S. Ecc. Rev.ma Mons. Benigno Luigi PAPA o.f.m. capp.
Arcivescovo Metropolita di Taranto
Božanska euharistija je «izvor i vrhunac svega kršćanskog života» (LG 11; usp. SC 9) i u njoj je «sadržano svekoliko duhovno dobro Crkve, to jest sâm Krist, naš Vazam» (PO 5);
Statut Neokatekumenskog puta, nedavno odobren od Svete Stolice, svjedoči o biti euharistije kao punini kršćanske inicijacije (usp. čl. 13 § 1);
Želeći se brinuti za duhovno dobro vjernika povjernih našoj pastoralnoj skrbi i u svrhu integriranja slavlja malih neokatekumenskih zajednica u redoviti liturgijski pastoral župe, kako je izričito predviđeno i navedeno u Statutu (usp. čl. 13 § 2);
ODREĐUJEMO
slijedeće
čl. 1
Mjesto i vrijeme slavlja. Jedincatost oltar
§ 1. 1 Slavlje nedjeljne euharistije, koje se održava nakon prve nedjeljne Večernje, na kojoj sudjeluju male zajednice Puta, morat će se održavati u župnim crkvama ili bogoslužnim mjestima koja su redovito sjedište života male zajednice. Zabranjena su slavlja u prostorima pastoralnih aktivnosti (usp. kan. 932 § 1);
§ 1. 2 takvo slavlje priprema i animira zajednica Puta, pod podvodstvom prezbitera (usp. Statut čl. 13 § 4). Svejedno, mora se održavati u otvorenoj crkvi, dozvoljavajući slobodno sudjelovanje svim vjernicima. Jednako tako održavat će se u predviđenom vremenu između 20, 30 i 22, 00 sati bez prekoračenja. Svećenik ili odgovorni u zajednici moraju činiti sve u dogovoru s župnikom ili odgovornim u crkvi;
§ 1. 3 euharistijska žrtva slavit će se na jednom posvećenom ili blagoslovljenom oltaru (usp. kan. 932 § 2), i u lađi, ne mogu se donositi stolovi kao oltari, da bi prisutni sjedili oko njih kao oko stola. Mora se očuvati liturgijski znak jedincatosti oltara kako bi se označilo jedinstvo Krista, Posrednika i Spasitelja i jedinstvo Njegovog mističnog Tijela;
§ 1. 4 mjesto služitelja i vjernika mora dakle očitovati raznolikost i razliku službi unutar samoga slavlja. U prezbiteriju mogu biti svećenici koncelebranti ili asistenti u liturgijskom ruhu, đakoni i poslužitelji u vlastitom liturgijskom ruhu. Vjernički put naprotiv ima svoje mjesto u lađi izvan prezbiterija, kojem vjernici pristupaju samo da bi izvršili ministerijalnu službu;
čl. 2
Posredovanje Riječi u Euharistijskom slavlju
§ 2. 1 Komentari (uvodi, opomene, tumačenja) u Liturgiji (usp. IGMR III, 105. 128), u svakom njenom strukturalnom dijelu i posebno u Službi riječi morat će biti «jednostavni, vjerni tekstu, kratki, dobro pripremljeni i različito intonirani u odnosu na tekst kome trebaju služiti kao uvod» (OLM, 15);
§ 2. 2. svjedočanstva i takozvani «odjeci na Riječ» rezervirani su samo za tjednu Službu riječi (usp. Statut, čl. 11 § 2);
§ 2. 3 u samoj Službi riječi euharistijskog slavlja, poslije evanđelja, jedina riječ tumačenja Pisma je ona u propovijedi, pridržana svećeniku koji predsjeda ili, u nekim posebnim prilikama, svećeniku koncelebrantu ili đakonu (usp. kan. 767 § 1; 772 § 1; Međudikasterijalna uputa Ecclesiae de mysterio od 15. 8. 1997., čl. 3 § 1).
čl. 3
Euharistijska liturgija
§ 3. 1 Budući je zadaća upravo đakona, kojem pomaže akolita ili ministranti, pripremiti oltar za Ofertorij, nije dozvoljeno ikojem drugom vjerniku iz puka vršiti tu službu;
§ 3. 2 s nakanom da se vjernicima ponudi što bogatija duhovna hrana preko različitog eukologijskog nasljeđa Crkve, svećenik celebrant stavit će naglasak na korištenje svih euharistijskih molitava sadržanih u Rimskom misalu (usp. Pismo Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu odgovornima Neokatekumenskog puta, prot. 2520/03/L od 1. prosinca 2005., n. 6);
§ 3. 3 za primanje svete pričesti neka se primjenjuju pravila liturgijskih knjiga, držeći se i onoga što je rečenu u Statutu (čl. 13 § 3). Tako svećenik celebrant pričešćuje sam sebe, Tijelom i Krvlju Gospodinovom, i uz pomoć đakona ili akolite, ili izvanrednog poslužitelja, podjeljuje Pričest sub utraque prisutnima koji, ako položaj klupa to dozvoljava, ostaju na svojem mjestu, na nogama, u protivnom formiraju procesiju za pričest.
Povjeravamo ovaj dekret vjernoj primjeni od strane svih svećenika i poslušnom prihvaćanju svih vjernika Nadbiskupije, kako bi plemenito i jednostavno euharistijsko slavljenje bilo duhovna hrana za cijelu našu dijecezansku Crkvu. Pravila ovdje sadržana stupaju na snagu 25. 2., na Čistu srijedu, godine Gospodnje 2009.
Reg. Boll. VI, f. 43, n. 42
Izdano u Tarantu, u našem biskupskom sjedištu, 21. 1., na dan liturgijskog spomena djevice i mučenice sv. Janje, godine 2009., XIX. našeg biskupstva.
Nekoliko biografskih podataka o nadbiskupu Taranta:
Mons. Benigno Luigi PAPA, O.F.M. capp. pristupio je franjevcima 30. 8. 1953., a zaređen je za svećenika 25. 3. 1961. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je za biskupa u Oppido Mamertina Palmi 14. 11. 1981. Kasnije je imenovan nadbiskupom metropolitom Taranta 11. 5. 1990.
Tijekom svoga školovanja postigao je slijedeće akademske graduse: licencijat iz dogmatske teologije na Papinskom sveučilištu Gregorijana (1963.), licencijat iz biblijske egzegeze na Papinskom biblijskom institutu (1965.) te bakaleureat iz biblijske teologije na Franjevačkom studiju u Jeruzalemu (1974.).
Bio je profesor na Antonianumu u Rimu, profesor i dekan na Teološkom međureligijskom institutu u Pulji.
Trenutno je potpredsjednik Talijanske biskupske konferencije.
Prilikom izbora novog predsjednika Biskupske konferencije, mons. Benigno Papa bio je kandidat kardinala Bertonea za to mjesto.