Papino obraćanje franjevačkoj obitelji
“Karizma i institucija su uvijek komplementarne za izgradnju Crkve.”
“Evo spontana razmišljanja: Franjo je također mogao ne otići Papi. Tijekom tog vremena, formirale se se mnoge vjerske grupe i pokreti, a neki od njih suprotstavljali su se Crkvi 
kao instituciji ili barem nisu tražili crkveno odobrenje. Sigurno da je polemički odnos prema hijerarhiji mogao Franji priskrbiti mnogo sljedbenika. Ipak, on je odmah razmišljao o stavljanju svojega puta i njegovih prijatelja u ruke Rimskog biskupa, nasljednika Petrova. Ova činjenica otkriva njegov istinski eklezijalni duh. Ono malo “mi” koje je bilo počelo s njegovom prvom subraćom, on je poimao od samog početka unutar konteksta velikog “mi” jedne i opće Crkve. Papa je ovo odobrio i cijenio. Papa je, zapravo, sa svoje strane, mogao ne odobriti životni projekt sv. Franje. Naravno da možemo zamisliti da je među suradnicima Inocenta III. bilo onih koji su ga savjetovali u tom smislu, bojeći se možda da će ta grupa redovnika završiti kao i druge heretičke grupe i pauperizam toga vremena. Umjesto toga, Rimski je Prvosvećenik, dobro informiran od strane asiškog biskupa i kardinala Giovannia od sv. Pavla, mogao razlučiti poticaj Duha Svetoga i pozdraviti, blagosloviti i ohrabriti novorođenu zajednicu ‘Male braće’.”
