Kikovi problemi s Presvetim Trojstvom
O. Angelo Veraldi iz Italije, profesor Neokatekumenskog sjemeništa, poučavao je kandidate za trajni đakona na Guamu da je “Isus postao grješnik” i da je “iskusio Očevo oproštenje”. To iznenađujuće učenje potaknulo me na istraživanje korijena te lakrdije u učenju utemeljitelja Neokatekeumenskog puta, Kika Arguella.
Prikupio sam osam “eksponata”, uzetih iz Kikova učenja, njegovih spisa i njegove umjetnosti, koji su me doveli do zaključka da Kiko itekako ima problema s Trojstvom.
Eksponat I., koji sam već spomenuo, je predavanja profesora Neokatekumenskog sjemeništa poslanog na Guam kako bi poučavao bogoslove u Sjemeništu Redemptoris Mater i nadbiskupske kandidate za đakonat. Te čudne riječi tog profesora navele su me na istraživanje vjerovanja Kika Arguella (ili nedostatak istih) u Presveto Trojstvo. Eksponati II. do IV. su ikone koje je naslikao Kiko, a eksponati V. do VII. su reference na Presveto Trojstvo (ili manjak istih) uzete iz njegovih spisa koji se nalaze u prva četiri toma Katehetskog direktorija Neokatekumenskog puta, katehetskih spisa propisanih za prve četiri godine neokatekumenskog hoda na “Putu”.
Ti primjeri su me uvjerili da Kiko preferira ignoriranje Presvetog Trojstva i općenito izbjegava bilo kakvo izričito spominjanje tog osnovnog aspekta naše vjere u svojoj umjetnosti i u svome učenju. Štoviše, i onda kad se dohvati te teme u svojem učenju, pokazuje deformirano ili čak heretičko razumijevanje te važne dogme. Doista, Kiko Arguello ima problema s Trojstvom.
Izložak I.
15. ožujka 2014., o. Angelo Veraldi iz Italije, profesor Neokatekumenskog sjemeništa, poučavao je kandidate za trajni đakonat na Guamu da je “Isus postao grješnik”. Rekao je:
“Isus Krist iskusio je znak. Iskusio je ljubav Boga, Oca. Iskusio je oproštenje Očevo, jer je bio grješnik. Postao je grješnik. Svojevoljno, ne zato što mu je bilo nametnuto, jer je bio grješnik, svojevoljno, svojevoljni grješnik.“
Ovdje ne postoji nikakvog prostora za izmotavanje, ili bilo koji način negiranja da o. Veraldi nije mislio to što je rekao. Ako je Isus Krist bio grješnik, onda on sigurno nije bio Druga Osoba Presvetog Trojstva. Predavanje o. Veraldija možete pročitati i poslušati ovdje.
Izložak II.
Promotrite Kikovu ikonu “Navještenja”, ispod, na lijevoj strani. Možete vidjeti da on kopira većinu obilježja u svojoj ikoni od starije ikone Istočne crkve, kao što je ova na desnoj strani.
Možete li uočiti ikakvu razliku? Na starim kršćanskim ikonama s Istoka, Presveto Trojstvo se često simboliziralo s tri zrake. Možete vidjeti primjer takve gore. Međutim, Kiko je namjerno izbacio taj snažni simbol Trojstva iz svoje ikone, zamjenjujući ga s jednom zrakom, kao što se vidi u zumiranoj slici dolje.
Izložak III.
Zamjenjivanje tri zrake s jednom može vam se činiti bezazlenim, ali Kiko je učinio istu stvar kad je naslikao svoju ikonu Isusova krštenja (koja se naziva “Teofanija” u Istočnoj Crkvi). Kikova verzija se nalazi ispod na lijevoj strani, a dvije drevne verzije su na desno.
Zumirajmo da se može bolje vidjeti.
Kiko je sklon izbacivati tradicionalni trinitarni simbolizam Istočne Crkve u svojim umjetničkim djelima. To se osobito vidi u slijedećem izlošku.
Izložak IV.
Možda najgoru zloporabu tradicionalne istočne trinitarne simbolike nalazimo na njegovoj slici Svete Obitelji, dolje lijevo. On ju temelji na Rubljovljevoj ikoni “Trojstvo” iz 15. stoljeća, dolje desno.
Da bismo vidjeli kakva je to izopačenost, pogledajmo najprije simbolizam Rubljovljeve ikone, na desno. Prvo, Rubljov temelji svoju ikonu na biblijskoj priči o Abrahamu i trojici anđela kod hrasta Mamre (Post 18, 1-15). U Istočnoj Crkvi, ta je ikona smatrana uzorom za sve ikone Trojstva. Svi likovi imaju identična lica označavajući tako da Tri Osobe Trojstva posjeduju istu božansku narav. Sva trojica nose plavo, nebesku boju koja predstavlja božanstvo. Duh Sveti, desno, također nosi zeleno, tradicionalno boju života koja se vezuje uz tu Osobu Trojstva u Istočnoj Crkvi. Krist u sredini, također nosi crnu grimiznu haljinu, označavajući tako njegovu Inkarnaciju, a Bog Otac, lik na lijevoj strani, nosi svjetlucavu purpurnu odjeću, označavajući njegovo kraljevsko dostojanstvo. Iza lika Boga Oca je Očeva “kuća” s mnogo stanova (Iv 14, 2).
Kiko u svom djelu potpuno ogoljuje sav ovaj tradicionalni trinitarni simbolizam.
Kiko svoje odbacivanje Trojstva upotpunjuje natpisom na vrhu svoga djela.
“Dios es Comunidad, Liturgia, Palabra” na španjolskom, ili “Bog je zajedništvo, liturgija, riječ”. Oni koji nešto znaju o Neokatekumenskom putu znaju da “zajedništvo, liturgija, riječ” jesu “tripod” (Kikov pojam) na kojem je utemeljen Neokatekumenski put. Ali Kikov “tripod” nije Trojstvo. Je li Bog možda “liturgija”?
Izložak V.
Riječ “trojstvo” pojavljuje se samo jednom u tekstu od 427 stranica engleske verzije prvog toma Neokatekumenskog katehetskog direktorija:
“Sve ovo on je ispunio u Isusu, budući da je on, braćo i sestre, stvarno ušao svojom ljudskom naravi u božanstvo, u Trojstvo. On je postigao transcendenciju, Bog ga je uskrisio te je ušao u Obećanu zemlju.” str. 217-218., 10-ti dan
Isus je dakle “stvarno ušao svojom ljudskom naravi u božanstvo” i on je “postigao transcendenciju”, ali nije li Isus druga Osoba Trojstva i transcendentan prije svoje Inkarnacije? Kiko ne kaže o tome ništa jer nikad više ne spominje Trojstvo u svojem djelu.
Vidimo također to na 11. stranici istog toma:
“…On je bio čovjek kao i mi, i Bog je djelovao u njemu, izvodeći znakove tako da se može manifestirati da je on bio Poslanik Božji, Izabranik Božji, jer svaki je prorok u Izraelu morao dokazati da je došao od Boga, inače je bio lažni prorok. I on to dokazuju činjenicama, izvodeći čudesa, izgovarajući riječi koje su se ispunile. Otac je morao djelovati u njemu kako bi potvrdio da je on bio njegov izaslanik, onaj kojega je Bog pomazao Duhom Svetim kako bi izvršio svoje poslanje.”
Za Kika, dakle, Kristova čudesa bila su djelo Očevo koji je djelovao u njemu, a nisu proizlazila iz Kristove božanske naravi.
Izložak VI.
Prelazeći na drugi dio prvog toma njegova Katehetskog direktorija, vidimo kako Kiko pokapa Trojstvo na potpuno drugačiji način:
“Je li se Bog, kao nekakav Moloh, umirio i zadovoljio žrtvom, krvlju svoga Sina? Ako da, kakvog smo to Boga sebi stvorili? Došli smo do razmišljanja da Bog, kao poganski bogovi, zadovoljava svoj bijes žrtvom svoga Sina. Evo zašto je normalno za ateiste reći: kakav je to Bog koji iskaljuje svoju bijes protiv svoga Sina na križu? I što bismo mogli na to odgovoriti? Određene juridičke i nespretne racionalizacije teologije ispaštanja i Euharistije dovele su nas do tih deformacija, da vjerujemo u ‘Boga čija bi nemilosrdna pravda zahtijevala ljudske žrtve, žrtvovanje svoga vlastitoga Sina.” Prvi tom Katehetskog direktorija, str. 361.
Kiko pokušava zanijekati žrtveni element Isusove spasenjske smrti koristeći se argumentom “strašila” kojim ignorira dinamiku Trojstva. Ta strašilo prezentacija ignorira dinamiku Trojstva isključujući mogućnost da je Isus i svećenik i žrtva te da Njegova žrtva na križu jest samopredanje i da je to samopredanje učinjeno u ognju ljubav koje je Sveto Trojstvo.
Izložak VII.
Kiko uopće nikad ne koristi riječ “Trojstvo” u tekstu od 160 stranica svojeg drugog toma Katehetskog direktorija, koji je posvećen konvivenciji na prvom skrutiniju koja obilježava drugi stupanj Neokatekumenskog puta. Također nema nikakvog spominjanja riječi “Trojstvo” u tekstu od 226 stranica četvrtog toma Katehetskog direktorija, koji je posvećen konvivenciji drugog skrutinija.
Mogu zamisliti neke ljudi koji bi odgovorili, “Oh, ali riječ ‘Trojstvo’ se niti jednom ne spominje u Bibiliji!”
Odgovaram da je Crkva sazvala 21 ekumenski sabor od kad je napisana zadnja knjiga Novoga zavjeta, te su mnogi od tih koncila raspravljali i razjasnili objavljeno Presveto Trojstvo. Nismo više u baby Crkvi, Crkvi u pelenama. Istina Trojstva je naravno dio Radosne vijesti, Kerigme.
Izložak VIII.
Riječ “Trojstvo” spomenuto je samo jednom u tekstu od 100 stranica trećega toma Kikova Katehetskoga direktorija. Tak knjiga je posvećena Shema konvivenciji, još jednoj stepenici Neokatekumenskog puta. “Shema”, što znači “slušati,” je molitva koju nalazimo u Ponovljenom zakonu 6, 4-9.
Kikovo jedino referiranje na Trojstvo u njegovom djelu pojavljuje se onda ka on daje uvod u pjesmu:
“Ova tri mladića, koja pjevaju i slave Gospodina zajedno s cijelim stvorenjem, predstavljeni su mnogo puta naslikama iz katakombi jer su ta tri mladića u ranoj Crkvi izražavala sliku Crkve. Broj tri je simbol Božjeg Trojstva, simbol zajednice, Crkve. Ova tri mladića, slaveći Boga svojim rukama podignutim usred vatre su slika Crkve usred svijeta. ” Odjeci na “Hvalospjev stvorenja”, str. 69., Nedjeljna Jutarnja molitva Časoslova, IV., “Shema”
Dakle, “broj tri je simbol Božjega Trojstva”. To nam stvarno ne govori ništa što već ne znamo o Trojstvu. Kiko zapravo naglašava zajednicu u tom odlomku, a ne Boga.
References
- Andrei Rublev, The Holy Trinity
- The Three Rays and the Icon of the Annunciation
pa i ptice na grani više znaju da se radi o vrlo opasnoj sekti!
Hvaljen Isus i Marija
Komentar na “Oni koji nešto znaju o Neokatekumenskom putu znaju da “zajedništvo, liturgija, riječ” jesu “tripod” (Kikov pojam) na kojem je utemeljen Neokatekumenski put. ”
A kako to zajedništvo, liturgija, riječ u stvarnosti izgleda u crkvi neokatekumenskog puta (cnp)?
zajedništvo:
U crkvi neokatekumenskog puta (cnp) među njezinim sljedbenicima (neosima) vlada međusobna mržnja, netrpeljivost, svađe, hladni odnosi, dodvorništvo, podaništvo, ropstvo, nema ljubavi. Postoji zajedništvo, ali u napadima i osudama svih ljudi koji nisu članovi cnp, u napadima i osudama na sve što nije cnp uključujući i RKC, kao i napadima na one neose koji jesu članovi cnp ali nisu redoviti u cnp, ne “čine put” i nisu “u poslušnosti katehistima”. Unutar cnp postoji i zajedništvo u samonapadima i samoosudama popraćeno hvalospjevima na račun cnp, katehista i Kika. Zajedništvo u hvalospjevima o cnp se imperativno prenosi i van cnp. Unutar cnp postoji i zajedništvo katehista koji napadaju neose da bi od njih iscijedili što više novaca za cnp, da bi od njih stvorili robove i robote koji će isključivo njih slušati, da bi im oprali mozak a potom ih iskoristili za potrebe cnp, da bi ih uvjerili da je božja volja samo cnp a da je sve drugo đavolska prevara, da ih natjeraju da rode što više djece zato da bi tu djecu učlanili u cnp, da prisile one koji žele u svećenike da moraju ići u sjemeništa cnp, da uvjere sve na međusobni brak, i tako dalje. Sve to je popraćeno s jedne strane raznim obećanjima a s druge prijetnjama.
liturgija:
Liturgija je zapravo sama crkva neokatekumenskog puta (cnp): etape puta (skrutiniji), cnp mise, cnp ispovijedi, cnp bdijenja, cnp krštenja, cnp hodočašća, cnp slavlja nove godine, cnp navještaji, cnp konvivencije, cnp groblja, cnp znakovi, cnp sjemeništa, cnp poslanja i tako dalje.
riječ:
Riječ je sve ono što Kiko kaže (Kikove kateheze, Kikove pjesme, Kikov direktorij cnp, Kikovi govori). A to sve prvenstveno katehisti i svećenici cnp moraju naučiti napamet i onda kao Kikovi robovi i roboti, kao Kikovi govorni automati ponavljati ostalim neosima. Dakako, to se u cnp ne prikazuje riječima “govorni automat” nego riječima: “iz njih progovara duh sveti”. A zatim, to sve mora usvojiti i svaki neos i po tome živjeti. Korištenje Riječi Božje, Svetog Pisma, u cnp služi kao maska iza koje se skriva riječ Kikova.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa.
Ovo bi trebalo prevesti:
http://lsi-wjc.org/an-unexpected-trip-to-israel-catholic-jewish-dialogue/
Liberalni rabin iz USA govori što je doživio na “konvivenciji” rabina.
Sažetak: Radi se o “kultu ličnosti”!
Inače, hvali neose jer se iskreno žele približiti Židovima.
I da je ona Kikova sinfonija skladana u čast holokausta.
I da je sve bilo 100% plaćeno, a njemu dobro došlo da malo posjeti rodbinu u Galileji. Hahahahaha. …. Svaka mu čast. Inače, došlo mu više puta da napusti skup jer ga je Kiko upilao…
I tako dalje.
Pehar, dobro si opisao u kratkim crtama što je zapravo NP, pa sad ‘ko voli, nek’ izvoli…
Ima Kiko Shizofreniko problema sa svojom glavom, lako za Presveto Trojstvo…