Evo što kaže Redemptions Sacramentum u br. 51. Neka se upotrebljavaju samo one euharistijske molitve koje se nalaze u Rimskom misalu ili ih je zakonito odobrila Apostolska Stolica u skladu s načinima I uvjetima koje je ona utvrdila. “Ne smije se tolerirati činjenica da si neki svećenici prisvajaju pravo sastavljanja euharistijskih molitava” ili mijenjanja tekstova koje je odobrila Crkva ili uvođenja drugih tekstova koje su sastavili razni pojedinci.
53. Dok svećenik slavitelj izgovara euharistijsku molitvu, “neka se što drugo ne moli i ne pjeva, a orgulje ili druga glazbala neka šute”, osim zakonito odobrenih poklika naroda, o kojima će dolje biti riječ.
| a) En la Consagración del Cuerpo de Cristo, las palabras: |
| Iglesia Católica |
Movimiento Neocatecumenal |
| «voluntariamente aceptada, tomó pan; dándote gracias, lo partió y…» |
«voluntariamente aceptada, tomó el pan, y elevando los ojos a Ti, Padre, Padre, pronunció la bendición; lo partió y…» |
|
| b) En la Consagración de la Preciosísima Sangre de Nuestro Señor, las palabras: |
| Iglesia Católica |
Movimiento Neocatecumenal |
| «acabada la cena, tomó el cáliz, y, dándote gracias de nuevo, lo pasó…» |
«acabada la cena, tomó el cáliz lleno del fruto de la vid, y elevando los ojos a Ti, Padre, Padre, pronunció la bendición; lo pasó…» |
|
| c) Las palabras: |
| Iglesia Católica |
Movimiento Neocatecumenal |
| «Haced esto en conmemoración mía» |
«Haced esto como mi memorial» |
|
Proplakao bih da sam ovo iz videa čuo na hrvatskom. Prekrasno je i dostojanstveno.
Dirnulo me kao što su me davno dirale najsvečanije liturgije na kojima sam u mladosti sudjelovao, ili ove pretkoncilske latinske liturgije koje često pogledam na Internetu. Jednostavno prepoznajem da se radi o istom Svetome Duhu.
Komentatore izuzimam, bez obzira da li brane ili napadaju NKP, ali mislim da vama koji kreirate ove stranice ovo jednostavno nije mudro i ne priliči vam to što radite – štogod vi u svojoj glavi mislili da radite. Naravno, to je samo moje mišljenje koje sam kao komentator slobodan iznijeti.
Tako, ako je vama ovo liturgijska zloporaba – neka vam bude tako kako hoćete da vam bude.
Jedan od najvećih euharistijskih svetaca, sveti Petar Julijan Eymard, jednom je rekao: ‘Zašto ljudi našem euharistijskom Gospodinu čine stvari koje bi njih same najdublje uvrijedile? Zašto su manje osjetljivi kad se radi o časti euharistijskoga Gospodina, nego kad se radi o njihovoj časti? Najveći grijesi protiv vjere dolaze od manjka strahopoštovanja pred Isusom u Euharistiji. U razdobljima koja su bila opečaćena vjerom, katolici su mislili kako nikako ne mogu dovoljno učiniti da uzvise plemenitost euharistijskoga bogoslužja: o tomu svjedoče veličanstvene crkve, svete posude i odjeća, stavovi strahopoštovanja. Sve je to bilo djelo vjere. Čast koja se iskazuje Isusu u Euharistiji je mjera po kojoj se mjeri vjera i izraz krjeposti. Stoga, iskazujmo Isusu u Euharistiji najveće moguće iskaze štovanja. On je toga dostojan. On na to ima pravo!’ (usp. ‘The real presence’, New York, 1938., str. 144).
Kakvo bi to bilo svjedočanstvo vjere kada bi na svetim misama na cijelom krugu zemaljskom, bilo sve više nesumnjivih znaka klanjanja, tišine, svetosti pjevanja, kad bi svećenik i vjernici zajedno gledali na Krista, na unutarnji i na izvanjski način! Kad bi vjernici samorazumljivo primali Tijelo Kristovo u stanju posvetne milosti, ispovjeđeni, u klanjajućem stavu klečanja i u poniznosti djeteta izravno u usta! To bi bili tihi, ali snažni znaci prave obnove Crkve! I kad bi onda jedan bogotražitelj pribivao jednom takvom bogoštovlju punom strahopoštovanja, tada bi- rabeći riječi sv. Pavla- pao ničice i poklonio se Bogu priznajući: ‘Zaista, Bog je među vama!’ (1 Kor 14, 24-25). To bi bili pravi učinci Duhova za kojima su bili čeznuli sveti pape našega vremena, počevši od svetoga Pija X. do blaženoga pape Ivana Pavla II. i Drugoga vatikanskog koncila. Pravi katolici su prava Marijina djeca, ljubitelji i klanjatelji euharistijskog Gospodina. Svaki pojedini od nas, bio i nezamjetljiv, koji se trudi vjerno i iskreno štovati Majku Božju Mariju, častiti i primati euharistijskoga Spasitelja s najdubljim strahopoštovanjem, duhovski je čovjek i vrlo snažno pridonosi pravoj obnovi Crkve.
Dođi Duše Sveti i po zagovoru Marijinu sve više ispunjavaj srca biskupa, svećenika, srca svih vjernika i obnovi lice svoje Crkve. S dragim Sinom neka Djeva Mati, blagoslov nam dostoji se dati! Amen.”
godine i stalež?
bla bla bla………
Hvaljen Isus i Marija
Postoje 44 razlike između (pripreme i tijeka) mise u NP crkvi i sv. Mise u RKC. (U dva navrata sam već pisao o tim razlikama, evo i treće dopune.)
Da im je valjala sv, Misa u RKC ne bi je mijenjali. Da im je valjala RKC ne bi stvarali svoju NP crkvu. Da su im valjali svećenici RKC ne bi ih zamijenili svojim neokatekumenskim svećenicima (svojim neokatekumenskim sjemeništima). Da im je valjalo Sveto Pismo ne bi ga zamijenili s Kikovim katehezama, pjesmama, govorima. Da su im valjale Isusove zapovijedi ne bi ih zamijenili s Kikovim zapovijedima.
1 – Priprema prije mise.
Sastoji se od odabira onih koji će pripremiti misu, odabira onih koji će davati uvode u čitanja i čitati čitanja, kupovine cvijeća i vina, kupovine i krađe zelenila, pravljenja kruha, odabira pjesama za vrijeme mise. To sve čine laici, sljedbenici NP crkve.
Kao zanimljivost navodim da cvijeće koje će se koristiti ne smije biti iz nečijeg vrta, jer to nije dostojanstveno. Ako bi tko htio donijeti ruže iz svog vrta, to nije dostojanstveno, nego te iste ruže mora kupiti u cvjećarni ili tržnici (konkretno, trebao ruže iz iz svog vrta prodati nekoj cvjećarni pa onda ih otkupiti nazad od njih). No, što se tiče zelenila, stvar je drukčija. Za neokatekumenske “kreacije” je potrebno dosta zelenila, koje se u većini slučajeva nabavlja “čerupanjem” gradskih / mjesnih parkova i nasada.
U statutu NP crkve piše da se priprema vrši pod vodstvom svećenika, ali to rade laici bez prisustva svećenika.
2 – Svaka zajednica NP crkve mora imati svoju odvojenu misu.
Radi malog broja dostupnih svećenika, sve zajednice NP crkve u nekoj župi imaju zajedno misu. Ili ih podjele na one koje su duže u NP crkvi i na one koji su kraće u NP crkvi, pa svaka “grupacija” ima svoju misu.
Osim što su sljedbenici NP crkve odijeljeni od župe i od RKC, podijeljeni su i unutar sebe. Činjenica da svaka zajednica mora imati svoju misu, jedan je od dokaza. A, kad to ne mogu učiniti, tada ih podijele na “naprednije koji su duže u NP crkvi” i na “manje duhovne koji su kraće u NP crkvi”. Sljedbenici NP crkve misle da su “bolji, veći, obraćeniji, duhovniji, napredniji, svetiji” vjernici od svih drugih, odnosno svih onih koji nisu sljedbenici NP crkve. Ali, ta podjela vrijedi i unutar NP crkve, tako da su “bolji, veći, obraćeniji, duhovniji, napredniji, svetiji” oni koji više slijede Kikove zapovijedi (čine put) od onih koji manje slijede Kikove zapovijedi (čine put), oni koji su u “poslušnosti katehistima” od onih koji su manje ili nisu u “poslušnosti” katehistima.
“Bolji, veći, obraćeniji, duhovniji, napredniji, svetiji” su i oni koji su duže u NP crkvi od onih koji su kraće u NP crkvi, oni koji imaju više djece od onih koji imaju manje djece, oni koji su katehisti od onih koji nisu, oni koji imaju više “prijelaza” od onih koji imaju manje, oni koji su “odgovorni i suodgovorni” zajednica od onih koji nisu, oni koji su u braku od onih koji nisu, oni kojima je bračni drug u NP crkvi od onih kojima nije, ona djeca čiji su roditelji u NP crkvi od one djece čiji roditelji nisu u NP crkvi, oni koji su “u poslanju” od onih koji nisu, oni roditelji čija su djeca sljedbenici NP crkve od onih čija djeca nisu ili nisu sva sljedbenici NP crkve, oni koji su iz župe u kojoj ima više zajednica NP od onih iz župa u kojima ima manje, oni koji su iz “poznatijih” župa od onih koji nisu, oni koji više znaju o nauku, običajima i Kikovim propisima NP crkve od onih koji su manje upućeni u isto, oni koji daju više novaca ili materijalnih resursa za potrebe NP crkve od onih koji daju manje, oni koji su išli u neokatekumensko sjemenište od onih rijetkih koji su pobjegli iz neokatekumenskih ralja i išli u dijacezansko ili redovničko sjemenište, oni koji su redoviti u NP crkvi od onih koji nisu, oni koji su se vjenčali s osobom iz NP crkve od onih rijetkih koji nisu slušali tu Kikovu zapovijed pa su se oženili ili udali za osobu koja nije sljedbenik NP crkve, oni koji su uspjeli dovesti svog bračnog partnera u NP crkvu od onih koji nisu, oni koji više doprinose gradnji, širenju i održavanju NP crkve od onih koji to manje čine, oni koji neodgovorno rađaju djecu (neodgovorno roditeljstvo) od onih rijetkih koji su se odlučili za prirodno planiranje obitelji, oni koji imaju djecu od onih koji ne mogu imati djecu ili više ne mogu imati djecu, oni koji više nazivaju katehiste od oni koji to manje čine, oni koji se isključivo druže samo s sljedbenicima NP crkve od onih koji se druže i s onima koji nisu sljedbenici NP crkve, oni koji nemaju “primjedbi” u vezi NP crkve od onih koji imaju (napomena: u NP crkvi iznošenje primjedbi na račun NP crkve naziva se dogmom: “hula protiv duha svetog”), oni koji su uključeni samo u NP crkvu od onih koji su istovremeno i članovi neke druge zajednice ili molitvene skupine u RKC.
Napomena. Članovi tih zajednica mogu biti samo do drugog prijelaza, kad će im biti zaprijećeno ognjem paklenim i prijetnjom gubitaka milosti i da neće prijeći drugi prijelaz ukoliko ne napuste te druge zajednice ili molitvene skupine u RKC. To isto se događa i s onima koji dođu na drugi prijelaz a cura/momak/zaručnik/zaručnica im nije u NP crkvi: ili ju/ga moraju učlaniti u NP crkvu ili ju/ga pod prijetnjom ognja paklenog i prijetnjom da neće položiti drugi prijelaz i da neće dobiti milosti moraju napustiti. Slično je i s onima koji, da bi položili/prešli drugi prijelaz, moraju ultimativno dovesti svog bračnog druga u NP crkvu.
Napomena: drugi prijelazi, se uz prelaženje i “kupuje”. Da bi prešao/položio drugi prijelaz, odnosno da bi postao “pravi vjernik”, moraš dati određenu količinu materijalnih sredstava / novaca.
Zanimljiva je i činjenica, da svi oni koji su ulaskom i boravkom u NP crkvi postali “bolji, veći i obraćeniji” vjernici, napuštanjem NP crkve, bilo to nakon 5/10/15/20 ili više godina, gube status “boljih, većih i obraćenijih vjernika” i postaju “obični svjetovni neobraćeni pogani”. I još dobiju etiketu da su “otpadnici od vjere”.
3- Psihičko, fizičko i usmeno uznemiravanje svih onih koji su došli na misu a nisu sljedbenici NP crkve i nije ih nitko doveo od sljedbenika NP crkve. To ponekad uključuje i zabranu dolaska istima.
4 – Euharistija: jedini dozvoljeni naziv.
5 – Kikova naredba da svi moraju biti obučeni na način kao da idu na pir. Znači, muškarci crno odijelo i kravata a žene svečano. No, ta naredba na vrijedi kad neki sljedbenik NP crkve slučajno “zaluta” u RKC na nedjeljnu sv. Misu. Isto tako, ta naredba ne vrijedi kad Carmen ide u posjet Papi.
6 – Veo tajnosti kod pripreme za misu.
Mada svi znaju kako se priprema misa, uvijek postoji veo tajnosti kod onih koji pripremaju tu misu. To ne smije znati itko osim njih. Taj veo tajnosti ne postoji samo u tom slučaju, nego je prisutan tijekom svega što se događa u NP crkvi. I on je dvostruk. S jedne strane, nitko izvan NP crkve ne smije znati išta o tome što se događa u NP crkvi. Ali taj veo tajnosti postoji i unutar NP crkve među njihovim sljedbenicima.
Ono što izlazi van iz NP crkve su uobičajene agresivne i nametljive fraze koje služe za reklamu i propagandu NP crkve. Ono što nikad ne izlazi van NP crkve jest sve ono što se događa u NP crkvi a može im štetiti. No, to je ipak izašlo van iz NP crkve zahvaljujući tisućama svjedočanstava iz cijelog svijeta bivših ili sadašnjih sljedbenika NP crkve.
7 – Isključena / zabranjena mogućnost da se misa održi na način kako se sv. Misa slavi nedjeljom u RKC.
Misa u NP crkvi, mora se održati na način opisan u ove 44 točke, način na koji je Kiko zapovijedio. Neokatekumenska “nedjeljna misa subotom navečer” ne smije se održati onako kako se to čini nedjeljom u RKC. Dogodilo bi se da su sljedbenici NP crkve doveli svećenika RKC da im misi, a isti nije bio upućen u tijek mise u NP crkvi. Svećenik bi započeo s misom kako se slavi nedjeljom u RKC. No, pripadnici NP crkve bi ga prekinuli i rekli mu da se to tako ne radi. Tada bi se, najčešće odgovorni laik za pripremu mise, svako malo ustajao, dolazio do svećenika i govorio mu “Sad ćeš ovo, sad ćeš ono, sad će biti ovo, sad će biti ono.” A svećenik RKC nije imao izbora, ili je morao “plesati” po njihovim (Kikovim) pravilima ili bi sljedbenici NP crkve prekinuli misu i napustili crkvu/prostor gdje se održava misa.
8 – Uređenje crkve po Kikovim (neokatekumenskim) pravilima.
To uključuje neokatekumenski oltar, NP ambon, NP pokrov preko ambona, NP (Kikovu) sliku na ambonu, NP vaze, NP tepih, NP križ, najmanje jednu od Kikovih slika na zidu crkve / prostora, NP pokrov preko oltara, ukrašavanje NP oltara cvijećem, NP raspored klupa, NP kalež i plitica… Znači, kad sljedbenici NP žele održati misu u nekoj crkvi RKC, “izmijene” je po Kikovim uputama, “izbace” određene postojeće stvari (znakove) od RKC i “ubace” svoje stvari (znakove) NP crkve.
To ponašanje još i više dolazi do izražaja u prilikama tipa na primjer uskrsnog bdijenja. Mnogo puta su sljedbenici NP crkve imali uskrsno bdijenje u crkvi u kojoj ne borave. Sljedbenici NP crkve bi uvijek dovezli dva velika, dupkom puna kombija svojih stvari (znakova), pobacali iz te crkve RKC ono što se koristi u toj crkvi i zamijenili svojim dovezenim stvarima (znakovima). Uređenje crkve / prostora po Kikovim (neokatekumenskim) nacrtima, ne odnosi se samo na misu nego i na ostale obrede u NP crkvi.
Izdvojio bih obvezu da ambon mora biti prekriven s slikom koju je Kiko nacrtao. To je lukavo smišljeno, jer, s ambona se čita Riječ Božja. A podsvjesno se želi nametnuti sljedbenicima NP crkve kako su važnije Kikove kateheze, Kikove pjesme, Kikove zapovijedi od Riječi Božje. I kako je važniji NP od Boga, zapravo, neosima je NP crkva bog (bog im je zajednica, neokatekumenski put, etape puta, katehisti, neokatekumenski svećenici). I NP crkva im je na prvom mjestu, važnija od obitelji, djece, bračnog partnera, važnija od RKC, i kako rekoh, važnija i od Boga.
Napomenuo bih i kako mnogi tvrde da na Kikovim slikama na kojima je nacrtan Isus Krist, da se zapravo radi o Kikovom autoportretu iz mlađih dana. Poruka ne može biti jasnija. Napomenuti ću još i da svaki sljedbenik NP crkve ima najmanje jednu od slika koju je Kiko nacrtao u svom domu i to na najistaknutijem mjestu. Ne samo što mnogi imaju Kikove slike, kao očitu poruku u svom domu, nego i mnogi sljedbenici NP crkve kad se predstavljaju drugima kaže svoje ime i dodaju: “Ja sam neokatekumen”.
9 – Zabrana prisustvovanja misi određenim sljedbenicima NP crkve.
Događalo se, i događa se, da katehisti zabrane nekim sljedbenicima NP crkve da dolaze na misu sve dok isti ne učine ono što su im katehisti naredili da moraju učiniti. Znači, tek kad ispune zahtjeve koje su katehisti stavili pred njih, onda mogu ponovo dolaziti na misu u NP crkvu.
10 – Najavljivanje gostiju prije mise.
Gost je netko tko nije sljedbenik NP crkve a doveo ga je neos. Tada prije početka mise “odgovorni” izađe na ambon i kaže: “Predstavio bi vam tu i tu osobu koju je doveo taj i taj”. I svi moraju zapljeskati. Iako nije zabranjeno nekog “gosta” dovesti na misu, u NP-u postoji veliki otpor tome i to nije poželjno.
Sljedbenici mlađih zajednica, zvali bi katehiste i pitali ih smiju li dovesti nekog na misu. Tada bi ih katehisti počeli “pilati” pitanjima: “Tko ti je to?”, “Zašto ga dovodiš?”, “Koje su ti namjere?” i sličnim pitanjima. Ako bi nakon tih “pilanja” osoba i dalje htjela dovesti nekog, katehisti bi nastavili s “pilanjima”: “Ako već nekog dovodiš, dovedi nekog od najbliže rodbine (ženu/muža, majku/oca) a što ćeš dovoditi nekog drugog”. Ako se osobi do tog trenutka još uvijek nije “zgadila” namjera da nekog dovede, tada bi katehisti započeli s: “Dovedi ti njega/nju na kateheze i neka uđe u NP crkvu”. Ako osoba ni do tada ne bi odustala od namjere da nekog dovede, tada bi katehisti rekli: “Ali, prije nego ga dovedeš, obavi razgovor s njim/njom i uputi ga/ju u tijek mise, zato da se ta osoba ne bi sablaznila”.
Rekao bih par napomena o toj naredbi “da se ne bi sablaznila”. Znači, i sami sljedbenici NP crkve priznaju da su im mise “na sablazan”. S druge strane, to “uputstvo o sablazni” ne treba davati onima koji idu na (ulazne) kateheze NP crkve. Zapravo, postoji jedno “upozorenje” koje se daje ljudima na katehezama prije odlaska u hotel. Kažu im: “Sa sobom ponesite odijela (muškarci) a žene neka ponesu robu kao da idu nekom na pir. I tada, drugog dana, u subotu predvečer, svima kažu: “Vidimo se u 8,00 (može i 8,30) tu i tu, obucite odijela odnosno robu za pir koje ste donijeli, jer će vam se danas navečer dogoditi nešto najljepše i najbolje što vam se ikad dogodilo.”
A što je to “najljepše i najbolje u životu” što će se svima dogoditi? To je neokatekumenska misa. Pošto je više od 99% ljudi prije toga bilo na misi u RKC, to je “pljuska”, “šamar”, “uvreda” za RKC i misama u RKC. Takav bezobrazluk i uvrede RKC ne doživljava niti od drugih religija i sekti.
No, da se vratim na “goste” tijekom mise u NP crkvi. Većina sljedbenika NP crkve istovremeno dvojako gleda na te “goste”. S jedne strane “goste” gledaju: “s prijezirom”, “s visoka” i “nije im drago što je došao netko s strane”. S druge strane, “drago im je” jer su umislili da “gosti” koji vide misu u NP crkvi da će se se “obratiti” i doći u NP crkvu (prijeći iz RKC u NP crkvu).
Uglavnom, zaključak za kraj, sljedbenicima NP crkve nije drago ako njihovim misama prisustvuje netko tko nije njihov sljedbenik. Ali, ako već mora, onda ga obavezno pozovu da jednog dana uđe u NP crkvu i da tada s svojima iz te zajednice ima misu.
I jedna zanimljivost za kraj. Sljedbenicima NP crkve nije drago, a to se čak i protivi pravilima NP crkve (Kikovim zapovijedima), da na misi prisustvuje sljedbenik NP crkve koji nije iz te “zajednice” NP crkve. “Iznimka” od tog pravila, odnosno tolerira se da netko iz neke druge zajednice NP crkve prisustvuje misi ako je na primjer na proputovanju ili godišnjem odmoru u tom gradu, ili je došao/došla tražiti curu/momka u tu zajednicu i u sličnim rijetkim slučajevima. No, iako se tada “tolerira” prisustvovanje misi iako ne pripadaš toj zajednici NP crkve, to može biti samo jednokratna iznimka.
11 – Ukoliko postoje sljedbenici NP crkve koji nisu kršteni, isti moraju napustiti prostor prije nego započne dio mise u kojem se vrši pretvorba i vratiti se nazad nakon pričesti.
12 – Buka (međusobno pričanje i dovikivanje) i nered (jedan dio nazočnih ne sjedi nego se “vrti” i “zuji” uokolo) sve do početka mise. (Unutra, u crkvi ili prostoru u kojem će se održati misa.)
13 – Redovito kašnjenje početka mise. (Rijetko se događa da misa počne na vrijeme.)
14 – Zaključavanje crkve ili prostora za vrijeme mise.
Lažu kad kažu da ne zaključavaju crkvu ili prostor za vrijeme mise. Iako im u statutu piše da im misa mora biti otvorena za sve, oni rade suprotno, drže misu “pod ključem – iza zatvorenih vrata”. U većini slučajeva.
15 – “Popunjavanje” prvih redova / klupa / stolica.
Prije početka mise, a i ostalih NP obreda, svi moraju tako sjesti da počevši od prve prema zadnjim klupama ne smije biti praznih mjesta. Ako na primjer, prije početka ima jedno slobodno mjesto u prvoj klupi, tri slobodna mjesta u drugoj klupi i tako dalje, onda naređuju ljudima iz zadnjih klupa da popune ta mjesta. Ako to nije učinjeno, onda će neokatekumenski svećenik ili svećenik RKC koji se preobratio na neokatekumenizam na početku mise reći da se popune ta prazna mjesta. Pravilo je da “prvi” redovi moraju biti popunjeni, a kako se ide prema zadnjim redovima, može biti i pokoje prazno mjesto. Ta Kikova zapovijed se sljedbenicima NP crkve prikazuje kao “stvaranje zajedništva”, odnosno postoji fraza “Sjednimo svi jedni do drugih kako bi bili u zajedništvu.”
Zanimljivost: kad sljedbenici NP crkve imaju službu riječi i dođe ih na primjer 10, a u prostoriji ima 25 stolica, onda 10 stolica postave “u obliku slova U”, a ostalih 15 stolica premjeste i slože ih u ugao prostorije kako bi izgledalo da su sve stolice popunjene.)
16 – Pravilo sjedenja bračnih parova.
Bračni par, ukoliko sjedne u klupu do drugog bračnog para, mora sjediti na slijedeći način: muž i žena, žena i muž, muž i žena… Zabranjeno je sjesti ovako: muž i žena, muž i žena ili žena i muž, žena i muž… To pravilo ne vrijedi ako do bračnog para sjedi netko neoženjen ili neudana, tako da su dozvoljene kombinacije muž i žena, neoženjen ili žena i muž, neudana ili muž i žena, neudana… To pravilo vrijedi i kod ostalih obreda u NP crkvi.
Zanimljivost: Zabranjeno je i oženjenom muškarcu povesti neku tuđu udanu ženu u autu ako su “nasamo”. I obratno, udanoj ženi je zabranjeno povesti u autu tuđeg oženjenog muškarca ako su “nasamo”. Na pitanje zašto je zabranjeno na primjer udanoj ženi povesti u autu tuđeg oženjenog muškarca, neokatekumenski je odgovor: “Ako netko vidi tu udanu ženu u autu s tim tuđim oženjenim muškarcem, pomisliti će da se oni seksaju.”
17 – (Nedjeljna) misa se održava subotom navečer.
Kad ih netko pita, zašto subotom navečer imate misu, a ne nedjeljom, isti može dobiti odgovor, frazu: “Mnoge je mlade ta misa spasila da se tu večer ne drogiraju ili ne opijaju.” No, radi se o ispiranju mozga, jer, ti isti mladi se mogu drogirati ili opijati nekim drugim danima, kad već subotom navečer ne mogu. I da jest to ispiranje mozga i istina, kakve to onda ima veze s starijima? Zašto stariji ne idu nedjeljom na sv. Misu, nego idu subotom?
Postoje mnogi sljedbenici NP crkve, statistički gledano većina, koji godinama nisu išli nedjeljom na sv. Misu u župu. Isti krše i odredbu kojom je sljedbenicima NP crkve naređeno da bar jednom mjesečno moraju ići na nedjeljnu sv. Misu u župu. Ali, većinu sljedbenika NP crkve nije briga niti za odredbe i statute jer imaju svoj paralelni neokatekumenski nauk, niti za Papu (nemaju ga), niti za RKC (imaju svoju NP crkvu), niti za župu u kojoj borave (jer imaju svoju zajednicu službenog naziva: X (npr. treća) zajednica te i te župe), niti za Sveto Pismo (jer su im Kikove kateheze i Kikove pjesme iznad Biblije), niti za Katekizam Katoličke Crkve (“imaju” ono što im katehisti govore), niti za župnika (važno im je i slušaju samo ono što im govore u NP crkvi. A ako je župnik sljedbenik NP crkve, važnije je što govore katehisti a ne on).
Nije ih briga niti za ostale župljane. Ti župljani (uključujući i sve ostale), zato jer nisu sljedbenici NP crkve, po dogmama NP crkve su pogani, neobraćeni, prevareni đavlom, prirodno religiozni, tradicionalni vjernici, nesretni i nezadovoljni u životu, nevjernici, otpadnici od vjere, katolici nedjelje, sile zla, apostatizirani, bolesni. K tome su i napustili boga, ne žele nositi križ, ne prihvaćaju svoju povijest i sebe, žele griješiti, otac im je đavao, ne vide da ih bog ljubi, ništa ne razumiju i shvaćaju, nisu ponizni, ne žele se davati za druge, ne žele se obratiti, neposlušni su, imaju problema s autoritetom, neće napredovati u vjeri. Odnosno “briga” im se sastoji samo u tome da sve one koji nisu sljedbenici NP crkve dovedu u NP crkvu.
I najbitnije, nije ih briga niti za Boga jer im je bog: NP crkva, neokatekumenska zajednica, niti ih je briga da nasljeduju Krista nego nasljeduju Kika, niti slijede Isuosve zapovijedi nego slijede Kikove zapovijedi.
Napomena: osim što nazivaju sve one koji nisu sljedbenici NP crkve tim nazivima, optužuju iste da napuštaju RKC. No, da vidimo brojke o napuštanju RKC i NP crkve. NP crkvu napusti preko 90 posto njenih sljedbenika, a da je taj postotak isti i kod RKC, onda bi trenutno od milijardu vjernika RKC ostalo sto milijuna. A jedan veliki postotak onih koji su se pridružili NP crkvi, to je učinio tako što je napustio RKC i prešao u NP crkvu.
A svi koji napuštaju NP crkvu, više ili manje, iznose stravična iskustva o NP crkvi, ista ili slična po cijelom svijetu. I u većini slučajeva se svi vrate nazad u RKC, a sve je više i onih koji nakon povratka ne žele ići u župu gdje borave neokatekumeni, nego u neku drugu župu gdje nema neokatekumena. I ne žele više “imati posla” s tim svećenicima koji podržavaju NP, a pogotovo s onima koji su plus toga i sami sljedbenici NP crkve. A takvih je sve više i među onima koji nikad nisu bili sljedbenici NP crkve. Oni koji se nakon izlaska iz NP crkve ne vrate u RKC to učine zato jer su poistovjetili NP crkvu i RKC.
Velika većina onih koji još jesu u NP crkvi, trenutno bi napustila NP crkvu, ali nisu u slobodi da to učine: zarobljeni su s jedne strane strahovima ako to učine a s druge strane zavedeni raznim obećanjima (milostima) ako to ne učine. Evo nekih dogmi NP crkve: “Živ ili mrtav ali moraš dolaziti u zajednicu (NP)”, “Ako napustiš NP, napustio si boga”, “Đavao te želi prevariti da ne dolaziš u NP i ne slušaš katehiste”, “Samo u NP crkvi će ti bog sve dati i ostvariti plan što ga ima s tobom, nigdje drugdje”, “Bog te pozvao u NP i ne želi da ideš nigdje drugdje”, “Ne smiješ ništa govoriti protiv NP-a jer huliš na duha svetog”, “Samo u NP crkvi ćeš dobiti milosti”.
NP crkva želi sebe proglasiti onima koji će “spasiti” RKC, novim “spasiteljem”. Samo naprijed Vatikan, povjerujte im u tu demonsku laž i “transformirajte” RKC u NP crkvu, pa će od milijardu vjernika RKC ostati manje od sto milijuna, s daljnjom velikom tendencijom odlazaka. A tih 900 milijuna ne bi imalo drugog izbora nego da odu u Pravoslavnu Crkvu, koja je najbliža (bivšoj) RKC.
18 – Razlike u grijehu.
Po katekizmu RKC je grijeh nedjeljom ne ići na sv. Misu. Po Kikovim zapovijedima “grijeh” je ako subotom ne ideš na misu u NP crkvu. Znači, ako nisi išao subotom na misu u NP crkvu a išao si nedjeljom na sv. Misu u RKC, učinio si “grijeh”. Ako nisi išao ni subotom ni nedjeljom, onda si u “dvostrukom grijehu”, s tim da je veći grijeh što nisi išao subotom a ovo nedjeljom nije toliko bitno.
No, kao i sve ostalo, to govore po maskom. Jer, reći će ti da te “bog te pozvao u NP i shodno tim da te poziva da subotom ideš na misu”. Ako to ne napraviš, reći će ti da te “đavao prevario”. A kako drugo nazvati čin u kojem si postupio protivno božjoj zapovjedi i učinio ono što je đavao htio da učiniš nego grijehom.
19 – Nepoželjno djecu dovoditi na misu.
Mada nije zabranjeno, u NP crkvi je nepoželjno dovoditi djecu na misu. Kad se nađe netko iz mlađih zajednica, pa dovede svoju djecu, odmah se nađe na meti kritika/fraza: “Zašto si to učinio” i “Bolje je da to nisi učinio”. I suočen je s osuđujućim pogledom većine prisutnih. Osim što ga kritiziraju ostali sljedbenici NP crkve, to čini i svećenik. Na primjer, ako dijete zaplače tijekom mise, tad će svećenik u prvoj prigodi reći: “Vidite kako nije dobro voditi djecu na misu. Roditelji se ne mogu radi njih usredotočiti na misu. A smetaju i ostalima.” Te ili slične fraze, neokatekumenski svećenici povremeno govore, bez obzira ima li djece na misi ili ne, kao upozorenje da se to ne radi.
Roditelji moraju svoju djecu ostavljati na čuvanje roditeljima, manje rodbini ili prijateljima. U velikom broju slučajeva, roditelji moraju naći i plaćati neku ženu ili curu, koja im čuva djecu za vrijeme mise.
Napomenuti ću da to nije jedini slučaj u kojima roditelji napuštaju svoju djecu. To se događa u svim ostalim situacijama u kojima moraš dolaziti na susrete u NP crkvi. Znači, NP crkva je na prvom mjestu a sve ostalo može biti tek na drugom mjestu i dalje, uključujući i vlastita djeca.
Ako netko od roditelja kaže: “Dovoditi ću djecu na misu” tada će se suočiti s prije navedenim, sve dok ne “popusti”, dok mu “ne slome otpor”. Ako kaže “Nemam kome ostaviti djecu na čuvanje”, reći će mu “Nađi neku ženu ili curu da ti čuva djecu”. Ako kaže “Nemam novaca za plaćanje žene ili cure koja će mi čuvati djecu”, reći će mu “Tebi je bog novac, snađi se, bog će providjeti…”. Ako netko kaže “Neću subotom dolaziti na misu nego nedjeljom u župu”, reći će mu “Bog te poziva da dolaziš subotom na misu, Bog te pozvao da dolaziš u NP crkvu a ne u župu, Ako ne ideš subotom na misu to je zato jer te đavao prevario”. Na te fraze se mogu nadodavati i razna zazivanja zla koja će se tim roditeljima dogoditi ako ne dolaze subotom na misu a s druge strane obećavaju im se razne milosti i čuda ako dolaze u NP crkvu.
Kad djeca odrastu, i dalje ih je nepoželjno dovoditi na misu. Sad više nisu razlozi plač djece i odvraćanje pažnje s mise na djecu. Sad su drugi razlozi. Glavni je razlog da će ta djeca po Kikovim zapovijedima, milom ili silom, s 13-14 godina morati sva biti uključena u NP crkvu i “krenuti na put s svojom zajednicom.” Zapravo, prvenstveno rađaju djecu samo zato da bi ta djeca jednog dana bila novim sljedbenicima NP crkve. A, dok se to ne dogodi, još uvijek nisu spremna prisustvovati neokatekumenskim misama, jer, kao i ostali koji nisu sljedbenici NP crkve “ne mogu razumjeti što se događa na neokatekumenskim misama i nisu spremni na to”. Zato je i nepoželjno da mlađe zajednice imaju zajedničku misu s starijim zajednicama: “Jer ne mogu razumjeti što se događa na neokatekumenskim misama u starijim zajednicama i nisu spremni na to”. A takve Kikove zapovijedi postoje i u mnogim drugim slučajevima.
Inače, dogma “ne razumiju”, uz ostale dogme, upotrebljava se i za one koji ne podržavaju NP crkvu, za one koji su napustili NP crkvu, one koji nisu htjeli ući u NP crkvu. Čak se i sljedbenicima NP crkve, pod maskom dogme “neće vas razumjeti” skupa s ostalim dogmama, zabranjuje da se idu ispovijedati kod svećenika RKC koji nisu sljedbenici NP crkve, a kamoli da iste idu pitati za kakav savjet ili samo na običan razgovor.
20 – Uvod u misu.
Taj “uvod” prije početka mise izriču laici. Najčešće se sastoji od slijedećih fraza: “Evooo, braćo, tu ste zato jer vas je bog tu pozvao”, “Mnogi nisu ovdje s nama, nego se sad drogiraju, opijaju, bludniče…”, “Otvorite vaša srca”
21 – Uvodi prije sva tri čitanja Riječi Božje.
Te “uvode” također izriču laici. Ti “uvodi” trebali bi “uvesti” prisutne u čitanja Riječi Božje. Možemo ih podijeliti u tri vrste. Za primjer neka posluži Mt 28,16-20.
U prvoj skupini uvoda prepričava se, s više ili manje riječi, ono što slijedi u Riječi Božjoj. Primjer: “Evooo, braćo, etoo, u Evanđelju ćemo čuti kako su učenici išli tamo gdje im je Isus naredio, kako su Mu se poklonili, kako im je Isus, eto, pristupio, kako im je On, evo, govorio, kako im je, eto, rekao da Mu je, evo, dana sva vlast…”
U drugoj skupini uvoda, teži se tumačenju Riječi Božje koja slijedi. Primjer: “Eto, čuti ćemo, evo, kako su se učenici poklonili Isusu. A klanjamo li se mi, eto, Isusu ili se klanjamo, evo, svojim idolima? I čuti ćemo kako je Isus rekao da će, evo, ostati, eto, s nama do kraja svijeta, a to znači da nas Isus poziva da ne mislimo kako nas je On, eto, napustio, nego, evo, kako je uvijek s nama.”
Treća skupina uvoda, sastoji se od uvijek istih rečenica, koje glase, otprilike: “Otvorite svoja srca.”, “Poslušajte Riječ Božju.”, “Eeevo braćo, eetoo slijedi jedna riječ za vas”, “Pozivam vam da obratite pozornost na slijedeće čitanje, možda će vam spasiti život.” Napomena: po usmenom i tajnom neokatekumenskom vjerovanju, Riječ Božja pročitana na neokatekumenskoj misi, može nekome spasiti život. Ali, ta ista Riječ, koja će sutra, u nedjelju, biti proglašena na sv. Misi u RKC, ta Riječ ne spašava život, ta Riječ ne obraća ljude, ta Riječ ne čini ljude sretnim…
U praksi, uvodi se često sastoje od miksa, prije navedena, tri oblika uvoda.
Mt 28,19 “Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga 20i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!”. U NP crkvi ta Riječ se aktualizira i provodi kao “Pođite dakle i učinite neokatekumenima (sljedbenicima NP crkve) sve narode tako što će činiti put i slušati katehiste 20i učeći ih čuvati sve što je Kiko zapovjedio!”
Iv 14,6 “Ja sam Put i Istina i Život”. U NP crkvi ta Riječ se aktualizira i provodi kao “Neokatekumenski put je Put i Istina i Život”.
22 – Davanje odjeka.
Odjek je osvrt na čitanja iz Biblije. Izriču ih na glas prisutni laici nakon što je proglašeno Evanđelje a prije homilije. Iako je sljedbenicima NP crkve rečeno da se odjek daje na Riječ Božju, mnogi daju odjek na uvode, neki i odjek na odjek, neki na pjesme, a neki i na nešto treće. U odjeku bi po pravilu trebalo reći što tebi pročitana Riječ Božja kaže za tvoj život.
Najčešći odjeci u NP crkvi se s jedne strane sastoje u “blaćenju” samog sebe raznim frazama i riječima (neprihvatljivo je iznositi dobre i lijepe činjenice o sebi). Drugim riječima, iznosiš i ispovijedaš neke grijehe, nesavršenosti, mane i slabosti o sebi. S druge strane, odjeci se sastoje u hvaljenju i veličanju neokatekumenskog puta riječima i frazama tipa: “Da ja nisam na neokatekumenskom putu ja bih nekog ubio/ubila, drogirao/la bi se, rastavio/la bi se…” Drugim riječima, “ispovijedaš” grijehe koje nisi počinio.
Još četiri napomene. Mnogi odjeci počinju riječju: “Mene dira…” Nakon nekog vremena provedenog u NP crkvi, čim netko “zine”, već znaš što će taj u odjeku reći. Dopuštena su maksimalno 3 do 4 a i 5 odjeka. Mnogima je odjek, odnosno, slušanje tuđih odjeka, veliki motiv za dolazak i “najzanimljiviji” dio mise, jer se većina odjeka sastoji u iznošenju “crne kronike” o sebi, a poznata je ljudska sklonost čitanju crne kronike u novinama.
U odjecima, a i u drugim situacijama u NP crkvi, sljedbenici NP crkve o sebi govore u negativnom tonu a o NP crkvi u pozitivnom tonu. No, u situacijama kad sljedbenici NP crkve unutar NP crkve govore o drugima, to jest o svima onima koji nisu sljedbenici NP crkve, onda o tim drugima govore samo u negativnom tonu a i dalje o NP crkvi samo u pozitivnom tonu. Kad sljedbenici NP crkve govore o NP crkvi van NP crkve, tada iznose samo pozitivne stvari o svojim sljedbenicima a i dalje o NP crkvi govore u pozitivnom tonu. A sve te van NP crkve, na podmukli, maskirani i demonski način žele uvjeriti kako s njima nije nešto u redu i da bi to promijenili moraju isključivo postati sljedbenicima NP crkve, odnosno “prihvatiti put”.
Ukratko, kad sljedbenici NP crkve pričaju o sebi, usta su im puna boga i dobra, a kad pričaju o drugima, usta su im puna đavla i zla.
Na podmukli, maskirani i demonski način, pod maskom evangelizacije, reevangelizacije, nove evangelizacija, karizme, drugog Vatikanskog koncila žele progurati NP crkvu kao novog “spasitelja”.
23 – Razlika u homilijama (propovjedima).
Propovijedi u NP crkvi su prilagođene NP crkvi, odnosno “etapama puta”. Isto kao i Kikove pjesme. Uz Kikove pjesme, odjeci, molitve i propovijedi su razlozi zašto se nastoji da svaka zajednica mora imati svoju misu. Jer je to ono što unutar NP crkve razlikuje misu od mise. A, mlađe zajednice, nisu još spremne i ne bi razumjele, “tajni nauk” koji je sadržan u Kikovim pjesmama, odjecima, molitvama i homilijama onih iz starijih zajednica.
Postoji puno razlika koje će neokatekumenski svećenik govoriti subotom na homiliji u NP crkvi i na homiliji nedjeljom u župi za “obične smrtnike”. Po Kikovim zapovijedima, ne smijem vam iznositi taj “tajni nauk”. Šalu na stranu, puno prostora bi oduzeo popis svih tih razlika.
Dok u RKC postoji jedno bogatstvo i širina u homilijama, u NP crkvi su homilije unificirane.
24 – Davanje mira u različitom trenutku nego u RKC.
25 – Poljubac prilikom davanja mira.
Jedan dio, a radi se o neoženjenim/neudanim osobama, koristi priliku da se poljubi s osobom koja im se sviđa a koja ih “ignorira”, tako što sjednu blizu te osobe. Bolje išta nego ništa, a možda i privuku pažnju te osobe.
Sljedbenike NP crkve usmjeravaju da traže buduće bračne drugove u NP crkvi. Kao buduće bračne drugove isključuju sve koji nisu u NP crkvi, bez obzira jesu li isti katolici, ateisti, pripadnici drugih vjera. Zabranjuju im da im budući partner bude netko tko nije sljedbenik NP crkve. Straše ih da će biti loše za njih ako im partner ne bude u NP crkvi i obećavaju im u ime boga razne milosti u braku ako im je partner u NP crkvi. Ako netko nađe neku osobu koja nije u NP crkvi, mora tu osobu dovesti u NP. Ako ju ne dovede, mora ju napustiti. Ako se ipak vjenča s tom osobom, mora biti svjestan/na da je učinio/la nešto što bog od njega/nje nije tražio i da će u tom braku proći loše/lošije nego da mu/joj je bračni partner iz NP crkve.
Kako rekoh, nameću im da traže partnere u NP crkvi i obećavaju im u ime boga da će im bog poslati, kad tad, tog partnera. Stoga, sjesti blizu neke osobe koja ti se sviđa, a ista te “ignorira”, nije samo prilika da se poljubiš s tom osobom, nego se može dogoditi i da ta osoba koja te do tada “ignorirala” pomisli kako si ti ta osoba koju joj je bog upravo poslao za budućeg bračnog druga.
Napomena: što vrijedi za brak u NP crkvi, to isto vrijedi i za one koji imaju poziv za svećenika i za one koje želi ići u neko “poslanje”. Oni koji žele ići u sjemenište, moraju ići u neokatekumensko sjemenište a neprihvatljivo je da idu u dijacezansko ili redovničko sjemenište. Oni koji žele ići u “poslanje”, moraju ići negdje gdje je otvorena NP crkva ili gdje se planira otvoriti NP crkvu s ciljem pomaganja u stvaranju, širenju ili održavanju NP crkve. Svaka druga mogućnost je isključena i neprihvatljiva. Odnosno, svaka druga mogućnost nije od boga i đavlova je prevara.
Drugim riječima, cilj “poslanja”, “obitelji u poslanju” jest otvaranje, širenje, gradnja, održavanje NP crkve. I to ne samo za one koji nemaju veze s Crkvom, nego treba i sve one koji jesu u RKC “obratiti” da prijeđu i postanu sljedbenicima NP crkve. A sve se čini pod maskom “širenja kršćanstva”, “navještanja boga” i drugim maskama.
26 – Uvijek iste vjerničke (sveopće) molitve uz obaveznu molitvu za neokatekumenski put i njegove osnivače.
27 – Izricanje naglas osobnih molitava i/ili zahvala vjernika.
Najčešće nakane tih molitava su za nečije obraćenje, da isti uđu u NP, a oni koji su izašli da se vrate: “Molim te bože za obraćenje tog i tog i da ga pozoveš u NP da bi se obratio.” ili Molim te bože za vratiš tog i tog i nazad u NP da bi nastavio s svojim obraćenjem.”
28 – Držanje ruku u zraku za vrijeme molitava.
29 – Čitanje Apostolskog a ne Nicejsko-carigradskog Vjerovanja.
Do prije par godina, na neokatekumenskim misama se nije čitalo Vjerovanje. Čitanje Vjerovanja im je “nametnuto” od strane Vatikana. 35 godina toga nije bilo na neokatekumenskim misama. A sad imaju kraće Vjerovanje, valjda da ih se ne bi umaralo s Nicejsko-carigradskim Vjerovanjem, kad i to i tako za njih nije bitno jer imaju svoj paralelni nauk, vjeru, vjerovanje koje se od slučaja do slučaja, više ili manje, razlikuje od onog u RKC.
30 – “Instaliranje” svog oltara.
Sljedbenici NP crkve se u većini slučajeva ne koriste postojećim i posvećenim oltarom, nego “montiraju / sklepaju” svoj oltar, najčešće spajanjem par stolova.
31 – Stajanje za vrijeme “pretvorbe”. (Ne kleči se.)
32 – Obavezan naklon prije primanja pričesti.
33 – Obavezna pričest pod vinom.
Crnim vinom, bijelo vino zabranjeno. Ako netko pita: “Zašto je zabranjeno bijelo vino?”, odgovaraju mu: “Crno vino je boje krvi”. Ako isti iznese primjedbu da “mnoga crna vina nisu boje ljudske krvi”, dobiti će odgovor “da su takva pravila puta i da tko je on da mijenja ta pravila.” Ako isti i dalje nastavi s pitanjem: “A da li je boja kruha boje ljudskog tijela?” dobiti će odgovor: “Ti si jedan poganin, heretik, želiš rušiti crkvu, praviš se Papom iznad Pape, Papa nas je priznao…”
Ovaj primjer nije jedini primjer. Tako i slično u NP crkvi prolaze svi oni koji “postavljaju previše pitanja” i koji “postavljaju pitanja na koja sljedbenici NP crkve nemaju neki unaprijed pripremljeni odgovor / frazu”, odnosno koji “postavljaju pitanja koja izlaze iz neokatekumenskih okvira.”
Zanimljivo je da kad se netko pita o Kikovim pravilima NP crkve i želi ih poboljšati ili ukinuti dobiva odgovor da je heretik. Ili dobiva odgovor da tko je on da mijenja druge. No, za razliku od svih njih, Kiko je taj koji može mijenjati tuđe živote.
34 – Obavezna pričest pod pečenim kruhom.
Napomena: neki koji su taj kruh prvi put vidjeli, nazvali su taj kruh lepinjom. Tako i izgleda, okrugao, plosnat, s urezanim simbolima po Kikovim zapovijedima. Kao zanimljivost bih naveo da je Kiko propisao i zapovijedi kako se priprema taj kruh.
Zapravo, cijeli neokatekumenski put, cijela NP crkva, jest skup Kikovih zapovijedi koje slijede sljedbenici NP crkve. I pri tom su obmanuti jer misle da slijede Isusove zapovijedi.
35 – Bacanje, otresanje posvećenih čestica po podu odnosno po robi.
Prilikom primanja Krista u obliku kruha na dlan ruke, posvećene čestice kruha se raspadnu na više manjih čestica. Da bi se do kraja pričestilo, mora se 6-7 puta polizanim prstom prijeći preko dlana i to prinijeti u usta. Većina to ne čini, nego nakon prinošenja većih čestica, jednostavno napravi s rukama pljes-pljes i / ili još obrišu ruke o hlače / suknju, tako da Krist završava po podu ili po robi sljedbenika NP crkve.
36 – Pričešćivanje svih iz istog kaleža na način da se pije iz kaleža.
Mnogi pri tom strahuju da se na njih ne prenesu bolesti i infekcije, virusi i bakterije, od drugih. Zabranjen je način da su kruh umoči u vino. A i nemoguć, jer je također zabranjeno pričešćivanje hostijama, samo kruh dolazi u obzir.
37 – Kikove (neokatekumenske) pjesme – sve ostale isključene / zabranjene.
Sve te pjesme je napisao i uglazbio Kiko. Svake godine Kiko napiše poneku novu pjesmu, koju onda svi “kantori” moraju naučiti i učiti druge tim pjesmama. Sve pjesme imaju “latino” ritam. Dio pjesama je zabranjen za korištenje mlađim zajednicima, odnosno, neokatekumenska pjesmarica je podijeljena na “etape puta”. Pa kad prijeđeš u “višu etapu puta”, tada možeš koristiti i te pjesme koje su predviđene za tu “višu etapu puta”.
Sljedbenici NP crkve kažu da su sve te pjesme uglazbljeni dijelovi Biblije. Znači, to bi bilo isto kao kad bi RKC donijela odluku da Biblija nije javno dostupna svima, nego, kako neki vjernik RKC “napreduje u vjeri”, tako se može koristiti i “naprednijim” dijelovima Biblije. I također, slijedivši Kikovu logiku, ta Biblija bi bila dostupna samo vjernicima RKC, odnosno, bila bi tajna za sve ostale.
No, ne događa se to samo u vezi Kikovih pjesama, nego i u vezi Kikovih kateheza, koje su tajna i nedostupne su dok ne dođeš na tu “etapu puta”. A niti tada ih ne dobiješ napismeno, nego ih katehisti uče napamet i usmeno ih prepričavaju. Ista je stvar i s Kikovom pjesmaricom. Ona je dostupna samo “kantorima” ali ne i sljedbenicima NP crkve koji nisu “kantori”.
Kad bi RKC slijedila Kikovu logiku, onda niti Biblija, niti Katekizam Katoličke Crkve, niti ostalo, ne bi bilo dostupno svima u pisanom obliku, nego bi “odabrani pojedinci” posjedovali nabrojano u pisanom obliku, morali bi to učiti napamet i usmeno prenositi drugima. Napomena: lakše je doći do Kikove pjesmarice (dovoljno je izraziti želju za biti “kantor”) nego do Kikovih kateheza (moraš postati katehist a niti tada nećeš dobiti sve kateheze, samo one koje ćeš drugima “recitirati”). Postoji i stroga Kikova zapovijed onima koji imaju te Kikove kateheze da ih ne smiju nikome pokazivati (davati), apsolutno nikome.
Osim što su sljedbenici NP crkve odijeljeni od župe i RKC, podijeljeni su i unutar sebe. Ta pjesmarica, te Kikove pjesme, Kikove kateheze, jedni su od dokaza.
38 – Pljeskanje rukama dok se pjeva.
39 – Ne skuplja se milostinja.
Znači, pogani, neobraćeni, tradicionalni vjernici, prirodno religiozni i drugim dogmama etiketirani vjernici RKC od strane NP crkve, koji idu nedjeljom na sv. Misu i nisu sljedbenici NP crkve, ti isti daju nedjeljom na sv. Misi milostinju iz koje se uzdržava župa. A neokatekumeni su izuzeti od toga. I ne samo to, nego ti isti “neobraćeni pogani” uzdržavaju boravak sljedbenika NP crkve u svojim župama.
Dakako, u NP crkvi se stalno skuplja novac od svojih sljedbenika, ali taj novac ide samo za njihove potrebe, za potrebe NP crkve, za uzdržavanje i širenje NP crkve. Taj novac prikupljaju od svojih sljedbenika raznim tehnikama proklinjanja, optuživanja, demoniziranja i prisile. Evo nekih fraza: “Bog vam je novac”, “Vadite zmiju iz džepa”, “Novac je smeće”…
40 – Pri kraju mise svećenik pita ima li tko kakve obavijesti u vezi zajednice, pa ako tko ima taj i kaže.
Znači, misa ne završava župnim obavijestima. Jer, sljedbenike NP crkve ne zanima RKC, odnosno župa i župljani u kojoj jesu, nego su okrenuti prema sebi i zatvoreni u sebe. Postavljaju se nad župom i ostalim župljanima. Izdvajaju se od župe i župljana. Crkva su u crkvi (NP crkva u RKC). Župa i župljani ih “zanimaju” samo utoliko što im je cilj da ih sve dovedu u NP crkvu.
Dio vjernika RKC za njih kažu da su sekta, a drugi dio da nisu sekta (jer su “priznati” od Vatikana) nego da se ponašaju kao sekta (što dođe na isto).
41 – Ples oko oltara na kraju mise.
Na kraju mise, kod “izlazne” pjesme, jedan dio sljedbenika NP crkve pleše oko oltara. Kod plesa se ili uhvatiš s osobama do tebe za ruku ili se zagrliš. I ovu situaciju koriste neki od neoženjenih/neudanih, kako je i opisano pod 25, da bi se “kao slučajno” uhvatili za ruku ili se zagrlili s osobom koja im se sviđa a ista ih “ignorira”. Napomena: kad završi “izlazna” pjesma, sljedbenici NP crkve se “bace” na oltar da bi pokupili cvijeće koje je bilo na oltaru i kao uspomenu ga ponesu svojim kućama.
42 – Komentari / ocjenjivanje mise poslije mise.
Nakon mise, dio sljedbenika NP crkve međusobno komentira (tuđe) odjeke, uvode, kako je tko pjevao, tko je došao tko nije, kako je tko bio obučen, kakvo je bilo cvijeće na oltaru i vazi, kako je bila uređena crkva, kakav je bio “opći dojam”. Znači, međusobno komentiraju neke izvanjske stvari i pričaju o tuđim životima. I na temelju tih komentara, zaključuju da li je protekla misa bila “bolja” ili “lošija”, “uspješna” ili “neuspješna”.
Osim što su sljedbenici NP crkve proglasili svoju misu “boljom” od sv. Mise u RKC, tako i unutar sebe imaju “bolje” i “lošije” mise, u zavisnosti od prije nabrojanih kriterija.
43 – Manipuliranje osjećajima i razumom
Svode misu na osjećaje, ali kako i kad im to odgovara. U NP crkvi Bog nije bitan, nije u prvom planu, nego je bitno kako je na misi sve skupa izgledalo i da su oni zadovoljni. Znaju misu opisivati riječima: dostojanstveno, duboko, divno, krasno, zadovoljno, lijepo, dirnulo me, dotaklo me… Kad misu opisuju tim osjećajima, onda je to prihvatljivo.
No, ako netko kaže da se nije lijepo osjećao onda mu kažu “osjećaji su sranje”, “bog nije osjećaj”, “vjera nije osjećaj”. Tako isto govore u ostalim prilikama. Na primjer, netko kaže: “Meni je lijepo u poslanju”, onda je to u redu. Ali ako netko kaže: “Meni je teško u poslanju”, onda mu kažu: “Osjećaji su sranje”.
Za sve svoje obrede upotrebljavaju “pozitivne” osjećaje. Ali, kad netko drugi kaže: “Meni je lijepo na Sv. Misi nedjeljom u RKC”, tada se, pogotovo iskusniji neokatekumeni nasmiju i pogledaju dotičnog s visoka i među sobom komentiraju: “Osjećaji su sranje”.
Da ponovim, kad netko kaže za misu u NP crkvi: “Meni je lijepo na misi u NP”, njemu ne kažu: “Osjećaji su sranje”. Ako netko kaže: “Meni nije lijepo na misi u RKC”, pozvati će ga da ide na kateheze i da uđe u NP crkvu i reći će mu: “Na misi u NP crkvi će ti biti lijepo.” (Napomena: nemojte krivo shvatiti da oni pozivaju u NP crkvu samo one kojima “nije lijepo” u RKC, oni pozivaju sve u NP crkvu. No, one koji uspiju okrenuti protiv RKC, oni su im lakši plijen. One koje ne uspijevaju okrenuti protiv RKC, oni su im teži plijen.)
Ne ponašaju se samo u nabrojanim slučajevima na način “kako i kada im odgovara”, nego i u svim ostalim slučajevima. Na primjer: jedino što o Papama znaju reći je “Papa nas je priznao” A Pape su napisale i izgovorile tisuće i tisuće toga, no njih zanima samo to, zanima ih samo ono što im ide u prilog.
I dakako, pogotovo ne citiraju Pape ili ostale kad im nije po volji, kad im ne ide u prilog. Isto tako, o sebi pričaju bajke, ali ne pričaju kako su spriječili na tisuće brakova jer nisu dopustili svojim sljedbenicima da se vjenčaju s nekim tko nije sljedbenik NP crkve, ne pričaju o samoubojstvima sljedbenika NP crkve, o onima koji nisu dragovoljno i u slobodi ušli u neokatekumenski brak, o svima što su ih natjerali da rade protiv svoje volje radi straha i pod obećanjima raznih milosti, o stotinama tisuća obreda crne magije i proklinjanja što će se dogoditi onima koji ne žele slijediti Kikove zapovijedi (činiti put) koji ne slušaju katehiste i žele napustiti NP crkvu, o tome da u njihovim zajednicama nema ljubavi, o tisućama onih koji su napustili NP crkvu i iznose negativna svjedočanstva o NP crkvi i sljedbenicima NP crkve, o stotinama onih koje su spriječili da idu u dijacezansko ili redovničko sjemenište jer su isti morali ići u neokatekumensko sjemenište…
Isto tako, “kritike” upućene na njihov račun svode na osjećaje: “Ljubomorni su na nas”. Da, to je jedna od fraza u NP crkvi, jer ako netko pita: “Zašto drugi govore protiv nas?”, odgovaraju mu s “Ljubomorni su na nas”. Napomena, nije to jedina fraza u tom slučaju, postoje i fraze: “govore protiv nas jer ih je đavao prevario, jer se ne žele obratiti, jer ne žele slušati i slijediti boga, jer se ponašaju kao pogani, jer su tradicionalni vjernici, jer su prirodno religiozni, jer ništa ne vide i ništa ne razumiju, jer ne žele raditi svoj posao, jer su prevareni od svijetom…”
44 – Trajanje mise: RKC 50 minuta, NP crkva 90 minuta
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa.