Novo svjedočanstvo
Moj svekar učinio je prijelaz (reditio) gdje se “predaje vjerovanje” i naravno pozvao je mene i moga muža da u tome sudjelujemo.
Posebno treba naglasiti činjenicu da su se ceremonije održavale dvije večeri na tjedan tijekom cijele korizme, a osobe koje su trebale govoriti birale su se svaki put ždrijebom. Prema tome, onaj tko bi htio biti prisutan svjedočanstvima voljene osobe bio je prisiljen ići svaki put sve dok ne bi bio izabran ždrijebom (a zatim za one koji su članovi zajednice održavale su se priprave za obred za subotu na večer itd., a to je način da se članovima puta oduzme sve slobodno vrijeme). Ono što me je najviše zbunilo bilo je svjedočanstvo nakon čega je uslijedila ispovijesti vjere jednog svećenika koji je primio red prije 62 godine !!! Kako je moguće da netko tko je već 62 godine svećenik ima potrebu za tim stvarima. Pripovijedao je o svom životu o svojim poteškoćama, sve najljepše stvari, ali kakvu ulogu u svemu tome ima put!! Kako može obrazložiti to da njegovo obraćenje dolazi od toga. NP postoji 40 godina, a što se s njim dogodilo, zar je 20 godina bio bez vjere? bez duhovnog rasta? ”svećenik nedjelje”? i kroz sve te godine bio je svećenik a da se nije obratio? bez Vjerovanja, što čini temeljni stup naše Vjere? kao to da ne shvaćaju da je to apsurdno!?
Još bi mogla razumjeti kako put može približiti i ”obratiti” Bogu onoga tko nije nikada zakoračio u crkvu i tko je upoznao vjeru isključivo preko NP (s čvrstim uvjerenjem da su metode i nauk krivi), ali jedan svećenik!! svećenik više od 60 godina! da ima potrebu za NP??? da se pokorava tim ceremonijama kao da je posljednji? To je zaista smiješno!!! Tko zna možda bi u tom smislu i papa trebao stupiti na NP kao bi postao zreo kršćanin…
Pozdrav svima. Elena.