Inovativne tehnike “prodaje” Kikove knjige
Hvaljen Isus i Marija
“Heb 13,8 Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke. 9Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima!” “Mt 24,24 Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane.”
Nedavno je Kiko izdao svoju monografiju o njemu (o NP-u). Odgovorni svih zajednica, zvali su sve članove i pitali ih hoće li kupiti tu monografiju. Kad su monografije stigle u zajednice NP crkve, sljedbenike NP crkve čekalo je jedno iznenađenje. Stigle su monografije i za one koji su naručili i za one koji su rekli da ih ne žele kupiti. Oni koji su rekli da ne žele te monografije, ponovili su da ih nisu naručili i da ih ne žele kupiti. Na to su odgovorni odgovorili: “Pa nećemo ih mi plaćati iz vlastitog džepa”. Nije ništa drugo preostalo onima koji nisu naručili nego da se “smiluju” odgovornima i kupe tu monografiju. Ali, tu nije kraj iznenađenjima. U šoku su ostali i bračni parovi, kako oni koji su naručili tu monografiju tako i oni koji je nisu naručili. Zašto? Zato jer je stigla jedna monografija za muža i jedna monografija za ženu. A tek onima kojima su sva djeca “dragovoljno i u slobodi” u NP-u. Jedna za muža, druga za ženu, treća za prvo dijete, osma za peto dijete.
Na internetu piše podatak kako NP crkva ima oko milijun sljedbenika. Svi će “dragovoljno i u slobodi” morati kupiti Kikovu knjigu. Po navodima iz replike 3, samo će na razlici u cijeni, NP crkva uprihoditi deset milijuna eura. Puno ili malo? Malo je to novca za njihove apetite. Sve crkve preurediti po Kikovim nacrtima (mada bi ih oni najradije srušili i kompletno ih sagradili po Kikovim uputstvima), sva groblja preorati i izgraditi po Kikovim nacrtima, samo za te dvije stavke radi se o milijardama eura.
Da noi i catechisti hanno caldamente raccomandato, per la maturazione spirituale, l’acquisto del libro.
Il responsabile si è quindi incaricato di acquistarlo per tutti al prezzo di 15€, che comprende un contributo volontario per le necessità della nostra Comunità.
Inizio ad essere perplesso.
Testimonianza ricevuta oggi: Stamani ho chiamato il mio responsabile per la storia del libro a 15€: gli ho detto che il libro lo avrei acquistato per mio conto in libreria e poi i 5-6€ di contributo li avrei messi nel sacco alla prima occasione…..
Tempo mezza giornata e mi arriva la telefonata del catechista: mi dice che facendo così starei mettendomi in braccio al demonio, che tutto questo dimostra come io sarei attaccato a mammona invece che al Signore, che i catechisti lo fanno per noi, che nel Cammino ci insegnano solo a seguire il Vangelo e che poteva farmi un milione di esempi di persone che si sono trovate bene ad ascoltare i loro consigli.
Insomma mi ha fatto sentire in colpa talmente tanto che ho poi chiamato il mio responsabile dicendogli che prendevo il libro con la Comunità.
Sono sempre più perplesso…OVO SVJEDOČANSTVO JE PREUZETO SA TALIJANSKOG BLOGA “OSSERVATORIO SUL CAMMINO NEOCATECUMENALE” Katehisti kod nas u našoj zajednici su toplo preporučili kupnju Kikove knjige.Odgovorni bi trebao kupiti knjige za sve sljedbenike pokreta po cijeni od 15 eura,što podrazumjeva i dobrovoljni prilog za za potrebe naše zajednice. Zbunjuje me sve to. Nazvao sam svog odgovornog iz zajednice u svezi knjige po cijeni od 15 eura i rekao sam mu da bih kupio knjigu u knjižnici po 5 ili 6 eura. Tijekom dan zove mene katehist i reče mi da ako učinim tako tj.ako kupim knjigu u knjižnici po toj nižoj cijeni da se stavljam u zagrljaj demona,tj.da ako na taj način kupim da sam navezan na mamona…On taj moj katehist stvorio je u meni osjećaj krivnje,nazvao sam mog odgovornog i rekao mu da ću kupiti knjigu preko zajednice koja košta više. Postajem sve zbunjeniji!
uups!moram ispraviti prijevod,tj.on je htio kupiti knjigu u knjižari i poslije dati još novca u vreću kada braće neokatekumeni skupljaju novac nekih 5 ili 6 eura još nadodati,no način na koji je on htio kupiti nije bio odobren od strane katehista…odmah su pale prijetnje demoniziranja..
Ha ha brzo li ste od jedne neutralne vijesti prervorili sve u cirkus.
Naravno da je Pehar sve iskarikirao…i u svom stilu pretvorio sve u jeftini horor.
Ja predlažem neki forum,gdje se može o svemu raspraviti.
Ova stranica nema taj format i svi komentari izgledaju kaotično.
A i Pehar je jedva čitljiv i teško razumljiv.Volio bih s njim rasčistiti stavku po stavku..
Bitno net ima čini mi se otvorenu temu, a mogli bi i otvoriti i neke pod teme.
,,Po Kikovu misljenju ,,ideja zrtve” ,,u krscanskoj liturgiji” ,,vratila bi” Crkvu ,,Starom zavjetu”, vratila bi je ,,poganskom shvacanju zrtve i svecenstva”. ,,I Izrael je u jednom razdoblju imao takav zrtveni kult”, s kojeg je poslije presao na ,,liturgiju hvaljenja i slavljenja”. U izvornoj crkvi neokonvertiti su u ,,krscanskoj liturgiji navodno nasli religiozne poganske rituale (…) koje je nadvladao vec i izraelski narod’’ (str. 38.)
Kikov citat: ,,Kad se u srednjem vijeku pocelo raspravljati o ‘zrtvi’, raspravljalo se zapravo o stvarima koje nisu postojale u izvornoj euharistiji. Jer ‘zrtva’ je u teligiji sacrum facere, ciniti sveto, stupiti u doticaj s bozanstvom posredstvom krvne zrtve. U tom smislu nema zrtve u euharistiji (…) U to doba ideja zrtve nije se tako shvacala kao ‘zrtva slavlja’. Ono sto vide u misi jest to da se nitko zrtvuje, tj. Krist. U euharistiji vide samo zrtvu Isusa Krista na krizu. A kad biste ljude danas o tomu nesto pitali, rekli bi vam da u misi vide Kalvariju’’ (str. 51.)
Isto Kikov citat: ,,Tako dolazimo do Tridentskog sabora. Tim je saborom od XVI. st. do XX. st. sve zaustavljeno. Pojavljuju se ispovjednici, njihove kucice novijeg su datuma. Potreba za ispovjednikom javlja se s generaliziranjem privatne, ljekovite ispovijedi, ispovijedi iz poboznosti koju su uveli redovnici.
Ne smijte jer to smo i mi prozivjeli. Ispovijed putem osobnog posvecenja, ispovijed kao duhovno vodstvo, sve je to dio puta usavrsavanja. Ispovjedaonica je posvuda postavio sv. Karlo Boromejski. I to utvrdjujuci detalje kao sto je resetka itd. Sada razumijete da su mnoge stvari o kojima je govorio Luther imale svoj razlog’’ (str. 72)
,,Nije vazno odrjesenje… (buduci da se) radi samo o pomirenju sa zajednicom, ranjenom grijehom, pomirenju koje ima svoju socijalnu i komunitarnu dimenziju.’’ (str. 73.)
,,Ispovijed postaje nesto carobno i privatno i to traje do nasih dana. I do danas se dakle odrzala legalisticka vizija grijeha, po kojoj nije toliko vazan unutarnji stav koliko vanjsko detaljno priznavanje svih grijeha. Radi se o legalistickoj, potpuno ‘osobnoj’ viziji grijeha. Crkve tu jednsotavno nema, a grijehe ti oprasta covjek’’ (str. 74)
Mislim da ovdje ne bih trebao citirati ni papu ni crkvene sabore i katekizme, jer se pretpostavlja da bi svaki katolik trebao poznavati nauk Crkve, no ako je potrebno, mozemo to potkrijepiti sluzbenim izvorima. Ocito je da se ovdje radi o teskom modernizmu i granicno protestantskim izjavama (najblaze receno – prva navedena zvuci kao da je doslovce citirao Luthera)
Kako je moguce da je to papa odobrio? To je uistinu enigmatsko pitanje. Postoje razlicita nagadjanja – prva koju iznosi Zofolli je ta da nije bio informiran, druga koju bih sugerirao jest da se radi o jednom od brojnih postkoncilskih eksperimenata – zatvorimo oci pred onim negativnim segmentima, a gledajmo samo pozitivne. Vidjeno vise puta.
Iskreno, o ovom pokretu imam podijeljeno mišljenje i kod oba sam oprezan.
Prvo ono pozitivno. Prijeko je potrebno u Crkvi “akcije” odnosno animacije za širi tromi katolički puk. Nije dovoljno reći da je otići na misu, moliti krunicu (programirano u crkvi) i zvat se katolikom ono što čini katolika. Nekom jest. Netko puninu vjere doživljava kroz to. Treba nešto jače. Treba nam zajedništvo, nešto što nas katakombički zbližava, nešto što te identificira s tvojom braćom katolicima i to ne samo jednom tjedno.
Misa, sama po sebi, jest dio vjerničke aktivnosti, ali na misi smo otuđeni jedni od drugih. Često se sebično i hladno shvaća misa. Evanđelje shvaća svatko na svoj način i uglavnom sebe ne pronalazi u izgovorenim riječima. Neokatekumenski put je ono što treba vjernicima, jer tu neposredno se obraćaju jedni drugima. Ljudi dijele svoje probleme i radosti. Tog u Crkvi nema. Najiskrenije, osobno ne osjećam nikakvu povezanost s ostalim vjernicima prilikom nedjeljne i ine mise. Osjećam se kao da smo na HZZ-u i svaki od nas riješava svoj problem bez pomoći ikoga drugog. Nekad nam treba netko s kime bi iskreno razgovarali o vjeri, Bogu, Crkvi, dobru općenito. Takvih je ljudi malo. Malo ih je i među općim tradicionalnim vjernicima.
Nisam članom Neokatekumenskog puta, ali neki prijatelji poznanici jesu, i s njima mogu često i otvoreno pričati o navedenim stvarima; reći svoje kritike, sumnje, radosti, zaključke i to mi je ono najpozitivnije kod NKP-a. Zato često i odem na kateheze i uživam, stvarno uživam. Put regrutira upravo takve ljudima kojima je vjera cjelodnevna okupacija, kao i meni samome, dobrim dijelom.
Negativno mišljenje. Često u raspravama s nekim od članova NKP-a, znači ne svima, stječem dojam da se stvarno radi u crkvi unutar Crkve i kao takva predstavlja opsanost za našu Katoličku Crkvu. Kod članova NKP-a se lako može zamjetiti, oprostit ćete mi, ona masovna hinpoza kao u komunističkih zemalja ili hitlerovskoj Njemačkoj u kojoj se i zadnja kap prolijeva za voljenog ili velikog vođu. Dakako, ne radi se o Benediktu XIV. već o Kiku. DOKAZ. Prilikom razgovora s jednim članom NKP-a sam spomenuo da je Papa stavio pod promatranje NKP, a dobio sam odgovor: “Ma lako je za Papu!” To me je prestravilo!
Nadalje, kod članova se vidi jedan elitizam u kojem se postavljaju ponad nas običnih vjernika. DOKAZ. Kad sam išao s NK susreta u Trstu, mislim u svibnju o.g, u autobusu su se iznosila iskustva (ili kako se god to zove). Tada je jedna cura u ekstazi govorila da se osjeća grozno, kao i ovi jadnici, oazi jadnici, koji nisu u Zajednici. (Znači, ja sam jadnik?) Dobro sad to, no nju nitko nije zvog toga opomenuo, jer nije njen ton bio onaj zabrinut za nas jadnike (jer stvarno smo nekad jadni) i koji bih ja razumio, nego onaj oholi, posprdni, osuđujući ton. Došao sam do zaključka da je to stav većine ljudi u tom busu, samo je ova cura bila neoprezna i što je najvažnije, bila je nova u Putu što znači da je taj naputak dobila odmah na početku – da smo mi svi jadnici – i tako neiskusna je to odmah izbacila iz sebe ne računajući da ima u busu groznog jadnika. Pitam frenda koji sjedi kraj mene.
– Što ona to govori? Jesam li i ja jadnik?
Bilo mu je vidno neugodno, kao da se srami na tren. A onda je odgovorio:
– Ma pusti ti nju.
Lijep odgovor, ali nekako je pobjegao od teme. Zasramljen. Očito je moj zaključak točan. Taj stav se njeguje u Zajednici. Mi (ostali) smo jadnici!
A ja ti kažem da sam sreo ljude čija je intima bila brutalno povrijeđena iznošenjem intime u javnost. A to je tek vrh ledene sante. Je li kult ličnosti koju Kiko nosi bila doktrina prvih kršćana? Koliko se sjećam, apostoli su vezali ljude za Krista, a ne na sebe. Bog djeluje i boravi gdje hoće, a ne isključivo u neokatekumenima kako si je to Kiko zamislio, pa proslijedio katehistima koji ga moraju slušati. A ima i drugih foruma gdje su bivši pripadnici Puta rekli svoja svjedočanstva.
7.Ovo, “PAX TIBI” mi je najjača stranica za smijeh do suza na čitavom webu. Kiko,kateheze,demoni,đavli,katehisti,odgovorni,pare,pare,novci,euri,katakizam,hereze…. Smijeh do suza!!!