Nadbiskup Marchetto o ispravnome tumačenju II. vatikanskog sabora
Nadbiskup Agostino Marchetto, tajnik Papinskoga vijeća za dušobrižništvo selilaca i putnika, i povjesničar Drugoga vatikanskog sabora, danas (4. travnja) je u Firenzi održao predavanje o hermeneutičkome čitanju Drugoga vatikanskog sabora. Nadbiskup je govorio o pitanju istinske hermeneutike, odnosno o utemeljenome i ispravnome tumačenju Sabora. Ispravna egzegeza – ako želi biti takva – treba se temeljiti na službenim dokumentima sakupljenima u 62 velika sveska. Mnogi su, međutim, pribjegli privatnim spisima i osobnim dnevnicima otaca i saborskih stručnjaka, s ciljem smanjivanja važnosti zaključnih dokumenata, kako bi istaknuli takozvani „duh“ Sabora – primijetio je nadalje nadbiskup. I sve to u opreci sa službenim rezultatima sabora koje su – prema njihovu mišljenju – ljudi iz Kurije hegemonizirali te stoga oni ne predstavljaju pravu dušu Drugoga vatikanskog sabora. Riječ je o historiografskoj „ideološkoj“ težnji koja se oslanja samo na inovativne vidike, na prekid kontinuiteta u odnosu na tradiciju, gotovo kao da je sa Saborom rođena nova Crkva, odnosno kao da je došlo do prijelaza na neko drugo katolištvo – primijetio je nadbiskup.
Posebice su intelektualci iz Bolonjske skupine, bogatstvom sredstava, aktivnim djelovanjem i brojnim prijateljstvima, uspjeli monopolizirati i nametnuti iskrivljenu i proturječnu, potpuno obmanjujuću sliku Sabora – naglasio je nadalje nadbiskup. Prema njihovu mišljenju iz tog se događaja trebala roditi „demokratizirana“ Crkva, uz napuštanje uporišta u crkvenim ustanovama, njihovu autoritetu i efikasnosti kao središtu i mjerilu vjere. Sabor je, naime, trebao stvoriti novi tip katoličkoga vjernika koji nije više vezan uz nauk, i ponajviše trebao je dati jedinstvenu doktrinarnu formulaciju – što je pretpostavka za nadilaženje ekleziocentrizma, te tako i za relativizaciju same ekleziologije. Još je radikalnije, više od ideološkoga vrtloga Bolonjske skupine, stajalište Hansa Künga – primijetio je nadbiskup.
Ispravna hermeneutika, naprotiv, – istaknuo je nadbiskup Marchetto – znači vidjeti u Saboru sintezu tradicije i obnove; ne prekid i prevratničku revoluciju, nego vjernu evoluciju, kako je rekao papa Benedikt XVI. u glasovitome govoru Rimskoj kuriji, 22. prosinca 2005. godine: Hermeneutika diskontinuiteta i prekida mogla se okoristiti simpatijama medija, ali je stvorila zbrku. Naprotiv, hermeneutika reforme, obnove u kontinuitetu jedinstvenoga subjekta-Crkve … koji vremenom raste i razvija se ostajući uvijek isti, tiho, ali sve vidljivije, donijela je ploda – napomenuo je Sveti Otac.
