CNMI odvjetnik ima pravo:
To je zapravo bilo jasno od samoga početka. Upravo zbog toga je Kiko inzistirao na tome da njegov “Put” NE bude klasificirana kao laički pokret, niti njegovi prezbiteri kao nova redovnička zajednica. Da je to bio “Pokret”, Kiko i njegov Put bi bili došli u djelokrug papinski vijeća i dikasterija koji upravljaju laičkim pokretima i kojima bi on bio odgovoran. On je želio to izbjeći. Da su njegovi prezbiteri ustanovljeni kao jedan od redovničkih redova, oni bi morali sami skupljati financijska sredstva i brinuti se sami o sebi. Kiko je to htio izbjeći.
Inzistiranjem na tome da Put nije pokret nego takozvani “itinerarij” odgoja odraslih u vjeri, Kiko se uspio kao lisica uvući u crkvene strukture tako da je Put podredio samo biskupima. Jednog biskupa je puno lakše dobiti i kontrolirati nego papinsko vijeće. Kako nisu podređeni nekom središnjem vatikanskom uredu, Kiko i njegov Put su slobodni ustanoviti svoje institucije gdjegod mogu prevariti nekog biskupa. Tu je Kiko bio genije. U svijetu postoji skoro 3000 katoličkih biskupija. Stoga, ustanovljujući Neokatekumenski put kao biskupijski “itinerarij odgoja u vjeri”, a ne kao laički pokret, Kiko je multiplicirao svoje šanse za uspjeh 3000 puta!
No ipak, njegova prava genijalnost očitovala se u njegovom pretvaranju da su njegova sjemeništa zapravo biskupijska sjemeništa. Na takav način si je osigurao da će vjernici laici plaćati njegove račune. Za razliku od redovničkih redova (kao što su kapucini) koji moraju sami pribaviti vlastita sredstva kako bi uzdržavali i odgajali svoje članove, Kikova djeca, jednom kad su inkardinirana u neku biskupiju, financiraju se iz redovite nedjeljne milostinje.
Stoga smo s takvima kao što je The Waldo vezani zauvijek… OSIM AKO.
Ali prije nego dođem do “OSIM AKO” zamoljen sam za vašu pomoć u lociranju ovih “nestalih prezbitera”. Ako imate neku informaciju o njihovoj lokaciji možete ostaviti komentar ili poslati poruku na junglewatch.info@gmail.com.
Idemo sada na “OSIM AKO”.
Ovo bi zahtijevalo određeno istraživanje, ali ako se može dokazati da smo bili zavedeni kako bismo platili troškove sjemeništa i odgoja koji zapravo uopće nije postojao, mogli bismo možda dignuti kolektivnu tužbu protiv Apurona, Gennarinijevih i svih drugih koji su sudjelovali u toj prijevari i prisili da se financira potpora tim prezbiterima.
Druga mogućnost je insistiranje na kanonskoj istrazi o tome, je li ijedan od tih prezbitera bio prisiljen na ređenje ili, je li Apuronu bilo naređeno da ih zaredi premda je znao da nisu prikladni. Znamo barem za jedan slučaj za kojeg imamo svjedoka da je Apuron tako rekao. To bi mogao biti razlog za laicizaciju tog prezbitera i njegovo oslobođenje za ponovni laički život.
Vjerojatno bi najjednostavniji način bio vidjeti bili neki drugi neo-friendly biskup (kao Chaput i O’Malley) bio spreman primiti ih. A onda bi možda činjenica da ih nijedan biskup ne želi primiti pokazala zašto su opće poslani na Guam.
Dok smo možda prevareni za stotine tisuća dolara u financiranju Apuronova prezbiterskog vrtića, nema razloga da podnosimo Apuronov nered unedogled. Možda bi se tu moglo naći nekoliko prezbitera koje bi se moglo spasiti, psihološki provjeriti itd., te poslati natrag u školu na neko vrijeme, ali nešto mi govori da bi drugi brzo bacili svoje kolare u smeće.
