Kiko i njegove neokatekumenske pjesme: plagijat?
piše LaPaz, dopisnik za Jungle Watch iz Španjolske
Dobro je poznato kako je Kiko Argüello moderni renesansni čovjek. Bavi se gotovo svim ljudskim aktivnostima: slikanjem, arhitekturom, dizajnom, glazbom, pisanjem… I sve što dotakne pretvara u zlato.
Kika Argüella predstavljaju kao živog sveca kojem iskazuju čašćenje članovi njegove zajednice. Neokatekumeni su pravi fanatici prema njemu. Svi oni misle da Kiku direktno asistira Duh Sveti te da je on novi prorok nove ere Katoličke Crkve. Jednom sam čula da neki ljudi traže bilo kakav komad predmeta koje Kiko baci na nekom sastanku kako bi te predmete čuvali kao relikvije. Užasno.
U ovom postu usredotočujemo se samo na njegove pjesme, skupljene u “Resucitó Chants” za neokatekumenske psalmiste. Na Putu nije moguće uvesti neku pjesmu koju Kiko ne bi glazbeno aranžirao. On je jedini i vrhovni kompozitor. Svakoj pjesmi je pridružena kateheza koji je također sastavio Kiko. To je način na koji utemeljitelj odlučuje što će se, kada, zašto i kako pjevati. 
Postoje i neke pjesme koje neokatekumeni obično pjevaju, a koje su postale popularne i izvan Puta. Neke od njih mogu se čuti i u nekim katoličkim crkvenim slavljima kao da su dio tradicionalne liturgijske pjesme. Na primjer: Resucitó (Uskrsnuo je) ili Hacia ti, morada santa su dvije jako popularne.
Evo i prilagođenog sažetka koji je napisao Veritas na stranici Cruxsancta:
“Prije jedne godine razgovarao sam s prijateljem preko društvenih mreža. Razgovarali smo o Neokatekumenskom putu (oba bivši članovi Puta, on je bio više od 20 godina u zajednici, a ja sam rođen u neokatekumenskoj obitelji i šetao sam Putem u zajednici preko 10 godina).
Razgovor se vodio o glazbi općenito te posebno o Kikovim pjesmama, a onda mi je prijatelj rekao da su mnoge Kikove pjesme, od “Uskrsnuo je”, uzete iz tipično židovskih pjesma i drugih koje je je napisao jedan rabin.
Lista koju mi je dao moj prijatelj sadrži 20 takvih pjesama. Vidjet ćemo kako Kiko voli sve što je povezano sa židovskim i onda to kopira. Kiko je preuzeo ideju rabina Shlomo Carlebach, koji okuplja svoje pripadnike na duge kateheze prije pjevanja svojih pjesama.
Evo nekih od pjesama, najprije poveznica na Kikovu pjesmu, a druga poveznica na originalnu židovsku pjesmu.”
A) BARCHENU AVINU – THE FATHER IS IN HEAVEN
1. Kiko: El Padre está en el cielo
2. Shlomo Carlebach – 7/13 שלמה קרליבך – ברכנו אבינו Barchenu Avinu
B) ERETZ Zavat Halav – GRACIAS A YAHVEH
1. Kiko:
2. ERETZ ZAVAT JALAV Tierra Que Mana Leche HD Hebreo – Español
C) EREV SHEL SHOSHANIM – CANTA A YAVEH JERUSALÉN (salmo 147)
1. Kiko:
2. Mike Brant – Nana Mouskouri “Erev shel Shoshanim” Version
D) EVENU SHALOM
1. Kiko:
2. Hevenu Shalom Alechem
E) HINEI MA TOV – COMO ES MARAVILLOSO
1. Kiko: Como es maravilloso – Salmo 133 (132)
2. Canto Ebraico “Hinei ma tov” Salmo 133
F) IRME KERO MADRE – QUIERO ANDAR MADRE A JERUSALÉN
1. Kiko:
2. Ofri Eliaz : Ir me kero madre / Ladino לאדינו
G) LEMAN ACHAI VEREAI – POR EL AMOR DE MIS AMIGOS
1. Kiko:
2. Shlomo Carlebach – Leman Achai Vereai למען אחי
H) MA NISHTANA – CANTO DE LOS NIÑOS
1. Kiko: Canto de los niños “¿Por qué esta noche es diferente?” (in Italian)
bilješka: Našla sam ovu pjesmu na engleskom: https://www.youtube.com/watch?v=7In3Skc4-6k&list=PLF2dwwghATt-Ra9VaTObfhCLPKHgxehpA&index=18
2. Ma Nishtana – Passover Songs
I) SIMAN TOV – SANTO
1. Kiko: Santo Hebreo
2. Siman Tov Mazel Tov – matrimonio ebraico – jewish wedding
J) VHAER ENEINU – SANTO
1. Kiko: Santo Palestina
2. Veha’er Eineinu – Rabbi Shlomo Carlebach – והאר עינינו – רבי שלמה קרליבך
Author: Veritas in: http://cruxsancta.blogspot.com.es/2016/10/la-musica-del-cnc-es-de-kiko.html
http://www.dnevno.hr/vjera/vjera-kultura-i-znanost/masonski-plan-za-unistenje-katolicke-crkve-iz-1997-koji-se-ostvaruje-966700#ixzz4OC5XLKdc
(Pehar: Nije samo to masonski plan, nego i neo kiko katekumenski)
Masonski plan za uništenje Katoličke crkve iz 1997. koji se ostvaruje!
Autor: Z. K.
Srijeda, 26. Listopad 2016. u 11:53
I na koncu-a to je naša velika čežnja-uništiti misu, jer uništavajući katoličku misu, uništit ćemo Crkvu iznutra, bez krvavog progona i zahvaljujući kapitulaciji samih katolika!
Kao i kroz povijest i u naše vrijeme Crkva je Katolička izložena velikim iskušenjima, izvrgnuta svakakvim napadima i najrazličitijim progonstvima. No, varaju se oni koji svim silama žele uništiti Crkvu i na tome neumorno rade. Ona je neuništiva: Sam Bogočovjek, Isus Krist, zajamčio nam je: “Vrata pakla neće je nikada nadvladati!” Ovo što vam donosimo samo je plan koji posjeduje masonerija, oni koji mrze i pod svaku cijenu žele čovjeka – a taj plan obistiniti će se onoliko koliko je to volja Božja, a ne onoliko koliko su si zamislili. Šteta što su uvjereni u drugačije. Plan je objavljen u španjolskom časopisu Roca viva u veljači 1997., José Abascal, Madrid, a zanimljivo je da su nedavno u mailovima nađenim na Wikileaksu a uzetih s privatnih servera Hillary Clinton ovi navodi i dokazani. I u Sorosevim dokumentima Otvorenog društva i u mailovima Hillary Clinton vidi se jasno uplitanje i unutarnje razaranje nauka Katoličke crkve u vidu ‘Katoličkog proljeća’ a sve s ciljem uništenja istine o Kristu!
Zapitajte se zašto je masoneriji toliko važno uništiti istinu o Kristu kao i Katoličku crkvu? Što je to toliko posebno ako nije istina?!
Pročitajte što je 1997. poručeno braći masonima!
Ustrajnom i metodičkom borbom koja vodi nestanku Katoličke Crkve, postigli smo bitan napredak koji odgovara unaprijed zadanim ciljevima
1. Nestanak svijesti o jedinoj pravoj vjeri. Mnogi već sumnjaju u temeljne dogme: u stvarnu Kristovu prisutnost u Euharistiji, u Kristovo božanstvo i Uskrsnuće, u Marijino djevičanstvo, postojanje pakla, anđela i demona itd.
2. Stanje šizme i apostazije, još uvijek skriveno, međutim već stvarno.
3. Osporavanje Pape i njegova nauka.
4. Nadzor katoličkog izdavaštva i publikacija.
5. Ulazak masonerije u vjersku pouku, napose na crkvene fakultete i u sjemeništa.
6. Oni koje smo ubacili u sjemeništa i redovničke kongregacije, uspjeli su zauzeti utjecajna mjesta i učinkovito već djeluju.
7. Biskupi, svećenici i vjeroučitelji, ali i razne muške i ženske redovničke kongregacije surađuju s nama, možda i ne znajući za to, ali čine to uspješno.
8. Marginaliziranje i prijezir svećenika i redovnika koji su vjerni tradicionalnom nauku.
9. Napuštanje Ispovijedi promicanjem kolektivnog odrješenja.
10. Gubitak molitve u svojim različnim oblicima: osobna molitva, Krunica, Križni put, procesije, prošnje itd.
11. Prijezir pobožnosti prema Euharistiji.
Veoma su se uspješnima pokazale „mjere“ koje smo predložili:
1. Promijeniti ustroj Mise, umanjujući joj vertikalni vid, a naglašavajući horizontalni.
2. Uvesti „liturgijsku slobodu“, odbacujući misno ruho, mijenjajući i ukidajući obredni dio, čineći obrede što praznijima i proglašavajući ih besmislenima.
3. Primati Pričest stojeći i na ruku, oduzimajući na taj način važnost Hostiji.
4. Ukloniti poklanjanje i svaki oblik iskazivanja strahopočitanja.
5. Iskriviti smisao grijeha.
6. Promicati nemoral, shvaćajući ga „slobodom“ i „napretkom“: seksualno oslobođenje, prezervative, kontracepcijska sredstva, homoseksualnost, promicanje pornografije na televiziji i videu, filmove, sex shopove, časopise, ali navlastito na televiziji.
7. Prihvaćanje pobačaja: napokon ga je također i katolička Irska odobrila.
8. Ukloniti vjerski i moralni odgoj mladih ljudi.
9. Iskvariti mladež, širiti drogu, seks, nemoralne zabave, psovku, nasilje itd.
10. Nadzirati društvena sredstva priopćavanja, a osobito televiziju.
Moramo nastaviti s napretkom u gore navedenim točkama. Mi smo već u poziciji da možemo zauzeti vrhove moći u Crkvi. Onda će se otvoreno proširiti, zahvaljujući autoritetu, posljednja faza naše taktike:
1. Dokrajčiti transcendentalnu dimenziju i svaki oblik molitve.
2. Uništiti i učiniti posvema besmislenim sadržaj dogmi.
3. Teocentrizam zamijeniti antropocentrizmom.
4. Relativizirati moral: ne smiju više postojati ni načela, ni objektivna uporišta, a još i manje bilo kakvo nametanje odozgor. Sve mora biti subjektivno.
5. Liberaliziranje seksualnosti, kontracepcije, homoseksualnosti…
6. Svećeničko ređenje žena.
7. Itd.itd.
I na koncu-a to je naša velika čežnja-uništiti misu. Očigledno je nećemo moći uništiti od danas do sutra: mnogi to ne bi prihvatili. Valja ukinuti „žrtveni“ karakter i svesti je na puku „bratsku večeru“. Na taj način u njoj neće biti nikakve sakramentalne vrijednosti, a misa će se preoblikovati u obično zborovanje, bez ikakva sadržaja.
Evo naše velike čežnje, jer uništavajući katoličku misu, uništit ćemo Crkvu iznutra, bez krvavog progona i zahvaljujući kapitulaciji samih katolika.
Imamo pobjedu na dohvat ruke.
Samo izravan i izvanredan Božji zahvat bi to mogao omesti. Međutim, mi ćemo moći uskoro, vrlo skoro uskliknuti: “Pobijedili smo Te, Galilejče!“
Prijevod iz španjolskog časopisa Roca viva, veljača 1997., José Abascal, Madrid
Read more: http://www.dnevno.hr/vjera/vjera-kultura-i-znanost/masonski-plan-za-unistenje-katolicke-crkve-iz-1997-koji-se-ostvaruje-966700#ixzz4OI9dHiAz
Prostitucija
Zbog čega je bludničenje prema kršćanskoj filozofiji loša stvar? Zato jer svoju intimu daješ osobi koja je neće ispoštovati. Može je ispoštovati samo osoba s kojom se vežeš u braku.
Neokatekumeni jako ozbiljno shvaćaju čistoću prije braka iz prije navedenog razloga, da bi se zaštitila tvoja intima.
Ali se zato od tebe traži da prosipaš intimne i privatne stvari o sebi pred 30 i više ljudi od kojih mnogi neće ispoštovati tvoju intimu, suditi će te , prezreti i odbaciti te iskoristiti stvari koje si rekao protiv tebe. Pa što nije upravo to prostituiranje svoje intime? I to ne pred jednom osobom nego pred mnoštvom…
Prvo ti kažu da se “skineš do gola” pred 30 ljudi i onda ti kažu da si kurva.
Neokatekumenski Put je institucija koja se reklamira kao mjesto gdje se ozdravljaju bolesni i ranjeni , između ostalog s metodom čistoće prije braka.
Ali ostale prakse koje se tamo izvode stvaraju neuporedivo veću psihološku štetu od bilo kakvog bluda.
Što je ironično i paradoksalno ali nimalo čudno za mjesto na kojem se pamet treba “obrezati”.
E da, nevjerojatno koliko prostituiraju intimu braće pred svima, to je prosto nevjerojatno, i koliko su opsjednuti seksualnošću, ja nisam mogla doći k sebi!
Hvaljen Isus i Marija
“Kika Argüella predstavljaju kao živog sveca kojem iskazuju čašćenje članovi njegove zajednice. Neokatekumeni su pravi fanatici prema njemu. Svi oni misle da Kiku direktno asistira Duh Sveti te da je on novi prorok nove ere Katoličke Crkve. Jednom sam čula da neki ljudi traže bilo kakav komad predmeta koje Kiko baci na nekom sastanku kako bi te predmete čuvali kao relikvije. Užasno.”
Oštro demantiram priče da neosi nikada nisu viđeni na klanjanju. Kliknite na slijedeći link i vidjeti ćete da su tvrdnje da neosi nikada nisu viđeni na klanjanju neistinite. Taj link jest: http://www.paxtibi.net/?p=2359
Braća su pričala kako su trčali i po opušak koji je Kiko bacio!
Jasno je da su brojne neokatekumenske pjesme “posuđene”, što je danas učestala praksa u svijetu glazbene produkcije. Stoga se čini da je vrhunac Kikovih “izvornih glazbenih ostvarenja” zapravo na području “simfonijske glazbe”. Riječ je o “klasičnim komadima” za veće vokalno-instrumentalne ansamble u kojima se tematizira npr. Isusova muka ili muka nevinih. Skladana tehnikom “glazbenog kolaža”, ova osebujna djela očituju brojne “globalne utjecaje”: od romskih i židovskih motiva preko talijanskih passaga nadahnutih filmskom glazbom Nine Rote i Francisa Coppole (sjetimo se trilogije “Kum”), sve do “Beethovenovske” primjene “moćnih zborskih ulomaka” unutar ove tradicionalno instrumentalne glazbene vrste. Treba, međutim, napomenuti da za razliku od Beethovenove 9. simfonije, Kikovi pjevači uglavnom s “nadnaravnom eskpresivnošću” ponavljaju vokal A ili tekst “Maria, madre di Dio”, kako bi se zbunjene slušatelje pokušalo uvjeriti u snažnu duhovnu poruku i iznimnu estetsku vrijednost Kikovih umjetničkih (ne)dijela. Nažalost, unatoč svom trudu izvođača i crkvene elite koja ih pozorno sluša, Kikove “simfonije” nisu ništa drugo nego bezvrijedne krparije koje pripadaju umjetničkom žanru “od svega ponešto, u cijelosti ništa”. U svemu tome osobito je tragično promatrati kako mnoštvo onih koji sebe smatraju umjetnički obrazovanim glazboljupcima ili intelektualno-duhovnom elitom jednostavno ne čuje da su Kikova ostvarenja tek glazbena parodija ljudske patnje i boli, pa se uporno pokušavaju uživjeti u nešto što je u svakom pogledu nelogično i neprirodno, a time ujedno i lažno. Stoga onima koji su zainteresirani za daljnje proučavanje Kikovog “umjetničkog izričaja” toplo preporučujem Biblijske odlomke kao, primjerice, Ezekiel 13, 6-10; 2 Petrova 2, 1-3 ili Matej 24, 23-24.