trebamo se pripremiti za Kinu,
Vijetnam, zapravo za cijelu Aziju i imamo mnoge obitelji spremne da krenu u
poslanje na istok svijeta. Osnovano je novih pet sjemeništa za pripremu mladih
da bi krenuli za Kinu. “Tražili smo 20.000 mladih koji bi se osjetili
pozvanima da postanu svećenici za evangelizaciju Kine i odazvalo ih se
5000”, rekao je Argüello.
Jos nije objavljen na Vasoj stranci Papin govor u cijelosti na hrvatskom jeziku:):):)
Ma kako protumaciti da su prevedeni svi tekstovi koji tumace sto je Papa htio reci NKP, a nikako da vidimo sto je stvarno rekao.
Ajde budite dobri pa lijepo da vidimo sto je to Papa rekao:)
Draga braćo i sestre,
i ove godine sam radostan što se mogu susresti s vama i podijeliti s vama ovaj trenutak poslanja u misije. Posebno pozdravljam Kika Argüella, Carmen Hernandez i don Marija Pezzija, uz srdačan pozdrav svima vama: svećenicima, bogoslovima, obiteljima, formatorima i članovima Neokatekumenskog Puta. Vaša nazočnost danas vidljivo je svjedočanstvo vaše radosne zauzetosti u življenju vjere, u zajedništvu sa cijelom Crkvom i s Petrovim nasljednikom, kao i činjenice da ste hrabri navjestitelji Evanđelja.
U čitanju iz Evanđelja po svetom Mateju, koje smo upravo čuli, Apostoli su od Isusa dobili precizan nalog „ Idite dakle i učinite mojim učenicima sve narode“ (Mt 28,19). Na početku su sumnjali, u njihovu srcu još uvijek je bila nesigurnost, čuđenje pred događajem uskrsnuća. Isus sam, Uskrsnuli – naglašava evanđelist – je taj koji im se približava, daje im da osjete njegovu nazočnost i šalje ih da naučavaju sve ono što im je on priopćio, dajući im sigurnost koja prati svakog Isusovog navjestitelja: „Evo ja sam s Vama, u sve dane, do svršetka svijeta“ (Mt 28,20). Te riječi snažno odjekuju u vašem srcu. Pjevali ste Resurexit, koji izražava vjeru u Živoga, u Onoga koji je, najuzviženijim činom ljubavi, pobijedio grijeh i smrt i koji daje čovjeku, nama, toplinu ljubavi Božje, nadu da ćemo biti spašeni, daje nam budućnost u vječnosti.
U ovim desetljećima života Puta, vaša trajna zauzetost bila je proglašavati Krista Uskrsnulog, odgovarati velikodušno na njegove riječi, često napuštajući vlastite sigurnosti, osobne i materijalne, pa čak i vlastite domovine, suočavajući se sa novim i ne uvijek jednostavnim situacijama.
Donijeti Krista ljudima i dovođenje ljudi Kristu: to je ono što pokreće svako djelo evangelizacije. Vi ovo ostvarujete na jednom putu koji pomaže, onome tko je već primio krštenje, iznova otkriti ljepotu života u vjeri, radost biti kršćanima. „Slijediti Krista“ zahtijeva od nas osobnu avanturu potrage za Njim, ići sa Njim, ali uvijek zahtijeva i da se iziđe iz zatvorenosti u vlastito ja, razlamanje individualizma koji je često značajka društva našega vremena, kako bi se egoizam zamijenio sa zajednicom novih ljudi u Isusu Kristu. To se odvija u dubokom osobnom odnosu s Njim, u slušanju njegove Riječi, u hodnji putem koji nam je pokazao, ali se odvija također i nerazdvojivo od vjerovanja s njegovom Crkvom, sa svecima u kojima se uvijek i iznova upoznaje istinsko lice Kristove Zaručnice.
To je zalaganje koje – kako znamo – nije uvijek lagano. Ponekad ste prisutni u mjestima u kojima je potrebno po prvi put navijestiti Evanđelje, missio ad gentes; često u područjima koja su, iako su upoznala Krista, postala ravnodušna prema vjeri: sekularizacija je u njima pomračila smisao za Boga i zatamnila kršćanske vrijednosti. Neka ondje vaše zauzimanje i vaše svjedočenje budu kao kvasac koji će strpljivo, poštujući vremena, te vodeći računa o sensus Ecclesiae, dati da uzraste cijela smjesa.
Crkva je prepoznala u Putu posebni dar koji je Duh Sveti darovao našem vremenu i odobrenje Statuta i „Katehetskog Direktorija“ znak je toga. Ohrabrujem vas da ponudite vaš originalni doprinos evanđeoskoj svrsi. U vašem dragocjenom djelovanju tražite uvijek duboko zajedništvo sa Apostolskom Stolicom i pastirima pojedinačnih Crkava u koje ste uključeni: jedinstvo i sklad crkvenog Tijela važno su svjedočanstvo Krista i njegova Evanđelja u svijetu u kojem živimo.
Drage obitelji, Crkva vam se zahvaljuje: ona vas treba za novu evangelizaciju. Obitelj je važan dio, važna stanica crkvene zajednice, u obiteljima se oblikuje ljudski i kršćanski život. S velikom radošću gledam vašu brojnu djecu, koji gledaju na vas, na vaš primjer, dragi roditelji. Stotinjak obitelji kreće u dvanaest misija ad gentes. Ne bojte se: onaj koji donosi Krista, nikada nije sam.
Srdačno pozdravljam svećenike i bogoslove: ljubite Krista i Crkvu, radosno dijelite s drugima radost da ste Ga susreli, kao i ljepotu da ste Njemu dali sve.
Pozdravljam itinerante, odgovorne i sve zajednice Puta. Nastavite biti velikodušni s Gospodinom: on vam neće uskratiti svoje utjehe!
Maločas vam je pročitan Dekret kojim su odobrena slavlje sadržana u „Katehetskom Direktoriju Neokatekumenskog Puta“, koja nisu u užem smislu liturgijska, nego su dio itinerarija rasta u vjeri. To je još jedan čimbenik koji vam pokazuje kako vas Crkva pažljivo prati u strpljivoj prosudbi, unutar koje ona razumije vaše bogatstvo, ali također gleda i na zajedništvo i sklad cijelog Corpus Ecclesiae.
Ta činjenica daje mi prigodu za kratko razmišljanje o vrijednosti liturgije. Drugi Vatikanski Sabor litrugiju definira kao djelovanje Krista svećenika i njegova tijela koja je Crkva (usp. Sacrosanctum Concilium, 7). Na prvi pogled može se činiti čudnim, jer se čini da se Kristovo djelovanje odnosi na Isusove povijesne otkupiteljske čine: Njegovu muku, smrt i uskrsnuće. Kako je dakle liturgija Kristovo djelo? Muka, smrt i Isusovo uskrsnuće nisu samo povijesni događaji; oni zahvaćaju povijest i prodiru u nju, ali ju i nadilaze, te ostaju zauvijek prisutni u Kristovu srcu. U liturgijskom djelovanju Crkve postoji djelatna prisutnost Krista Uskrsnuloga koji čini prisutnim i učinkovitim za nas danas ono isto Pashalno otajstvo, za naše spasenje; on nas privlači sebi u ovom činu sebedarja, činu koji je uvijek prisutan u njegovom srcu, te nas čini sudionicima ove prisutnosti Pashanog otajstva. Ovo djelo Gospodina Isusa, koje je istinski sadržaj liturgije – ulazak u prisutnost Pashalnog otajstva – također je i djelo Crkve koja je, budući da je njegovo tijelo, jedan jedinstveni subjekt s Kristom – Christus totus caput et corpus – kaže sveti Augustin. U slavlju sakramenata, Krist nas uranja u Pashalno otajstvo kako bi učinio da prijeđemo iz smrti u život, iz grijeha u novu egzistenciju u Kristu.
Ovo na najposebniji način vrijedi za slavljenje Euharistije koja, budući da je vrhunac kršćanskog života, predstavlja stožer i vrhunac njegovog ponovnog otkrivanja, čemu neokatekumenat teži. Kako to kažu vaši Statuti, „Euharistija je u samoj biti Neokatekumenata, budući da je to pokrsni katekumenat življen u maloj zajednici“(čl. 13§1). Upravo s ciljem potpomaganja ponovnog približavanja bogatstvu sakramentalnog života onih osoba koje su se udaljile od Crkve, ili nisu primile odgovarajuću formaciju, neokatekumeni mogu slaviti nedjeljnu Euharistiju u maloj zajednici, nakon prve večernje od Nedjelje, prema uredbi dijecezanskog biskupa (usp. Statuti, čl. 13§2). Ali svako euharistijsko slavlje djelovanje je jedinog Krista zajedno sa Njegovom jedinom Crkvom, i kao takvo je u svojoj biti otvoreno svima koji pripadaju ovoj Njegovoj Crkvi. Ovo obilježje javnosti Svete Euharistije izražava se u činjenici da je svako slavljenje Svete Mise u konačnici vođeno od biskupa kao člana Zbora Biskupa, odgovornog za određenu mjesnu Crkvu (usp. Drugi Vatikanski Sabor, Dogmatska konstitucija Lumen Gentium).
Slavlje u malim zajednicama, uređeno liturgijskim knjigama, koje treba vjerno slijediti, i s posebnostima koje su odobrene u Statutima, ima zadaću pomoći onima koji slijede tijek neokatekumenskog itinerarija kako bi uvidjeli kolika je milost biti uključeni u Kristovo spasonosno otajstvo, a to omogućuje da kršćansko svjedočanstvo poprimi čak obilježje radikalnosti. U isto vrijeme, postupno sazrijevanje u vjeri pojedinca i male zajednice treba pogodovati njihovom uključivanje u život velike crkvene zajednice, koja u liturgijskom slavlju župe, u kojoj se i za koju se ostvaruje Neokatekumenat (usp. Statuti čl. 6), nalazi svoj redovni oblik. No i za vrijeme Puta važno je ne odvajati se od župne zajednice, upravo u slavlju Euharistije koja je istinsko mjesto jedinstva svih, i gdje nas Gospodin sve prihvaća, u različitim stupnjevima naše duhovne zrelosti i gdje nas ujedinjuje u jedan kruh i stvara od nas jedno tijelo (usp. 1 Kor 10, 16s).
Hrabro! Gospodin vam neće uskratiti svoju pratnju, i ja vam također jamčim da ću moliti za vas i zahvaljujem vam na mnogim znakovima vaše bliskosti. Htio bih da se i vi mene sjetite u vašim molitvama. Presveta Djevica Marija neka vam pomogne svojim majčinskim pogledom i neka vas podupire moj Apostolski Blagoslov kojega podjeljujem i svim članovima Puta. Hvala!
“Osvrnuvši se potom na Dekret kojim Papinsko vijeće za laike odobrava slavlja
sadržana u Katehetskom direktoriju Neokatekumenskoga puta, a koja nisu strogo
liturgijska, ali su dio puta rasta u vjeri, ”
Dakle slavlja koja nisu strogo liturgijska – a koliko znam, i koliko sam učio na kolegijima iz katedre za liturgiku sv Misa,sakramenti i časoslov su “strogo” liturgijska slavlja
ma sigurno je to da je papa nahvalio neokatekumene i to nitko ne poriče, ali su bitne one odredbe koje su donesene i potpisane i one vrijede kao mjerilo. i opet miješate kruške s jabukama, dakle kad vam se spočitne da papa ipak nije dao dozvolu za “neokatekumensku misu” nego da se ona ima služiti po liturgijskim normama iz liturgijskih knjiga vi imate kontranapad “ali Papa je rekao da smo mi poseban dar Crkvi od Duha svetoga”
by kiko: ““Doista je
prekrasna činjenica da su potvrđena slavlja koja označuju pojedine etape
kršćanskog rasta koje je Put sastavio.”- ako je tako kao što vi kažete onda nisam znao da je put misu sastavio…
“Upravo s ciljem potpomaganja ponovnog približavanja bogatstvu sakramentalnog života onih osoba koje su se udaljile od Crkve, ili nisu primile odgovarajuću formaciju, neokatekumeni mogu slaviti nedjeljnu Euharistiju u maloj zajednici, nakon prve večernje od Nedjelje, prema uredbi dijecezanskog biskupa (usp. Statuti, čl. 13§2). “
draga istino (veritas je latinska riječ, a latinski je drugi vatikanski ukinio 🙂 ) to ja nisam niti u jednom trenutku osporio, opet mješate jabuke s kruškama tj. navodite ono što je odobreno (iako o tome trenutno nije riječ) da bi se odvratila pažnja od onog što nije odobreno. citiram Papin govor dalje “Slavlje u malim zajednicama, uređeno liturgijskim knjigama, koje treba vjerno slijediti, i s posebnostima koje su odobrene u Statutima, ima zadaću pomoći onima koji slijede tijek neokatekumenskog itinerarija kako bi uvidjeli kolika je milost biti uključeni u Kristovo spasonosno otajstvo, a to omogućuje da kršćansko svjedočanstvo poprimi čak obilježje radikalnosti”