Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata

Prot. 2520/03/L

U Vatikanu, 1. 12. 2005

Poštovani gospodine Kiko Argüellu, gospođice Carmen Hernandez i vlč. oče Mario Pezzi,

nakon razgovora u Kongregaciji u svezi Presvete Euharistije slavljene u zajednicama Neokatekumenskog puta, a u skladu s danim vam uputama na sastanku s vama 11. 11. 2005. godine, prenosim vam odluke Svetoga Oca.

U slavljenju svete mise Neokatekumenski put će prihvatiti i slijediti liturgijske knjige odobrene od Crkve bez ispuštanja i dodavanja bilo čega. Nadalje, u svezi s nekim elementima, naglašavam neke smjernice i objašnjenja kako slijedi:

1. Nedjelja je «Dies Domini» (Dan Gospodnji) kao što je o danu Gospodnjem napisao Sluga Božji, papa Ivan Pavao II. u svom apostolskom pismu. Stoga Neokatekumenski put mora započeti dijalog s dijecezanskim biskupom kako bi bilo jasno da je Neokatekumenska zajednica dio župe i u kontekstu liturgijskih slavlja. Najmanje jednu nedjelju u mjesecu neokatekumenske zajednice moraju sudjelovati na svetoj misi župne zajednice.

2. Što se tiče eventualnih uvoda prije čitanja, ona trebaju biti kratka. Treba se držati onoga što je određeno u «Institutio Generalis Missalis Romani» (br. 105 i 128) i u Uvodnim napomenama «Ordo Lectionum Missae» (br. 15, 16, 38, 42).

3. Homilija, zbog svoje naravi i važnosti, pridržana je svećeniku ili đakonu (usp ZKP, kan. 767 § 1). Što se tiče prigodnih svjedočanstva od strane vjernika laika, prikladno mjesto i metoda za njih naznačeni su u interdikasterijalnim smjernicama «Ecclesiae de Mysterio», koje je «u posebnom obliku» odobrio papa Ivan Pavao II. i izdao 15. 8. 1997. U tom dokumentu, treći članak, paragraf 2 i 3 piše:

§2 – «Dopušteno je dati kratka objašnjenja koja pomažu boljem razumijevanju liturgije koja se slavi, ili čak, u izuzetnim okolnostima, nekoliko svjedočanstava, ukoliko su ona u skladu s liturgijskim normama, kad se euharistijska liturgija slavi u posebne dane (za sjemeništarce, bolesne, itd.), i doista su od pomoći kao ilustracija redovitoj homiliji svećenika koji slavi Svetu misu. Ova objašnjenja i svjedočanstva ne smiju biti takva da bi se zabunom mogla shvatiti kao homilija.»

§ 3 – «Mogućnost ‘dijaloga’ tijekom homilije (usp. Directorium de Missis cum Pueris, br. 48) moguće je ponekad dozvoliti, tako da svećenik koji slavi svetu misu razborito koristi tu mogućnost u svrhu izlaganja, a da istovremeno ne prenosi drugima obvezu propovijedanja.» Neka se također pažljivo vodi računa o onome što je navedeno u uputu «Redemptionis Sacramentum» br. 74.

4. U podjeljivanju mira, daje se dozvola Neokatekumenskom putu da nastavi koristiti već dopuštenu povlasticu do daljnjih uputa.

5. Što se tiče primanja svete pričesti, odobrava se vrijeme prilagodbe (ne više od dvije godine) da se od široko rasprostranjenog načina primanja svete pričesti u neokatekumenskim zajednicama (sjedeći, sa stolom prekrivenim stolnjakom smještenim u sredinu crkve umjesto posvećenog oltara u svetištu) vrati redovitom načinu na koji cijela Crkva prima Svetu pričest. To znači da Neokatekumenski put mora početi prilagođavati način podjeljivanja Tijela i Krvi Kristove onome kako je propisano u liturgijskim knjigama.

6. Neokatekumenski put mora, također, koristiti druge euharistijske molitve sadržane u misalu, a ne samo Drugu euharistijsku molitvu.

Ukratko, Neokatekumenski put, u svom slavljenju Svete mise, treba slijediti odobrene liturgijske knjige, imajući na umu ono što je izneseno u brojevima 1, 2, 3, 4, 5 i 6.

Zahvaljujući Gospodinu za dobre plodove koje je izlio na Crkvu po mnogim aktivnostima Neokatekumenskog puta, ovom prilikom vam šaljem svoje pozdrave.

+Francis kard. Arinze

prefekt

Mons. Mario Marini

Podtajnik