Tajna neokatekumenskog novca
piše LaPaz, dopisnik Jungle Watch iz Španjolske.
Čitajući danas post “Diane”, odgovorila je na neka interesantna pitanja o neokatekumenskom novcu. Uvijek se povuče kad njezin inteligentni sugovornik želi ići dalje od njezinih jednostavnih objašnjenja. Trebamo razlikovati troškove neo-zajednice od troškova Puta kao pokreta ili globalne karizme.
Na primjer, svaka zajednica ima iste troškove za svaki mjesec: cvijeće za slavlja (Euharistija, Služba riječi, itd.), osoba ili osobe koje se brinu za djecu dok su roditelji u zajednici, zatim za troškove smještaja na konvivenciji.
Ovisno o stadiju na kojem se zajednica nalazi, tu su još neki drugi troškovi koje treba dodate prethodnima: novac za kupnju hrane za agape (jednom mjesečno), novac za kupnju Kikovih liturgijskih predmeta, novac za tim katehista… Što više vremena provodite na Putu to vam je skuplja svaka minuta.
Za sve spomenute troškove, zajednica pribavlja prihode preko vreća za smeće u koje svaki član baca novac, teoretski ovisno osobnim mogućnostima. Možda liječnik može ubaciti više, nezaposleni član ne može… ovisi.
To je uobičajeni način za sve zajednice diljem svijeta. Sve dok zajednica ne dođe do drugog skrutinija. Nakon njega, svaki mjesec do kraja svojih života, sva braća i sestre moraju davati DESETINU. Svatko mora dati 10% od svih mjesečnih prihoda.
Što se događa sa sporadičnim prihodima, ako recimo dobijete na lotu ili vam teta ostavi svoju ostavštinu? Dodat ćete desetinu od svega toga plus vaša mjesečna desetina.
Dakle, je li moguće govoriti o “mjesečnim prihodima” zajednice na Putu? Da, nakon drugog skrutinija.
Tko upravlja s desetinom jedne zajednice? Odgovorni. On mora podijeliti desetinu na tri dijela. Ovdje postoje različite teorije. Statut uopće ne govori o desetini, tako da svaka zajednica mora o tome naučiti preko svojih katehista.
Reći ću vam neka različita objašnjenja:
– Jedan dio je za župu, jedan za zajednicu, a jedan za neokatekumenski centar.
– Jedan je za župu, jedan za zajednicu, a jedan za biskupiju.
– Jedan je za župu, jedan za zajednicu, a jedan za siromahe (ovo tumačenje je jedno od najboljih, ali možda najmanje realno što ja znam).
Nitko ne može pitati odgovornoga u zajednici o načinu na koji on troši desetinu. Nitko znači “brat ili sestra” koji pripada toj zajednici. Zamislite tek što to znači za one koji ne pripadaju zajednici. To znači, odgovorni nije dužan dati objašnjenje svojim članovima zajednice, a još manje onima izvan te zajednice. Odgovorni daje objašnjenja samo svome katehistu.
U teoriji, desetina se daje slobodno. No, to nije istina. Od određene etape Puta, svaki mjesec, od svakog člana se traži desetina tijekom slavlja sa timom braće i sestara (Daješ li desetinu? Da/Ne; ako ne, zašto?). K tome više, katehist će svakom ponaosob pitati isto pitanje javno, pred cijelom zajednicom.
U praksi, svaki odgovorni konačno čini određene prilagodbe uputa koje je dobio. Na primjer, ako zajednica ima nekog bogoslova, onda jedna trećina prihoda desetine može biti data za te potrebe.
Desetina sa sakuplja u gotovini. Nije moguće plaćati ju na drugačiji način. Ne pitaj za račun. Za sav taj novac nema nikakvog traga. Na ruku (u vreći ili kuvertama).
To znači da je desetina sigurni mjesečni prihod za zajednicu, župu, biskupiju i svaki neokatekumenski centar.
Župnik prima trećinu desetine u gotovini od svake neokatekumenske zajednice koja je učinila drugi skrutini.
Dat ću vam jedan primjer idealne župe u Španjolskoj koja ima 5 zajednica koje daju desetinu.
DESETINA ZA ŽUPNIKA
Svaka zajednica ima 30 članova.
Svaki član plaća 100 eura mjesečno. To znači 3.000 eura po zajednici.
1/3 od 3.000 eura je 1.000 eura; 1.000 eura od 5 zajednica je 5000 eura mjesečno za župnika. Bez poreza.
5.000 eura/mjesečno, 12 mjeseci je 60.000 eura bez poreza na godinu za župnika.
DESETINA ZA BISKUPIJU
Pretpostavimo da je 30 župa u biskupiji s idealnim (smiješnim) profilom gore navedenim.
Ako biskupija prima 1/3 desetine po župi, to znači, mjesečno:
5.000 eura x 30 župa = 150.000 eura mjesečno bez poreza.
150.000 eura mjesečno x 12 mjeseci = 1.800.000 eura na godinu bez poreza.
Idemo sa na Neokatekumenski nivo kroz sve njihove fondacije. To je nemoguće znati. Ako samo pretpostavimo da je 1.500.000 članova u svijetu… Odustajem, to su preveliki brojevi.
DOBRODOŠLI U ZEMLJU ČUDESA! Neokatekumenski put zanči novac, mnogo novca, u gotovini bez poreza.
Da, ovaj put govorimo o miliiiiiiiiiiiiiiiiiiijunima u gotovini bez poreza.
Samo mjesečni prihodi od neo-članova, bez da uzmemo u obzir prihode od donacija kao što su donacije od nasljeđa neokatekumenskih članova (novac i druga imovina). Zapravo, neki bivši članovi svjedoče da neki katehisti spominju da bi svaki član mogao/trebao ostaviti najmanje jedan dio svoga nasljedstva Putu.
Prije nekoliko dana pročitala sam jedan komentar na Jungle o Ahilovoj peti Puta i kažem da je to sigurno novac. Mislim da će Put propasti ako neko zatraži račun za to. Ne znam kako, kada i tko.
Definitivno, ako netko zavrne slavinu, Put će biti gotov za jedan mjesec.
P.S.: Hvala vam, Mr. Terlaje za vaša inteligentna pitanja.
And where does the NCW get money? From church donations?
Diana, do not lie, please!
More mistery things related with this post: incomes/expenses of families and itinerant people in mission, for example.
Da, u vrećama za smeće svugdje skupljaju novac, jos uho nije čulo niti oko vidjelo, koliko često ta organizacija skuplja novac! To je prestrašno!