Susret Kika, Karmen i o. Marija sa svim neokatekumenskim zajednicama Hrvatske, Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Crne Gore u Puli, 3. 6. 2007.

Govor Kika Argüella okupljenima:

Huuh, jako vam je vruće, malo. Jučer smo tražili od Gospodina, jer je jučer kišilo, pošalji nam sunce i poslao nam je. Razumijete li me dobro? Nadam se da će sunce brzo zaći. Dobro braćo, hrabro! Nadam se uistinu da će ovaj susret biti važan. Važan susret ne samo za neke nego za sve. Nadam se. Ne znam hoćemo li se opet vidjeti. Imali smo radost da budemo primljeni od Svetog Oca. Sveti Otac je primio u privatnu audijenciju Karmen, Marija i mene. Mi smo je već prije tražili, međutim oni su je odgodili. To je bilo providonosno jer se u ovom razdoblju odgode datuma dogodio Family Day. Bog je htio da Put dade prevažan doprinos u Italiji. Bio je organiziran zahvaljujući nama. Biskupska konferencija Italije je time bila ohrabrena. To se vidjelo i na zadnjim izborima. Ostali su iznenađeni. Prvi put Neokatekumenski put u Italiji čini jedan javni čin. Na trg je izišlo više od milijun ljudi, sve obitelji s Puta s djecom. To je bio spektakl. Ostali su iznenađeni. Govorili su: „Odakle dolazi ovaj narod!“ Došli su sa Sicilije i drugih područja. Ja sam imao mogućnost reći jednu riječ i pozvao sam da pjevaju Uskrsnuo je. Govorio sam kako je Krist na svadbi u Kani dao obitelji slavni sadržaj otvarajući smrt i čineći da ljudski blagdan dostigne vječnu dimenziju. Nakon toga trg je preplavila velika šutnja i svi smo pjevali Uskrsnuo je. Papa je to vidio iz Brazila. Bio je prezadovoljan jer je bio zabrinut s onim što se događa s obitelji u cijeloj Europi. Sad sam stigao iz Španjolske. Zamislite vlada je donijela zakon koji se zove ekspres razvod prema kojem se razvod daje brzo u dva mjeseca. Dovoljno je da se jedan od bračnih drugova želi razvesti i drugi ne može učiniti ništa te je ipso facto prihvaćen razvod iz bilo kojeg razloga. To je prouzrokovalo, kako je prenio tisak, da su se u Španjolskoj u ovom trenutku povećali razvodi na 70%. Španjolska je postala prva država po razvodima u Europi. Više od Francuske, Njemačke, Skandinavije. Katolička Španjolska se raspada punom brzinom. Svi se razvode, svi se uništavaju. Homoseksualni brakovi. Sve je puno transvestita. Apostatiraju od evanđelja. Gaze Objavu. Uistinu je nečuveno koliku moć imaju zakoni. Dovoljno je donijeti jedan zakon. To izvrsno razumiju u Italiji sa zakonom kojim žele ozakoniti izvanbračne zajednice. Mi smo na neki način pomogli da se to izbjegne. I za sada se zakon neće donijeti. Govorio mi je kardinal Ruini: „Ne znamo da li da sazovemo jedan skup, pomozite nam, bojimo se da će doći malo ljudi, ne znamo.“ Hvala Bogu, prošlo je odlično. Papa koji je sve vidio iz Brazila bio je prezadovoljan jer sam već rekao papinom tajniku da ćemo dovesti više od milijun ljudi. Nije mogao vjerovati. Govorio je: „Zar stvarno, zaista?“ Dakle, Papa nas je primio i razgovarali smo o konačnoj potvrdi statuta te je rekao „da“. Razgovarali smo o missio ad gentes u Aziji. Tri tisuće obitelji koje su se ponudile za evangelizaciju Azije, za missio sui iuris. Zadivljujuća stvar. Razgovarali smo i o odobrenju kateheza koje su već bile proučavane kao što znate od Kongregacije za nauk vjere i odobrene. Do sada smo dobili odobrenje za sve kateheze. Kateheza kerigme, prvog skrutinija, drugog skrutinija i traditio-a. Sve je bilo pregledano od teologa Svete Stolice i od Kongregacije za nauk vjere dok je Ratzinger bio prefekt. Sada očekujemo za liturgiju koja je već praktički s Arinzeovim pismom prošla fantastično. Papa je bio prezadovoljan s nama, bio je predobar. Dozvolio nam je sve što smo pitali. Rekao je da bi slijedeće godine htio proslaviti četrdeset godina Neokatekumenskog puta u Rimu. Bog je htio da kardinal Ratzinger bude prvi koji će otvoriti put u Njemačkoj. U ono vrijeme bio je profesor u Tuebingenu i imao je neke studente Talijane. Poput Stefana Gennarinia koji je sada itinerant u Poljskoj. Bio je fizičar koji je doktorirao na kvantnoj fizici i koji je želio postati monah te je govorio s don Dossetijem u Bolonji. Don Dosseti mu je rekao da bi bilo dobro najprije ići studirati teologiju u Njemačkoj. Otišao je studirati teologiju u Njemačku i tamo je upoznao Tonija Spandrija i ženu iz Venecije koji su bili bračni par koji je pripadao Fuciji, Sveučilišna katolička talijanska federacija, a potom je upoznao i druge Talijane. Svi zajedno su oformili grupu oko profesora Ratzingera. U to vrijeme su bila dva važna teologa. Teolog Kueng je bio više neoliberalniji, bio je poznatiji i napredniji i teolog Ratzinger. Dakle, naši Talijani bili su sa Ratzingerom. Poslije nekog vremena, slučajno, Stefano, ovaj Talijan došao je u Rim i njegova obitelj slušala je kateheze u župi San Lugi Gonzaga gdje smo mi držali kateheze. On je došao na kateheze i ostao iznenađen. Bio je dirnut od Duha Svetoga i na povratku u Njemačku razgovarao je o nama sa Spandrijem iz Venecije. Poslije su razgovarali s Ratzingerom i rekli mu da ono što im je mnogo puta govorio o kako donijeti Koncil u stvarnost Crkve to su našli kod jednog Španjolca koji je živio u barakama sa siromasima. Toliko su inzistirali kod kardinala Ratzingera da je rekao: „Pozovite ga da vidimo je li toliko dobar kao što govorite da bismo mogli započeti Put u Njemačkoj.“ Zanimljivo je to da je Ratzinger povjerovao svojim učenicima. Otišli smo Karmen i ja u Regensburg sa Stefanom. Ratzinger nas je primio u svojoj vikendici, otvorio nam vrata, predstavio svoju sestru, a potom nas pozvao na večeru u jedan mali restoran. On je platio. Ali ja nisam ništa večerao jer sam morao ispričati svoje iskustvo, tko sam ja, odakle sam došao, kako je rođen ovaj Put, barake. Na kraju Ratzinger je rekao: „Pripremio sam slijedećeg dana, u 9 sati ujutro, susret sa pomoćnim biskupom Muenchena. Sa osobom zaduženom za katekumenat odraslih, nekrštenih, koji je bio jedan isusovac i s jednim biskupskim vikarom. Slijedećeg dana smo otišli u sjedište biskupije Muenchena. Bilo je lijepo to što sam ja počeo govoriti i Stefano me prevodio. U jednom trenutku profesor Ratzinger je rekao Stefanu: „Pusti da ja prevodim.“ Tako da je profesor Ratzinger sat i pol prevodio moju povijest, Put, barake Madrida, etape i sve. Prevodio je Ratzinger (okreće se prema biskupima i svećenicima dužim pogledom želeći nešto neverbalno reći). Onda je pomoćni biskup upitao: „Gdje se nalazi taj Put?“ Rekao sam mu u Rimu, u Parizu, a on je odgovorio vrlo zainteresirano: „U Parizu?“ Poslao je jednu komisiju. U Parizu smo imali mnogo poteškoća, jer su Francuzi htjeli da mi promijenimo Put u nekim stvarima. Primjerice, organizirati okupljanje svaki tjedan za njih to je bilo dugo. Naprotiv u Katoličkoj akciji susretali su se svakih 15 dana. Htjeli su malo promijeniti Put. Na kraju ušli smo malu u sukob Na kraju su nas izbacili iz prve župe u Parizu, Saint Germain des Pres. Počelo je vrlo zanimljivo progonstvo. Govorili smo ako bismo bili jedna grupa poput karizmatika ili molitvene grupe imali bismo sve župe otvorene. Međutim, mi smo se doticali krštenja koje je vrata u Crkvu koje je temelj svega. Htjeli su vidjeti tko smo mi. Što propovijedamo. Da možda ne propovijedamo kakvu herezu. Dakle, stavili su nas u jedan zatvor, u jedan koncentracioni logor. Ti Francuzi iz Pariza izbacili su nas iz jedne župe i odveli na drugu. Dali su nam jednu sobu sa toaletom i kuhinjicom na prvom katu. Rekli su nam: „Možete se skupljati samo ovdje, ne možete se spuštati u župu ili u susjednu župu i ne smijete razgovarati ni sa jednim župnikom u Parizu. Samo sa župnikom koji vas je pozvao. U Parizu se rodila predivna zajednica. Francuzi su nas stavili u jednu vrstu zatvora jer su morali proučiti u razgovoru s nama što smo mi, što propovijedamo. Tako su nam dali jednog pomoćnog biskupa kao sugovornika (okreće se prema biskupima u kratkoj stanci rekavši nešto što prevoditelj nije preveo). Eto tako su nas Francuzi držali tamo stavivši nas u zatvor na pet godina. Ta zajednica koja je bila sastavljena samo od Francuza još i danas postoji, nalazi se u župi Bonne Nouvelle, Radosna vijest. To je zanimljiva stvar jer su sva braća ove zajednice bili sveučilištarci, a njihovi kolege sa sveučilišta su svi danas rastavljeni, razvedeni. Jedini koji su još danas u braku i sa više od sedmero djece su oni koji su na Putu. Nakon što su nas proučili na kraju su zaključili da nismo opasni i izvukli su nas iz zatvora, te su nam dali dozvolu da idemo po drugim župama. Sad imamo razne župe u Parizu. Imamo dobar odnos sa biskupom, prije sa Lustigerom, a sada sa Andre Vingt-Trois. Dobro, rekao sam da je pomoćni biskup Muenchena poslao komisiju u Parizu. Nakon toga pitali smo profesora Ratzingera što se dogodilo, počinje li se ili ne. Ratzinger nam je odgovorio: „Ne znamo.“ Potom je rekao: „Dobro, htjeli smo početi odozgo, ali nije išlo. Poslat ću jedno pismo dvojici župnika Muenchena, mojim prijateljima.“ Dao nam je jedno prekrasno pismo i stvarno je šteta što ga nemamo ovdje, da imam pročitao bi vam ga (opet je okrenut biskupima kad ovo govori). Ono što piše profesor Ratzinger dvojici župnika Muenchena o Putu je prekrasno. U vrijeme kad u Njemačkoj još nije bilo ni jedne zajednice. Ova dvojica župnika otvorila su Put. Danas je put otvoren u gotovo svim njemačkim biskupijama. Imamo dva sjemeništa Redemptoris Mater. Jedno u Koelnu, a drugo u Berlinu. Dobro, Bog je htio da se zahvaljujući Ratzingeru otvori Neokatekumenski put u Njemačkoj. Poslije je postao biskupom Muenchena i uvijek nas je podupirao. Nekoliko godina kasnije je otišao u Rim i prvo što je učinio bilo je to da je teološki ispitao čitav sadržaj našeg propovijedanja. Ocijenio ga je sa summa cum laude. Ratzinger i razne kongregacije su dali teološku prosudbu koju mi imamo. Za svaki svezak, za svaku grupu kateheza, za drugi prijelaz, za slavni križ, seksualnost, kako Put govori o seksualnosti, o križu ili o trpljenju, o kerigmi (okreće se prema biskupima i svećenicima) ili o Presvetom Trojstvu ili o Vjerovanju. Sve je bilo vrednovano. To će biti i javno objavljeno za cijelu Crkvu. Papa je na ovoj audijenciji potvrdio da će biti sve objavljeno i mi to očekujemo. Braćo žao mi vas je, pržite se ovdje pod suncem. Hrabro, braćo, hrabro! Malo vode, imate vode? Hrabro! Dobro, nadam se da će sunce brzo zaći. Ovaj susret ćemo započeti pjevajući jednu pjesmu. Ovo je susret za zvanja. Nadam se da će Gospodin pozvati neke mladiće da uđu sjemenište. Bog je htio da otvorimo već 67 sjemeništa. Sada ih žele još. Imamo potrebu novog klera, novih prezbitera. Dobro, nadam se da će Gospodin pomoći onima koje poziva. Počet ćemo s pjesmom. Iako je ovo susret za zvanja kerigma će biti navještena svima. Nadam se da će Gospodin pomoći meni kao i vama. Bog je htio spasiti svijet po ludosti kerigme. Spasiti svijet. Ne mogu učiniti ništa veće za vas danas nego vam navijestiti kerigmu. Hrabro! Bog je htio spasiti svijet, spasiti vas preko ove prividne gluposti, preko ovog tako slabog načina koji je naizgled glup. Bog je htio spasiti svijet preko ludosti propovijedanja kaže Sveto Pismo. Ali ako pogledamo grčki izvornik jer je poslanica svetoga Pavla Korinćanima napisana na grčkom ne piše propovijedanje kako je prevedeno u talijanskom izdanju, nego piše da Bog hoće spasiti svijet po ludosti kerigme. Kerigma! Kerigma je vijest koja ima snagu koja se ostvaruje kad se naviješta, kao jedan sakrament. Ako ja uistinu budem sposoban navijestiti vam kerigmu vaše spasenje Krist će sada aktualizirati, ostvariti vaše spasenje. On ostvaruje vaše spasenje sada. Ostvaruje tvoje spasenje. Zbog toga je ovo vijest. Zbog toga se ja nisam mogao ženiti, ni učiniti ništa drugo jer jao meni kad ne bih navješćivao evanđelje, kerigmu, jao meni! Svaki kršćanin je pozvan naviještati kerigmu koja spašava svijet. Svi vi koji ste ovdje pozvani ste od Krista da krenete. Svi! Ne samo ove obitelji u poslanju koje vidite ovdje nego svi. Prošlo je četrdeset godina od početka Neokatekumenskog puta. Četrdeset je prevažan broj. Četrdeset godina pustinje, četrdeset dana potopa, četrdeset dana napasti. Broj četrdeset. Čini se da je nakon što je Neokatekumenski put rastao četrdeset godina kao Isus u nazaretskoj obitelji, došao trenutak da se krene u poslanje. Napravili smo susret sa zajednicama Rima koje su završile Put. Sa 72 zajednice u Bazilici Svetoga Pavla izvan zidina. Navijestio sam braći, „krenimo svi“. I kako ćemo poći? Dakle, Bog je htio da u Neokatekumenskom putu započne missio ad gentes u Europi. Papa Ratzinger je poslao prvih sedam svećenika s Puta. Dva u Njemačku Kemnitz koji se u vrijeme komunizma zvao Karl Marks Stattl, grad Karla Marksa. Taj grad ima na trgu glavu Karla Marksa visoku 30 metara, ogromnu. Mislio sam da je to moderan grad komunističkog raja. Ovaj komunistički raj je učinio da je padom Berlinskog zida uklonjeno ime Karla Marksa i sad se zove Kemnitz. U tom gradu Kemnitzu komunizam je malo po malo uništio vjeru. Sad su tamo neke protestantske župe luterana te petnaestak katoličkih župa. Dobro, danas 84% nije kršteno i 90% nema nikakve veze s Crkvom. Komunizam je malo po malo uništio korijene vjere. Možete li vjerovati oče da 90% stanovnika jednoga grada nije kršteno. (obraća se biskupima mons. Županu i mons. Milovanu) Župe su zatvorene. Nema nikoga. Bili smo na ručku s katoličkim biskupom Kemnitza i on nam je rekao da tamo nema ništa. Komunizam je uništio korijene vjere. Tamo smo počeli sa dvije zajednice missio ad gentes. Dva svećenika s dekretom biskupa i tri obitelji. Jedna obitelj Nijemaca sa desetero djece. Španjolska obitelj s dvanaestero djece i talijanska obitelj sa četrnaestero djece. Svi imaju više od desetero djece. Imali smo susret s ovim mladima, svi su između 21. i 23. godine. Trebali su napustiti gradove u Njemačkoj u kojima su već bili u poslanju 15 godina. Pitali smo ih jesu li raspoloženi napustiti sve. Ovi mladici već imaju djevojke, fakultete, prijatelje. Jeste li raspoloženi ići u poslanje s vašim roditeljima u Kemnitz, grad u kojem danas nema posla. Svi bježe. Užasan je. Svi su rekli da. Bilo je iznenađujuće. Uistinu dotičemo djelovanje Duha Svetoga. Nedavno smo ih posjetili. Već su pronašli stanove. Netko mi može reći: „Kiko, ma ti si lud!“ Ove obitelji u poslanju koje imaju desetero, dvanaestero djece, u kojima muževi imaju 40, 50 godina. Kako naći posao u Kemnitzu, od čega živjeti? Dobro, svi su pronašli posao. Rekli su da je to nemoguće (okreće se prema biskupima), ali svi su pronašli posao jer nas Gospodin podupire. Rekli su nam da je nemoguće pronaći stanove za dvanaestero djece. Pronašli su ih. Ili su našli tri stana i spojili ih. Jasno je da smo u borbi, ali živimo u kairosu. Ili Gospodin postoji ili svi idemo kućama. Gospodin je učinio čudesa. Rekli su nam da je nemoguće pronaći posao, stan, ali svi su ih našli. Djeca su zadovoljna i zajedno su s roditeljima u zajednicama. Sve se činilo apsurdnim. Ja o ovome missio ad gentes ništa ne znam. Nema pojma što raditi. To je istina. Nemojte misliti da sam neki jako pametan čovjek koji zna kako se stvari rade. Uvijek hodamo za Gospodinom. ON nam svaki dan kaže što treba činiti. Mi smo kao Abraham koji je krenuo od svoje kuće i hoda prema zemlji koju ne poznaje. Tako i mi. Znamo samo da je Gospodin rekao da treba evangelizirati Europu. Treba reevangelizirati Europu. Umjesto da krenemo od hrama gradeći veliku crkvu polazimo od hrama kršćanske zajednice kako su to činili prvi kršćani. Krećemo od kršćanske zajednice koja je Kristov hram, s obiteljima, s odraslom vjerom koje su već završile Put. Posjetili smo ove obitelj. Djeca su iznenađena sa onim što se s njima događa u školi. Upitao sam djevojčicu od 12 godina: „Jesi li zadovoljna da si u poslanju?“ Rekla mi je: „Da.“ Pitao sam: „Zašto?“ Rekla mi je: „Ja sam jedina u razredu, u školi, koja ima roditelje koji su zajedno. Svi su rastavljeni. Jedina sam.“ U tijeku je totalno raspadanje obitelji po cijelom svijetu s užasnim ranama za mlade. Dijete koje je u braku trebalo vidjeti školu ljubavi, promatrajući razaranje obitelji doživi obitelj kao školu mržnje i razdora. Vidjeli su oca koji govori ženi, „ubit ću te“. Majku koja se zatvara u sobu i ne priča više s njim. Oca koji ima drugu ženu. Tako su rasla djeca s ranama koja ostaju zauvijek. Zbog toga idemo ka mladeži koja je zastranila u drogi jer imaju strašne rane. Govorim to jer trebate razumjeti zašto se ovdje na ovom suncu, na vrućini. Zbog čega se malo pržite na suncu, to je prevažno. Tako da prikažemo Gospodinu ovo sunce jer vas je Gospodin pozvao. Niste vi izabrali mene nego sam ja izabrao vas. Gospodin traži jedno mjesto usred Hrvatske, Srbije, Makedonije. Također i Crne Gore io želi vas pozvati evangelizirati cijeli svijet. ON s vama. Imamo potrebu obitelji, mladih. Sad smo u Madridu imali misiju s mladima te smo rekli kardinalu zašto ne bismo pošli po školama. Ostali smo zadivljeni jer su nam otvorili sve škole. Učinili smo poslanje gdje su mladi evangelizirali mlade. Napravili smo grupe. Poslali smo po školama tri tisuće mladih iz Madrida. To je bio spektakl. Ponudili smo ovu misiju raznim školama. Išli su grupe po četvoro mladih, dvije djevojke i dva mladića. Na prvom susretu su dali svoje svjedočanstvo o Isusu Kristu. Na drugom susretu su dali svjedočanstvo o Crkvi i zajednici, a na trećem su dali svjedočanstvo o obitelji. Bila je to bomba. Razumjeli smo zbog čega su ravnatelji škole prihvatili. Ne znaju što raditi s djecom u školama. Škole su postale mjesta droge i nasilja. Govorio je jedan profesor: „Prozivao sam učenike i upitao ih: ‘Gdje je ova djevojka?’ Čuo se jedan glas u dnu razreda koji je govorio da je otišla abortirati.“ Tako odgovaraju profesori. Tako smo otišli u više od 400 škola. Izračunali smo da je bilo 40 000 mladih koji su slušali naše mlade te su ostali otvorenih usta. (okrenut prema svećenicima, stoji pred don Marinkom Duvnjakom i don Šimom Perićem) Odakle dolaze ovi mladi? Dolaze iz obnovljenih obitelji. Govorim to za svećenike koji su nas progonili, koji nisu vjerovali u nas. Obnovljene obitelji, gdje se svake nedjelje ujutro provodi u kućnom slavlju, gdje roditelji prenose vjeru djeci. (maše rukama prema biskupima, osobito pred mons. Milovanom) Imamo mnogo mladih, tisuće. Sada krećemo odavde i 9. lipnja imamo susret u Madridu sa 15 000 mladih. Svi su djeca obitelji s Puta. Dobro, braćo. Tj. Bog radi s nama jer je situacija u svijetu teška. Nije istina da će se obnoviti kršćansko društvo. Nije istina, griješi onaj koji misli ovako. Kršćansko društvo krštenih. Bili su veliki socijalni pokreti kao komunizam. Vi ste sami bili pod komunizmom. Sad dolazi još gora stvar. Nihilizam. Potpuni ateizam. Jedno društvo gdje su svi samci. Ljudi koji su sami. Svi imaju auto, stan. Ogroman broj samoubojstava. Ubijaju se. Dobro braćo. (bijeli fratar na pozornici napušta skup) U ovom susretu samo želim napraviti ambijentalni uvod jer Gospodin nas poziva na ovo djelo evangelizacije. Rekao sam da smo sazvali sve zajednice koje su završile put u Rim, 72 zajednice, te smo im rekli da Put nije samo za poslanje ad gentes u Europi gdje smo otvorili dvije misije u Njemačkoj, dvije u Amsterdamu i tri na jugu Francuske. U Avignonu, Toulonu i Monpellieru. Rekao mi je kardinal Meisner, nadbiskup Koelna: „Kiko, imamo potrebu novog klera. Ove godine trebaš mi dovesti dvadeset bogoslova.“ Rekao sam: „Oče, jeste li vi pri sebi?“ On mi odgovori: „Nemamo župe u Koelnu, župnici ne žele Put.“ Ja mu kažem: „Imamo dvije ili tri župe. Gdje ćemo staviti bogoslove?“ A kardinal Meisner mi reče: „Kiko, ti znaš da su u mojoj župi odavno prestali biti kršćani.“ A ja kaže: „A da. U vašim župama nema više kršćana?“ Kaže on: „Ako kažem nešto župnicima nitko ne želi poslušati.“ A ja pitam: „Vi ne možete reći nekom župniku, ‘šaljem ti ekipu katehista i započni kateheze’? On to ne želi.“ To znači posao, problemi. Nećemo ovaj ljudski ološ. A ja ga pitam: „Što ćemo?“ A on mi kaže: „Kiko ne brini se. Missio ad gentes. Imam četiri područja Koelna prepuna ateista, sekulariziranih ljudi. Ljudi koji su napustili Crkvu. Idimo ondje, utemeljimo nove župe, novi oblik Crkve. Novi oblik prisutnosti Crkve. Kako ti se čini? (nije jasno gdje završava citiranje Meisnera) Gdje prezbiter neće biti sam nego će uza se imati zajednicu poput prvih kršćana. To kažem jer imamo potrebu novog klera. Prezbitera koji prije nego da budu prezbiteri trebaju biti kršćani. Prezbiteri ponizni, i misionari koji ujedinjeni s nama, karizma i institucija, idemo evangelizirati Europu i svijet. Zbog toga oprez. Vi mladi koje Krist poziva danas. Ne bojte se ustati. Ustanite! Ustanite s hrabrošću! Nemoguće je spasiti Europu, spasiti obitelj, mlade, bez novog klera. Ne znate koliko se mladih ubija, koji čekaju da im idemo pomoći. Imamo potrebu toga. Ništa braćo. Ovo je bio uvod u pjesmu koju ćemo sada pjevati. To je jedan Izaijina pjesma koji prorokuje ovaj susret kada kaže: Ja dolazim okupiti sve narode. Doći će i vidjeti moju slavu. Stavit ću na njih znak. Znak križa. I pozvat ću ih narodima najudaljenijima da navijeste moju slavu. I doći će iz naroda i skupit će našu braću i prinijeti će ih kao dar Gospodinu i između njih ću uzeti svećenike za sebe kao što su Lucio i Nevia doveli našu braću iz Udina. Kao i vaš katehist Giacomo. Prije, tko je bio on? Jadnik. Giacomo je bio nesretnik, ljevičar, marksist koji je mrzio Crkvu, koji je kasnije bio dirnut od milosti Gospodnje da se ponudio ići bilo kuda. I tako je bio poslan k vama. On vas je sakupio ovdje kao dar Gospodinu i između njih ću uzeti svećenike za sebe. Svećenike koji će naviještati moju slavu. Ovo je proročka riječ iz Iz 36. To je upravo ovaj naš susret. Onda pjevajmo ovu pjesmu. Na hrvatski se kaže slava. Ali pjevat ćemo gloria jer je isto. Vjerujem da svi razumijete. Naprijed, hrabro kantori! Samo ću uzeti malo vode. Netko želi malo vode? Možemo zamoliti Gospodina da nam pošalje oblak. Pjevajmo dakle.

Dobro, sada prije nego što započnem kerigmu, želio bih zapjevati pjesmu Blaženoj Djevici. O Djevici želim nešto reći. Ovdje imamo ikonu koja je dosta slavenska. Ne znam zašto mi je Gospodin dao vrlo izraženi istočnjački duh, vrlo ruski, vrlo slavenski, vrlo blizak vama, ovim narodima, zar ne. U Srbiji imate slične ikone. Ova slika je reprodukcija slike krštenja koju sam naslikao u crkvi u Firenci. To je shema ruske crkve. Kao da postoji veza među slavenskim narodima koji su bili pod komunizmom, pročišćeni. Koliko svećenika je bilo u gulazima. Koliko svećenika je bilo mučeno. Španjolska je iskusila jedan građanski rat, užasni rat protiv komunizma. U ruskim zatvorima bio je preko 2800 svećenika mučeno, koji su prikazani. I u ovoj je areni ovdje gdje se sada nalazimo, rekli su mi da je u rimsko vrijeme bez sumnje bilo i mučenika. Znate li zašto je u Španjolskoj započeo obiteljski, kršćanski pokret Opus Dei, Kursiljo, Neokatekumenski put? Znate li zašto? Jer su u Španjolskoj svećenici trpjeli užasne stvari. To je bilo nešto okrutno. Mi Španjolci smo užasan narod. Bilo za dobro bilo za zlo. Vidjeli se to sada sa Zapaterom (predsjednik Vlade u Španjolskoj). Vrlo drastično. Zastrašujuće. Ali svećenici su prikazali za Crkvu svoju prolivenu krv. Zbog toga ja mislim da će narode koji su bili pod komunizmom, Rusiju, Ukrajinu, Srbiju, vas Bog pozvati na posebno poslanje. Jer ne pada nikada uzalud ni jedna kap krvi ili suza kršćanina. Kršćanin koji je bio u koncentracionom logoru niz godina, kao što se danas događa u Kini, ljubeći svoje neprijatelje i to prinosi za budućnost Crkve Bog to sluša. Mi ovdje stojimo danas zahvaljujući žrtvi i krvi mnogih mučenika. To nas ohrabruje jer postoji nešto što se zove zajedništvo svetih. U ovoj situaciji koja se zove nova epoha, s internetom, s globalizacijom, sa sredstvima komunikacije. Ono što se događa je da se svijet mijenja na neki način. U tijeku je epohalna promjena. Kao što je bio prijelaz iz srednjeg vijeka u moderni vijek. Sve se promijenilo. Poput epohalne promjene u vrijeme pada Rimskog carstva koja je potpuno promijenila društveni položaj gradova, kulture, društva. Sve se mijenja. Također i mi smo u jednoj epohalnoj promjeni. Bog nas priprema. Ja sam se uvijek divio Ivanu Pavlu II. Nadam se da će ga proglasiti svetim. Ja nosim sa sobom križ, jednu relikviju krvi Ivana Pavla II. koji me ohrabruje jer nas je Ivan Pavao II. uvijek podržavao, (maše rukama prema biskupima i svećenicima) uvijek nam je pomagao, bio je s nama uz bok. Rekao je: „Nemoj se brinuti Kiko, ja ću vam dati liturgiju. Premještaj mira, pričest pod obje prilike i slavit ću prvu euharistiju s vama. Naprijed!“ On je došao u Porto San Giorgio i slavio euharistiju s nama. Imamo video snimku. Dao nam je slaviti euharistiju sjedeći, kruh i vino kad smo mu tumačili zašto. Papa nam je vjerovao. On je poslao prvih sto obitelji u poslanje u Indiju i u Japan. Fantastično! Kad je papa Ivan Pavao II. imao simpozij s biskupima Europe 1985. učinio je analizu onoga što se događalo u Europi. Bio je potpuno proročki jer nije učinio ništa drugo nego je govori o tome što se događalo. O destrukturalizaciji obitelji i zbog toga o destrukturalizaciji društva. Po prvu put je govorio o apostaziji katoličke Europe. Govorio je o onome što se događa. Jedna katastrofalna situacija. Zamislite da je u Francuskoj, prvoj kćeri Katoličke crkve, već 50 posto njih nekršteno. Govorio mi je pariški nuncij da samo 13 posto djece ide na vjeronauk, a 80 posto nema nikakav odnos s Crkvom, ni sa prvom pričešću, ni s vjeronaukom, ni s Crkvom. Ništa. Preziru Crkvu. Preziru svećenike. Socijalizam se uvukao u društvo. To je plod masonerije koja upravlja Francuskom, koja ima utjecaj u školama i župama. Onda znate što je Papa odgovorio biskupima pred tom situacijom? Rekao im je: „Ali, Duh Sveti je već na djelu, već je dao odgovor, već odgovara na ovu situaciju. Na novu situaciju. Trebate napustiti vaše atrofirane sheme.“ Ovako je rekao Papa: „I otići vidjeti, otići potražiti gdje Duh Sveti djeluje. Gdje vidite zvanja, gdje vidite obnovljene obitelji, tamo djeluje Duh Sveti“, ovako je rekao Papa. Ne znamo da li je govorio o nama ili o drugima. Zadivljujuće je jer je rekao da se ne bojimo jer je Duh Sveti koji vodi Crkvu. Ovdje smo mi zahvaljujući Duhu Svetom. Duh Sveti je taj koji čini da se jedna obitelj ustane. Dvoje liječnika iz Madrida su ustali. Imaju fantastičnu kliniku. Imaju djecu imaju čak i kuću u Madridu, i ustaju se za poslanje. Napuštaju sve i odlaze u Kinu. Ma vi ste ludi, vi ste ludi! Što radite u Kini u kojoj je užasan jezik. Duh Sveti. Tri tisuće obitelji se ustalo. Duh Sveti. Onda, govorio sam da se Djevica Marija ukazala sa svojim djetetom i rekla je: „Treba činiti zajednice popu Svete Nazaretske Obitelji koje žive u poniznosti, jednostavnosti i zahvaljivanju, gdje je drugi Krist.“ Ovo je Gospa, vrlo ruska, vrlo istočna. Onda epohalna promjena znači da ćemo živjeti vjeru u jednoj kršćanskoj zajednici poput prvih kršćana. Ovo je sa socijalne točke gledišta ogromno, ogromno. Tj. ogromno je da ovaj svećenik ima svoju zajednicu koja ga jako ljubi. Njegova zajednica je njegovo tijelo. Kršćani nikada ne ostavljaju svećenika u nekom staračkom domu. Nikada ga ne ostavljaju sama i ako je bolestan liječe ga jer su kršćani i gledajte kako se ljube. Na taj način mijenja se situacija Crkve. Ne umiremo sami. Promatraju nas pogani sa zavišću gledajući kako umiremo. Jedan mladić ima rak i umire kao svetac u zajednici i svi dolaze moliti Večernju s njime. Kad umire pjevaju s njime Vjerovanje. Podržavaju ga i kažu kako nam zavite. Ma fantastično! Gledajte ovo što je rekla Djevica, posrednica svake milosti, kada je rekla Kristu: „Nemaju vina! Nemaju vina!“ Svijetu je nedostajalo Uskrsnuće. Znate da vino označuje ulazak u obećanu zemlju. Evo krvi mojega saveza. Kruh označava izlazak iz Egipta. Beskvasni kruh jer nisu imali vremena da se ukvasa jer je trebalo žurno izići. Poslije čaše blagoslova, a zatim čaša saveza jer je Bog učinio savez s narodom. Ako ste moja narod, moja baština, kunem vam se, obećavam vam, učinit ću savez s vama da bi uzeo u zemlju kojom teče med i mlijeko. Znak da su ušli u obećanu zemlju je čaša saveza, četvrta čaša pashalnog sedera. Dakle, evo ovdje sakramenta naše vjere, jedan kruh i jedna čaša. Zbog tog kruh i kalež. Kada kažemo, evo sakramenta naše vjere to je Izlazak, Pasha. Izlazak iz ropstva i ulazak u zemlju. Krist će reći da je ovaj kruh njegovo tijelo. On će učiniti da čovječanstvo izađe iz ropstva egoizma, iz grijeha i đavla. Ova čaša je čaša njegova saveza u njegovoj krvi koja će se proliti za oproštenje grijeha sviju. On uvodi čovječanstvo u Presveto Trojstvo. Uvodi čovjeka u Nebo. Evo novog Izlaska, evo novog Izlaska. Prvi Izlazak je jedna slika, a sada Krist to čini sa cijelim čovječanstvom. Uvodi ljude u Nebo. Ide otvoriti Nebo. Ono što je komunizam želio zatvoriti. Htio nam je zatvoriti Nebo, da budemo svi unutar septičke jame, klake, pod betonskim nebom. Moramo ponovno otvoriti Nebo čovječanstvu. Gospa jer rekla: „Nemaju vina!“ Evo Krist kaže: „Još nije došao moj čas.“ Sigurno da jest. Čas prijelaza s ovoga svijeta k Ocu. Evo došao je čas prijelaza s ovoga svijeta k Ocu. Kristov čas je čas smrti, njegove smrti na križu, njegova uskrsnuća, njegova uzašašća u Nebo i njegov ulazak s čovjekom u Nebo. Teologija je jednostavna i predivna. Oni koji ne žele vidjeti kršćansku teologiju u pashalnu sederu su glupi. Papa je to morao reći na Sinodi o Euharistiji. Bio sam i ja tamo kao slušač. Čini se kao da Stari zavjet ne služi ničemu. Dobro, onda isto to da je Gospa bila posrednica. Prvi znak koji Krist čini je znak njegova uskrsnuća sa vinom. Donose mu posude za čišćenje jer kada se Židovi onečiste moraju ući u mikvah, u bazen kako bi se očistili, jer ako ne, ne mogu prisustvovati kultu. Mikvah, ovom bazenu za očišćenje nedostajalo je uskrsnuće. Zbog toga se voda pretvara u vino. Mikvah židovskih prozelita nedostajala je Kristova smrti i uskrsnuće. Dobro braćo, to kažem kao primjer. Gospa koja je bila posrednica ovog predivnog znaka sada nam kaže: „Treba učiniti!“ Ne kaže samo meni nego svima vama. Kaže treba činiti, nije rekla ti trebaš činiti. Ne znam. Treba činiti kršćanske zajednice poput Svete Nazaretske Obitelji. Ali zašto Nazaretska Obitelj? Jer Očeva Riječ, Božanska Mudrost, njegov Vječni Sin, suvječan Ocu uzeo je tijelo u Djevici Mariji i rodio se kao dijete. Imao je potrebu rasti u obitelji. Dakle, hoću reći da smo i mi koji smo bili kršteni potrebno je rasti u našoj vjeri, u krštenju kako bi postali odrasli u jednoj zajednici kao u jednoj obitelji koja živi u poniznosti, jednostavnosti i zahvaljivanju. Tri etape kršćanske inicijacije do otkrivanja da je drugi u zajednici Krist. Drugi je Krist jer smo dio, tijelo smo Kristovo, tijelo uskrslog Krista. Evo Crkve. To je jedna prevažna činjenica mislim. Bez toga nismo bolji od nikoga jer kršćanske zajednice se rađaju unutar župe i pripadaju župi. Jednom kada katehist završi svoje poslanje ostajemo kao kršćanska zajednici u župi. Nismo odobreni ni kao kakva udruga niti kao kakva kongregacija, već kao kršćanska inicijacija u župi gdje je biskup središte. Bojali smo se, kršćanske zajednice i biskupi. Mi podržavamo sve. Sve volimo. Nismo bolji ni gori od nikoga. Dobro braćo, dakle, gledajte koja je divota Djevica Marija. Majka Isusova je pozvala svakoga od nas te vas je dovela u jednu zajednicu. Dakle, prije kerigme ustanimo na noge i pjevajmo pjesmu Djevici. Na noge! Posljednja pjesma koju sam napisao o Djevici je ova: Sola a solo, sama sa samim, pod križem… To je najvažnije otajstvo u svijetu. Htio sam napraviti ovu pjesmu jer na svijetu postoji ovo ogromno otajstvo. Ne znam da li znate, postoji jedno beskrajno otajstvo za sve nas. Koje je to otajstvo? Otajstvo trpljenja. Zašto trpimo? Zašto? I također otajstvo trpljenja nevinih. Zašto? Zašto? Zašto trpjeti? Govorio je Nietzsche, jedan filozof, jednu užasnu rečenicu koja je odvela mnoge ljude izvan Crkve: „Ako ima Boga, i budući da može pomoći osobi koja je uništena ili zlostavljana, a ne pomaže joj, može joj pomoći, a ne pomaže, nakaza je.“ Ako ne može pomoći, ne postoji. To je zanimljiv sofizam. Vrlo zanimljiv. Odgovori ti Nietzscheu ako možeš! Dobro, Djevica pod križem gledajući svoga ranjenog Sina koji trpi u strahovitom trpljenju. Zašto? Zašto sama? Ona ne trpi samo u tijelu. Ima srce majke. I mi imamo. Ne znam, ako koji brat trpi, trpi i u tijelu jer je učinjen od mesa. Majka koja osjeti da je njezin sin pao kuša tjeskobu, tone. Užasna tjeskoba. Očinstvo. Zašto je Krist razapet tamo? Ali Nietzsche nije znao da je Krist Bog. Ako Bog može nešto učiniti, a ne čini, učinio je. Ne postoji jedan Bog koji je Otac, a drugi koji je Sin. Postoji samo jedan Bog. Krist je Bog. Tamo razapet, dajući se za tebe, u potpunosti, nevin, kao jaganjac koji se predaje za tebe da bi ti mogao biti spašen iz zastrašujućeg bezdana, iz vječnog pakla, iz potpune samoće. I Djevica je tamo, pod križem. Marijo, tko ćete rastaviti? Jer ona ima potpuno jedinstvo s Bogom, beskrajno, u ovom trenutku. Djevice sama, majko, probodeni tornju! To je pjesnički izraz jer mač ti probada dušu. I mi večeras možemo izići svi probodeni od strelice Duha Svetoga. Probodeni od Kristove ljubavi jer ljubav Kristova može doći do nas preko ludosti propovijedanja. Braćo, kako je to moguće? Kako mogu a da ne budem tu s vama u ovoj areni i na ovoj vrućini. Ako se Krist htio poslužiti ovim sredstvom, najsiromašnijim sredstvom, jer na ovoj vrućini ono što možeš učiniti je zatvoriti uho i gledati na drugu stranu, zadrijemati. Ne znam. Dobro. Probodeni tornju, stupu ljubavi! Ti podržavaš nebo naše slabe vjere. Uvijek imamo slabu vjeru, ali nam Djevica pomaže. Nije sumnjala u Boga. Ne, nije nikada posumnjala. Pjevajmo ovo! Dakle, Djevica koja je živa, koja je na Nebu, koja nas promatra. Nebo nije samo neko mjesto. Mnogo je više od nekog mjesta kaže teologija. Mjesto ima potrebu prostora, to je raspadljivo, ali Nebo je mnogo više, mnogo više. Znamo također da postoji jer smo to malo iskusili. U Nebu postoji jedna stvar koja se zove ljubav, zajedništvo. Oni koji ste možda bili u Domusu ili u Jeruzalemu, možda ste osjetili zajedništvo. Ljubav prema svima. Evo, iskusili ste rosu s Neba. Sišla je na vas. Djevica je zadovoljna što ćemo joj pjevati pjesmu. (Pjevaju pjesmu.)

Dobro braćo. Sada bih vam htio pročitati kratko čitanje. Riječ sv. Pavla koju već svi poznajete, ali kao što sam prije rekao kerigma se ostvaruje kad se naviješta. Mi smo pozvali milijun braće s Puta tijekom ove korizme da bi naviještali kerigmu posvuda. Vidjeli smo mnoga čuda. Mnogo predivnih ljudi. Evo, nešto ćemo učiniti i slijedeće korizme. Ne znam. Učinit ćemo ono što Bog odluči. Bez sumnje, Gospodin želi da naviještamo evanđelje, da naviještamo kerigmu, kerigmu svim ljudima. Idite, kaže Gospodin, svim narodima! Učinite učenicima sve narode. Ovaj dio koji smo navijestili iz Poslanice Korinćanima počinje govoreći, Caritas Christi urget nos, na latinskom. Ljubav Kristova nas tjera, pritišće iznutra, eksplodira u nama, ne pušta nas. Tjera nas na misao da ako je Krist umro za sve, svi su umrli. Zbog toga jedan kršćanin vidi Krista u svakom čovjeku. Čovjeku koji se nalazi na ulici, na poslu. Uvijek trebamo misliti na to da je Kristu umro i za njih. Umro je za njega. Dao je svoj život besplatno za svakog čovjeka da bi primili život od Krista besplatno. Što znači primiti život od Krist? Primiti njegovu pobjedu nad smrću. Ne umire više. Čovjek ima pravo biti izbavljen iz ropstva faraona. Iz Egipta. Svaki čovjek ima pravo pobjeći iz zahtijevanja. Iz ropstva strasti, iz seksa, iz pornografije, iz droge, iz mržnje, nasilja. Krist je dao život za svakog čovjeka kako bi bio oslobođen od svega toga besplatno. Da bi mogao živjeti život vječni. Novi život, besplatno. Ali kako ga možemo imati? Kako? Da li je to istina? Da li je istina ovo što govorim da je Krist umro za svakog čovjeka, kako bi svaki čovjek mogao primiti besplatno, bez novca, božanski život unutar sebe? Da bi mogao biti iščupan iz smrti i da više ne umire. Da bi mogli biti slomljeni lanci koje ga drže pod zavišću, mržnjom, nasiljem, seksualnosti. Može li uistinu imati mir sa samim sobom, unutar samoga sebe? Može li biti u miru sa svima? Može li upoznati ljubav? Da li je to moguće? Da, moguće je. Kiko, lud si, ništa nije istina. Sve je ovo laž. Da li je to moguće ili nije? Nije moguće. Pokaži mi da je moguće. Jedini način da bi se to pokazalo je pokazati slobodne ljude. Slobodne. Ako ste vi slobodni možda ćemo s vama ići naprijed. Hodat ćemo. Ići ćemo po svijetu. Ići ćemo zajedno. I reći ćemo ljudima, Krist nas je oslobodio, stvarno. Jedna bi mogla reći, ja ne bih bila sa svojim mužem, ako me Krist ne bi bio oslobodio. Ova dražesna djevojka koja je dolje ne bi bila sa svojim mužem jer je čudovište, sebičnjak. I ona druga bi isto mogla reći, ne bih bila s njim da me Krist nije oslobodio. I neka druga bi mogla reći, ja također. Ne bi imao sedmero djece, ni troje, ni dvoje. Da li je to istina ovo što vi govorite. Istina je, istina. I ona žena tamo dolje bi mogla reći, ja ne bi doživjela starost, ubila bih se kao što se ubila i on druga gospođa. I drugi bi pitao da li je to istina. Je li to istina što kažu ovi ljudi da je Krist zaista umro za sve, da svi ljudi mogu primiti besplatno besmrtni život. Besmrtni život koji je u nama i duboke posljedice. Nije prirodna religioznost, jer čovjek prirodne religioznosti ima strah. Ide u hram da umiri Boga i sve te stvari. Ne, mi smo to nadišli. Mi smo Božji hram i Bog stanuje u nama. Oče, ja stanujući u njima, ja unutar njih i ti u meni da budu jedno kao što smo ti i ja jedno. I da oni budu jedno u nama da svijet povjeruje. I ove riječi evanđelje nisu riječi već istinska stvarnost. Hvala Bogu i ja sam bio egzistencijalist. Egzistencijalizam me naučio da ne lažem, da ne lažem samom sebi jer Lenjin je govorio: „Gledaj moraš prihvatiti da jednoga dana nisi postojao i da danas postojiš, a sutra nećeš postojati i živi to zasigurno i uistinu. Nemoj si izmišljati nikakvo nebo, nikakvu drogu, nikakav pakao. Prihvati to da uzmeš teret, svoju egzistenciju. Da je stvarnost takva.“ Ne može se varati ljude. Zbog toga mi je egzistencijalizam dao drukčiji pogled na Pismo. Da li je istina ono što čitam ili je lažno? Da li su to gluposti svećenika ili su to stvarno istine? Da li je Krist uistinu uskrsnuo, daje li nam unutar nas život vječni? Uistinu! Dobro braćo, hrabro! Zbog toga Bog s nama priprema jedan narod za novu evangelizaciju. Ivan Pavao II. je smislio ove dvije riječi. Nova evangelizacija. Govorio je to cijeloj Crkvi. Nitko nije znao što to znači niti kako se to čini. Ali što znači nova evangelizacija? Moramo li učiniti nešto drukčije od onoga što već činimo pitali su mnogi biskupi. Nova evangelizacija? Pitali su se, nova u svojim metodama, nova u svojim teologijama, nova u svemu, nova, nova evangelizacija. Dobro, možda Bog s nama… a također i s drugima vodi to naprijed jer se Bog nikad ne umara u svojim izumima. Umjetnik je u stvarima koje stvara, stvarima koje čini. Sablažnjavamo se od slobode koju dariva svijetu i od užasnih stvari koje postoje: masakra, preljuba, ubojstava djece. (okreće se i prilazi svećenicima i biskupima) Ali ne trebamo se sablažnjavati, trebamo biti ponizni. Ponizni i sa razumom. Oholi se sablažnjavaju, oni koji hoće da se sve dobro objasni njihovu razumu. Trebamo biti ponizni. Ponizni kako bismo prihvatili da je svijet takav kao što je Djevica Marija sama pod križem. Prihvatimo! Prihvatimo i to da ne znamo mnoge stvari, da ne razumijemo sve. Dobro braćo, onda pročitajmo ovu riječ jer je riječ savršena i riječ Božja je vječna. Reći će sveti Pavao, evo sad je pogodan trenutak, sada je vrijeme spasa. Sada! Sada! Sada! Riječ ‘sada’ je prevažna u evanđelju. Sada! Jer, Evanđelja su sažetak Crkve koja se nalazi u evangelizaciji među poganskim svijetom. Zamislite napisani su u prvih 70 godina kada nije bilo ničeg. Svi su bili pogani. Sva Evanđelja sažimlju Crkvu, praksu, stvarnost. Crkva se nalazi unutar njih. Ovaj sada, jeste li vidjeli? Postoje dvije pripovijesti blaženstava. U jednoj pripovijesti blaženstva se nalazi riječ ‘sada’. Jao onome koji se sada smije! Sada! U ovom trenutku. To je veoma dubok kerigmatski naviještaj. Jao onome koji je sada zadovoljan koji sada nema potrebe Krista jer će jednog dana plakati. Sada! Sada je ovaj trenutak. Ne sutra nego sada. I kaže sveti Pavao, sada je trenutak spasenja, jer trebamo razumjeti snagu propovijedanja koja nije samo pridržana svećenicama. Rekao je Pavao VI. da je svaki krštenih poslani naviještati evanđelje. Svaki koji je kršten. Svi smo. Evanđelje prvotne Crkve se proširilo po cijelom Mediteranu, jer gdje god je išao kršćanin tamo je bio apostol, svjedok. Bio je svjedok koji nije znao kako priopćiti ljudima ono što je nosio u sebi, jer je u sebi nosio neizmjerno bogatstvo. Mogućnost darovati vjeru svijetu. Nema veće stvari na svijetu, nakon stvaranja, od vjere kao što pjevamo u Pashalnom bdijenju. Prvo čitanje Pashalnog bdijenja je stvaranje. Noć nad noćima. Prevažna noć. Drugo čitanje je vjera. Pojavila se vjera na zemlji. Najveća stvar, vjera. Nadnaravna krepost. Čovjek ne može dati vjeru sam sebi. Ona je dar Božji. Ona je nadnaravna krepost. A tko je ima neka je pokaže. Ovaj je svećenik. Ima li vjeru? (pokazuje rukom na don Šimu Perića) Neka je pokaže! Ne vjerujem da je ima samo zato jer je obučen u crno… dobro, pretpostavlja se, pretpostavlja se. Dobro, neka ju pokaže! Neka pokaže da ima vjeru. Neka pokaže da ima ovu nadnaravnu krepost. Tko ima vjeru ima besmrtni život. Ima život vječni. Tko ima vjeru sudjeluje u božanskoj naravi, a božanska narav, što je? Što je, nekakva juha? Što je božanska narav? Neka ju on pokaže (don Šime Perić), ovaj svećenik. Neka je pokaže? Neka je pokaže ovaj svećenik jer on kaže da ju ima. Kaže on, vidjet ćemo. Pokaži nam božansku narav! U čemu se sastoji? U čemu se točno sastoji, jer ako mi se bude sviđala i ja bih je volio imati. Jer narav za koju ti kažeš da si je primio, sama Kristova narav je dana tebi. U čemu se sastoji? U čemu se razlikuješ od jednog budističkog monaha? Govorimo jasno! Imati Kristovu narav znači da moliš. Možda više moli nekakav budistički monah. U čemu se razlikuješ od nekakvog muslimanskog imama? Pokaži nam da uistinu imaš božansku narav. Naveo sam jedan primjer ovom jadnom svećeniku (pokazuje na don Šimu Perića) za kojeg se nadam da ga nisam stavio u neugodnu situaciju. To kažem za sve vas. U čemu se stvarno sastoji imati Kristovu narav? Da li ti je Bog da od svoje naravi preko vjere? Dao ti je, pokaži mi ju. Kaže Krist, ljubite se kao što sam ja vas ljubio. Da li je to oblik ljubavi? Ljubite se kao što sam vas ja ljubio! Krist nas je ljubio do točke gdje smo ga mi prezirali, mrzili smo ga. Kaže Krist jadnik, želi te me ubiti? Vaš otac je đavao. Zbog toga me želite ubiti. Mene koji sam vam rekao istinu. Mene koji vam kažem istinu. Mene želite ubiti? Znate to je kateheza na Očenašu koju držimo na putu. Snažna je. Kaže jednu jako bitnu stvar u ovom trenutku. Zašto moja riječ ne ulazi u vas? Zašto? Zašto do nekih od vas riječ ne uspijeva doprijeti? Ne uspijeva biti djelatna, djelujuća. Zašto? Ovdje je jedan ključ. Postoji ovdje jedan hermeneutski ključ za tumačenje Svetoga pisma u ovom tekstu iz Ivanove poslanice. I što kaže? Kaže, moja riječ ne dopire do vas jer vi ne slušate mene nego slušate vašeg oca. (Zvone crkvena zvona u puli, više njih.) Zvona su zadovoljna zbog ovog susreta (pljesak nazočnih svećenika na bini i nuncija, ne i drugih biskupa). Dobro, onda. (okreće se biskupima i pita ih o zvonjavi) Zbog čega je ovaj koncert? A misa je. Koliko traje? (okreće se ponovno biskupima i na njihov odgovor, koji se ne čuje, odgovara smijehom).

Ubrzo dolazi hladovina. Već vam je bolje, ne? Bolje ste sada? Već vam je bolje? Dolazi malo hlada. Oni tamo još su, možete doći! Ako vam je vruće možete doći tu. Dobro. Govorio sam, reći ću vam ono o ključu. Zašto moja riječ ne dopire do vas? Jer neki koji su mnogo godina na putu možda su mislili da nisu zahvaćeni, nisu uspijevali ostaviti grijeh. Gledaj onoga, bludnički, bludniči, bludniči. Gledaj ga, gledaj ga! Gledaj ga malo! Na putu je i tako nešto, zašto? Zašto u nekima ne uspijeva? Bilo bi zanimljivo to znati. Vrlo je zanimljivo znati koji je ključ toga. Zašto? Kaže Krist. I to kaže vrlo dobro, jer me vi ne slušate. Vi slušate vašeg oca. I odgovaraju Isusu, naše je otac Bog. A Isus kaže, kad bi Bog bio vaš otac, činili biste djela Očeva. Ali unatoč svega me želite ubiti. Mene koji vam govorim istinu. I što slušate od vašeg oca? Vaš otac je ubojica od početka, kaže Krist. Zbog toga vi, koji ste od iste naravi vašeg oca, vršite djela vašeg oca. Zbog toga me želite ubiti. On nije ostao u istini. Ubojica je od početka. Otac laži. Sve u njemu je laž. To je jedna veoma ozbiljna stvar o đavlu. Jedna vrlo važna kateheza o evanđelju. Slabo čujem svećenike da propovijedaju tu katehezu, premalo. Ali je jako snažno. Otac laži. Vaš otac je đavao zbog toga me želite ubiti. A kad bi znali ljudima reći istinu, da su rođeni od đavla u tom smislu. Ne u folklorističkom smislu opsjednutosti, egzorcizma. I u svim onim stvarima s filma. Đavao je mnogo ozbiljniji od svih tih gluposti. ( sve vrijeme šeta pred svećenicima i njima upućuje ove riječi) Ali ne trebamo ga se bojati jer ga je Krist pobijedio. Ali postoji jedna bitna stvar. Vi slušate samo vašeg oca. A ne mene koji govorim istinu. Koju laž kaže đavao, a koju mi hoćemo slušati. Koju laž? Otac laži. Ova laž je samo jedna. Kaže nam đavao, ti si bog. Bi si Bog. (dodiruje rame jednom bogoslovu iz Pulskog sjemeništa) To hoćete slušati. Ovaj mladić hoće ovo slušati da on je bog. Kao i ovaj tu. I budući da si ti bog, sve mora biti kako kažeš ti. Sve. Sjemenište, ljepota, djevojke, sreća, sve, sve! Ako ti se ne da sve, jer ti je đavao rekao da si bog, pobuni se. Ali to je laž. Ti nisi bog. Krist je Bog. On je Bog. Zbog toga ti đavao kaže, ako je On Bog, više nisi ti bog. Ubij ga! Ubija ga! Ubij ga u sebi! Ne slušaj ga! Nemoj vršiti njegovu volju! Ubij ga! Oduzima ti vjeru u život. Oduzima ti ju. I to je vrlo duboka stvar. Ona je u temelju istinskog obraćenja. U dnu je našeg obraćenja. Želiš li da Krist bude u tebi Bog ili ti želiš biti bog. Jer kad Adam griješi, sjeti se onoga što Bog kaže Adamu i Evi. Evo čovjek je postao kao jedan od nas, kao i mi. Pogledaj ovaj ‘mi’ je Sveto Trojstvo. Bog o samom sebi kaže ‘mi’. I kaže ovako, evo čovjek je postao kao mi. Postao je bog. Zaista, čovjek je nakon istočnog grijeha postao kao bog. Jer odlučuje on, čovjek, u moralnoj autonomiji. Što je dobro, a što je zlo. Odlučuje o svom životu kao što živi cijeli svijet. U Hrvatskoj ili u Srbiji. Svatko čini svoju volju. Svi žive za sebe, za sebe. Bogovi su sami sebi. Dobro braćo, dakle poslušajmo ovu riječ. Ako se želite za trenutak odmoriti ustanimo na noge i slušajmo. Vrlo je kratko. Čujmo ovu riječ na nogama. Slušajmo riječ Božju. Iz Druge Poslanice Korinćanima 5, 14-6, 2: „Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; 15i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. 16Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. 17Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! 18A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. 19Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. 20Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! 21Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. 2Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa.“ Riječ Gospodnja.

(Svi sjedaju)

Onda, dvije stvari, brzo. Slušajte me, bit ću kratak, ali snažan i jak ako mi to Bog dopusti. Slušajte me dobro! Pogledajmo! Dvije jako bitne stvari. Čuli smo, pomirite se s Ocem. Sada! Sada! Ali Kiko već smo se pomirili. Mi smo s Puta. Ne znam što želiš reći, sada? Poslije kaže nešto drugo. Budite oprezni da ne primite uzalud milost Božju. Da ne primite uzalud. Kao njegovi suradnici potičemo vas da ne primite uzalud milost Božju. Jer kaže, u pogodnom trenutku uslišah te. U vremenu spasa pomogoh ti. Evo kaže, ne primite uzalud. Hoće reći da se danas u ovom susretu ostvaruju dvije riječi. Sad je vrijeme pogodno, sad je vrijeme spasa za tebe. I kao njegovi suradnici, Kristovi, potičemo vas da ne primite uzalud jer bi mogao propustiti da prođe milost uzalud. Od ovog pogodnog trenutka, od ovog danas spasenja koji je sada za tebe ti bi mogao ne primiti ništa. Ali ne znam da li će biti drugi pogodan trenutak, da li će biti koji drugi dan spasenja jer je prorokovano, u dan spasa pomogoh ti. Dakle, sveti Pavao kaže ovu proročku riječ, u dan spasenja pomogoh ti. Sad je čas. Ovo proroštvo u tvom životu se događa sada. Susret s Kikom. Tj. postoji proroštvo za tvoj život. U dan spasa pomogoh ti i kaže sveti Pavao, sada je! Ovaj trenutak je sada. To kaže Korinćanima, ali ova je Božja riječ za mene, sada. Zašto je sada pogodan trenutak? Dan tvoga spasenja. Zašto je Bog svijet i tebe htio spasiti preko ludosti kerigme, navještaja spasenja. Navještaja evanđelja, radosne vijesti. Zašto? Dakle, ja ti moram reći sa svetim Pavlom: oprez, oprez! Oprez da ne bi učinio uzaludnim propovijedanje iako si došao iz Gorizie, Srbije. Oprez! Slušaj me! Također biskupi i svećenici, slušajte me! Ja sam tu čineći siromašnu službu. Grešnik sam kao svi vi. U tom smislu sam suradnik Kristov. I ti ćeš činiti sutra isto što ja sada činim, u Kini ili negdje drugdje. Što je uvijek teško. Čini se kao da praviš nekakav show. Nitko te ne plaća. Nije ništa. Ne želimo nikakvu propagandu u nikakvim novinama. Ništa. Nikakvu televiziju. Ništa. Nadajući se da ćemo brzo umrijeti. Ići kod Gospodina jer s njim je puno bolje. I uvijek progonjeni, uvijek napastovani. Uvijek u borbi s đavlom. Uvijek u borbi s afektima, sa seksom, sa ženama, sa svim, sa ohološću, sa novcem. Ali uvijek na nogama. Zato što tako želi Gospodin. Je li? U borbi svaki dan. Dobro braćo. Dakle, njegovi suradnici za vas danas smo mi. Kiko trebaš ići u Hrvatsku! Ma ne Gospodine, mrtav sam, umoran sam. Jučer smo došli iz Brazilije, 24 sata leta. Imali smo jedan susret. Ma pogledaj onog jadnika. Kako se zove? Koji te zove već devet godina, Giacomo. Trebaš doći, trebaš doći vidjeti sjemenište. Trebaš doći! Trebaš doći! Nećemo ići. I zove i zove kao ova dosadna udovica. Trebaš doći! Dobro, i na kraju je uspio. Sutra idem u Izrael, a zatim na kraju smo ovdje zahvaljujući Gospodinu. Kiko trebaš ići u Hrvatsku! Dobro idemo vidjeti Hrvatsku, napraviti naš show. (smije se) Zato smilovanje prema nama. Najmanje što možete učiniti je da ne primiti uzalud plod ovog susreta. Braćo, mogu vam reći da vas ljubim. Volim vas, iskreno. Iskreno. Gospodin nam daje ljubav za Hrvatsku, za braću iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, za sve vas. Daje nam ljubav, pravu ljubav jer ova ljubav dolazi od Gospodina, od njegovog Duha koji će nas ujediniti u Nebu kod Gospodina, u Kristu jer je naša vjera pobijedila svijet. Naša je vjera pobijedila svijet. Sjajno! Dobro. Dakle, govorio sam, sada je pogodni trenutak. Sada je dan spasa. I kako se ostvaruje ovo spasenje? Preko jednog navještaja kerigme. I što kaže kerigma? Sad me slušaj dobro! Ovo kaže kerigma, da Bog koji poznaje tvoje poteškoće, tvoje siromaštvo, koji savršeno poznaje tvoju situaciju trpljenja, grijeha, prijevara. Ne samo da te ne sudi kao što to čini prirodna religioznost. Prirodna religioznost uvijek vjeruje da je život kušnja. Tko se ponaša dobro ide u Nebo, a tko se ponaša loše ide u pakao. I takve ideje imaju sve religije, ali evanđelje nije takvo. Evanđelje je puno milosrdnije. Bog poznaje tvoju stvarnost i zna da ti kao čovjek imaš dioništvo novog čovječanstva. Prvo čovječanstvo je upoznalo veliki grijeh odvajajući se od Boga i svi smo dionici prvog čovječanstva koje ima svog praroditelja. To je lik koji se zove Adam. Prvi čovjek, Adam. Adam i Eva. Od njega smo naslijedili njegovu narav. Ova narav ima jedan problem kojeg Crkva naziva istočni grijeh koji znači to da budući da se čovjek učinio bogom, u njemu stanuje grijeh. U njegovom tijelu. To je teško razumjeti, ali je vrlo važno da to dobro razumijete. Mi nismo protestanti, jer protestanti vjeruju da je istočni grijeh potpuno uništio našu narav. Ne, nije ju uništio nego ranio, kaže Katekizam Katoličke crkve. Ova je rana važna, jer kaže sveti Pavao, poznajem dobro svojim razumom, priznajem da je zakon koji je Bog dao dobar. Znam da bih trebao ljubiti ljude, da je loše činiti preljub. Poznajem zakon svojim razumom, ali kušam tragediju u svojem tijelu. Činim zlo koje ne bih htio činiti. Mnogo puta činim stvari koje ne bih htio činiti, kaže sveti Pavao. Ako ja činim ono što ne bih htio činiti, tko dakle to čini u meni? Nisam ja koji to želim činiti. Ovdje se kaže jedna vrlo važna stvar. Grijeh je koji stanuje u mojem tijelu, koji me prisiljava, zarobljava me. Kao rob sam, zarobljen. Osjećam nemogućnost unutar sebe. Podvrgnut sam zakonu grijeha koji me prisiljava na zlo koje ne bih htio činiti, a činim ga. To je ono što smo rekli nekidan. To je veoma važna stvar jer je to razlog velikog broja samoubojstava. Mnogi ljudi čine samoubojstvo jer imaju užasnu sliku o sebi. To vrlo dobro znaju psiholozi. Neki dan sam naveo jedan primjer kako smo poslali dvije djevojke da naviještaju kerigmu. Dvije djevojke iz Monpelliera su išle u starački dom u koji je ušao mladi Francuz kojeg su djevojke pitale: „Da li možemo razgovarati s tobom?“ Odgovorio je: „Da.“ „Želimo ti reći radosnu vijest. Gledaj, hoćemo ti reći da te Bog ljubi takvog kakav jesi.“ On je odgovorio djevojkama: „Znate li kakav sam? Znate li kakav sam ja? Ja sam jedan koji je došao vidjeti svoju baku. I tu sam sa željom da umre ova stara, jer mi je uništila nedjelju koju sam htio provesti sa prijateljima na plesu. Ne želim je vidjeti!“ (stoji pred biskupom s jednom nogom na podiju sedesa) Ovaj mladić je blizu samoubojstva. Malo mu nedostaje, kao mnogima, jer on je svjestan tko je. Zbog toga je rekao: „Vi kažete da me Bog ljubi takvog kakav jesam? Ja sam užasan, sebičnjak, opak. Takav sam da me zbog svoje sebičnosti nije briga što će moja baka umrijeti. To sam ja.“ On je točno to rekao nekidan. Dakle, čuli smo, Caritas Christi urget nos. Ljubav Kristova tjera nas na misao da ako je Krist umro za sve, svi su umrli. Umro je za sve da ljudi ne žive više sebi. Evo, ovo ne žive više za sebe govorimo to. Dakle, da budući da se čovjek odvojio od Bog osuđen je ponuditi sve za sebe. Što znači živjeti za sebe? To čine svi ljudi. Sve za sebe (okrenut je biskupima i svećenicima i kao da njima govori). U svemu traže svoju sreću. Ja živim za sebe, živim za sebe! Zašto sam otišao na sveučilište? Zato što mi se svidjela jedna djevojka, jer tražim svoju sreću. Sve za samoga sebe. Evo, živjeti za samoga sebe. Vidjeli samo antropologiju svetoga Pavla ili koncept prvotne Crkve. Gledajte da je to užasno. Čovjek koji u svemu mora živjeti za sebe. Hoće živjeti u potpunosti svoj život i u svemu tražiti samoga sebe kao ovaj svećenik ili bogoslov (upire prstom u neke od svećenika koji sjede na bini) koji ide u sjemenište ili ovaj koji je ovdje ili onaj drugi, jedan od ovih. Tražeći uvijek samoga sebe, tražeći slavu, tražeći sreću. Uvijek on, on. Samoga sebe. Rasti u autoritetu, u svemu tražeći samoga sebe. Netko odlazi na sveučilište, netko si nađe zaručnicu tražeći svoju sreću i u svemu traži samoga sebe. Ali Kiko, zašto je to zlo? Što je u tome loše? Jedna stvar je loša. Samo jedna. Problem je to. Zbog toga se ljudi ubijaju. Bili smo stvoreni od Boga u Kristu, na božansku sliku. Bog je ljubav, a istočni grijeh nas sprječava da ljubimo. Prisiljava nas da sve nudimo sebi. U dnu sve živim za samoga sebe. Mogu biti oženjen tri puta, a u dnu me uopće nije briga za svoju djecu. Nije me uopće briga za moju ženu. Što mi se događa Kiko da nikoga ne ljubim? Ali ako je jedan čovjek dosljedna i ozbiljan (stao pred nuncija) onda se događa da učini samoubojstvo. Neki dan sam govorio nekom čovjeku koji se oženio s dražesnom ženom. Ima jednu kćer od 22 godine u New Yorku, jednog sina koji studira u Engleskoj i trećeg sina od 12 godina koji živi s njim. Rastao se od prve žene. Ima jahtu, brod. Sviđa mu se jedrenje. Čovjek od 50 godina. Zašto se jučer ubio, zašto? (Pita biskupe i svećenike) Zašto? Ja ću ti reći. Mnogo je godina kako ne ljubi nikoga. (maše rukama i hoda pred biskupima) I uopće ga nije briga niti za bivšu ženu niti za sina ni za nikoga. A zašto to ne podnosi? Zato jer čovjek ne podnosi živjeti jedan život u kojem ne ljubi nikoga. Ovo je prevažna točka jer ljudi ne prihvaćaju ovaj život. Jer u nama postoji odjek raja. Imamo božansku sliku u nama. U dnu mi sebi oduzimamo život jer protestiramo, protestiramo. Život je merde, sranje, kao što kažu Francuzi. Ne prihvaćam jedan takav život. Htio bih život avanture, ljubavi. Htio bih izaći iz samoga sebe. Zbog toga mi propovijedamo ovo, evo braćo slike slobode (vadi križ iz postolja pored ambona). Tko će odriješiti moje lance i učiniti da se popnem na križ i dadnem svoj život za ljude i bit ću sretan. (Nosi križ uokolo) Tko će to učiniti? Tko će to učiniti, da ja Kiko Arguello mogu živjeti život za tebe. Biti kreten u ovoj areni (stupči na mjestu) dajući svoj život i ne biti u krevetu s nekom djevojkom u Parizu živeći svoj život. Ali, biti s nekom djevojkom u Parizu, vjeruješ li ti da bih ja bio sretniji nego ovdje s ovim križem naviještajući tebi Krista? Jer koja je točka? Što je to sreća? Imamo kao neku iglu unutar nas samih koja nas uvijek poziva da budemo sretni. Da tražimo sreću, da tražimo. Imao je svi, svi. Zbog toga su nas prevarili govoreći da je sreća samo u materijalizmu. Imati kuću, imati posao. Ne. Oni koji su pretvorili Crkvu samo u socijalnu agenciju lagali su nam. Nije baš tako, puno je dublje. Ljubiti čovjeka znači dati mu sudbinu, slavnu sudbinu, sreću. Uistinu, iščupati ga iz egoizma. Gledajte što je rekao sveti Pavao: „ako smo upoznali Krista u tijelu, sada ga takvoga više ne poznajemo. Staro uminu, nove su stvari nastale.“ Koje nove stvari su se pojavile unutar nas? Što se pojavilo? Vjera! Milost! Osoba koja ne poznaje Krista ima unutar sebe zavist jer je prisiljen u svemu tražiti samoga sebe, svoju sreću, novac, seks. Ali ako čuje kerigmu i preda svoje grijehe Kristu, ako se pomiri s Bogom oprošteni su mu grijesi. I Duh silazi na njega. Pojavile su se nove stvari unutar njega. Besplatno se pojavljuju, besplatno. Pojavljuju se nove stvari. Koje stvari? Manje zavidan, manje škrt s novcem. Sposobna je oprostiti što prije nije mogao. Zbog toga kršćanstvo nije ništa moralističko. Fantastično je. Nema ništa od maniheizma koji smatra da su ljudi dobri i zli. Bilo koji čovjek se može roditi nanovo. Može primiti od Neba život vječni. Besmrtni život. Dakle, ja sam suradnik Kristov i kažem vam u ime Kristov, pomirite se s Bogom. Što to znači? Znači da je ovaj sada povoljno vrijeme. Krist na nebu kao Veliki svećenik i zagovara za nas. Krist u ovom trenutku stoji pred Ocem pokazujući svoje slavne rane za nas. Za tebe. A zašto pokazuje svoje slavne rane za tebe, zašto zagovara za tebe? Zato što bi htio da ti napustiš tijelo, tijelo istočnog grijeha. Jedino krštenje oduzima istočni grijeh. Zato treba obnoviti krštenje. Razmisli malo! Činjenica je da si ti bog samoga sebe. Ako si ti bog ubio si Krista. Dobro. Dakle, ubili smo Krista i on nudi svoj život za tebe kao otkupninu i ne sudi te. Ljubi te čak i ako si njegov neprijatelj. Htio bih da ti predaš svoj grijeh njemu. Čak i ako ga tvoj grijeh ubija, razapinje ga. On umire za tebe na križu i Otac ga uskršava kao zalog tvog opravdanja. Bilo ti je oprošteno. ON ulazi u Nebo i sada ti s neba šalje Duha Svetoga jer je grijeh odstranjen od tebe. Ovaj Duh Sveti dolazi prebivati u tebi. Ovaj Duh Sveti je Bog. Bog prebiva u tebi. Kaže Krist: „Oče, neka ljubav kojom si me ljubio, gledajte kako divna riječ, bude u njima.“ Znate da su to zadnje Kristove riječi. Njegova oporuka prije nego što će patiti. „Oče, ljubav kojom si me ljubio.“ To je ljubav kojom Otac ljubi Sina. „Neka bude u njima i ja u njima.“ Otac i Sin savršeno jedno. Otac i Sin. Krist je slika punine Božanstva, kaže sveti Pavao. „Filipe, tko vidi mene vidio je i Oca.“ Savršeno su jedno. Tri osobe, jedna jedini Bog. U jednom zajedništvu beskrajne ljubavi. To je počelo univerzalne ljubavi koja podržava čitav svemir. Koja divota da Bog postoji kao ljubav. Da nam je tu ljubav pokazao u jednom jadnom raspetom čovjeku i da je ovaj raspeti čovjek, tamo izvan grada, pun krvi, uistinu sami Bog, Bog, Bog! Ali Kiko što govoriš? Kako Bog može biti čovjek? Apostolima koji su svi bili Židovi na Duhove to je otajstvo posvjedočio Duh Sveti. Da je ovaj čovjek bio Adonai. Bio je Kyrios, Kyrios. Sami Bog. Onda je sami Bog koji se ponižava. Sami Bog koji se učinio grijehom za nas. Sami Bog. I zašto ovo? Jer Bog te ljubi. Jer Bog te ne može prestati ljubiti. Jer je to njegova bit, njegova suština. Govori poslanica Hebrejima da je raspeti Krist slika i otisak božanske biti. Božanska bit je ljubiti tebe. Ljubav čini ovako da kao što su Otac i Sin jedno u Duhu Svetomu, Bog hoće da ti budeš jedno u njemu. Oče da ljubav kojom si me ti ljubio bude u njima i ja u njima. Ali, pitam te: Da li ti uistinu vjeruješ da je sada Krist u tebi? U nama je zaista! Zbog toga kažem da kada se naviješta, kerigma se ostvaruje. Možda. Možda zahvaljujući mome urlanju, ti, zbog jednog čuda božanske milosti, vjeruješ, vjeruješ da Bog uistinu jest. Da je Kristu umro za tebe. I ti kažeš Kristu unutar tebe, da. Htio bih uistinu živjeti za tebe, a ne za sebe. I odmah Duh Sveti silazi na tebe i povećava milost tvoga krštenja. Naraslo je tvoje krštenje, naraslo je! Sada si narastao! Duh Sveti već je u tebi. TI si ispunjen Kristom. Hrabro! To nije neki osjećaj već mnogo više. Prolaze stare i nastaju nove stvari. To je fantastično! Kaže sveti Pavao: „Više ne živim ja, nego Krist živi u meni.“ Sutra živiš Kristov život. Što trebaš učiniti? Ono što ti kaže Krist. Ne pripadaš više samome sebi. Ti si kršćanin. Ne živiš više za sebe. Ti si kršćanin. Ne živiš ni za muža, jer tko ne mrzi svoga muža nije moj učenik. Tko ne mrzi ženu nije moj učenik. Tko ne mrzi djecu nije moj učenik. Tko ne mrzi svoj vlastiti život ne može biti moj učenik. Tko ne mrzi svoju vlastitu dušu. Živjeti u Kristu, moja osoba se ukorjenjuje, utemeljuje u Kristu. Stijena, kao kamen. On, Krist i ja. Apsolutna većina. Krist i ja, jedina istina. Krist i ja, sama sa samim. Ova ljubav prema Kristu čini od nas jedno, jedno Oče. Kao što si ti u meni i ja u tebi, neka budu jedno u nama! Da svijet povjeruje, da ljubav kojom si me ljubio bude u njima i ja u njima. Ljubiti Krista, kažu očevi pustinje, je jedina istina, a sve ostalo je ispraznost, jer Bog je ljubav. Ljubiti Krista. Jeste li jednom osjetili ljubav prema Kristu? Ljubiti Krista! Zato se i ne bojimo ako smo u zatvoru. Ako nas dođu progoniti. (maše rukama i ide prema svećenicima i biskupima) Jer ništa ti ne može oduzeti ljubav prema Kristu. Koja nesreća za one koji imaju ljubavnice, koji imaju jahte te idu sa golim djevojkama kada dođu ovdje na godišnji odmor a ne upoznaju Krista. Oni su kao osuđeni tražiti samoga sebe u svemu. Uvijek u svemu egoizam. I što više idu sa ženom drugog čovjeka, što se više seksaju, u ustima im je gorčina jer nešto unutar tebe govori da to nije život. Život nije samo to. Ne može se živjeti za poroke. Priroda je prelijepa. Drveće prelijepo. A zar da moj život bude samo poroci. Ma kako fantastično što vas je Bog iščupao iz svijeta i stavio vas ovdje. Posjeo vas ovdje. Ma kako fantastično! Mi nismo bolji od njih jer i mi smo prije bili ondje, ako se samo sjetimo onoga što smo prije činili dok smo bili pogani prožimaju nas trnci. Zasramimo se. Nemoral. Sve ono što smo činili prije. Hrabro braćo! Dira me pomisao da vas je Bog izabrao. Niste vi izabrali mene nego sam ja izabrao vas i poslao vas da idete i rod donosite. Rod koji će ostati. Hrabro! Umrijeti je bolje nego živjeti jer je Krist uskrsnuo. Krist je uskrsnuo! Uistinu je uskrsnuo! Krist je uskrsnuo! Uistinu je uskrsnuo! Mi smo djeca uskrsnuća. Besmrtni život prebiva u nama i znamo da imamo vječni život. Ja sam pitao ovog svećenika, pokaži mi ga! (don Šime Perić) Zašto? Možemo ljubiti neprijatelja. Možemo se poniziti. Ovaj svećenik može biti poslušan biskupu, ako ima Kristov život. Ako nema, ne može poslušati, nego u svemu traži samoga sebe. Uvijek, uvijek! Ali ako je uistinu primio Kristovu narav, on, čovjek, bez obzira na sve, može ljubiti. Mi možemo umrijeti, možemo ljubiti. I zbog toga je kršćanski brak nerazrješiv, jer je žena često tvoj neprijatelj. Muž je neprijatelj, kćer je neprijatelj. Ali nije važno jer više nismo osuđeni pobjeći preko razvoda kao što to čine pogani jer oni su prestravljeni od smrti. Što drugo mogu učiniti? Ne mogu učiniti ništa drugo. Budući da oni imaju unutar ontičku smrt kao što je govorio Kierkegaard. Kada nastaje u njima jedan problem i budući da ne poznaju Krista taj problem njima postaje nepremostiv, a nas koji smo ozdravljeni u intimi naše duše gdje prebiva Gospodin, preko milosti vjere, nas ne uništava taj problem. Gledajte koja divota! Koje bogatstvo imamo! Tvoja se rođakinja već rastavila. Tvoj rođak također. Tvoj brat, tvoj unuk. Svi! Svi se rastavljaju. Jer ako im duša nije ozdravljena unutra, ako ne poznaju Krista, ako unutar sebe nemaju Duha Svetoga, unutar imaju smrt, smrt njihove osobe. Zbog toga kada se pojavi malo trpljenja moraju pobjeći bilo kako. Pobjeći od raka. Ne moj pušiti kraj mene jer ću te ubiti! Unutra imaju smrt, strah od trpljenja. Zbog toga moraju bježati uvijek pred trpljenjem. Ali mi smo pobijedili, Krist je uskrsnuo! Imamo život vječni, možemo živjeti! Jedna problem nas ne ubija. Niti ako nas otjeraju s posla ne umiremo. Ne umiremo! Gospodin nas je duboko unutra ozdravio i omogućuje nam da živimo ovaj život. Ovaj besmrtni život. Ovu ljubav koju nam je dao živeći u zajednici i drugi to vide. Ljubite se kao što sam vas ja ljubio i po toj ljubavi ćete spoznati da ste moji učenici. Budite savršeno jedno i svijet će povjerovati. Hrabro! Hrabro! To je nova evangelizacija. Dobro braćo. Hrabro! Onda, ja završavam ovdje. Sad ćemo prijeći na drugi dio. Htio bih se zajedno s vama pomoliti Gospodinu, na nogama. I pjevajmo Caritas Christi. Jasno da djelovanje Duha Svetoga nadvisuje moje riječi. Nadvisuje ono što ja mogu reći. Nekidan sam bio na sveučilištu u Madridu te naviještao kerigmu. 30000 sveučilištaraca, svi ljevičari i preziru Crkvu. Jedan je mladić bio izvan Crkve. Uništen. 15 godina se nije ispovijedao. Bio je dirnut od milosti preko navještaja kerigme te je došao jednom svećeniku Puta kako bi zatražio ispovijed. Potpuno je promijenio život. Već s time možemo reći da smo primili našu plaću. Ako jedan mladić, uistinu također i vi mladi, braćo hrabro! Pjevajmo Caritas Christi, ja ću na talijanski, latinski.

Dobro braćo, sada ćemo prijeći na drugi dio našeg susreta, na poziv za zvanje. Poziv za zvanje ne upućujemo mi nego je Krist onaj koji poziva i vidjet ćemo ako ima koji mladić, ako ima barem jedan, dvojica, već smo zadovoljni. Onda, sjedite na trenutak. Ovaj drugi dio je predivan i plod je ovog propovijedanja, ako želite, također i itinerarija. Sada kao što znate, ako ste prisustvovali susretima ovog tipa, pitat ćemo ako ima koji mladić, mali ili veliki, koji osjeća da ga Bog poziva da se predstavi Crkvi kako bi se pripremio da postane prezbiter. Prezbiter kakvog ga mi zamišljamo u budućnosti. Prezbiteri itineranti, misionari u jednoj novoj avanturi za koju ne znamo kako je Bog zamišlja itd. Ali prije nego uputim ovaj poziv htio bih da vam otac Mario, prezbiter Neokatekumenskog puta, kaže jednu riječ ohrabrenja.