Kikove djevice
Lino Lista, u svojoj izvanrednoj novoj knjizi, “Il Fango e il Segreto” (“Blato i tajna”) donosi još jedan očiti primjer Kikove sklonosti iskrivljivanju Svetoga pisma poradi svojih vlastitih sektaških ciljeva.
Ovaj put je riječ o odlomku iz Svetoga pisma koji je povezan s neokatekumenskom “Shema konvivencijom“, do koje članovi Puta dolaze približno nakon jedne godine poslije prvog skrutinija i jedne godinu prije drugog skrutinija. U svojoj uvodnoj katehezi na toj konvivenciji Kiko kaže sljedeće,
Vidjet ćete kako će se sva riječ Božja koju ćete slušati na ovoj konvivenciji stalno refereirati na ovo: “Ako danas glas mu poslušate, ne budite srca tvrda.” Vidite, naprimjer, prispodobu o djevicama: značenje ove konvivencije potpuno se nalazi u prispodobi o djevicama. Vol. III., str. 7
Ta prispodoba se nalazi između prispodobe u vjernom i nevjernom sluzi i prispodobi o talentima, gdje Isus jasno kaže da će nevjerni sluga, iz obje prispodobe, biti bačen u mjesto gdje
“će biti plač i škrgut zuba” (Mt 24, 51; Mt 25, 30). Ovo “zatvaranje vrata” i “plač i škrgut zuba” je vrlo ozbiljna stvar te bi kršćani trebali najozbiljnije uzeti te Kristove riječi. U konačnici je riječ o tome da je netko bačen u… pakao.
No, prije nego se vratimo na Kikovu užasnu deformaciju te prispodobe, pogledajmo kako ju tumače neki od crkvenih otaca, a sva četvorica su naučitelji Crkve1:
Sv. Hilarije: “‘Ulje’ je plod dobrih djela, “posude” su ljudska tijela u čijoj unutrašnjosti treba biti skupljeno blago dobre savjesti.”
Sv. Augustin: “’Ali mudre su uzele ulja sa svojim svjetiljkama’, tj. radost dobrih djela, ‘u svojim posudama,’ tj. one su ih pohranile u svom srcu i savjesti…“Svjetiljke” koje su nosile u svojim rukama su njihova djela, o kojima je rečeno, ‘Neka tvoja djela svijetle pred ljudima.” [Mt 5, 16]…One su ‘ukrasile svoje svjetiljke,’ tj. spremne su dati račun za svoja djela.”
Sv. Ivan Krizostom: “..“ulje” označava ljubav, milostinju i svaku pomoć datu potrebitima…“
Sv. Jeronim: “Djevice koje su imale ulja su one koje, osim vjere, imaju ukras dobrih djela – one koje nisu imale ulja su one koje su čini se ispovjedile svoju vjeru, ali zanemarile kreposna djela…Nakon sudnjeg dana nema više mogućnosti za dobra djela ili za djela pravednosti, te stoga slijedi, “I vrata se zatvoriše.’“
Ukratko, ova četiri sveca su propovijedala da su djevičina ulja bila njihova dobra djela, ili kako svjedoči Augustin, “radost dobrih djela“. Drugim riječima, kršćanin je budan i iščekuje Kristov povratak dobrim djelima ili djelima milosrđa. To propustiti znači riskirati vječno spasenje.
No, što Kiko kaže o ovoj prispodobi?
Možda na prvom skrutiniju niste ponijeli ulja sa sobom. Kao što znate, ulje u Bibliji označava Duha Svetoga. Sad braćo, kažemo vam da je možda cijeli vaš katekumenat ovisio o toj konvivenciji. O ovoj konvivenciji možda ovisi vaša cijela budućnost. To je danas, ne sutra. To nije ono “ja ću se obratiti sutra”. Sad je vrijeme. Ova konvivencija kaže, “probudi se, tu je zaručnik”. I ako nisi uzeo ulja na prvom skrutiniju, iskoristi sada priliku. Neće se pojaviti ponovno. To je gotovo i onda je kraj. Zaručnik dolazi onda kad ga najmanje očekuješ.
To je drugi skrutini i znaju li oni gdje si ti? Ja ti želim reći: događa se da imaš sestru koja je bolesna i ti joj moraš pronaći. Oni čine drugi skrutini i zatvorili su vrata. I već je prošao mjesec dana otkad se nisi pojavio u zajednici. Stvari ne idu dobro od tog vremena. Vrata zatvorena, većina je ušla (drugi skrutini) i njihovi su se životi stvarno promijenili, ispunjeni su radošću, a ti ćeš se naći u nevolji, kao što mnogi i jesu u nevolji. Vol. III., str. 9
Za Kika, dakle, budnost djevica nije analogna vjernosti u djelima ljubavi i milosrđa, npr. briga za bolesnu sestru manje je važna od vijernog prisustvovanja skrutinijima! Odsutnost iz zajednice je primarni problem! Brineš li za svoje voljene koji su bolesni, zatvaraju ti se vrata!2
U svojoj knjizi, Lino Lista ističe, “ …Put je predstavljen kao itinerarij praksi koje su esencijalne za spasenje, a iznad svega skrutiniji.“ (str. 42)
te dodaje,
“Tvrditi da ulje, ako ga nisi stekao u prvom skrutiniju, možeš steći samo na drugom skrutiniju, inače, “to je kraj”, znači obezvrijeđivanje bilo kojeg prethodnog ili kasnijeg iskustva vjere.” (str. 44)
i,
“U novogovoru Puta, zapravo, sreća je usko povezana sa spasenjem; “u nevolji je” (korišten kao sinonimni izraz za propast, korišten za pismoznance i farizeje u Evanđeljima) osoba koja je učinila djelo milosrđa!” (str. 45)
Za Kika nisu bitna djela milosrđa nego nemilosrdno ribanje i ponižavanja na skrutinijima!
Sad kad to znaš, jesi li još uvijek sigurna da želiš biti jedna od Kikovih djevica?
piše Chuck White
Reference
1Catena Aurea, St. Thomas Aquinas,http://www.ccel.org/ccel/aquinas/catena1.ii.xxv.html, Retrieved December 17, 2015.
2 “Il Fango e il Segreto”, Lino Lista, Edizione Segno, 2015. http://www.edizionisegno.it/libro.asp?id=1373, Page 43
“…he has altered the meaning of the parable; watching and waiting for the second coming of Christ, which is fulfilled in the hour of death of Christian or the Second Coming of Jesus at the end of time , is turned into a regular attendance of the community and its practices. The eschatological context of the story of the virgins is debased in the here and now of the Scrutiny, a unique opportunity of conversion of which to take advantage. Now or never: in the case of absenteeism, the door closes.””
“Možda na prvom skrutiniju niste ponijeli ulja sa sobom. Kao što znate, ulje u Bibliji označava Duha Svetoga. ”
Cijelo vrijeme ti govore da se ti nemožeš obratiti svojim snagama i da ti nemaš duha svetoga ali ga odjednom ti možeš zauzdati svojim snagama i ti se odjednom trebaš obratiti svojim snagama.
“iskoristi sada priliku. Neće se pojaviti ponovno”
Jer Bog ne daje nego jednu priliku.
Jer te Bog zapravo ne voli…
“Stvari ne idu dobro od tog vremena. Vrata zatvorena, većina je ušla (drugi skrutini) i njihovi su se životi stvarno promijenili, ispunjeni su radošću, a ti ćeš se naći u nevolji, kao što mnogi i jesu u nevolji”
Je je, jer svi automatski postaju sretni kada završe drugi skrutini. Ovo je mrkva kojom ti se stalno maše pred nosom. A ako kažeš da nisi sretan kažu ti da si prevaren od đavla. Izmišljaju sreću koja ne postoji. I izmišljaju nevolje koje će se navodno desiti — to jest ljudima prijete.
I koja je to fora sa tim “zatvorenim vratima”?
Kakva vrata molim te? Kakva su to vrata? Nikakva vrata ne postoje.
Pravi robovi nemaju lance oko ruku nego oko srca i uma i tome ova “vrata” i služe. Da zatvore tvoj um. Da stvore ideju u tvom umu da neki izbori više ne dolaze u obzir jer su se “vrata zatvorila”.
Zbog ovoga kažem da Put oduzima slobodu jer malo po malo ljudima smanjuje broj izbora koji za njih dolaze u obzir.
Cijela struktura tog Puta je jedna ogromna manipulacija.
Smiješno je i ironično što ti na kraju ovakvih tretmana kažu:
“ali slobodan si”
zlo zlo zlo zlo zlo
Ako oni nisu sposobni pomoć čovjeku bez da čine ove perverzije onda oni nemaju pravo djelovat.
Ako je ta njihova verzija Boga nesposobna pomoć čovjeku bez ovih gluposti onda nije Bog.
“U novogovoru Puta, zapravo, sreća je usko povezana sa spasenjem”
Ne da je povezana nego je izjednačena.
Jednom je svećenik Puta rekao da se svi spašavamo i da svi idemo na nebo i da pakao od kojeg nas Bog želi spasiti je pakao života. Ovo današnjem čovjeku koji se više ne boji pakla jer u njega ne vjeruje puno više rezonira nego ljudima prije nekoliko stotina godina.
Oni su stvorili pakao od nesreće na zemlji i stvorili su raj koji ti živiš na zemlji u tim zajednicama. Ovo je naravno sve fikcija.
Ali kada oni kažu da se ti nećeš spasiti to zapravo znači da ti nećeš biti sretan na zemlji.
Prijete ti sa nesretnim životom.
Ali naravno “slobodan si”
Hahhahah
“Nakon sudnjeg dana nema više mogućnosti za dobra djela ili za djela pravednosti, te stoga slijedi, “I vrata se zatvoriše.’“”
Sv Jeronim govori o vratima koja se zatvaraju nakon sudnjeg dana. Čini se da je sudnji dan kod neokatekumena nakon drugog prijelaza ili u biti svaki put kada katehisti odluče da je sudnji dan.
To je drugi skrutini i znaju li oni gdje si ti? Ja ti želim reći: događa se da imaš sestru koja je bolesna i ti joj moraš pronaći. Oni čine drugi skrutini i zatvorili su vrata. I već je prošao mjesec dana otkad se nisi pojavio u zajednici. Stvari ne idu dobro od tog vremena. Vrata zatvorena, većina je ušla (drugi skrutini) i njihovi su se životi stvarno promijenili, ispunjeni su radošću, a ti ćeš se naći u nevolji, kao što mnogi i jesu u nevolji. Vol. III., str. 9
PA OVO JE STRAŠNO! PRESTRAŠNO!!!!
Za Kika, dakle, budnost djevica nije analogna vjernosti u djelima ljubavi i milosrđa, npr. briga za bolesnu sestru manje je važna od vijernog prisustvovanja skrutinijima! Odsutnost iz zajednice je primarni problem! Brineš li za svoje voljene koji su bolesni, zatvaraju ti se vrata!2
PRESTRAŠNO
“Tvrditi da ulje, ako ga nisi stekao u prvom skrutiniju, možeš steći samo na drugom skrutiniju, inače, “to je kraj”, znači obezvrijeđivanje bilo kojeg prethodnog ili kasnijeg iskustva vjere.” (str. 44)
OVO JE PLOD NJEGOVOG MEGALOMANSKOG EGA, EKSKLUZIVA SPASENJA I NEGIRANJE BILO KOJEG ISKUSTVA VJERE OSIM KOD NJIH, OVO JE RUGANJE GOSPODINU, CRKVI ITD……………
Čitajući ove postove, kao i komentare ovdje odlučio sam se javiti i napisati nekoliko redova o mom viđenju problema sa neokatekumeniskim putom. Prvo bih rekao sledeće, nisam bivši neokatekumen, niti želim postati njihov član, da ne kažem vjernik. Krđten sam kao Katolik i to namjeravam ostati do kraja svog života. No ovdje ima dosta onih koji ne poznaju osnvnu činjenicu na kojoj počiva “katoličnost” pokreta neokatekumenizma. On počiva samo na jednom stubu, a to je priznavanje primata Pape. Po ničemu drugom on nije katolički. U biti čitav pokret je sinkretistička mešavina tradicija triju pravaca opće krišćanske vjere. Konkretno, spajajući misticizam istočnih crkava, “poslušnost” općoj, tj katoličkoj crkvi sa Solo Scriptura protestantizmom. Naravno, da je taj sinkretistički pokušaj ostao na tome, ne bi bilo problema, ali nametanje sasvim drugačijih liturgijskih tekstova, uređenja molitvenog prostora, kao i načina na koji se dele sakramenti uz ogromnu tajanstvenost čini ovaj pokret nekatoličkim. Psalmi i pjesme koje su napisali Kiki i Karmen, muzika koja podseća na protestanstke afro američke molitve po SAD, oltar na sredini prostorije, insistiranje na korišćenju Kikijevih uratka za ukrašavanje liturgijskog prostora, skoro obavezno nošenje brade kod svećenika koji su prišli “putu”, filtriranje vjernika, “biblijska” isključivost koja podseća na protestantske kvazikrišćanske sekte kao što su Jehovini Svjedoci, insistiranje na judaističkim simbolima (menora) i na Šabatu, jer održavaju liturgijska slavlja subotom kao Adventisti sedmog dana – Subotari… Onaj koji pozna svoju Crkvu, svoju vjeru, prepoznaće odmah da pripadnici puta nisu katolici, nego da su predstavnici sekte duboko inkorporirane u tkivo Crkve, poput stanica kancera koje u suštini nisu ništo drugo nego stanice domaćina, ali koje su poludjele, i protiv kojih nema obrane. To što “put” ima blagoslov papa, pa se time branitelji istog pozivaju na dogmu o nepogrešivosti ne znači ništa, jer put je u samom svom biću duboko heretički, nekatolički, čak naprotiv protukatolički, protukršćanski jer nameće Kikija kao jedini autoritet, zamenjujući autoritet Crkve, a pre svega autoritet samog Isusa Krista. Možda ću zvučati paranoično, ali iako Crkvu ni vrata paklena neće nadvladati, bojim se da je pakao ušao u Crkvu iznutra….kao karcinom koji je zahvaljujući sredstvima novaca kojima “pokret, put” raspolaže razjeda iznutra, potkupljujući biskupe, svećenike, kardinale, ucjenjući i podmuklo rušeći ono što je milenijumima trajalo. Molim se Bogu da se to ne dogodi, i da se nadje neko ko će put zaustaviti, a vjernike vratiti u krilo Majke Crkve
Neka nas sve Blagoslovi svemoćno i presveto Trojstvo: Otac,Sin i Duh Sveti
Hvaljen Isus i Marija
sjajan komentar – December 19, 2015 at 11:14 pm
“Onaj koji pozna svoju Crkvu, svoju vjeru, prepoznaće odmah da pripadnici puta nisu katolici, nego da su predstavnici sekte duboko inkorporirane u tkivo Crkve, poput stanica kancera koje u suštini nisu ništo drugo nego stanice domaćina, ali koje su poludjele, i protiv kojih nema obrane. To što “put” ima blagoslov papa, pa se time branitelji istog pozivaju na dogmu o nepogrešivosti ne znači ništa, jer put je u samom svom biću duboko heretički, nekatolički, čak naprotiv protukatolički, protukršćanski jer nameće Kikija kao jedini autoritet, zamenjujući autoritet Crkve, a pre svega autoritet samog Isusa Krista. Možda ću zvučati paranoično, ali iako Crkvu ni vrata paklena neće nadvladati, bojim se da je pakao ušao u Crkvu iznutra….kao karcinom koji je zahvaljujući sredstvima novaca kojima “pokret, put” raspolaže razjeda iznutra, potkupljujući biskupe, svećenike, kardinale, ucjenjući i podmuklo rušeći ono što je milenijumima trajalo.”
Slažem se s svime navedenim. Sveto Pismo već odavno govori o njima, kao i o sličnima.
“I sad su se već mnogi antikristi pojavili. Odatle znamo da je posljednji čas. 19Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas.” 1 Iv 2,18
Znači, tih Antikrista, onih koji su se okrenuli protiv Krista, je bilo, ima ih, i biti će ih. Raznih. Ali, na primjer, netko je mogao u RKC primiti sakramente, biti odgojen u vjeri, biti od malena aktivan u RKC, na primjer kao ministrant. I, nakon svega, u jednom trenutku okrenuti se protiv RKC, kao i Boga, te se početi aktivno “boriti” protiv RKC. No, takvi više “ne idu u Crkvu”, nego manje ili više izvan nje “ratuju” protiv Crkve i Boga. Dakle, nisu samo kao neki drugi slični njima “otišli” od Boga i Crkve i gotovo i kraj, nego su počeli i “rovariti” protiv Boga i Crkve. Ali, ponavljam, izvana. Za razliku od Kikovih svjedoka (neosa, neokatekumena) koji to čine “iznutra” i to organizirano i to sa sto puta većim bijesom i žestinom nego ostali.
U sekti i kultu CNKKP (Crkvi Neo Kiko Katekumenskog Puta) su svojim sljedbenicima Kikovim svjedocima (neosima, neokatekumenima):
Katoličku vjeru zamijenili s NeoKikoKatekumenskom vjerom (s stotinama fraza koje danonoćno slijepo, fanatično, obrezanorazumski, ropsko-robotski, pod prijetnjom ognja paklenog, pod tkzv “poslušnošću prema katehistima” moraju ponavljati, vjerovati u to i to provoditi u djelo),
Sveto Pismo su im zamijenili s Kikovim svetim pismom (Kikovim katehezama, Kikovim govorima, Kikovim pjesmama…),
liturgiju s Kikovom liturgijom (po pravilu da ono što je uzeto od RKC da se obvezno izmijenilo, makar i u jednom detalju, glavno da to više nije isto kao u RKC),
sakramente su im zamijenili s “etapama puta” (prijelazima, skrutinijima),
Katekizam su im zamijenili s “Kikovim” katekizmom (To su tumačenja Kikovog svetog pisma, ukoliko postoji nešto Kiko nije izričito propisao. Nakon Kikove smrti će, vjerojatno, tek tad taj Katekizam biti napisan. Naravno, ukoliko u međuvremenu ne bude neki Kikov nasljednik proglasio svoje riječi svetim pismom, nekom poslanicom. Odnosno, ako se nastavi praksa da preko “glavnog “puta” uvijek govori bog, da uvijek sve što on kaže da to bog kaže (nove objave)),
Božje zapovijedi su im zamijenili s Kikovim zapovijedima (sve ono što Kiko kaže, zapovijedi, propiše: to bog kaže),
svećenstvo su im zamijenili s NeoKikoKatekumenskim prezbiterima (u “prijelaznom” periodu ti prezbiteri mogu biti i svećenici RKC koji su se preobratili na NeoKikoKatekumenizam),
zamijenili su im identitet da je netko na sliku Božju i da je dijete Božje (kao i katolik, kršćanin, vjernik) s time da je neokatekumen,
pakao i raj su im zamijenili time da je raj neokatekumenski put a da je sve ostalo pakao,
đavla su im zamijenili time da je sve ono što se protivi ili ne slijedi CNKKP i njihove interese i ciljeve đavao, da je đavao sve suprotno od onoga što im govore u CNKKP…,
Isusa Krista su im zamijenili s katehistima (Sve što katehisti (starješine) kažu, to bog govori preko katehista, to je božja volja. A katehisti govore samo ono što je Kiko zapovijedio. A sve što je Kiko rekao, to je Bog rekao. Zato su katehisti isus krist, posrednik između boga i ljudi, odnosno posrednici između Kika i običnih neosa),
pravoga Boga su im zamijenili s lažnim bogom: neokatekumenskim putom.
Napomena. Iako im je Bog neokatekumenski put, istovremeno vjeruju u više bogova. Rekao sam da su im katehisti isus krist. Ali, općenito po cijelom svijetu, katehisti (makar to moraju) ne govore isto (mada se u bitnom ne razlikuju, svi slijede Kika). Znači, time vjeruju u više bogova. Zatim, konkretno, na primjer, netko nazove nekoliko katehista i postavi im isto pitanje. Tada čuje različite odgovore. Znači, postoji više krista. Zatim, na primjer, neki katehist tvrdi jedno a neki odgovorni zajednice sasvim suprotno. U tom slučaju, neosi vjeruju da je točno ono što tvrdi katehist jer bog govori preko katehista. No, nakon nekog vremena, taj katehist napusti “put”, ili bude zamijenjen s drugim katehistom, konkretno s maloprije spomenutim odgovornim zajednice. A taj koji je sad katehist, tvrdi isto što je tvrdio i prije, a što je bilo suprotno od onog bivšeg katehiste. Ali, sad kroz njega progovara bog. Dakle, opet imamo umnažanje krista, više bogova.
I ne samo to. Nego i svi katehisti imaju svoje katehiste. Dakle, svi katehisti iznad sebe imaju svog boga, svog isusa krista: svog katehista. Dakle, običnom neosu je katehist isus krist, a tom katehistu je njegov katehist: isus krist. Opet umnažanje krista.
A, čak im bog, katehist, isus krist, može “napustiti boga”, napustiti “sama sebe”, može ga prevariti đavao, može se pretvoriti u đavla. To je u onim situacijama u kojima katehisti napuste “put”, odu iz “zajednice”. Štoviše, još i svjedoče, govore, pišu, pišu knjige protiv “puta”. Počnu tvrditi suprotno, da je kroz njih dok su bili na “putu” govorio đavao (neokatekumenski zloduh) a ne isus krist. A takvih slučajeva ima na tisuće po cijelom svijetu.
Jedno objašnjenje. Kad u tekstovima citiram (prenosim) Kikove svjedoke, tada bog, duh sveti, isus krist, pišem malim slovima. Zašto? Jer njihov bog i moj Bog nisu isti. Ponavljam, njihov bog jest: neokatekumenska zajednica.
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa
Hvaljen Isus i Marija
Kako razumijeti NeoKikoKatekumenizam po kome u prispodobi o djevicama ulje nisu plodovi dobrih djela (Sv. Hilarije), radost dobrih djela (Sv. Augustin), ljubav, milostinja i svaka pomoć data potrebitima (Sv. Ivan Krizostom), dobra djela (Sv. Jeronim), nego je ulje duh sveti (Francisco José Gómez de Argüello y Wirtz zvani Kiko)?
Po NeoKikoKatekumenizmu to ne može razumijeti nitko van CNKKP (Crkve Neo Kiko Katekumenskog Puta). Dakle, ako to netko želi razumijeti, mora ući u CNKKP. A kad uđe u CNKKP, tamo će mu “bog govoriti” (kako će mu to “bog govoriti”, o tome poslije u tekstu).
Ali, niti sljedbenici CNKKP Kikovi svjedoci (neosi, neokatekumeni) to ne mogu razumijeti, nego se to po jednoj CNKKP dogmi “živi”. I ne samo to, nego i sve ostalo u CNKKP Kikovi svjedoci ne mogu razumijeti i zbog razloga jer je u CNKKP zabranjeno imati razum nego svatko u CNKKP mora imati “obrezan razum”. Ali, ako nemaš razum, kako ćeš u CNKKP nešto razumijeti, odnosno, kako ćeš donijeti neki stav, po čemu ćeš se ravnati, u što ćeš vjerovati, što ćeš raditi, što ćeš slijediti? Odgovor na to pitanje je: katehist (starješina). Odnosno, u CNKKP moraš biti u poslušnosti prema katehistima, te prihvaćati, slijediti, vjerovati i izvršavati sve što ti katehisti kažu. Odnosno, taj “katehist” je zapravo sam “neokatekumenski put”. Ali, što ako je netko “dobio” Kikove sakramente (“položio” prijelaze, skrutinije), te još uvijek nije u poslušnosti prema katehistima, odnosno ne slijedi “put”? Eh, tada taj, iako je to sve prošao, još uvijek nije dobio duha svetog ili je prevaren od đavla ili nešto treće.
Ali, što ako katehist, uzeti ću za primjer ovaj slučaj o djevicama, kaže da je ulje duh sveti a netko kome u CNKKP još uvijek nije “obrezan razum” i “nema duha svetog” kaže da su ulje dobra djela? Tko je u tom slučaju u pravu? U tom slučaju je u pravu katehist jer jedna CNKKP dogma (a zapravo jedna od fraza koje se u CNKKP danonoćno slijepo, fanatično, obrezanorazumski, ropsko-robotski, pod prijetnjom ognja paklenog ponavljaju) glasi da bog uvijek progovara preko katehista. Dakle, sve što katehist kaže, to bog kaže (nove objave), to je božja volja.
Dakle, u CNKKP Bog više ne progovara kroz, na primjer, gorući grm ili lagani i blagi lahor ili … nego kroz katehiste. Štoviše, u CNKKP bog više niti ne progovara kroz Sveto Pismo koje je do sada poznato, nego u CNKKP vrijedi novo sveto pismo (nove objave). A to sveto pismo je napisao Kiko. Autor tog svetog pisma je po Kiku: bog. Da, Kiko tvrdi da bog progovara kroz njega, da sve što on kaže da to bog kaže, da je sve što je u CNKKP da je to božja volja, da sve što je Kiku “palo na pamet” da je to od boga. Dakle, sve Kikove kateheze, sve Kikove pjesme, sve što je Kiko rekao, ukratko, sve što je od Kika, to nije od Kika, to je od Boga. Bog je autor svega što je od Kika.
Ali, na koji način Kiko ide od jednog do drugog svog sljedbenika Kikovog svjedoka i priopćava mu što mu bog (Kiko) želi reći? Kako je Kiko istovremeno prisutan na tisuće mjesta? Kako će Kiko priopćavati božju (Kikovu) volju kad umre (ili umre pa uskrsne pa bude uznesen na nebo)? Odgovor je: putem neokatekumenskog puta, odnosno svoje CNKKP. Tu je važno reći da je pri tome ključno da je Kiko (bog) proglasio dogmom (frazom) da bog progovara kroz katehiste. Ali, ti katehisti sve što govore i rade, govore i rade po Kikovim (božjim) uputama, po Kikovim (božjim) zapovijedima, odnosno po Kikovom (božjem) svetom pismu. A to čak i mnogi Kikovi svjedoci ne znaju, nego misle da je “put” svugdje drugačiji, da se svugdje drugačije provodi, da katehisti drugačije govore. Odnosno, misle da se “put” svugdje drugačije odvija i ide u smjeru kojem bog želi, odnosno kako i gdje bog koga nadahne, odnosno kako i gdje “duh puše”. No, to nije istina, nego se sve odvija, govori, radi kako Kiko želi. Mogu biti neke razlike, ali ne u bitnom. Na primjer, neki Kikov prezbiter ne nosi bradu. Ili neki katehist se nije dohvatio križa dok je govorio i “drmao ga i davio”. Ili netko nije urlao i derao dok je govorio napamet naučene Kikove govore.
Jedna od riječi u (dosadašnjem) Svetom Pismu glasi: “Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; 2konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu.” (Heb 1). U CNKKP po Kikovom svetom pismu glasi: “Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; zatim, progovori nama u Sinu, a konačno preko Kika (i katehista).”
Da zaključim, tko je po CNKKP u pravu, Kiko kad kaže da je ulje duh sveti ili Sv. Hilarije, Sv. Augustin, Sv. Ivan Krizostom i Sv. Jeronim koji kažu da su ulje dobra djela? Ima više razloga zašto će Kikovi svjedoci vjerovati da je Kiko u pravu (iz straha, iz oholosti, iz poslušnosti prema katehistima, iz ropsko-robotskog odnosa prema katehistima i putu, iz obrezano-razumskog zaključivanja, iz razloga da ne budu optuženi da ih je đavao prevario, iz opsjednosti neokatekumenskim putem i Kikom, iz razloga jer očekuju milosti ako slijede put i Kika, iz razloga jer misle da ih čeka pakao ako ne slijede put, iz razloga jer već govore da je Kiko (novi) svetac). No, najvažniji razlog je taj što su ih uvjerili u to da je sve što je Kiko rekao (a zatim to ponovili katehisti) da je to bog rekao (nove objave). Odnosno, sveci su to govorili sami od sebe, a Kiko je to rekao jer mu je to bog rekao. Odnosno, to nije Kiko rekao nego je to bog rekao.
Isto tako, pa da i RKC jednog dana proglasi te tisuće Kikovih objava novim Božjim objavama, čak niti oni Kikovi svjedoci koji žele biti u RKC i slijediti njezin nauk nisu upoznati da niti u tom slučaju nisu dužni vjerovati u to nove objave, a još manje ih slijediti i izvršavati.
DRUGE OBJAVE NEĆE BITI
KKC 66 “Kršćanska, dakle, ekonomija (plan spasenja), ukoliko je, novi i konačni savez, nikada neće minuti: nemamo više očekivati nikakvu javnu objavu prije nego se u slavi pojavi naš Gospodin Isus Krist”.[35]
KKC 67 Tijekom stoljeća bilo je takozvanih “privatnih” objava. Neke od njih je priznao crkveni autoritet. One ipak ne pripadaju u polog vjere. … Kršćanska vjera ne može prihvatiti “objave” koje bi htjele nadići ili ispraviti objavu koja je u Kristu dovršena. Toga ima u nekih nekršćanskih religija, a i u nekih novijih sekta koje se na takvim “objavama” zasnivaju.
Ako netko tko nije u CNKKP, a vjeruje da će RKC proglasiti Kikove “objave” novim objavama, i želi ih slijediti i izvršavati, neka se već počne pripremati za njih. Navesti ću par linkova na kojima su opisane neke od tih novih objava. Nemojte se čuditi, “obrežite razum”, to sve je bog zapovijedio Kiku da se tako čini. Na primjer, božja objava o načinu kako se slažu stolice, koja se nalazi na linku ““Pravila o stolicama” u obliku slova U” http://www.paxtibi.net/?p=2325. Ili, božja objava o uređenju crkve, koja se nalazi na linku “Kikificirajte i vi vašu župu” http://www.paxtibi.net/?p=2630. Ili, božja objava o grobljima, na linku “Neokatekumensko groblje u Dominikanskoj Republici!” http://www.paxtibi.net/?p=2133
Za kraj, istina je da se u CNKKP Sveto Pismo tumači na način na koji im odgovara, odnosno poradi vlastitih sektaških ciljeva. No, tu nije kraj CNKKP manipuliranjima. Jer, ta tumačenja Svetog Pisma nisu u CNKKP “tumačenja”. To je i više od tumačenja. To je u CNKKP novo sveto pismo (nove objave) koje je napisao Kiko i pri tome proglasio boga autorom tog (Kikovog) svetog pisma i u to uvjerio svoje sljedbenike Kikove svjedoke. No, Kiko tu ne staje, nego šalje svoje sljedbenike Kikove svjedoke po cijelom svijetu da regrutiraju nove sljedbenike.
“Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe.” (Mt 23,15)
“Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti.” (Mt 24,11)
“To su neki promašili i zastranili u praznorječje; 7htjeli bi biti učitelji Zakona, a ne razumiju ni što govore ni što tvrde.” (1 Tim 1,6)
“Pazite da vas tko ne odvuče mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na “počela svijeta”, a ne na Krista.” (Kol 2,8)
“Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, 7koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo.” (Gal 1,6)
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i doveo u raj sve duše, osobito one kojima je najveća potreba Isusovog milosrđa