Bez svećeništva ni euharistije, ni poslanja, ni Crkve
Br. 13, 29. ožujka 2009.
Papa Benedikt XVI. želi da Crkva posebnu pozornost posveti ministerijalnom svećeništvu. Naime, u ponedjeljak 16. ožujka, neposredno prije svoga puta u Afriku, na primanju sudionika plenarnog zasjedanja Kongregacije za kler, Sveti je Otac najavio Svećeničku godinu. Trajat će od 19. lipnja 2009. do 19. lipnja 2010. godine, geslo će joj biti „Kristova vjernost, vjernost svećenika“, a u njezinu središtu bit će lik sv. Ivana Marije Vianneya. Povod tom odabiru, osim tipične svećeničke svetosti arškog župnika, jest i 150. obljetnica njegove smrti. Svećenička će godina završiti Svjetskim susretom svećenika u Vatikanu.
Osvrćući se na temu o kojoj su članovi Kongregacije za kler raspravljali na svojoj sjednici „Misionarski identitet prezbitera u Crkvi kao unutarnja dimenzija ‘triju služba’ („tria munera“ – posvećivanja, naviještanja, upravljanja) – Papa je upozorio na razliku između ministerijalnog svećeništva i takozvanog općeg ili krsnog svećeništva koje po krštenju dobivaju svi Kristovi vjernici. Prvo se od drugog razlikuje „ontološki, a ne samo po stupnju“, a apostolsko poslanje „nije jednostavna zadaća povjerena suradnicima“. Svećenik se sakramentalno suobličuje Kristu kao Glavi Crkve, i to je korijen triju spomenutih služba.
Ključna je formacija
Budući da su te službe ponajprije dar, Crkva s pravom ističe da njihova sakramentalna valjanost ne ovisi o načinu na koji službenik živi. „No to ispravno doktrinarno pojašnjenje nipošto ne umanjuje potrebu, štoviše nužnost, nastojanja prema moralnom savršenstvu koje mora prebivati u svakom istinski svećeničkom srcu“, rekao je.
Dva je elementa Papa posebno naglasio. Prvi je odgojni. „Svijest o korjenitim društvenim promjenama u posljednjim desetljećima mora pokrenuti najbolje crkvene snage kako bi se promicala formacija kandidat za službu. Osobito mora poticati trajnu brigu pastira oko svojih prvih suradnika, bilo tako da gaje istinske očinske ljudske odnose, bilo da skrbe o njihovoj trajnoj formaciji, osobito doktrinarnoj i duhovnoj. Poslanje je na osobit način ukorijenjeno u dobroj formaciji, razvijanoj u zajedništvu s neprekinutom crkvenom tradicijom, bez rezova ili upadanja u napast diskontinuiteta. U tom je smislu kod svećenika, napose kod mladih naraštaja, promicati ispravno prihvaćanje tekstova Ekumenskog koncila II. vatikanskog, tumačenih u svjetlu čitavog doktrinarnog pologa Crkve. Čini se da je također presudno važan povratak one svijesti koja navodi svećenike da budu prisutni, znakoviti i prepoznatljivi, kako po njihovim prosudbama u svjetlu vjere tako i po osobnim krepostima pa i po odjeći, u okružjima kulture i karitativnog djelovanja, koja su oduvijek u srcu poslanja Crkve“, rekao je Papa.
Neprihvatljivost navodnih „rješenja“
Upozorio je i na nužnost svećeništva u Crkvi, jer bez njega ne bi bilo „niti euharistije, niti poslanja, niti same Crkve“. „U tom smislu“, rekao je, „nužno je bdjeti kako se o ‘novim strukturama’ i pastoralnim organizacijama ne bi razmišljalo imajući u vidu vrijeme kad bi se moralo ‘snaći’ bez službe po svećeničkom redu, polazeći pritom od pogrešnog tumačenja ispravnog promicanja laika, jer bi se u tom slučaju postavile pretpostavke za još veće razvodnjavanje ministerijalnog svećeništva, a navodna bi se ‘rješenja’ na dramatičan način svrstala među stvarne uzroke suvremenih problema vezanih uz svećeništvo.“ (Da. G.)
