U crkvu nam dolaze nepoznati gosti koji imaju svoj oltar i svoje svećenike
Piše: Z L
02.08.2009.
“Grupa župljana” piše kako pripadnici neokatekumenskog pokreta likuju zbog odlaska don Marija Sikirića, doživljavajući to svojom pobjedom, a nove tendencije nisu u skladu s načinom na koji vjernici ove zajednice doživljavaju vjeru
Mi mali ljudi iz Župe ‘Sveti Josip’ Zadar nemamo našu župu, poručuju potpisnici
Grupa župljana Župe “Svetog Josipa” Zadar obratila se ovih dana otvorenim pismom nadbiskupu Prenđi zbog najave odlaska župnika Marija Sikirića sa župe, navodno kao posljedice njegovog istupanja protiv pojedinih postupaka neokatekumenskog pokreta u Zadarskoj nadbiskupiji i njegove prireode uopće. Podsjetimo, ovaj je razlaz kulminirao javnim istupom grupe svećenika, na što im je posredno nadbiskup odgovorio podrškom neokatekumenima u korizmenom pismu.
“Obraćamo vam se jer želja nam je s ovim pismom da barem malo “umirimo” našu savjest, želimo da nas shvatite kako želimo pomoći i iznosimo istinu, tražeći i moleći od Vas da nam pružite pomoć. Želja nam je upoznati vas sa stanjem, i pokazati da nas veoma uznemiruju ove zadnje (mnoge) priče u našoj Župi “Svetog Josipa” Zadar, koje se odnose na odlazak našeg župnika svećenika Marija Sikirića, priče koje vrlo teško prihvaćamo. Svjesni smo da će se smjena velečasnog Marija i priče koje kruže vrlo negativno odraziti na stanje i vjerski život u našoj Župi, prvenstveno u podjeli. Moramo istaknuti da smo preumorni od takvih iznošenja lakrdija po župi, dosta nam je više režija da manjina vjernika (koji nisu iz naše župe) radikalno nam nameću i određuju svoj način “življena vjere” koji se ne uklapaju u vjerski život naše župe kako smo naučili od naših djedova i otaca, kako nas Vi učite, pričaju pojedine skupine (neokatekumenske) po Župi svoje obijesti i sad likuju zbog odlaska svećenika Marija iz Župe. Doslovno slave! S razlogom se može okarakterizirati stanje Župe “da mi mali ljudi iz Župe ‘Sveti Josip’ Zadar nemamo našu župu”, nas “obične male župljane” se očito ne uvažava. Jednako se ne uvažava u Župi ni pastoralno ni ekonomsko vijeće Župe, očito nema svoju pravu funkciju i djelovanje. Dolaskom novog svećenika preporuka je da se izmijene članovi vijeća Župe jer su pojedini članovi najavili kako ne žele biti!
S razlogom se pitamo već duže vrijeme, tko su ti ljudi koji dolaze noću u crkvu, nepoznati su nam u Župi. Imamo informacije da su iz mnogih drugih župa nadbiskupije dolaze, pjevaju, plešu, pljeskaju, vrše seanse na katu do kasnih noćnih sati, a nekad i po cijele noći, ulaze na sporedni ulaz crkve gdje je zvonik, čujemo da imaju svoj oltar i svoje svećenike, nagovaraju našu djecu kako su oni “njihovi mali neokatekumeni” i ta naša djeca u strahu dolaze nama roditeljima i u panici govore “mama, tata nismo mi ti katameni, zašto nam to govore”.
Želimo Vas obavijestiti i umiriti našu savjest obavještavajući Vas da nam je teško, teško je kad se vidi tko sve i na koji način određuje nama “malim ljudima iz Župe” da moramo živjeti našu vjeru. Zašto nam “oni” određuju život u Župi, a evo evidentno je i da se po tko zna koji put postavljaju iznad župnika. Zabrinuti smo gdje će nas dovesti taj “višeslojni” rad u našoj župi, posebno kako će se ubuduće bez našeg velečasnog Marija odražavati naš obiteljski vjerski život. S razlogom se bojimo i sigurno ćemo sebe kao vjernici – zato što nam je nametnuto (cijele obitelji) tražiti u drugim župama jer očito da više nemamo svoju župu”, piše u pismu upućenom nadbiskupu.
– Svjesni smo uloge, značaja i prava našeg svećenstva, pa i poštivanja svih Vaših odluka u nadbiskupiji, pogotovo kad je u pitanju naša Crkva, prihvaćamo načela i koja ne razumijemo, ali oče nadbiskupe – teško je ovako živjeti svoju vjeru. Zašto moramo doslovno trpjeti teror neokatekumenskog puta u našoj župi (…) Ova promjena svećenika, župnika Marija, se doživljava u Župi kao “pobjeda nekog takmičenja”, kao “dobivanje ovozemaljskih nekih bodova”, s tim se “zadovoljava taština i ostale ljudske slabosti”, a s druge strane “teško omalovažavanje”… Iskreno Vam sve ovo iznosimo, i nažalost to je tako!
Ne iznosimo rečeno bez razumijevanja! Oče nadbiksupe, pratimo mi stanje u Crkvi (pisali smo Vam u prošlom pismu od 9. lipnja), prihvaćamo i da smo nedovoljno obaviješteni, i da smo puk Crkve, ali osjećamo i znamo kakav je to neokatekumenski teror na našu vjeru. (Mi smo doli i to osjećamo na kostima, u krvi, u duši!) Evo, za nas znači puno govor Pape članovima neokatekumenskog puta Rimske biskupije gdje iznosi potrebu za “neprestanim održavanjem čežnje za jedinstvom”, “uključivanje ‘Puta’ u biskupijski pastoral”. I kad uspoređujemo, naš velečasni Mario je upravo bio na tom Putu, u službi prema jedinstvu zajednice, a ne poticanja podijeljenosti što upravo rade ti koji optužuju velečasnog (…).
Ove sadašnje priče po župi, nisu i nije nikako u redu, nije u redu da se šire negativnosti i neistine, širi se “laž” po Župi i to od “onih” koji nisu iz naše župe kao: “Spas je što ide Mario, on nam je smetao, oslobodili smo se, mi ćemo se sad njegovim odlaskom izdići!” Kojeg li licemjerja!? (Odnosi se na neokatekumene.) A tko smo mi koji živimo u našoj Župi, što smo mi (da ne kažem tko) koji nismo u tim udrugama, čija je župa, zar su neokatekumeni toliko jaki da utječu na nadbiskupiju i dijele Župu, mijenjaju nam svećenika kad to zažele, određuju i nameću kako ćemo živjeti u svojoj vjeri?
Sve je to tužno i djeluje na našu Župu katastrofalno. Već mnoge obitelji u Župi najavljuju kako će radije ići na svete mise u druge župe nego biti ponovno na “neokatekumenskim misama” na kojima doslovno likuju.Svjesni smo da nemamo relativni uvid u sve, ali osjećamo i vidimo i znamo da ne smijemo se otuđiti i da moramo poštivati misiju Crkve. I zato smo vam iskreno pisali istinu! Molimo Vas da nas razumijete naš nadbiskupe, s ovim nam je želja pomoći kako bi nam pomogli i želimo Vam svako dobro. Uz Božju pomoć i Vama i nama. Hvaljen Bog!”, stoji u pismu koje potpisuje “grupa župljana Župe Svetog Josipa Zadar”.