Otvoreno pismo svećenika svom biskupu

Preuzvišeni,

autor ovog pisma je jedan svećenik koji u potpunosti poznaje i prihvaća naučavanje II. vatikanskog koncila koje se odnosi na dužnosti i prava biskupa, koji ”su postavljeni od Duha Svetoga, i kao pastiri duša nasljednici su apostola. Zajedno s Vrhovnim Svećenikom i pod njegovim autoritetom poslani su da kroz sva vremena nastavljaju djelo Krista, vječnog pastira. Krist je apostolima i njihovim nasljedniciima dao zapovijed i vlast da naučavaju sve narode, da posvećuju ljude u istini i da vode stado” ; (CD 3) te da ”svim silama uznastoje da vjernici radosno potpomažu i promiču djelo evangelizacije i apostolata” (CD 6).

U skladu s tim biskupi trebaju ”promicati (LG 23) i braniti jedinstvo vjere”, ”propovijedati evanđelje” (LG 25), ”bdjeti nad sredstvima društvenog priopćivanja” (IM 20); da bi se ”vjerno obdržavale službe i zapovijedi koje se odnose na službu riječi, naročito na propovijedi i katehetsku formaciju, na način da bude ponuđen svima kršćanski nauk (ZKP 386); isto tako ”neka paze da se ne uvriježe zloporabe u crkvenoj disciplini, a naročito u službu riječi, u slavljenje sakramenata i sakramenala, u slavljenju Boga i svetaca (ZKP 392); ”treba da bdiju i uređuju religiozni odgoj u školama i u sredstvima društvene priopćivanja (ZKP 804); isto tako imaju dužnost: da paze na objavljivanje liturgijskih knjiga” i ”da odobre ili ne one koje obrađuju religioznu problematiku ili moral”, te da je ”on (biskup) ovlašten da odobri i dopusti objavljivanje samo ako je u skladu s naukom Crkve” (ZKP 827 i 828).

Na kraju znam također da su svećenici ”brižljivi suradnici biskupskog reda (LG 28), te stoga oni treba da surađuju kao sinovi i prijatelji vlastitog Biskupa te da daruju vlastitu volju za služenje Bogu i braći (PO 25).

Usprkos tome što poznajem ta prava i dužnosti i što ih respektiram, mnogi svećenici se u ovom momentu osjećaju prisiljenima od strane biskupa da prihvate u svoje župe Neokatekumenski put, utemeljen od Kika Arguella, čiji je Statut odobren od Svete Stolice 11. svibnja 2008. (a objavljen 13. lipnja), ali nije odobren dogmatsko-katehetski Direktorij na kojemu svaka ustanova ili pokret temelji svoj apostolat u Crkvi.

Iako utemeljitelji NP tvrde da su njihove kateheze u potpunosti u skladu s crkvenim naukom, ipak postoji duboko neslaganje u mnogim bitnim stvarima, bilo u dogmatskim stvarima kao i u moralnim. Treba podsjetiti da se biskupi, skoro svi, nisu nikad upoznali niti ispitali sadržaj tekstova iz tih kateheza koji su, sve do prije koju godinu, čak negirani, jer su voditelji Puta govorili da ti tekstovi ne postoje!

Tvrdili su jednoglasno i posvuda da su kateheze koje su držali katehisti izravno i neposredno inspirirane od Duha Svetoga; to je razlog zašto sudionici nisu mogli znati što je sadržaj slijedeće kateheze.

Ali ta se kula sramote srušila kad se netko, usprkos neprestanim prijetnjama, usudio objaviti te tekstove, da bi konačno izišli iz potpune tajnosti u kojoj su bili čuvani.

Tek u prigodi odobrenja Statuta, upravitelji NP morali su predstaviti crkvenom autoritetu tekstove kikijanskih kateheza, sastavljene u 13 tomova od 3.500 stranica.

Ali ni ta prezentacija nije bila niti transparentna niti precizna. Predstavljeni tekstovi, kojima su se služile sve zajednice Puta preko trideset godina nisu bili originalni. Ti su tekstovi bili revidirani i neispravni, naročito oni koji su se odnosili na dogmatske stvari. Bili su netočni pa čak i heretični.

To je sve bilo moguće zato što ti tekstovi nisu bili tiskani nego daktilografski tipkani, tako da je bilo lako zamjeniti inkriminirane stranice s onima koje su se više slagale s tekstovima crkvenog katekizma.

Da bi se izbjegla sumnja s obzirom na sve što je gore spomenuto, bilo bi nužno usporediti predstavljene tekstove s onima iz kateheza kojima se služilo počevši od 1964. godine, a koje unutar Puta nisu prevladane.

Sve dok se to ne učini svećenik koji se brine za duše ne može dopustiti da se njegovim vjernicima nude pouke iz kateheza koje službena Crkva nije nikada odobrila.

Nadalje, teško je shvatiti ustrajnost u toj šutnji koju stvara masonerija i koja sigurno ne odgovara Isusovoj volji koji je želio da se njegovo propovijedanje čini na svjetlu dana, na krovovima, upravo zato jer se radi o riječi istine i slobode.

I neka se ne pozivaju na stajalište sadašnjeg Vrhovnog Svećenika koji se prema NP, unatoč svečanim i javnim opomenama, služi sličnom taktikom kao i prema Lefebvrovim sljedbenicima, od kojih se očekuje da bi skidanje ekskomunikacije proizvelo to da o sebi promisle i da se vrate potpunoj poslušnosti crkvenom autoritetu.

Premda Vaša Preuzvišenost dobro zna da je dužna napraviti kontrolu s obzirom na to da li kateheze koje se čine u njegovoj biskupiji odgovaraju barem približno onima koje su odobrene od Crkve, bojim se da Preuzivšeni VS. također spada u broj onih koji nisu nikada ni vidjeli ni ispitali tekstove kateheza Kika Arguella. Da bi sudac proširio (objavio) ispravne tvrdnje, treba poznavati dokumente koji se odnose na to: ali onaj tko je lišen toga znanje ne može izraziti pozitivan ili negativan sud koji se odnosi na tu materiju.

Stoga, prema odredbi KKC br. 2106 po savjesti se ne osjećam dužnim prihvatiti u mojoj župi Neokatekumenske zajednice.

Zato vas Biskupe molim da me ne smatrate buntovnikom!

Starješinama Sinedrija koji su mu branili da ne govori više o Isusu, Sveti Petar je odgovorio: ”Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo” (Dj 4, 19-20).

Dok se usuđujem podsjetiti Pastira moje Crkve na ono što je sv. Pavao rekao samome Petru s obzirom na pitanje Antiohije, izražavam mu iskrenu odanost i sinovsko poštovanje.

Vaš odani suradnik u Kristu

Župnik

http://www.internetica.it/neocatecumenali/parroco-letteraAperta.htm