Kikove menore

piše Chuck White

Za mnoge je katolike iritantna neokatekumenska praksa zamjenjivanja križa na njihovim “oltarima” s nečim što izgleda kao židovska menora.  Zašto to čine?  Postoji li neki skriveni razlog?

Daniel Lipschitz, židovski obraćenik na katoličku vjeru i bivši katehist itinerant Neokatekumenskog puta, jednom je izazvao Kika  u svezi korištenja menore u neokatekumenskoj liturgiji. U svojoj autobiografiji, “L’immondizia Ama Dio”(“Smeće ljubi Boga”), Daniel piše:

Drugi put sam pokušao utjecati na promjenu njegova mišljenja za jedan liturgijski detalj. Tijekom mise Puta, hanuka se stavlja na stol, osmokraki svijećnjak koji se užiže tijekom osam dana koliko traje Hanuka blagdan. Deveti krak nije ništa drugo nego pomoć kako bi se svaki dan upalilo svijetlo, do osmog dana blagdana. Upozorio sam Kika da devetokraki svijećnjak, koji se pali na svim euharistijskim slavljima Puta, nema smisla u liturgiji. Iznerviran, nije me htio slušati: rekao je da broj devet predstavlja evangelizaciju. Možda, ali broj osam je za Židove, među mnogi drugim značenjima, Mesijin broj; očito da u kršćanstvu taj broj predstavlja Isusa Krista. S tom izjavom rasprava je bila završena. str. 141

Daniel je, naravno, bio apsolutno u pravu. Posuđivati svijećnjak iz židovske hanuka tradicije za upotrebu u slavlju katoličke euharistije nema nikakvog smisla iz više razloga.

Prvo, Hanuka menora nije biblijska menora.  U Izl 25, 31-40, čitamo o sedmokrakoj menori koju zapovijeda Bog za korištenje u Hramu.

Nakon Makabejskog ustanka protiv Seleukovića, makabejci ponovno uspostavljaju pravo bogoslužje u Hramu (140. prije Krista). Hanuka je židovski blagdan koji slavi ponovnu posvetu Hrama.

Prije ponovne ustanove hramskog bogoštovlja, makabejci su obnovili sve sveto posuđe i odjeću u Hramu. Slavlje Hanuke prisjeća se čuda u kojem je mala količina ulja za posvećeni svijećnjak, koja je bila samo za jedan dan, trajala osam dana.

Iz tog razloga, Hanuka menora ima osam glavnih svjetala, i deveto “pomoćno” svjetlo koje se naziva “shamash” (“sluga” ili “čuvar”).  To svjetlo se koristi kako bi se upalilo druga svjetla i spremno je “služiti” u slučaju da se neko drugo svjetlo ugasi. Ono stoji ili više ili niže ili odijeljeno od ostalih svjetala. Evo nekih tipičnih Hanuka menora:

Kiko Arguello je, dakle, zamijenio križ na svojim “euharistijskim stolovima”, s modificiranom verzijom Hanuka svijećnjaka. U Kikovim “menorama”, svih devet svjetala su horizonatalno poravnati jedan s drugim, i ne postoji “shamash” ili pomoćno svjetlo:

Štoviše, broj “devet” nema poznate poveznice ni u židovskoj niti u kršćanskoj tradiciji s Mesijom, niti s euharistijom.  Niti je, u tom smislu, broj devet povezan na bilo koji način s “evangelizacijom”, kao što je Kiko rekao Danielu.

Broj “osam”, međutim, ima značenje za kršćane. Možda se sjećate da je Bog odmorio sedmi dan (Post 2,2), što je temelj za židovsko držanje Šabata, a Isus je ustao iz groba dan nakon Šabata (Mt 28,1), u “osmi dan”.

Ali Kiko Arguellovo usvajanje modificirane verzije Hanuka svijećnjaka za slavlje euharistije možda nije samo primjer njegova pokušaja stvaranje pseudožidovskog “brenda” za svoju sektu. Ne, to bi mogli biti puno više od toga.

Lino Lista, plodni kritičar Neokatekumenkog puta, raspravlja o Kikovom razgovoru s Danielom Lipschitzom u svojoj knjizi,  “Il Fango e il Segreto“:

“Štogod mislili po pitanju simbolizma, izmisliti svijećnjak kakav je Kiko izmislio, riskirate da netko može pretpostaviti da on zapravo znači “rekonstrukciju Crkve i njezinu ponovnu posvetu”, kao što je jedan rimski neokatekumenom jednom ustvrdio. To stanovište, ta rekonstrukcija Hrama, je manje čudna nego značenje “evangelizacije” koje njegov tvorac Kiko pripisuje.  To nas poziva na razmišljanje o odnosu između slike (Kikova svijećnjaka) i restauracije židovskog svetišta u priči o Makabejcima i Talmudu. Ideja rimskog neokatekumena o vezi između vidljivog Kikova objekta i značenja koje mu se pripisuje… je logičnije od Kikova iznenadnog i iritantnog objašnjenja.” str. 70-71

Lista je pogodio bit stvari.

Sjetite se da slavlje Hanuke komemorira ponovnu ustanovu i obnovu pravog bogoštovlja u Hramu i čudesnog događaja koji je vezan za to. Imajte na pameti također da je vlastiti simbol na oltaru ili blizu njega tijekom mise, prema Općoj uredbi Rimskog misala (GIRM 308), križ. GIRM to zahtjeva, naravno, jer je euharistija žrtva koja “re-prezentira (čini prisutnim) žrtvu križa” (KKK 1366).

Neokatekumensko korištenje Hanuke svijećnjaka znači naglašavanje činjenice da je njihova liturgija istinska, obnovljena liturgija te da euharistija i Kristova muka također, nisu u nikakvom smislu žrtva. 

Poveznica