Put očaja – moja ljubavna priča.

Postavila sam ovu stranicu zbog toga što je moj prijatelj prekinuo svaki kontakt sa mnom, a očito je bio u tome po utjecajem Neokatekumenskog puta. On je bio ljubazan, smiješan, prijateljski, inteligentan, zgodan, dubok, duhovan i talentiran. Prekrasno je svirao gitaru i pisao pjesme. Ipak, ispod toga je bilo puno žalosti. Njegova ga majka nije prihvatila. Napustila ga je dok je imao tri godine, a nakon toga ga je povremeno viđala sve do prije desetak godina (htio ju je pronaći ponovno, ali je rekao: “Čekam Božji znak za to”). Otac mu je umro dok je bio dijete. Njegov ujak i teta su umrli, a drugi ujak je premio kratko nakon što je progovorio. Htio je biti profesionalni glazbenik, ali ga je uništila industrija i nekoliko ljubavi.

Ludirali smo se, smijali, zaklinjali, planirali pustolovine i putovanja, a on mi je pokazao prekrasnu pjesmu koju je napisao za svoju gitaru. Oboje smo kreativni ljudi, nismo mogli dočekati da snimimo kratki film zajedno i da posjetimo prekrasne gradove u Italiji. Pisac kao ti ne smije umrijeti prije nego vidi Rim, rekao mi je.

Bio je ljubazan i osjećajan, ali je imao problem napuštenosti i bio je jako protiv rastave. To je pripisivao svojoj životnoj priči, ali ja sam jako sumnjala da mu je to usadio kult. On se nasmijao i rekao da nikad neću shvatiti kako je čovjek bespomoćan dok ne počne “ići” na Put.  Jednom mi je ispričao priču o tome kako su on i njegov prijatelj svećenik s Puta ponovno spojili jedan bračni par  (muž je bio neodgovoran), što je natjeralo moga prijatelja da brizne u plač od radosti dok su se natrag vozili doma. Dotični je bračni par bio čak napustio zajednicu nekoliko tjedana, rekao mi je žalosno. Kako strašno… Pripisivao je čudu činjenicu da su se on i njegov prijatelj svećenik izgubili i stoga bili sretni kad su uhvatili ženu koja se prije pet minuta vratila kući.

Također je imao nekoliko čudnih vjerovanja da televizija i Internet mogu biti pod utjecajem Đavla, da voljeti romantičnog partnera znači staviti Boga između tebe i njih, te da partnera nikad ne možeš voljeti 100%. Vjerovao je i to da nije on taj koji treba odlučivati o svome životu i da treba imati povjerenja u Božji sud. Želio je jednom osnovati svoju vlastitu obitelj. Sumnjala sam onda da je to bilo zbog nedostatka vlastite obitelju u njegovom odrastanju, što je uvijek nezdrav razlog za zasnivanje vlastite obitelji. Smatrala sam da je bio jako religiozan zbog svoga žalosnog života te sam i sama mislila da bi bilo lijepo ići na Neokeatekumenski put s njim na što me i pozvao. Njegova me duhovnost privukla. Bio je jako ljubazan, altruističan, sebe je obezvrjeđivao. Poniznost, mislila sam. Mislila sam da će splasnuti njegova pretjerana religioznost kad nađe svoju majku ili kad riješi obiteljske probleme i da ću onda imati velikog prijatelja sa zdravim duhovnim pogledom na život.

Strašno smo željeli da se susretnemo i počeli smo se zaljubljivati. Slagala sam se sa mnogo čega u svezi duhovnih i životnih stvari i voljela sam njegov bezbrižni pustolovni pristup. Bio je nasmrt zabrinut da će me izgubiti, budući da smo bili udaljeni, ali je bio jako oduševljen da me vidi. Planirali smo romantične pustolovine i izlete i rekli jedno drugome da se volimo. Ali jednog dana se prestao javljati. Nije bilo nikakvog objašnjenja; samo je odjednom prestao razgovarati sa mnom. On nije zvučao kako nekakav prljavi igrač ili nitkov i uvijek je bio otvoren i iskren, spreman na razgovor o svemu što sam pitala. Nikad ne bi povrijedio druge kako bi pomogao sebi. Dakle, što se dogodilo?

Nikad se nismo uspjeli susresti. Nikad ga čak nisam ni dodirnula. Još i gore, sada sumnjam da je u nekom dogovorenom braku pod utjecajem Puta, koji se dogodio nakon manje od jedne godine od prestanka naše komunikacije, a u to vrijeme je bio potpuno sam. (Na YouTubu pripadnik Puta kaže da oni ohrabruju brakove nakon manje od jedne godine hodanja kako bi izbjegli napast “grijeha”).

Premda mi je rekao da ga je strah ljubavi na daljinu jer se bojao voljeti nekoga koji se ne može pridružiti grupi zajedno s njim. Ali barem je mogao nastaviti naše blisko prijateljstvo? Ne. Ja sam vjerojatno bila loš utjecaj, jer se nisam slagala s nekim od njegovih vjerskih uvjerenja i nisam bila dio grupe. Također, postala bi “idol”, budući da me volio (biti zaljubljen je veliko ne-ne, prema svjedočanstvu bivših članova Puta). Živim daleko i bio bi veliki napor ići na tjedne susrete Neokatekumenskog puta. Onaj dan kad sam prestala dobivati njegove poruke bila je subota, dan njihove glavne tjedne mise, gdje ga je možda netko okrenuo protiv mene. (Hoće li mi netko objasniti zašto neka kršćanska zajednica ima misu u subotu, a ne u nedjelju?)

Ne samo da sam izgubila prijatelja i priliku biti s nekim koga volim, nego sam također morala napraviti novi raspored putovanja koje (sada) je stajalo 6000 $, budući da on nije bio tamo da me dočeka u zračnoj luci DaVinci, da me odveze do svoje kuće i ugosti me. Morala sam odsjedati u hotelima i snalaziti se po stranoj zemlji čiji jezik nisam dobro govorila, a, ironično, “susrela” sam svoga prijatelja na stranici za učenje jezika! Iako sam voljela putovati sama, jer sam tip koji smatra suputnike kao “lance” na nozi, osjećala samo strašnu samoću kad sam išla noću na spavanje znajući da sam izgubila nekog posebnog, topli glas koji će mi zaželjeti laku noć.

Posjećivala sam svaki tjedan novi grad – Rim, Vatikan, Pescaru, Sulmonu, L’Aquilu, San Marino – hrana, vino, glazba, muzeji, stare crkve, grobnice, trgovine. No, uvijek sam mislila na njega, kako bih ga mogla susresti i saznati što se dogodilo.

Prije moga putovanja već sam bila odlučila da ću ga pokušati pronaći nakon što se zabavim na izletu. Nisam ga htjela kontaktirati preko interneta jer bi me ponovno ignorirao. Zašto uporno kucati na ista vrata? Bilo bi najbolje staviti ga na led nekoliko mjeseci, a onda ga osobno potražiti. Bilo bi iskrenije i vjerojatnije doprijeti do njega emocionalno i ne bi me mogao ignorirati. Gledala sam i gledala, i nisam ga mogla pronaći. Nije bio u telefonskom imeniku. Nisam mogla pronaći njegov broj telefona. (Možda ga Put drži u tajnosti) Bili smo razgovarali preko Skypea, ne preko telefona i on me trebao dočekati u Rimu tako da nisam doznala njegovu adresu niti broj telefona.

Nikad ga nisam pronašla. Ali sjedeći na krevetu u hotelu s mojim laptopom u krilu, ipak sam doznala dvije stvari: Saznala sam da je Put opasan i uspjela sam oprostiti svome prijatelju prije nego što sam se vratila doma kako bih bila sa svojom obitelji za Božić. Sve to vrijeme bojala sam se poslati mu email, kako ga ne bi i dalje odgurnula od sebe; bojala sam se da ne nestane njegov online profile i da ga više nikad ne budem mogla kontaktirati i da ga ne izgubim zauvijek. Nemam adrese, telefona ili neki drugi način na koji bih mogla kontaktirati njegove mjesne neose; oni nisu online. Moram mu nekako pomoći, moram ga osloboditi.

Kao što vidite, Put uništava živote. Uništio je moje prijateljstvo i uništio je život moga prijatelja. Uništio je našu moguću ljubav i naveo ga da uđe u brzi neoski “brak” bez ljubavi s nekom koju je viđao manje od jedne godine, možda samo jedan mjesec!

Možda je Put učinio i neke dobre stvari u njegovom životu; međutim, on je već djelovao kao duboka, inteligentna i duhovna osoba prije nego što se pridružio Putu. I dobra djela ne brišu ona zla. Put se opetovano optužuje za ta da od svojih članova traži prekidanje kontakta s onima za koje Put smatra da imaju loš utjecaj, te isto tako ga se optužuje za brze brakove svojih članova kako ne bi živjeli u grijehu ili zanemarili svoju dužnost rađanja novih članova za Put. Čini se da je oboje imalo upliva u priči o mom prijatelju. Sada mogu samo moliti da mu mognem pomoći u svezi lažnog “braka” i praksi kulta Neokatekumenskog puta.

Hoće li Put obvezati moga prijatelja da se odrekne svoje dragocjene gitare zbog toga što bi mogla postati “idol”? Hoće li pokušati ispumpati troje ili četvero djece iz njega, u trenutku njegova života kad nije spreman za to? Hoće li ga držati navezanim na tu osobu koju vjerojatno ne voli, i držati ga podalje od svojih pravih prijatelja izvan Puta? Hoće li ga prisiliti da pasivno čeka “znakove od Boga” u svezi svoje majke i držati ga dalje od nje sve dok ne bude kasno i one ne umre? Hoće li ga dovesti do samoubojstva nakon što prođe različite skrutinije i testove? Ako ga ponovno pokušam kontaktirati, hoće li ga Put obvezati da me ignorira ponovno? Hoću li moći preživjeti tu bol?

Molim se svaki dan Bogu da moj prijatelj iziđe iz te grupe i iz svega onoga na što su ga prisilili, i da jednog dana može iskusiti pravu duhovnost, zadržavši kontakt s Putom ako tako želi, ali ne i njihove zle prakse. Najviše od svega želim da se ta vatra u njegovoj duši, vatra u koju sam se zaljubila, ne ugasi zauvijek.

——–

Očekujem od neokatekumenskih apologeta da će me bombardirati porukama optužujući me za pretjerivanje u naglašavanju utjecaja Puta u tome što me moj prijatelj napustio, kao što su drevna plemena izmislila priče o demonima kako bi objasnila vrijeme. Ili će možda tvrditi da sam ja “samo zbog toga protiv Puta” što je on naveo moga prijatelja da me ostavi. “Samo”. Nije li prekid prijateljstva/ljubavi dobar razlog za suprotstavljanje Putu? Čak i ako Put nije utjecao na njega da me ignorira, nije ga ni spriječio. Nemojte mi reći da Put može uvjeriti nekoga da ima 11 djece, a ne može utjecati na nekoga da ostane u kontaktu s voljenom osobom, ili barem nagovoriti nekoga da ljubazno objasni zašto je napustio tu osobu.

Apologete mogu tvrditi, “Ti kažeš da mi dogovaramo brakove jer ti nije draga činjenica da te on odbacio.” Ja znam što je istinska ljubav. Vi obeshrabrujete takvu ljubav između ljudi kojima dopuštate da se “žene”. Moj dragi prijatelj mi je rekao “stavi Boga između sebe i partnera”; on je osjećao ljubav prema meni i mislio da “griješi”.

Molim Vas prestanite razdirati moj život. Niste li već dosad učinili dovoljno?

Link