Sekta ili kult? Ili oboje?
Registracija: Sep 2013.
Postova: 55 Ja sam bio neokatekumen dosta godina ( koliko god da kažem reći će da nije dovoljno tako da nije bitno )
Bez obzira na sve ovo šta ću napisati ima ljudi koji su tamo stvarno sretni i zadovoljni sa svime. Imaju osjećaj svrhe u životu i imaju osjećaj da nekamo idu. Dok je njihova volja usklađena sa voljom Puta stvari štimaju. Put može napraviti dobrog svećenika i familije sa mnogo djece. Nisam tamo bio sve te godine bezveze i mnogo sam naučio. Ali nijekati probleme Puta je loše za ljude koji su tamo a isto tako i za Put sam.
Napisao sam u svrhu terapeutskih razloga jedno stotinjak stranica o neokatekumenskom putu koje možda i objavim negdje da ljudi znaju točno u detalje šta to jest.
Sažeto:
1 Katehisti za ništa loše ne preuzimaju odgovornost ali traže apsolutnu kontrolu.
2 Ti nemaš izbora nego nakon nekog vremena živjeti neokatekumensko kršćanstvo.
3 Nisu transparentni, ne lažu direktno ali ne kažu istinu o tome šta Put jest jer skoro nitko nebi ušao.
4 Obećanja kao i sve drugo rečeno je podložno interpretaciji.
5 Ne stvaraju se dobra u mjeri u kojoj su obećana pa se mizerija interpretira kao ta obećana dobra tj. kao providnost a gubitak se interpretira kao Božja volja. Vrednote su definirane da služe neokatekumenskom Putu.
6 Hermetički zatvoren svjetonazor.
7 Zajednica je prije ciljeva zbog kojih si ti ušao u zajednicu.
8 Nema potpune istine niti u samoj zajednici, jedan dio iskustava se suzbija i isključuje iz razgovora sa ad homminem.
9 Intelektualno , psihičko i duhovno nasilje racionalizirano višim ciljevima poput poniznosti i Boga ili parola “i isus je patio”.
10 Kontradikcije.
Prvi problem je taj što katehisti ne preuzimaju odgvornost za ništa loše šta se desi. Zaključio sam ( mogu biti u krivu ) da oni sebe vide kao neutralni medij kroz koji Bog govori i pošto to sve govori Bog a ne oni , ne moraju preuzimati nikakvu odgovornost za svoje riječi i obećanja. Kada iz zajednice ode oko 30% ljudi oni neće misliti da je sa zajednicom nešto krivo. Nikom neće padati na pamet šta je bilo sa obećanjima koja su tim ljudima dana navodno od samog Boga, već imaju izgovor koji je kontradiktoran sa idejom da nas Bog voli i štiti a to je da je ljude koji su otišli iz zajednice “prevario đavao”. Za sve im je izgovor ” ti nisi dovoljno ” ili ” ti si kriv” ili “đavao je kriv” ili “božja volja”. Nikada za ništa oni nisu krivi i nikada ne preuzimaju odgovornost ali od tebe traže punu kontrolu nad tvojim životom.
Drugi problem je što su manipulativni i što ti moraš živjeti tu verziju kršćanstva skoro pod svaku cijenu. Oni će reći “ne moraš … ali…”. Božji poziv može biti samo da budeš svećenik ili muž sa mnogo djece a svi drugi izbori se demoniziraju. Manipulira se strahom od gubitka, strahom od nesretnog života, strahom od smrti, strahom od toga da će Bog dignuti ruku sa tebe, strahom od đavla, krivnjom i upiranjem prsta, Manipulira se preko ega ( TEBE je Bog izabrao) i preko tih obećanja koja nikada ne dolaze. Smiješno je što se stalno govori da si slobodan i da imaš slobodan izbor. Izbori koji ti se nude su tipa: “imaš livadu po kojoj možeš ići gdje god hoćeš… ali… tamo su ti mine, tamo su četnici, tamo su krokodili , a po ovom putu koji smo ti mi jako dobro utabali , tu je Božja milost i tu si siguran. Evo slobodan si da ideš kamo hoćeš.” Mislim prave se glupi ili su si ovo nekako racionalizirali kao slobodu.
Ja više nisam kršćanin , ja sam teist. Ja nemam problem sa time da neka žena ima desetoro djece i živi kršćanski ako ona želi i ako misli da vrši božju volju za svoj život. Ali imam problem kada drugi ljudi stave svoje kandže u nečiji um, u nečije srce i u nečiju maternicu i na ovaj način te sprečavaju da ti stvarno činiš božju volju jer je oni zasjene svojom voljom.
Da je sve što u ovom tekstu piše laž, jedno je istina i za ljude koji su na Putu sretni a to da ti na Putu lagano gubiš svoju slobodu. Mehanizmi ovoga su složeni i teže ih je objasniti.
Treći problem je što oni ne kažu šta oni jesu odmah na početku. Čak i postoji neko pravilo (arkana) kojem starija braća nesmiju govoriti mlađoj šta se događa na višim etapama Puta.
Neokatekumenski Put je radikalan kao legija stranaca samo što ti se kaže da je to izlet u prirodu, “jedna avantura”.
Mala digresija. Ja sam nakon te avanture bio u teškoj depresiji, mislio sam da me Bog napustio i da imam samo sebe, nisam se htio ubit al sam htio nestat. Nisam vidio nikakvu svrhu niti smisao svog postojanja. Od njih nisam dobio niti oprosti već kada sam rekao katehistu da su manipulativni on se pozvao na autoritet i napao moj karakter kako to ljudi na ovom forumu čine ( pozivanje na papu na statut i ad homminem) I poslao me na kateheze nakon x godina puta sa objašnjenjem da sam sjeme oko kojeg je uzraslo grmlje. Ničim drugim nije objasnio zašto jer nakon više od x godina puta čini se više od toga nisam niti zaslužio. Ono što je smiješno je da mi je prije toga rekao da ako ja na njemu ne vidim Isusa Krista da ništa od ovog nema smisla. O moj Bože. Katehisti na mene nisu potrošili 5 minuta telefonskog poziva (braća jesu) nakon što sam izašao otamo, kad im kažem šta ja vidim na njima argumentirano oni se ponašaju kao životinja koja ne želi da joj padne dlaka sa glave….Autoritativno daleko hladno i nemarno ponašanje ali ja bi na katehistima trebao vidjeti Isusa koji je spreman razapeti se za mene. Majko božja.
Uglavom treći problem je što ti se na katehezama priča priča o Abrahamu i o tome kako je Bog njemu dao ono šta je on htio (sina) jer je Abraham krenuo na put… Samo idiot neće povezati da time i ti možeš dobiti nešto što ti želiš ako kreneš na Put. Zbog ovoga ili sličnog ljudi krenu na Put, zbog nečega što je njima važno. Navuče ih se preko potreba. Kako vrijeme prolazi počne se pričati nekakva druga priča…
Četvrti problem je što ti katehisti zapravo nisu obećali ništa jer sve što ti je obećano je jako općenito i podložno interpretaciji, tipa obećana ti je “sreća”. Pojmovi su slabo definirani ili isti pojam ima više značenja poput milosti koja se koji put tretira kao plaća koju možeš izgubiti ovisno o svojem djelovanju ili nedjelovanju.
Peti problem je da Put nemože ispuniti obećanja koja kaže da može i što nemože promjeniti surovu stvarnost života a želi zadržati svoj svjetonazor. Zbog toga neokatekumeni reinterpretiraju događaje i cijeli sustav vrijednosti i onda bolni događaju postaju “Božja volja”. Ovo svi radimo u jednoj mjeri, čak i ateisti , svi si smislimo nekakve racionalizacije za boli i gubitke u životu da bi mogli nastaviti gurati dalje. Problem je što ti na Putu netko drugi racionalizira stvari kako on hoće i onda ono šta je dobro i šta je loše određuje mišljenje većine ili katehist.
Moja majka je dobila rak. Jedan brat mi je rekao da je to milost. U par godina umrlo mi je 4 člana obitelji i jedna sestra mi je rekla da bi bila bomba za svijet kada bi ja rekao u svojem iskustvu kako ja u tome vidim Božju ljubav… Ali kada sam ja izašao iz zajednice… to nemože biti božja volja.. ne ne to me đavao prevario… jer je čini se gore izaći iz zajednice nego da ti umre pol familije. Majko Božja.
Ja sam tamo samo gubio i gubio na svim frontama života i ono što me najviše boli je što će me “moja braća” tretirati kao Joba. Gledati će me kao budalu koji ne vidi božje djelovanje u svom životu i uvjeravati me da samnom nešto nije u redu jer ja nisam nešto od ove boli i gubitka interpretirao kao Božju ljubav ili božju volju i zadovoljio njihov standard interpretacije. Interpretirao sam da je moj odlazak iz zajednice Božja volja ali to se njima neće svidjeti jer su oni Bog koji određuje šta je istina…
Umjesto da se kaže ili Bog ne postoji ili Bog ne radi stvari ovako kako mi kažemo da radi , umjesto da se proizvedu da se blesavo izrazim “dobra i usluge” koja su obećana … umjesto svega toga, ona bol, gubitak i mizerija koju primiš se reinterpretira kao božja milost i providnost da bi se reklo “evo kako Bog proviđa”. I tako se mizerija od 5 minuta brzinske pučke psihologije godišenje od svojih katehista interpretira kao Božja ljubav.
I tako se Bog sveo na nekog jedva sposobnog ujaka iz amerike koji ti tu i tamo pošalje nešto novaca za hranu za klince a za sve drugo si ti zadužen. I ako taj ujak nije nešto napravio to je zato jer mu ti nisi dostavio potrebne papire, jer uvijek ti nešto nisi dovoljno napravio koliko god da se mučiš. Jer taj ujak zapravo nije svemoćan nego je totalno nesposoban. I zbog toga će ti reći da si ti za sve kriv jer se zapravo radi o tebi a ne o Bogu. Ovo nije Bog koji se propovjeda na katehezama nakojima se kaže da ti nemožeš ništa bez Boga i da je on taj koji mora djelovati prvi. Ispada da je obrnuto.
Zamislite osobu koja je sposobna , sigurna u sebe i misli da joj netreba nitko a nalazi se na neokatekumenskom Putu. Nakon nekog vremena ova osoba će otići ako joj se tamo ne sviđa ili ako je netko pritisne. Otići će jer može, jer ima snagu, sposobnost i samopouzdanje i ne misli da joj Put treba.
Zanimljivo je da se vjera u osobne snage i sposobnost na Putu asociraju sa ohološću , kao da je to nešto loše. Loše za koga? Pa za zajednicu! Jer je loše za zajednicu kada ljudi odlaze iz nje. Rekao bih da su zbog ovoga stvari na Putu uključujući moralne vrednote redefinirane da služe interesima Puta. Zbog toga je vjerovanje u “svoje snage” na Putu odraz oholosti a naglašava se submisivna poslušnost kao vrlina.
Jedno je sigurno, ne da Bog proviđa nego što god da se tebi tamo desi da će neokatekumeni uvijek braniti svoj svjetonazor i da će se interpretacije događaja uvijek interpretirati tako da štite temeljna uvjerenja Puta.
niinja2 is offline Odgovori s citatom
niinja2
Pogledaj profil korisnika
Nađi još postova od niinja2
Old 11.09.2013., 14:50 #664
niinja2
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2013.
Postova: 55 Nastavak…
Šesti problem je to što je to svjetonazor u kojem si ti zatvoren kada jednom u njega uđeš. Ljudima tamo to postane dio identiteta, dio njihovog ega i zato ga neokatekumeni tako žestoko brane, jer je to dio njih. Oni nemaju luksuz to kritički propitkivati, to mora biti istina za njih jer su ljudi u to previše investirali i zbog toga su zatvoreni u tom mentalnom zatvoru u kojem uvijek netko drugi regulira šta je Istina. To je hermetički zatvoren sustav a đavao je njegov ključar. Jer kad im se kaže ” a možda bi se vi trebali zapitati zašto toliko ljudi odlazi sa Puta i loše govori o njemu ” oni kažu “to je đavao” i na ovaj način se hermetički zatvore od bilo kakve kritike. Đavao je obrambeni mehanizam za njihov ego. Smiješno je što se Put ponosi autokritikom. Majko Božja.
Sedmi problem je što je sve podređeno zajednici. Neokatekumeni Put smatraju putom do Boga, stvar je u tome što Put postaje ovaj Bog kojem se želi doći i tada je cijeli tvoj život podređen tom idolu, toj babilonskoj kuli. Dali je slučajno da ono što je najbolje za neokatekumene je ujedno i ono što je najbolje za neokatekumenski Put? Ti si tamo važan katehistima dok si koristan, dok si potencijalni muž ili svećenik, to je barem moje iskustvo. Zajednica nije tu primarno radi tebe nego radi “Boga” a pošto ona postaje ovaj Bog, zajednica je tu radi sebe. Zbog ovog će jako mnogo ljudi će biti iskorišteno i obezvrijeđeno misleći da će nešto dobiti bezuvjetno kako je rečeno na katehezama.
Nije fer od mene da ocrtavam katehiste kao sotone koji jedino žele iscrpiti zadnju jotu života iz tebe. Ono što čvrsto vjerujem jest da oni čvrsto vjeruju u to što oni rade i da oni misle da je to važno za svijet, jer je to Put Bogu a većeg od toga za kršćana nema. I zbog toga su dopušteni manji kompromisi jel… tu i tamo pokoja manipulacija. Što su nam ciljevi veći to će i kompromisi biti veći, a kao što sam već rekao : većeg cilja od doći do Boga za kršćana nema.
Osmi problem proizlazi iz šestog problema a to je da se ego mora braniti pa tamo nema potpune istine nego je Put poput nekakve polupropusne membrane koja pušta javno samo ono što želi da se o njemu zna. Ima jedan dio istine ali nije potpuna. Jedan dio iskustava i mišljenja će biti suzbijen ili isključen iz razgovora ad homminem napadima čak i na samom Putu. Pogotovo na Putu. Ako želiš stvarati svoj život na Putu govorit ćeš ono što ljudi žele čuti. Bilo tko tko kaže nešto loše o Putu ili katehistima se nekamo šalje ( na kateheze ili biskupu ili samim katehistima) ili se isključuje iz razgovora ( ti si u krizi, đavao te prevario itd.). Katehisti su se ovim tretmanom okružili ljudima koji im govore šta žele čuti. Efektivno su se odvojili od stvarnosti i stvorili polupropusnu membranu.
Od ovoga pate svi sistemi koji daju prednost jedinstvu pred istinom kao što je Crkva , Put i bivši komunistički sustav gdje zbog potrebe za prihvaćenošću i ljubavi/jedinstva kao cilja u takvom sustavu nisi htio a nisi ni smio govoriti ništa protiv autoriteta. Vidjeti će te mnogo komentara na ovom forumu tipa “nemoj kritizirati da nas vide razjedinjene” ili “nemoj blatit crkvu” ili ” za ovakve komentare postoji vrijeme i mjesto a to nije ovdje” (nego gdje je). E majstore to ti je to. I kad ja to vidim ja nevidim jedinstvo i ljubav, ja vidim fašizam i supresiju slobode i istine. Nemojte to radit.
U ime ljubavi ili barem održavanja slike o ljubavi i zajedništvu se žrtvuje jedan dio istine.
Deveti problem isto proizlazi iz šestog problema , da se brani ego zajednice. Zajednica je kao nekakvo biće koje želi rasti i biti zaštićeno. Deveti problem je nasilje. Nije fizičko ali je intelektualno , psihičko i duhovno. Nemožeš reći šta misliš loše o zajednici bez da te netko šikanira ili obezvrjeđuje. Jako mnogo nasilja je opravdano božjom voljom ili poniznosti, i Božja volja je zapravo volja drugog čovjeka i ta volja je u praksi ono što je najbolje za Put a ne za tebe.
Smiješno je što mnogi kršćani uključujući neokatekumene oće svijetu govorit “istinu” da je grešan i pokvaren al kad tebi netko ide reć isto onda “ovdje nije ni vrijeme ni mjesto za to” ili “govoriš protiv pape i Boga”. Ne nego govorim protiv tebe a ti nisi ni papa ni Bog.
Deseti problem: Kontradikcije
Ajme meni ovo zaslužuje cijeli post samo za sebe. U biti pričaju ti se dvije priče. Jedna koja ti daje osjećaj sigurnosti ali miče odgovornost od tebe i druga koja je tu da te natjera da ti stvarno radiš stvari (jer neće nitko drugi) i zbog toga ti miče osjećaj sigurnosti i stavlja veću odgovornost na tebe. Zbog prve se osjećaš sigurno, a druga će te natjerat da ti radiš stvari.
Primjer prve je Bog čini stvari, ti ništa nemožeš svojim snagama i općenito “netko drugi” će učiniti da ti bude bolje i Put je put prema gore na kojem ćeš ti bit sretan. Lagano i opušteno ali neproduktivno sa tvoje strane.
Druga je ona u kojoj se priča o tebi i đavlu kao da se ti trebaš boriti protiv njega sam samcat a Boga nigdje. I ona priča gdje si uvijek ti za nešto kriv jer čini se da Bog nemože bez tebe a ne ti bez njega. I dok ti ne ispuniš neki uvijet bezuvjetnom Bogu ništa od toga… Isto tako se priča o tome kako je Put put prema dolje u svoju smrt u spoznaju svoje grešnosti i slično.
Ove dvije verzije su kontradiktorne i se koriste kao mrkva i batina kojima te se kontrolira čak i u isto vrijeme. Ovisno o tome kako je propovjednik raspoložen ili ovisno o tome šta mu treba. Naprimjer ženama se kaže da će izgubiti božju milost ako nemaju jedno djete za drugim kao da milost ovisi o njima ( nesigurnost , moram ja djelovati ) a onda im se kaže da će im Bog providjeti kada budu imali djete ( sigurnost ).
To je sve kao vremenska prognoza u kojoj se prognozira sve od kiše, pljuskova, sunca , vjetra i snijega. Na katehezama ti se prognozira sunce i kada ja nakon nekog vremena pitam di je sunce onda se izvlače ove parole “ne ne ti ne razumiješ Put je kiša snijeg i grmljavina”. Nešto od prognoziranog se mora desiti i ovako ispada da su katehisti uvijek u pravu. I ispada da katehisti nikada nisu u krivu jer kad ti pitaš di je sunce kažu ti krivo razumiješ Put je snijeg i kiša i prave te glupim. U biti ne kažu ni to nego su mi rekli idi na kateheze… na kojima ću još malo slušat o tome kako je Put sunce… Majko Božja.
Meni je katehist nakon 6 godina rekao da je “jedino što je Bog meni obećao je da će se u meni roditi Isus Krist”
Odi to reć na kateheze i ponavljaj kao što ponavljaš “ali bog čini stvari ” pa da vidim koliko će ti ljudi uć u zajednicu.
Ima još par problema ali je već i sad previše teksta.
Želim da se zna šta to jest. Da je to radikalno kao legija stranaca. Ljudi idu u legiju stranaca, neka idu ali svijesni kamo idu i ako hoće odustati nitko im neće ući u glavu i prijetiti da neće biti sretni izvan legije stranaca. Imao sam jednog brata koji je bio legionar… na Putu nije izdržao…
Ima ljudi kojima je tamo dobro ali važno je da ljudi kojima tamo nije mjesto kao što nekom nije mjesto u legiji stranaca znaju šta to jest da se ne troše njihovi životi i da se od njih ne stvaraju robovi.
Ljudi ovdje kažu to je sekta. Taj pojam je slabo definiran i ima negativnu konotaciju. Ja bih rekao da Neokatekumenski Put ima osobine kulta. Uspoređujem sa ovom stranicom u linku koja ne govori o neokatekumenima ali govori o kultovima i ima mnogo zajedničkih stvari sa Putom.
http://www.hermetizam.com/index.php?…268&Itemid=134
Primjetite jednu stvar. Ja ne govorim o bibliji, teologiji, kršćanstvu iako bih mogao i o tome. Ovo moje skoro pa nema veze sa nečijom vjerom niti religijskim uvjerenjima već sa dinamikom grupe bila ona religijska ili ne. Ovo je za sve vas koji će te reći da govorim protiv Crkve i Boga i da je Put put obraćenja i kršćanske inicijacije tra la la la…. ja o tome ne govorim ovdje… ja govorim o grupnoj dinamici. A da i govorim, samim time što je nešto zagrnuto plaštem vjere, Boga ili parolama tipa “papa nas je priznao” ne čini to dobrim. Proučite malo povijest za Boga miloga.
I ako se netko poziva na “nas je priznao papa” onda to ne govori nešto o meni i mojoj kritici nego o papi. Rekao bih da on nezna šta se tamo dešava zbog efekta polupropusne membrane.
Nakon što sam otišao otamo osjećao sam se obezvrijeđeno, izdano i prevareno. Žao mi je što sam čuo za kršćanstvo a kamoli neokatekumenski Put. To je moje iskustvo. Ako netko hoće znati više neka me slobodno pita.
Najprije pozdrav dragom Peharu:)
Ajme meni, ajme meni………… “I ako se netko poziva na “nas je priznao papa” onda to ne govori nešto o meni i mojoj kritici nego o papi”.
Pametnome dosta
Nakon što sam otišao otamo osjećao sam se obezvrijeđeno, izdano i prevareno…
Brate pusti katehiste,oni su samo ljudi,ima nas svakakvih.
Meni se čini da si sa svojom zajednicom imao dobar odnos i da ti pomalo nedostaju pa razmisli malo o povratku.
Znam da nti nije lako al nije to tako ni teško.
Imao sam sličnih problema pa znam al sjedne sve na svoje mjesto.
ćUVAJ SE !!
Prijatelju dragi i ja sam uvidio da s organizacijom neokatekumenskog puta nešto ne štima i otišao na vrijeme,pročitao brdo svjedočanstava ne samo na ovom portalu nego i na drugim portalima u Hrvatskoj,vrati se u Crkvu,žao mi je što si prestao biti kršćanin,molim te vrati se u Crkvu,nisi jedini koji si povrijeđen od strane spomenute organizacije,dragi moj sve shvaćam i razumijem….suosjećam s tobom.
Put je slobodan odabir pojedinca. Evo što ne razumijem:
– koga se gleda u katehistima, Isusa ili griješne ljude, kad jedno, kad drugo
– tko kontrolira način i sadržaj predavanja i osobnog savjetovanja katehista
– zašto su pjesme i ikonografija ograničene
-ako je cilj oblikovanje i jačanje vjere, tada bit nije u neokatekumenskoj zajednici pa bi ona trebala bit sredstvo za kasniji puniji vjernički život u zajednici župe.
– odakle stupnjevanje u napretku i nauku (arkane)
– ako je pokret nastao među siromašnima, zašto nedosljednost u izboru luksuznih hotela za veće sastanke.
Odgovor????
_u katehistima se gleda slabe ljude koji pomazu doci do Krista
– biskup kontrolira djelovanje katehista
– svaka karizma ima svoje specificnosti pa i ova
-na ovo pitanje pitanje sto je zupa???
– sto se tice stuonjevanja, etapa pogledati OICA /Red pristupa odraslih u krtenje/
– gdje nema dovoljno velikih dvorana u zupama i biskupijama, traze se dvorane u hotelima
Ja sam na Put došao jer je Put bio bolji i konkretniji od Crkve za mene i da nisam bio na Putu nebi u Crkvi nikako bio, doduše nisam ni sad. Dosta Ljudi isto to tako vidi. Za mnoge je Put jednostavno funkcionalniji. Zbog ovog nužno dolazi do elitizma kod mlađih zajednica. Zbog autokritike koja je jako prisutna na Putu ljudi ovo počinju kužiti pa paze da ne osuđuju druge katolike. Ali ovaj sud je opet nekako prisutan jer stvari za mnoge opet jesu bolje na Putu.
Sa jedne strane mnogi neokatekumeni se osjećaju kao dio Crkve, ali ne skroz. Cijeli neokatekumenski Put je nesiguran i on se pokušava pokazati kao lojalno posvojeno dijete Crkve. Ovo pokazivanje ljudi vide kao ” oni misle da su posebni ” , a neokatekumeni misle ” vidite nas kako doprinosimo “.
Dešava se, i to je kao nekakva rana Puta. Ali Put je prepoznaje i pokušava je zaliječiti. Zbog toga što postoje složeniji socijalni razlozi tome ta rana će uvijek biti prisutna. Toga će na Putu uvijek biti. Ali rekao bih da prosječan neokatekumen voli Crkvu. Samo što je Put prije svega.
Ma neznam šta bi ti točno rekao. Nebi se čudio da stvari postanu ekstremne u nekim slučajevima. Ali mislim da katehisti rade da se to ne dešava. Autoritetima Puta je jako važno da se integriraju u Crkvu, ali opet na Putu se jedno kaže drugo priča treće govori četvrto radi a peto djeluje…
Neki neokatekumeni sudjeluju u radu župe i idu na mise ali svaka organizirana aktivnost od neokatekumena je radi neokatekumenskog Puta.
U zajednicu se mora doći “živ ili mrtav” dok nikome nije bitno dali se ide na nedjeljnu misu bar jednom mjesečno kao što je bio naputak Pape.
Generalni stav prosječnog neokatekumena je da je to skoro pa jedini način vjere, a ako neki drugi i postoji rijetki su kao oaze u pustinji.
Zato postoje parole tipa “u zajednicu živ ili mrtav” , jer to što je tamo nema skoro nigdje drugdje.
Percepcija neokatekumena o vanjskom svijetu je puno gora nego što svijet stvarno jest. Broje samo pogreške svijeta a samo pogotke zajednice. Percepcija je nešto tipa : ti nemaš u svijetu pravu šansu za istinsku sreću kao na Putu. Kada ti slušaš i pričaš samo loše stvari o nečem možemo reći da ti to demoniziraš.
Nebih htio ja to isto napraviti od Puta makar mislim da će se neizbježno stvoriti takva slika. Neki ga zato već sad zovu sektom
Kršćanstvo je “po Kristu, s Kristom i u Kristu.” Zato se i zove kršćanstvo. Problem neokatekumena je što isključivo svoje zajednice smatraju kršćanskim i od Boga, a to je krivo. Kršćanin se može biti i kao samotnjak ili u bilo kojoj drugoj zajednici (Mk 9,38-39). Čovjek se spašava po vjeri u Krista po kojoj dobiva milost koja ga mijenja nabolje, a ne po idolu zvanim “zajednica”. Pred Boga na svršetku života dolazimo kao osobe, a ne kao obitelj ni kao zajednica.
Ljudima na Putu se ne kaže odmah kateheza o obitelji, zato postoji i stupnjevanje. Stvari se ne govore dok ih ljudi nisu spremni prihvatiti.
Znanstveni izraz za pranje mozga je “promjena mišljenja” i to je upravo ono što se događa na Putu.
Možeš reći da je subjektivno to što se članovi nekih sekti ubiju kad im njihov vođa naredi. I da to oni rade slobodno i da su oni to preko interneta mogli saznati.
Kad nađem vremena opisati ću detalje kreiranja precepcije na Putu.
Dragi brate,sva ta gorcina koju cutis sigurno dolazi od grijeha…I pisajuci sve ovo protiv Puta,nemoj mislit da ustajes protiv neke ideje,neke utopije,ustajes protiv jednog Bozijeg djela! Iscitavajuci ovaj tvoj ostvrt na put mogu reci,nisi slobodan,jer da si bio i susreo Krista,ne bi apostatirao iz crkve,jer imao bi makar toliko rasudjivanja da znas da nam nema zivota bez Euharistije (i isao bi negdje drugdje).
Molit cu za tebe,blagoslovljen!!
Bas nas zanima to kreiranje percepcije, bit ce da je nesto slicno ovome sto ova stranica cini.
Da si ti pred njima u depresiji i u tuzi to nije važno, jedino je bitno da ti dolaziš u zajednicu jer kao dolaziš na mjesto koje će to izlječiti. A ako odeš van , bio ti sretan ili ne za tebe se kaže da si u krizi ili da te prevario đavao.njima je zajednica idol i to je to.
Zajednica je prije svega. Tamo sam naučio da si vrijedan koliko si koristan.
Oni vjerojatno nebi uspijeli popraviti niti jedan moj problem, ali nisu niti pokušali nego su me šikanirali sa nekim jeftinim parolama. Jednoj ženi su rekli da je u nju ušao đavao. Jedino što je bitno su bračni parovi, ljudi sa pozivom i čuvarice za djecu.
Ono što je meni ovdje zastrašujuće su mogući procesi duhovno-mentalne prirode koji mogu napraviti preduboke rascjepe osobnosti, “smrt” prije smrti.
Vezano uz razgovore sa psiholozima ili psihoterapeutima, slažem se da bi oni trebali barem donekle, poznavati teološku pozadinu na koju se Put oslanja, kako bi što lakše shvatili taj jaz(ako je prisutan u osobi) između izvanjskih nametnutih koncepata koji se u čovjeku nikada nisu otjelovili i onih njegovih nutarnjih stavova s kojima je živio prije dolaska u Put.
xTy Ako se vi smatrate “Božjim djelom” kako je moguće da omalovažavate sve druge pokrete i karizme u Katoličkoj Crkvi,kako je moguć taj vaš elitizam,zar Bog nema miljenike u svim narodima kako kaže Sveto Pismo? Onog trenutka kad sam to spoznao napustio sam vaš pokret i od tog trenutka mi više ništa ne značite! Svjedokom sam bio masu puta vašeg izravnog ili neizravnog omalovažavanja svega što nije neokatekumensko!
Hvaljen Isus i Marija
Autor svjedočanstva je napisao da u NP crkvi (neokatekumenskom putu) ima ljudi koji su tamo stvarno sretni i zadovoljni sa svime.
Pozivam te “sretne i zadovoljne”, da napišu zašto su sretni i zadovoljni. Ne pozivam ih da ponavljaju fraze: “ja sam sretan i zadovoljan”, “svi su u neokatekumenima sretni i zadovoljni”, “oni koji su izašli iz NP crkve ne mogu biti sretni i zadovoljni u životu (kao ni oni koji jesu u NP crkvi ali ne čine put i nisu u poslušnosti katehistima)”, “dođi pa vidi”. Neka napišu konkretne činjenice.
Postoje tisuće i tisuće konkretnih svjedočanstava, bivših i sadašnjih sljedbenika NP crkve koji govore o problemima u vezi neokatekumenskog puta i s sljedbenicima neokatekumenskog puta. I to posvud gdje su sljedbenici NP crkve. Postoje i knjige napisane o tome. I preko 90 posto laika i klerika RKC koji su došli u kontakt s NP crkvom i njenim sljedbenicima, također iznose probleme. A zašto to spominjem?
Zato jer nema svjedočanstava onih neokatekumena koji su sretni i zadovoljni, o tome zašto su sretni i zadovoljni. Pa ih još jednom pozivam da u svojim svjedočanstvima konkretno napišu zašto su sretni i zadovoljni na neokatekumenskom putu, odnosno zašto su sretni i zadovoljni s neokatekumenskim putom, katehistima… Zašto ne bi bili sretni i zadovoljni da nisu na neokatekumenskom putu?
Također, pozivam ih, ako im to ne predstavlja neki problem, da napišu zašto oni, odnosno zašto se u neokatekumenima tvrdi da “oni koji napuste neokatekumenski put ne mogu biti sretni i zadovoljni u životu”. I ne samo oni, nego i svi oni koji nisu na neokatekumenskom putu.
Ponoviti ću svjedočanstvo. Na neokatekumenskoj misi, u homiliji, jedan svećenik RKC (sljedbenik NP crkve preko 15 godina, član ekipe katehista i preobraćenik na neokatekumenizam, odnosno neokatekumensku vjeru), ispričao je slijedeću priču (homiliju): Danas sam danas sreo jednog koji je izašao iz zajednice (neokatekumenske) prije par godina. I pitam ga ja: “Kako si?” A on meni odgovara: “Dobro sam”. Laže, laže! Laže da je dobro! Nitko ne može biti dobro tko je otišao s puta (napomena: iz NP crkve)! Kažem vam, ako sretnete nekog tko je otišao s puta i taj vam kaže da je dobro, nemojte mu vjerovati da je dobro. Taj vas laže. Nitko nije dobro prošao u životu tko je otišao iz zajednice (napomena: iz NP crkve). I taj isti “preobraćeni svećenik”, te i slične priče, u raznim prigodama, priča već 15 godina. I ne staje, nego je i sve žešći i žešći.
Mt 23,15 “Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe.”
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa.
Mi se ne smatramo Bozjum djelom, mi to jesmo jer je Katolicka Crkva, majka i uciteljica, to rekla u svojim dokumentima i preko svojih predstavnika. Ne samo za nas nego i za mnoge druge stvarnosti kao Fokolari, Opus, Kursiljos, Marijina Legija………Znamo da se to vama ne svidja ali to su cinjenice, a sve ostalo cakule, cakule, calkule, cakule………………..
Hvaljen Isus i Marija
Odgovor na repliku 19, izjavu “Mi se ne smatramo Bozjum djelom, mi to jesmo”
Sljedbenik NP crkve (neokatekumenskog puta) tvrdi da su Božje djelo.
Iz Katekizma Katoličke Crkve
KKC 391 Iza neposlušnog izbora naših praroditelja nalazi se zavodnički glas koji se protivi Bogu, a koji ih iz zavisti strovaljuje u smrt. Pismo i crkvena Predaja vide u tom biću palog anđela, zvanog Sotona ili đavao. Crkva uči da je on bio najprije dobar anđeo, stvoren od Boga. “Đavao i ostali demoni stvoreni su od Boga po naravi dobri, ali su od sebe postali zli”.
Kako sljedbenici NP crkve vide i čuju samo ono što im paše, ponoviti ću dio KKC 391:
“Đavao i ostali demoni stvoreni su od Boga”
Riječ Božja kaže da dio sljedbenika NP crkve neće shvatiti o čemu se radi.
Mt 13,14 “Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti!”
No, preko 90 posto sljedbenika NP crkve je “shvatilo”, pa je otišlo od NP crkve. A preko 90 posto laika i klerika RKC, koji su na neki način došli u kontakt s NP crkvom, donijelo je odluku: NP crkva (neokatekumenski put)? Ne!
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa.
“Ajme meni, ajme meni………… “I ako se netko poziva na “nas je priznao papa” onda to ne govori nešto o meni i mojoj kritici nego o papi”.
Pametnome dosta”
Jedan od problema Puta je taj što se istina i laž, dobro i zlo procjenjuju po tome šta je neki autoritet rekao o tome a ne po tome šta je logično ili zaista dobro.
I tako su kroz povijest ljudi progonili vještice jer je postojala bula sa papinim pečatom koja je govorila da se to treba raditi. I tako su ljudi išli u križarske ratove jer je papa rekao “Bog to želi”. I tako katehisti šikaniraju ljude na Putu i govore im da je u njih ušao đavao ukoliko se ne slažu sa njima jer je njima njihov katehist tako rekao, i to sve je “dobro” zato jer autoritet to kaže.
Ovo se naziva moralni relativizam, jer je moralno arbitrano i ovisi o onome što netko kaže a ne što ovisi o nekom nepromjenjivom zakonu poput zlatnog pravila.
I prema tome: ako papa ili neki drugi autoritet kaže da je zemlja u centru svemira ili da je Put isključivo dobra stvar onda to nešto govori o papi ili tom autoritetu a ne o zemlji ili o Putu. To govori da on ili nezna šta se tamo dešava , ili zna ali ne mari jer Put daje previše svećenika. Nadam se da je ovo prvo.
“Mi se ne smatramo Bozjum djelom, mi to jesmo jer je Katolicka Crkva, majka i uciteljica, to rekla u svojim dokumentima i preko svojih predstavnika. Ne samo za nas nego i za mnoge druge stvarnosti kao Fokolari, Opus, Kursiljos, Marijina Legija………Znamo da se to vama ne svidja ali to su cinjenice, a sve ostalo cakule, cakule, calkule, cakule………………..”
Ženi su rekli da je u nju ušao đavao a ti meni o dokumentima.
Zbog ideje da ste božje djelo nikada nećete preuzeti odgovornost za loše strane neokatekumenskog Puta nego ćete ih nijekati ili opravdavati. Kada misliš da si od Boga, misliš da sve što radiš mora biti od Boga i prema tome ne može biti loše. Ovakav čovjek ne preuzima odgovornost za svoje postupke i misli da može napraviti bilo šta i da je nepogrešiv.
“Dragi brate,sva ta gorcina koju cutis sigurno dolazi od grijeha…”
Moja gorčina dolazi od toga što me se navede da idem na drugi kraj svijeta i to sve sam platim a onda mi se kaže da me ne zanima božja volja.
Moja gorčina dolazi od toga što me se svaki put isključuje iz razgovora.
Moja gorčina dolazi od toga što mi se obećao bolji život i nakon 10 godina jedenja govana mi se reklo da sam sjeme koje je palo u draču i poslalo me se na početak bez ikakvog drugog objašnjenja.
Moja gorčina dolazi od toga što će se o meni izmišljati da nisam poslušao katehiste ili da nisam nešto dovoljno napravio a da nitko nije definirao koliko je dovoljno ili me pitao šta ja to jesam ili nisam poslušao.
“ustajes protiv jednog Bozijeg djela!”
Ženi su rekli da je u nju ušao đavao, jeli to Božje djelo?
30% ljudi nakon 10 godina Puta napusti Put, jel ih za to Bog izabrao?
Ustajem protiv faraona koji me tretira ko roba.
Ustajem protiv Pilata koji ne preuzima odgovornost.
Ustajem protiv Jude koji me izdao.
Ustajem protiv najamnika koji se prave da su pastiri.
Ustajem protiv sebičnog ega koji siše život iz drugih ljudi da bi sebe nahranio.
“jer da si bio i susreo Krista,ne bi apostatirao iz crkve”
Da je tamo bio Krist nebi otišao otamo.
Ali tamo nema Krista koji će umrijeti za mene,tamo su katehisti koji su spremni psihički slomiti čovjeka ukoliko ih on ugrozi da bi obranili sebe i svoj svjetonazor i da im nebi pala dlaka sa glave.
“jer imao bi makar toliko rasudjivanja da znas da nam nema zivota bez Euharistije (i isao bi negdje drugdje).”
Bog mi je dao dovoljno rasuđivanja da se oslobodim od ove ropske ideje, da je život samo u jednoj stvari, samo na jednom mjestu , samo na jedan način i da ga drugdje nema. Jer ako ti povjeruješ da ti života bez “nečeg” nema ti si rob čovjeka koji to “nešto” posjeduje brate… rob faraona.
Bog ne stvara robove, Bog stvara slobodne ljude. A ljudi da bi jedni druge napravili robovima uvjeravaju druge da nešto od njih trebaju. Zapamti ovo kada te pritisnu. Ne trebaš ti njih nego oni tebe.
Bog mi je dao dovoljno rasuđivanja da znam da ja ne trebam to što mi drugi ljudi prodaju pod “Božje”.
Bravooooooooooooooooooo Kekecccccccccccccccccc! Hvala ti što postojiš!
Definitivno oboje. Svaki kult/sekta ima svog vođu, a to je u ovom slučaju Kiko Samodopadni Shizofreniko.