UVOD

    

Pisati ću ovaj tekst u muškom rodu, kao da sam muško, jer je moj spol nebitan.

Nije važno koliko sam “bio na putu” jer kad bi nekom neokatekumenu dali da ovo pročita, on bi prvo pitao koliko je ta osoba bila na putu, pa bi počeli sipati teorije da je to zato jer …, ne bi im bilo važno što ovdje piše. U upoznavanju s njima prvo te pitaju koliko si na putu, pa onda počnu s tobom razgovor, najmanje ih zanima što im imaš za reći.

Isto tako, kad bi jedan neokatekumen čitao ovo rekao bi “ja ovo ne bih nikad napravio, ja se ne slažem s ovim”. Da, ti ne bi napravio ovo, ali si napravio ono.

Mnogi neokatekumeni bi se sablaznili kad bi ovo pročitali, rekli bi da ne mogu vjerovati. Razlog tome je sljepoća, neka vrsta opsjednutosti. Autor ovog pisma je i sam radio (sudjelovao, propagirao) mnogo od ovog što ću opisati, a da ni sam nisam bio toga svjestan. Jednostavno, tamo ti operu mozak, usade ti strah, daju ti obećanja “u ime Boga”, stave te u ropski odnos, uvjere te da je “bijelo   crno” a “crno bijelo”, uvjere te da ništa ne vrijediš i da ništa ne znaš. U tom slučaju ne vladaš sobom i mogu ti svašta servirati, postaneš lutka na koncu, slušaš a ne čuješ, gledaš a ne vidiš. Moj izlazak iz tog paka je trajao malo po malo.

Isto tako, mnogi neokatekumeni bi rekli da se ove stvari na primjer događaju samo u toj i toj zajednici, ili da se to događa samo zato jer je takav odgovorni te i te zajednice. Ne, ovdje sam nastojao prenijeti ono što se događa U SVIM ZAJEDNICAMA, KOD SVIH KATEHISTA, KOD SVIH NEOKATEKUMENA, U SVIM GRADOVIMA… Zapravo nisu niti toliko bitne konkretne svari, nastojati ću prenijeti duh koji tamo vlada.

Još jedna napomena, bilo je i dobrih stvari. O njima ne želim govoriti jer je sve od Boga, osim grijeha, grijeh je od nas.

Kad budem govorio zajednica, put, mislim na neokatekumensku zajednicu, neokatekumenski put.

 

Kad smo već kod razlika, nekih razlika ima od grada do grada. Evo jedan primjer. Priča se da su splićani još gori fanatici nego ovi u Zadru. Kad im je splitski Biskup zabranio da u crkvi imaju uskrsno bdijenje jer nisu htjeli pristati da ono bude otvoreno za sve vjernike, napravili su šator ispred crkve i u njemu održali bdijenje na kojem su govorili da je Biskup faraon. (Tu priču sam čuo, nisam bio prisutan). Ovi u Zadru su “blaži”. Kad je jednom Biskup došao u posjet rekao je neke stvari koje im se nisu svidjele. Svećenik koji podržava put, a koji je stajao ispred Biskupa, dok je to Biskup govorio davao nam je geste “tko šljivi Biskupa”. To sam osobno vidio. Inače, Biskup je dolazio nekoliko puta u posjet neokatekumenima. Među ostalim bi uvijek rekao: ima dosta povika na vas, ali vi i dalje radite po svom. Da ponovim: vi i dalje radite po svom. Nakon svega što sam tamo prije i poslije doživio, te biskupove riječi izazvale su u meni želju da izađem iz Katoličke crkve. Bio sam u velikoj napasti, ali kad sam pogledao u činjenicu da 90 posto svećenika i vjernika zadarske županije ne podržava neokatekumenski put, ta napast je prošla, iako su te riječi izazvale i ostavile ranu u meni. Kad već spominjem Biskupa, da se dotaknem i zagrebačkog Biskupa, odnosno Kardinala Bozanića. Na jednom hodočašću mladih u Njemačkoj bio je zakazan zajednički susret svih hodočasnika iz Hrvatske. Odmah pri dolasku bio je susret dobrodošlice. Nakon toga je uslijedila stanka. Tad su neki pitali katehiste: što ćemo sad, što ima dalje. Oni su rekli, (uz ciničan smiješak na licu), što se  nas tiče vi ste do daljnjeg slobodni, možete ići na kavu, jer slijedi susret s Bozanićem, a to nije ništa bitno, ha, ha, ha (doslovno prenosim). Inače, na tom susretu su se pjevale pjesme kao što je Krist na žalu, svi slavimo i slično. 90 posto neokatekumena nije htjelo pjevati te pjesme, nego su  još i komentirali da to nisu prave pjesme, da su to neke tra-la-la pjesmice, kako su “naše (kikove)” 100 put bolje. Za vrijeme Mise koju je predvodio Kardinal Bozanić, prije molitve Oče naš, Kardinal je rekao: a sad se svi uhvatite za ruke (uhvatite jedni druge za ruke). 90 posto neokatekumena to nije htjelo uraditi, nego su kao što je to običaj u neokatekumenskoj zajednici digli ruke u zrak.

Napomena: da je meni netko tek kad sam ušao u zajednicu rekao: idi Biskupu (ili svom župniku, bilo kome) i reci mu: Obratite se i vjerujte Evanđelju, ja bih to bez pardona i učinio. Gledajući danas na to, iz ove pozicije, mogu reći da me sram što bih to tad učinio, ali tad sam bio zahvaćen tim duhom.

 

ZAZIVANJE ZLA I PROKLETSTAVA         

Svjedočenje bih počeo s prijetnjama koje su upućivane onima koji žele izaći iz zajednice, onima koji ne žele slušati katehiste, onima koji nisu redoviti u zajednici, onima koji jesu u zajednici ali kako oni to kažu “ne čine put”. Na početku mala napomena: često se služe frazom “U slobodi si da odeš iz zajednice, ali se nećeš obratiti”. Ili “u slobodi si da ne slušaš katehiste, ali će ti se dogoditi “neko zlo”. Pod ovim neko zlo ima bezbroj konkretnih primjera.  U ovim prijetnjama ima i onog drugog, neka obećanja što će biti ako ostaneš. Evo jedan primjer. Uz ostalo, za sve koji su izašli iz zajednice kažu da ih je đavao prevario. No, to ti kažu i ako si u zajednici i nisi došao na službu riječi. To ti i kažu ako ne zoveš katehiste da se s njima konzultiraš, zapravo tu još idu i korak dalje pa ti prorokuju da će te u budućnosti đavao 100 posto prevariti ako ne slušaš katehiste. Kod ovog slučaja otvaraju se slijedeća pitanja. Ako su rekli da te đavao prevario jer nisi naprimjer utorkom došao na službu riječi (pokušavaju opravdati tu činjenicu da te Bog pozvao da slušaš Njegovu Riječ a da ti nisi to učinio), zašto onda u tom slučaju nisu rekli da te đavao taj dan prevario još mnogo puta: da taj dan nisi izmolio Krunicu, da nisi išao na Misu, da taj dan nisi bio uključen u rad svoje župe, da nisi čitao Sveto Pismo, da nisi učinio neko dobro djelo, da nisi pokazivao ljubav za druge… ima mnogo primjera. Ali ne, samo te prevario jer taj dan nisi došao na službu riječi.

Moram reći da i neki svećenici koji su na putu ili prate put da se služe istim prijetnjama, a neki svećenici su neke od prijetnji koje ću nabrojati izrekli i za vrijeme Mise u homiliji. Da ponovim, neke od prijetnji koje ću nabrojati izrekli su i svećenici, i to za vrijeme Mise.

Prijetnje:

nitko tko je izašao iz zajednice nije postigao ništa u životu,

sotona ih je prevario

ne žele slijediti Boga

neće napredovati u vjeri

đavao će ih ubiti, proždrijeti će ih

oni su farizeji

Bog im je novac

žive životom nedostojnim kršćanskim

žele griješiti

uživaju u grijehu

ne vide da ih Bog ljubi

osuđeni su da žive samo za sebe i da ne budu dar drugima

to su mrtvi ljudi

odijelili su se od Boga

bježe od smrti i u svačem traže ljubav

jadničci koji ništa ne razumiju

ne vide da im Bog pomaže

dogoditi će im se neka nesreća

dobiti će neku bolest

to su izgubljene ovce

neće se nikada obratiti

na nebu neće biti gore nego će na nebu biti dolje (ako se i uopće spase)

do kraja života će živjeti u svojim malenim jadnim i bijednim životima

vratiti će se uskoro nazad u zajednicu potpuno uništeni

oni su u krizi

nisu sol svijeta

najviše što mogu biti su ono treće sjeme (neće donijeti ploda),  ali ne i ono zadnje koje donosi plod

brak će im biti katastrofa

brak će im se raspasti

doživjeti će silovanje u braku

završiti će u zatvoru radi droge

kukavice su

neće postići ništa u životu

Bog im neće pomagati

neće im imati odakle dolaziti život (jer život dolazi od puta)

prijete i riječima: a što ako dobiješ rak

Neki neokatekumeni bi na dijelove ovog teksta ostali začuđeni i rekli da ne mogu vjerovati da se to događa. Ako ne vjeruju, neka isprobaju na vlastitoj koži. A možda i ne vide. Jer će reći da su htjeli izaći s puta i kad su o tome razgovarali s “mjerodavnim organima” da nisu nikad čuli da im je netko rekao da će ih naprimjer đavao proždrijeti ako odu ili da im je netko rekao da ako su napustili zajednicu da su napustili i Boga. Na pitanje a što su ti “mjerodavni organi” rekli, odgovoriti će da su im rekli: u slobodi si da odeš, ali ako ostaneš Bog će ti pomagati. (Ovaj primjer se stvarno dogodio). Ali, što znači izjava “ako ostaneš Bog će ti pomagati?”. Znači ako odeš ća da ti Bog neće više pomagati? Da, to su “mjerodavni organi” htjeli reći, samo mnogi to ne vide. Da skratim, ako želiš ići ća iz zajednice, ako si u zajednici a ne želiš “činiti put”, ako ne želiš slušati katehiste, NITKO TI NEĆE REĆI: paa, dobro, Bog te blagoslovio. Sve i svašta će ti reći, svako zlo će zazivati na tebe, vrijeđati će te na sve načine, ali to nećeš od njih čuti (da te blagoslivljaju).

Evo još dva primjera iz kojih je vidljivo da su ljudima isprani mozgovi i da što se tiče odnosa prema neokatekumenskoj zajednici djeluju (i jesu) opsjednuti. Priča jedna osoba, koja je dugo na putu, da je najvažnija Vjera u boga, ići na Misu, čitati Sveto Pismo, redovito se ispovijedati, ići na klanjanje. U tom trenutku netko zapita tu osobu, pa kad je to najvažnije, znači ti onda možeš sutra slobodno otići iz neokatekumenske zajednice? Na te riječi, osoba je promijenila izraz lica i govora i počela je ovo govoriti: Neee, ja ne mogu otići iz zajednice, vrata, vrata, vrata su se zatvorila i ja ne mogu otići. Drugi primjer. S jednom osobom iz zajednice pričam o prijetnjama koje se upućuju ljudima koji žele izaći iz zajednice. Osoba mi na to odgovori da su to najobičnije gluposti, da se ona ne slaže s tim, da je to najblaže rečeno fanatizam, da ona ne bi nikad nešto takvo rekla. (Pomislih ja u sebi: evo jednog koji nije opsjednut). I dalje nastavlja ta osoba govoriti kako ona razumije ljude koji su izašli iz zajednice i da je sama htjela puno puta izaći iz zajednice. I tad (zabrinuto) nadoda ovu rečenicu: “Tko zna, možda će i mene jednog dana đavao prevariti pa ću izaći iz zajednice”. (a ja se poradovao).

Za kraj jedno upozorenje. Da se naprimjer 100 ljudi danima moli “za nečije dobro“ i da vjeruju da će se to “dobro” i dogoditi, te bi molitve proizvele učinak. Isto tako, da danima ne sto nego kažu da neokatekumena ima milijun, moli i vjeruje u gore opisane prijetnje, dali bi to isto proizvelo ili proizvodi neki učinak? Kakav?

 

 

ODNOSI U ZAJEDNICI

U tim zajednicama od prve do zadnje nema ljubavi. Kad ih pitaš zašto odgovore ti: proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka. Ili ti kažu zar ti tražiš ljubav u ljudima, ljubav je u Bogu. Ili te izvrijeđaju da ne želiš živjeti od ljubavi Božje. U svim zajednicama se samo međusobno svađaju. Ljude i potiču da se svađaju. Često znaju reći da su se neke zajednice raspale jer nije bilo svađa u njima. Ima i fizičkih obračuna. Ljude koji su u braku isto potiču da se u braku što češće svađaju.

Osobe iz tih zajednica kad ih vidim u javnosti ili ih vidim same, ili su u društvu osoba koje nisu iz njihove zajednice. Navesti ću primjer: neki iz zajednice (koje nikad nisam vidio u društvu osoba iz njihove zajednice) su preminuli. Na njihovom sprovodu su se okupili svi iz njihovih zajednica. Pitam se gdje su ti isti bili dok su ovi bili živi? I još su “paradirali” na njihovim sprovodima, odavali dojam kao da su ne znam u kakvim odnosima s dotičnim, a istina je da mjesecima nisu progovorili niti riječ s preminulim.

Bilo je i slučajeva da su pojedinci bili u bolnici i to na duže vrijeme. Nitko ih iz njihovih zajednica nije posjećivao. Ima par verzija zašto: neki kažu da dotični nisu bili redoviti u zajednici, pa su ih ostali članovi zajednice kažnjavali radi toga. Neki kažu da im jednostavno ne trebaš i da im nisi koristan dok si u bolnici.

Jedan primjer: osoba iz zajednice zove ljude iz svoje zajednice kod sebe na ručak. Pitaju ga zašto nisi pozvao tog i tog a on odgovori: jer je taj izašao iz zajednice. A pitaju ga zašto nisi pozvao tog i tog, pa taj nije izašao iz zajednice? Dotični je odgovorio da tog nije pozvao jer taj nije redovit u zajednici.

Ljudi iz zajednice prekinu svaki kontakt s tobom ako nisi u zajednici, ako ne dolaziš redovito, ako ne činiš put, ako ne slušaš katehiste. Ako si napustio put može se očekivati da ćeš dobiti otkaz ako radiš kod koga u zajednici, ukratko mrtav si čovjek za njih.

Mnogi se žale da kad odu iz zajednice, da im se “braća” iz zajednice prestanu javljati na ulici, a kamoli da ih itko ikada kasnije u životu nazove i pita ih ”kako si”.

Ako si izašao iz zajednice a netko ti se i javi na ulici, taj pogled je pun prijezira, osuđivanja, nepovjerenja, kiselog osmjeha, gledanja s visoka, pogleda ispod oka i gađenja prema tebi.

No, šok tek slijedi. Mnoge osobe su rekle da ih dosada nitko iz zajednice nije nazvao “onako ljudski” i pitao ih kako su. Zovu te samo kad te trebaju nešto službeno obavijestiti u vezi zajednice (i pri tome su gori, od kako se kaže, jehovinih svjedoka). To iskustvu pričaju i ljudi koji se 10-15 godina u zajednici. To jest istina, i dok si u zajednici nitko te ne zove ali bar ti se javi na ulici.

Može se reći da kad uđeš u zajednicu izgubiš prijatelje koje si to tada imao (jednostavno ti se svi oko tebe počnu gaditi, od prijatelja, susjeda do tvojih župljana i tada prekineš kontakt s njima). A nove prijatelje ne stekneš u zajednici. Kad smo već kod osjećaja gađenja, kad uđeš u zajednicu počne ti se gaditi i Katolička Crkva kakvu si do tada poznavao (i sve u toj crkvi što nije neokatekumensko).

Ima i onih koji se mole za one koji su izašli iz zajednice! Čudno? Ne nije, jer se mole na sljedeći način: molim te Bože za one koji su izašli iz zajednice da ih Ti vratiš natrag u zajednicu (ili da se vrate natrag u zajednicu).

Da, za kraj još nešto. Ako izađeš iz zajednice ne pozovu te čak niti na vjenčanje (na kojem su pod obavezno pozvani svi “aktivni” članovi zajednice). Dvije, pet, deset, petnaest godina zajedničkog života im ništa ne znači

 

ZAJEDNICA (NEOKATEKUMENSKI PUT) JE BOG

Sve je u službi zajednice, u službi: dolaziti u zajednicu pod svaku cijenu. Kad se ide na tri dana u hotel treba uzeti slobodnu subotu a nekad i petak, pa i nedjelju (mnogi neokatekumeni rade nedjeljom). Oni koji rade neki od njih kažu da ih šef neće pustiti pa da ga ne žele niti pitati. Katehisti na to kažu: javi šefu (obično se pošalje sms poruka i to s tuđeg mobitela) da si bolestan drugim riječima laži šefa. Kad netko pita zar nije grijeh lagati, katehisti na to kažu: ne nije, nije grijeh lagati za Boga. Mali dodatak: bilo bi zanimljivo javiti šefovima onih koji su u zajednici da kad prime poruku od članova neokatekumenske zajednice da su bolesni a pri tome je petak ili subota ili nedjelja da šefovi odu u hotele u blizini Zadra potražiti svoje radnike kako “uživaju”. A tek da se dojavi inspektorima hrvatskog zavoda za zdravstvo da će zateći dvadesetak tridesetak ljudi na lažnom bolovanju…

Čuo sam priče dok sam bio u neokatekumenima da su neokatekumeni prevarili Papu. Tad nisam u to povjerovao, ali sad nakon njihovog stava da nije grijeh lagati za Boga (i radi sveg ostalog) vjerujem u to. Jer tko zna što sve “za Boga” lažu Papu, a ne samo Papu nego i sve članove neokatekumenske zajednice, odnosno cijelu Crkvu Katoličku.

Prvo što ti odgovore na svaku primjedbu koji iznosiš na neokatekumene je: Papa nas je priznao. I tu ne govore istinu, jer nije ih Papa priznao, nego je ne znam ni sam koji Kardinal u ime Papinog vijeća za laike s njima potpisao statut. A opet, u tom statutu kad sam ga pročitao nisam našao ništa sporno. 

Kad smo već kod statuta, a dok još nije bio potpisan, čuo sam neke neokatekumene kako govore: “ako nas Papa ne prizna, ja ću izaći iz Katoličke Crkve”. Nitko od prisutnih na to ne bi reagirao. A da je netko od prisutnih rekao nešto protiv puta (taj bi trebao kao prvo trebao imati puno hrabrosti) ne da bi ga napali samo riječima, nego bi bilo i fizičkih napada (ja sam osobno fizički napadnut kad sam rekao nešto protiv puta od strane prisutnog neokatekumena).

Čuo sam da je i jednom fizički napadnut od strane svećenika jedan član puta koji na Misu nije došao u odijelu. (Ovo iznosim s rezervom jer ne mogu vjerovati da se to dogodilo.) No, jednom prilikom sam bio prisutan razgovoru u kojem je jedna osoba iznosila neke primjedbe na račun puta, a druga osoba mu je odgovorila: sreća tvoja što ovo nisi rekao pred “tim i tim” svećenikom jer bi ti se sad taj ustao i zalijepio bi ti šamarčinu.

Još bih ovdje napomenuo u vezi rada nedjeljom ako si u zajednici. Naravno, kažu ti da je grijeh i da se moliš da ti Bog providi drugi posao. Ali ako radiš naprimjer subotom navečer pa ne možeš dolaziti na Misu subotom navečer ili u zajednicu na službu riječi nekim radnim danom kažu ti isto da tražiš drugi posao da bi mogao dolaziti u zajednicu. Koliko je meni poznato grijeh je raditi nedjeljom i crkva je propisala da je grijeh nedjeljom ne ići na Misu. Otkad je postao grijeh ne ići na službu riječi radnim danom ili otkad je postao grijeh ne ići subotom navečer na Misu ako možeš ići nedjeljom na Misu. Od svih se traži da prilagode posao da mogu dolaziti u zajednicu, a ako netko kaže da ide na Misu nedjeljom a da u subotu navečer radi oni to ne priznaju nego kažu: Daaa, aaalii., nije to to, jeeeer….(sad će tu svašta ubaciti, zavisi koliko si na putu i koliko te poznaju).

Govore da grijeh nije dobro činiti, ali ako činiš grijeh i dolaziš u zajednicu da je to u redu. Drugim riječima, ako nisi u zajednici i činiš grijeh to nije u redu, ali ako činiš grijeh i dolaziš u zajednicu da je to u redu.

Kad te pitaju kako živiš a ti im kažeš, pa evo dosta se molim, oni ti odgovore: Neeee, vi se ne znate moliti, mi ćemo vas jednog dana naučiti moliti.

Kad ih pitaš možeš li ići živjeti u neki drugi grad ili zemlju najprije te počnu napadati, ubjeđivati, vrijeđati, ispirati ti mozak. Ako i dalje ostaneš pri svojoj želji, tada se oni raspitaju dali u tom gradu postoji neokatekumenska zajednica, ako postoji nevoljko ti kažu da možeš. Ako ne postoji kažu ti da ne možeš jer da tebe Bog želi u neokatekumenskoj zajednici, uopće ih ne zanima što u toj zemlji ili gradu postoji katolička crkva ili neka druga duhovna zajednica, bitno je samo da tamo ne postoji neokatekumenska zajednica a za ostalo ih nije briga.

Govore kako njima dolazi život od puta, da ponovim: život mi (nam) dolazi od puta. Kad im na to kažeš: a meni život dolazi od Boga ostanu zapanjeni, zbunjeni i zatečeni. I odmah dođeš na njihovu “crnu listu”.

Kad im kažeš: meni je na prvom mjestu Bog, na drugom Sakramenti (Misa, Ispovijed), na trećem molitva, pobožnosti, čitanje Svetog Pisma a na četvrtom neokatekumenska zajednica, odgovore ti a meni je obratno.

Poznata im je uzrečica koju svi ponavljaju kao papagaji: živ ili mrtav u zajednicu. (Znači zajednica im je iznad života i smrti.)

Kad kažeš da u Katekizmu KC piše ovo ili ono onda često dobivaš odgovor: ma pusti ti to što piše u Katekizmu. Manje fanatični ti odgovore: znaš, ali, to što piše u Katekizmu u mnogome nema veze s životom, glavno da ti činiš onako kako misliš da Bog od tebe traži (naravno, ako ne znaš što Bog od tebe traži: nazovi katehiste i pitaj njih). Ili kažeš da je u Bibliji Bog rekao to i to, dobiješ odgovor da je glavno što katehisti kažu. A neki te napadnu i izvrijeđaju.

Te su zajednice zamišljene da imaju oko 50-ak ljudi. Broj padne na 10-20 ljudi pa i manje, od kojih mnogi nisu redoviti, pa tako svi poslovi u zajednici padnu na par pojedinaca. Kad ti pojedinci ulože žalbu da rade posao za sebe i za druge onda budu napadnuti kako ne žele obveze, kako se ne žele davati za druge, …. a ne da je problem u tome što je netko zamislio da bude 50-ak ljudi. Kratko rečeno, iz tog primjera je vidljivo da je put na prvom mjestu, da je put radi puta a ne radi čovjeka, da je važno da put raste a ne pojedinac. I naravno: “put” je uvijek u pravu.

Primjer: napadaju ljude da ne idu na polaganje ruku jer da oni tamo žele skinuti svoj križ koji moraju nositi. Ali kad im netko kaže da ga nešto boli a da ne želi ići kod doktora, onda ga napadaju da mora ići kod doktora. Na polaganje ruku ne smije ići a kod doktora mora ići. Ovo je samo jedan primjer. Inače, napadaju ljude koji idu bilo gdje drugdje, u neku drugu zajednicu, u župni zbor, ako idu tjedno na Misu, ako su uključeni u neke druge crkvene pokrete i slično. Drugim riječima ako im kažeš da na primjer srijedom navečer ideš u svoju župu na vjeronauk onda te napadnu da to više ne radiš ali ako kažeš da srijedom navečer ideš u kino na to ti ništa ne kažu.

Prije jednog hodočašća su pitali svećenika koji podržava put, koji je “na putu” treba li ponijeti vino (radi pričesti vinom na Misi). On je odgovorio: ne znam hoće li biti naša ili katolička Misa.

Na nedjeljnim susretima (konvencijama) ima dio u kojem kažeš što te iznerviralo kod drugog, zašto si ga sudio. Tako ako ti netko učini nešto loše, ti mu kažeš sudio sam jer si mi uradio to i to i molim te za oprost jer sam te sudio. To konkretno znači da ako ti netko ubije tvoje dijete, ti ćeš na tom nedjeljnom susretu (konvenciji) reći dotičnom: naljutio sam se na tebe jer si ubio moje dijete, oprosti mi radi toga. Znači, onaj iz zajednice tko ti ubije dijete ne snosi nikakve posljedice u zajednici (ne mora ti se niti izviniti radi toga), nego ti ako si se naljutio radi toga moraš se ti njemu izviniti jer si ga sudio. Znači, po neokatekumenskom sistemu kršćanin može slobodno činiti svima oko sebe što mu se prohtije, a ako se to nekome ne sviđa onda se taj dotični mora izviniti neokatekumenu jer ga je to povrijedilo (ili naljutilo, sudio ga je).

Kad su zajednički susreti gdje je uključeno više zajednica, na početku svećenik koji predvodi susret uvijek pojedinačno pita odgovorne zajednica koliko članova te zajednice nije došlo na taj susret, imena istih i razloge zašto nisu došli. Tada taj svećenih upućuje uvrede na račun tih koji nisu došli (jedini je opravdani razlog bolest i to teška, prehlada ne može biti razlog). Sjećam se da je jednom netko rekao da jedna osoba nije došla jer je tek rodila, oni su odgovorili da to nije razlog nedolasku. Ukratko, vrši se strahoviti pritisak na one koji nisu došli i izvrgava ih se napadima i uvredama. Dakako, to se i vrši unutar zajednice, ali ovo je dodatno: javna prozivka.

Mala zanimljivost: jedan takav susret nije mogao početi jer je osoba koja je imala uvod prije početka susreta rekla da svi moraju sjesti tako da bude jednak broj ljudi s lijeve i s desne strane i da bude jednak broj ljudi u svakom redu. Pa su se ljudi počeli premještati s jedne strane na drugu, iz jednog reda u drugi. Kad je to napravljeno, dotična osoba je rekla: sad kad smo u ravnoteži, sad možemo početi.

Često proturaju priču da se Kiku ukazala Gospa koja mu je rekla ne znam ni ja sam što (da osnuje put). Isto tako, često ti sole pamet da je na 2-om Vatikanskom Saboru Papa rekao da će obnova crkve doći preko siromaha, a da je prva neokatekumenska zajednica osnovana u barakama u predgrađu Madrida bila puna siromaha i da je odatle sve krenulo…. (kako neokatekumenski put, tako i obnova crkve).

Mnogi neokatekumeni ne znaju za metodu prirodne regulacije obitelji, odnosno prirodnog planiranja broja djece. Uvijek ovako pitaju parove: jeste li otvoreni životu? Ne pitaju na ovaj način: da li se koristite metodom planiranja broja djece, dali ste otvoreni životu ili nešto treće? Zašto postavljaju tako jednostrano pitanje (jeste li otvoreni životu?). Dali zato jer žele ljude držati u sljepoći da nemaju izbora? Ne samo to, oni koji odgovore ne, ispadaju kao neke ubojice, kao neki zločinci.

Do sad sam čuo samo jednog neokatekumena koji je rekao da se odlučio na još jedno dijete iz ljubavi. Primjetio sam da u mnogim “neokatekumenskim brakovima” nema ljubavi, odnosno vladaju hladni odnosi.

Bilo je pohvala od strane “kritičara puta” na broj djece u neokatekumenskim obiteljima: “svaka čast na broju djece”, “biti će više Hrvata” i slično. Ne, te pohvale nikako ne stoje jer oni ne rađaju djecu da bi bilo više djece, ili da bi bilo više Hrvata, oni rađaju djecu da bi ta djeca jedan dan postali članovi neokatekumenske zajednice (mnogi roditelji nisu ni svjesni ovog navedenog).

Dokaz: i sami mnogo puta kažu da se njima više čak i nije potrebno reklamirati (plakatima), jer vide da sve više i više djece od neokatekumena ulaze u zajednicu. U razgovoru s tom djecom mnoga tvrde da su od strane roditelja prisiljena ići u zajednicu i da to oni osobno ne žele. Isto tako, djeca govore: ajme meni, čim napunim 18 roditelji su mi rekli da se moram ženiti/udati, i da moram tražiti bračnog druga u zajednici. I dalje nastavljaju: gledao/gledala sam po zajednici ima li koja/koji mi se sviđa, ali ne sviđa mi se nitko, morati ću se udati/ženiti za nekog tko mi se ne sviđa!

Govore da je neokatekumenski put djelo Duha Svetog i da će Bog uništiti svakog tko pokuša uništiti neokatekumenski put. Kad kažeš da ne želiš ići u zajednicu često možeš čuti: a što je to tebi važnije od Boga?

 

ODNOSI PREMA DRUGIM DUHOVNIM POKRETIMA U CRKVI, PREMA DRUGIM VJERNICIMA KOJI NISU “NA PUTU” , PREMA KATOLIČKOJ CRKVI

Kad im kažeš da si ti u drugim crkvenim pokretima, da ideš nedjeljom na Misu, da si uključen u rad župe oni odgovaraju da znaju mnoge pogane koji to čine. Drugim riječima svi kršćani katolici koji nisu u neokatekumenima su za njih POGANI.

Na riječi: pa Bog je i u drugim zajednicama odgovaraju: da ali je u neokatekumenskoj zajednici najjači. Neki govore da druge zajednice nisu od Boga.

Govore da nitko u crkvi nema vjere osim njih i vrijeđaju sve druge, počevši od drugih duhovnih pokreta, crkvenih zborova, do ljudi koji jednostavno samo nedjeljom idu na Misu. Citirati ću jednog neokatekumena koji je dugo na putu: kad ja vidim one bakice koje dođu prije Mise moliti Krunicu, padne mi mrak na oči.

Već sam prije rekao da omalovažavaju pjesme koje se pjevaju u crkvi (koje nisu njihove) i kad su neki zajednički susreti ne žele pjevati te pjesme, pljucaju po njima, govore da su to tra-la-la pjesmice, šifra za te pjesme im je: evo pjesme vrapci i komarci (hit iz ne znam koje godine), govore kako su njihove (neokatekumenske) 100 put bolje. Čak znaju ljude iz tih zajednica nazivati: eno ih vrapci i komarci,  (pri tome dignu ruke u zrak i mlataraju rukama lijevo desno po zraku i govore njinji – njinji – njinji). Govore isto tako da se ljudi u drugim zajednicama ne obraćaju, da su isti godinama, da se godinama ne mijenjaju. Skoro svaki neokatekumen zna najmanje (ili je čuo) jednog ili jednu koji godinama ide u neku drugu zajednicu, (ili je u crkvenom zboru, ili redovito ide u crkvu) a uvijek je isti, pri tom misle da nije kršćanin, da se nije obratio.

Ako nisi na putu, najblaže rečeno si za njih “tradicionalni vjernik” pa sve do toga da si poganin.

Što se ima uopće čuditi da prijete članovima neokatekumenske zajednice, kad se svako malo čuje kako prijete svećenicima koji nisu ili ne žele “otvoriti” put. Svako malo ponavljaju: da, pitati će ih (svećenike) Bog jednog dana zašto to nisu htjeli učiniti (kad to govore uvijek prijeteći dignu ruku s ispruženim kažiprstom i njom mašu po zraku izvodeći geste prijetnji). Puni su i uvreda na račun tih svećenika “koji su protiv”: ne žele se obratiti, ne žele se odreći samih sebe, ne žele se odreći skupocjenih automobila koje voze, to su “seoski” svećenici, ne žele upoznati da ih Bog ljubi. Mene je posebno šokirala ova zadnja izjava, jer je jednom “visokopozicionirani” katehist molio za te svećenike i pri tom nije navodio nikakve uvrede, govorio je kako im želi sve najbolje ali je na kraju dodao: molim te Bože da oni (svećenici) upoznaju da ih Ti ljubiš.

Mnogo puta su nam ponovili da ne idemo kod drugih svećenika na razgovore, savjete, pomoć, da ih ne idemo ništa pitati i da se ne idemo ispovijedati kod drugih svećenika. Pod drugim svećenicima podrazumijevaju sve svećenike Katoličke Crkve koji nisu na putu, odnosno koji nisu završili neokatekumensko sjemenište, pa pomalo (uz dozu rezerve) i one koji samo podržavaju put ali pri tom ne žele “biti na putu”. Kao razlog navode: Oni ništa ne razumiju. (Istina, ima jedan određeni broj neokatekumena koji se ne pridržavaju da ne idu kod “drugih” svećenika na ispovijed.)

Ako im kažeš da ti umjesto u subotu navečer ideš na Misu u župu nedjeljom, onda ti kao prvo kažu da to nije ista Misa, i da obavezno moraš dolaziti subotom navečer na Misu, a da ti nitko ne brani ići i nedjeljom. Znači, subotom moraš ići na Misu kod njih, nedjeljom u Župu kako te volja i to je po njima u redu. Ali ako ideš nedjeljom na Misu a ne ideš kod njih subotom to nikako nije u redu.

Čuju se i razne “uvrede“ na račun Misa koje nisu “neokatekumenske”. Mogu se čuti i razni razlozi zašto je “neoaktekumenska” Misa bolja od ostalih.

Čuo sam iskustvo jedne osobe, koja je čisto onako ljudski pričala s katehistima kad je ušla u zajednicu, da im je u razgovoru prenio svoj život koji mu je ovaj ili onaj način bio vezan za crkvu: kako je još kao dijete ministrirao, redovito išao na vjeronauk, kako je u crkvenom zboru, kako je uključen u svoju župu i crkvu otkad zna za sebe, skoro svaki dan da ide na Misu, kako je čak htio ići u sjemenište, da se redovito moli i čita Sveto Pismo, i još mnogo toga. Katehisti su mu na to odgovorili: to sve što si nabrojao “možeš baciti u vodu”.

Kad pred nekim neokatekumenima izneseš činjenicu da moliš Krunicu svaki dan, oni ti na to odgovore: Ah, Krunica, to sam ja molio/molila dok sam bio/bila dijete.

Za neke duhovne pokrete kažu da ljudi koji su uključeni u te pokrete nemaju vjere nego da su ludi.

Ako želiš pomoći ljudima koji su izašli iz zajednice ili koji nisu redoviti u zajednicu kažu ti: možeš im pomoći, ali što te briga za njih kad nisu redoviti ili kad su izašli.

Jedan neokatekumen je išao na par dana u jedan samostan koji pripada crkvenom redu osnovanom prije oko tisuću godina. Kad se vratio samo je promrmljao slijedeće: čini mi se da i njih vodi Duh Sveti kao i nas (ali da još baš nije 100 posto siguran).

Za kraj: često znaju govoriti kako sve više i više ljudi ne ide u crkvu. A onda kažu: NEMOJTE IĆI U CRKVU koju izgovore riječima: ne idite nigdje drugdje osim na neokatekumenski put, ili ne idite kod drugih svećenika osim onih koji podržavaju neokatekumenski put. Da, žalosno, sotona je uspio uvući u Katoličku Crkvu ljude koji govore nemojte ići u Katoličku Crkvu!!! Još je žalosnije što su u to uključeni i pojedini svećenici Katoličke Crkve. (Ili su došla posljednja vremena, pa što tu možemo, to su Riječi Božje koje kažu da će tako biti. Ako je tako, povlačim riječi: Da, žalosno)

 

ŽENIDBA – UDAJA

Što se tiče oženjenih udanih kojima partner nije u zajednici stalno ih tlače da ga dovedu. Ako taj kaže da mu je muž ili žena uključen u neku drugu zajednicu ili da redovito ide na Misu kažu: znamo mnoge pogane koji to čine. Ima i onih (istine radi rijetkih) koji kažu ako ti muž ili žena ne želi doći u zajednicu da se rastaviš od njih.

Što se tiče ženidbe stav je ovakav. Dok si još novi na putu ako ti momak ili cura nije na putu kažu ti da se moliš da dotični uđe u zajednicu, da ga pozoveš u zajednicu i slično. Na višim etapama puta kažu ti: pozovi momka/curu da uđe u zajednicu, a ako to taj/ta to ne učini u roku naprimjer tri mjeseca, kažu ti da ga napustiš, da prekineš vezu bez obzira koliko se volite. Ako si se ipak odlučio ženiti/udati za osobu koja nije u zajednici, bez obzira koliko si na putu kažu ti: nemoj se ženiti dok taj ne uđe u zajednicu.

Ako ih pitaš zašto se ne može oženiti netko tko je u neokatekumenskoj zajednici s nekim tko je naprimjer u Fokolarinima ili Marijinoj Legiji, kažu ti (Fuuuj, izraz na licu) Mi se ne možemo s drugima ženiti. Kod ovoga bih malo zastao i konstatirao i da je Hitler stvarao čistu rasu, pa i farizeji su se međusobno ženili (a pred drugima su izgledali sveto). U katekizmu piše da crkva nema prepreke za brak osim one da ti je to prvi brak i nešto oko sakramenata, zašto je njima prepreka da oboje moraju biti u zajednici. Kažu, možeš se ženiti ako ti partner uđe u zajednicu, nije li to možda grijeh simonije jer brak je sveta stvar, a oni kao uvjet za brak stavljaju trgovinu oko ulaska u zajednicu. Kad bi netko i prisilio drugog da uđe u zajednicu da bi se oženio, nije li to crkveno nepriznat brak, brak koji je sklopljen pod prisilom, pod uvjetom. Otkud im uopće dozvola da se ljudima miješaju u brak i obitelj? Bog se ne protivi niti jednom braku, tko im je dao pravo da se dignu iznad Boga?. Koliko je neokatekumenskih brakova (kad bi se pokrenulo to pitanje) crkveno nepriznato jer je sklopljeno pod uvjetom. Koliko su brakova do sada uništili jer se ljudi nisu ženili s onima s kojima im je Bog poslao. Koliko je djece ostalo nerođeno (da budem oštriji pobijeno) jer su se oni protivili takvim brakovima.

Još nešto, ako netko to i učini (oženi/uda se za nekog tko nije u zajednici) i kasnije kaže da ima problema u braku oni samozadovoljno kažu: pa jesmo ti rekli da to ne učiniš. Ne samo to, kažu ti da su ti oni u ime crkve rekli da se ne ženiš s nekim tko nije u neokatekumenskoj zajednici. Inače, nije samo to u slučaju ženidbe, ako se sazna da netko tko je izišao iz zajednice ima problema u životu, oni će isto reći: to je zato jer nije ostao u zajednici. Ako taj isti jest u zajednici a ima određenih problema reći će da je to zato jer njih ne sluša ili ne “čini put”. Što se tiče ovih primjera ima ih bezbroj. Ako im kažeš da si sreo nekog tko je izišao iz zajednice i da ti je taj rekao da je sretan, zadovoljan i slično, kažu ti da te taj laže jer nitko tko je izišao iz zajednice ne može biti sretan, zadovoljan i slično.

Ukoliko mladoženja i mlada oboje jesu u zajednici, a ne žele «neokatekumensko» vjenčanje, nego se odluče oženiti na «tradicionalan» način u svojoj Župi, prije svoje odluke budu izvrgavani pritiscima da to ne čine a nakon što to učine budu izvrgnuti uvredama.

 

PRVI PRIJELAZ

Taj takozvani prvi prijelaz je počeo najprije sa plašenjem svih prisutnih da je jedan iz ne znam koje zajednice trenutno u zatvoru radi droge. Pri tom su aludirali da je to zato jer nije htio ići u zajednicu i slušati katehiste što su mu govorili. Zatim je nastavljen vrijeđanjem Gospine Krunice, jer su rekli da ako molimo Krunicu da time možda možemo sebe spasiti ali da druge ne možemo spasiti. Zatim su krenuli s teorijom da ne može svatko biti sol svijeta. Tu su aludirali na one ljude koji su ušli u zajednicu a koji su u međuvremenu odustali i nisu došli na prvi prijelaz (obično dođe 10 do 30-ak posto ljudi koji su ušli u zajednicu), a s time su rekli i da ti ljudi nisu i nikada neće biti Kršćani. Znači, svi koji odu iz neokatekumenske zajednice, to su oni: a ako sol obljutavi nije za ništa drugo nego da se ispljune van (van iz neokatekumenske zajednice). Zatim su nastavili s riječima: tko od vas uživa u grijehu, može odmah spakirati kovčege i otići ća. Tu su isto htjeli reći da oni koji su otišli iz zajednice da su otišli jer žele uživati u grijehu. Ima tu još nešto, to su unaprijed ocrnili sve koji će ubuduće ići ća iz zajednice ili koji neće “činiti put” da je to zato jer žele uživati u grijehu, da se nikada neće obratiti, da neće postati Kršćani. Zatim su citirali Evanđelje o ona četiri sjemena. I pri tome su rekli da je ono sjeme koje “jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše” da su to sjeme oni ljudi koji su eto tek malo upoznali Boga. No sad to nije bitno. Bitnije je što su rekli o onom sjemenu koje “Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši”. Tu su rekli da su to oni koji doduše žele slijediti Isusa Krista, ali ih je netko naprimjer naljutio i radi toga su otišli iz zajednice. I kao zaključak, ono sjeme koje “Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom” da su to dakako oni koji ostanu do kraja na putu (dakako, uz ispunjavanje svih onih uvjeta koji ti oni postave). No, sve to nije ništa prema onome što je slijedilo dalje. Tad su svima pojedinačno postavili pitanje imaš li vjere? Bez obzira što bi im čovjek odgovorio, oni bi na to rekli: Ne, ti nemaš vjere i reci, priznaj da nemaš vjere!!! (dakako, oni koji su odmah odgovorili na to pitanje da nemaju vjere, ne bi trebali dva put ponavljati da nemaju vjere). Pri teoriji da ti nemaš vjere ne bi iznosili nikakve argumente, (čuo sam više priča da su se s nekim osobama po sat vremena natezali, jer isti nisu htjeli reći da nemaju vjere), a na tvoje argumente da imaš vjere i zašto misliš da imaš vjere samo bi se “s visoka” podsmjehivali i odmahivali rukom na te priče (opet bez ikakvog argumenta). No, ono što je zatim uslijedilo, pisati ću sve velikim slovima. ZATIM JE USLIJEDILO PITANJE: A ŠTO BI TI TREBAO UČINITI DA IMAŠ VJERU? BITI ĆU KRATAK: PRISILJAVALI SU SVE DA ODGOVORE NA TO PITANJE RIJEČIMA: MORAM BITI (IĆI) NA NEOKATEKUMENSKI PUT.  ( i opet tvrde da to rade u ime crkve)

Ja bih ovdje samo zamislio situaciju da je naprimjer Isus Krist bio na tom prijelazu, i kako traže od Njega da odgovori: Ja, Isus Krist, nemam vjere, a da bih je imao moram se staviti na neokatekumenski put. Ili, ja Papa Benedikt 16 nemam vjere, a da bih je dobio moram ići na neokatekumenski put. Ili, ja Sveti Augustin (nakon obraćenja), nemam vjere i da bi dobio vjeru moram slijediti neokatekumensku zajednicu. Ili bi Svetom Franji rekli: neee, nisi se trebao skinuti gol, nego trebaš ići u neokatekumene. A Abrahamu bi rekli: neee, tamo gdje ti ideš, tamo nema neokatekumenske zajednice (tamo nije “otvoren put”), nemožeš tamo dobiti vjeru. Ja se ovdje malo šalim, ali zapravo bi trebalo gorko plakati nad činjenicom da se u katoličku crkvu uvukla jedna zajednica koja eto očito je ne prizna 2000 godine postojanja crkve, (pa i prije, sve do Abrahama). Zar nije bilo crkve, vjere i obraćenja dok nisu došli neokatekumeni?

I još nešto. U trenutku dok je jedna osoba na pitanje što bi trebao učiniti da imaš vjere, odgovarala riječima: trebao bih ići na naokatekumenski put, jedan od katehista je dobacio, “naravno, a ne ići u Međugorje”. Na te riječi svi su se katehisti međusbno pogledali i slatko se nasmijali.

 

SISTEMI RADA S LJUDIMA:

daju ti obećanja u ime Boga da će sve biti “divno i krasno” ako budeš na putu, slušaš katehiste i slično

straše te s svim i svačim i zazivaju prokletstva na tebe ako želiš odustati s puta

straše te s svim i svačim i zazivaju prokletstva na tebe ako ne želiš slušati katehiste

straše te s svim i svačim i zazivaju prokletstva na tebe ako jesi na putu ali kako oni kažu ne činiš put

ispiru ti mozak na sve načine (kad im kažeš da ti je Bog dao mozak da razmišljaš njime, odgovore ti: da ali je Bog rekao obrežite svoju pamet.)

drže te u ropstvu prema putu i prema katehistima, odnosno ukidaju ti slobodu koju ti je Bog dao onako kako njima paše

stalno ti govore da će se sve promijeniti na slijedećem prijelazu, na slijedećoj etapi puta, na slijedećoj…..

manipuliraju s ljudima kao s “lutkama na koncu” i to sve govore da čine u ime Boga.

Mala stanka: sve iz ovog svjedočanstva govore da čine u ime Boga, i da čine u ime Katoličke Crkve (mada ne kažu Katolička Crkva nego samo crkva).

Traže od tebe iskrenost i malo pomalo ljudi doznaju skoro sve o svakom, o njegovim grijesima i slabostima, manama i vrlinama. Tada, sve što “loše” doznaju o tebi kasnije koriste da bi te napadali i vrijeđali. Primjer: doznaju da si lijen ili da se drogiraš. Onda u slučaju da ih ne slušaš kažu ti: to je zato jer se drogiraš, ako želiš izaći iz zajednice kažu ti: to je zato jer se ne želiš riješiti lijenosti. A tek što se događa u međusobnim svađama u zajednici, gdje jedni druge “šamaraju” s tim što su čuli o drugome: narkomanu, lijenčino.

Traže od ljudi da govore da nisu djeca Božja, da im Bog nije otac, nego da im je otac đavao.

Drže te u stalnom osjećaju krivice da si ti ne znam za što kriv (i za ono što jesi i za ono što nisi).

Malo po malo dovedu te u stanje da postaneš njihov «papagaj»

 

ODNOS PREMA KATEHISTIMA

Izluđuju ljude da za sve moraju zvati i pitati katehiste, a to onda ide do neslućenih granica. Još uvijek se prepričava priča kako je jedan prve bračne noći ušao s suprugom u sobu i nije znao što će, nego je nazvao katehiste da ih pita: a što sad? Katehist mu je rekao učini to, to i to…. I još mu je na kraju katehist rekao: obavezno da si me sutra ujutro nazvao i ispričao mi kako je bilo!

Neokatekumeni u svemu slijepo slušaju katehiste, osim u jednoj stvari. Rečeno je svima da bar jednom mjesečno idu na nedjeljnu Misu u svoju župu. Većina članova se toga ne pridržava, nego mnogi svjedoče: Ja godinama nisam išao u župu na nedjeljnu Misu. Katehisti uopće ne inzistiraju da ideš bar jednom mjesečno na nedjeljnu Misu, ali ako slučajno jednom ne dođeš na službu riječi ili na njihovu subotnju Misu onda će te pilati i pilati zašto si to učinio i da obavezno moraš biti redovit u zajednici, jer u suprotnom……

Pomalo ti svaki dan ispiru mozak da moraš biti u poslušnosti prema katehistima. Kad im odgovoriš da je Isus bio u poslušnosti Bogu Ocu, kažu ti: ma pusti ti te spike. Inače, kad pokušaš raspravljati s  bilo kime u zajednici na način da citiraš nešto iz Biblije, iz Katekizma, nešto što je Papa rekao, oni će uvijek imati neki odgovor koji “njima paše”. Ako si ti uporan i dalje, na kraju će prekinuti razgovor s riječima: Ajde šuti, to sotona progovara iz tebe.

Katehisti čak brane međusobni razgovor članova zajednice o problemima ili o vjeri, nego da zovemo njih i sve njih pitamo.

Ne prođe tjedan a da netko u nekoj prilici ne kaže: nazovi katehiste. Zašto ne kaže: čitaj Sveto Pismo, slušaj Papine govore, slušaj svoju savjest, pamet, Duha Svetog, nazovi svog župnika, i slično.

Katehisti nam stalno govore da jeli vidimo u njima Isusa Krista. Tu se mora odmah primijetiti činjenica da oni govore da je Isus Krist samo u njima, ne u svakom čovjeku. I kad te uvjere da je Isus Krist u njima i to samo u njima, onda počneš vjerovati da Isus Krist progovara kroz njih. Pitam se: tko im je “izdao dozvolu” ili “dao titulu” glasnogovornika Božje volje? Koji je to Bog čija je volja samo neokatekumenski put i koji isključuje sve ostalo? Napomena: kad katehistima izneseš neku činjenicu na koju oni reagiraju riječima, pa mi to nismo znali, a ti im kažeš: kako to da vi to niste znali; onda ti znaju odgovoriti; pa nismo mi Bogovi, ne možemo mi sve znati.

Inače, kad se katehisti ne predstavljaju da su Isus krist, kažu ti da su proroci koje je Bog poslao u tvoj život.

Često se predstavljaju kao poslanici božji riječima: Mi smo poslanici božji koje je Bog poslao u vaš život.

Čuju se i ove priče: Isus je bio s svojim apostolima, a vaši apostoli su katehisti. Ili, apostoli su išli nešto pitati Isusa, kao što vi idete pitati katehiste. Ili, svatko ima svog anđela čuvara koji ga brani od zla, a to su vaši katehisti, oni tjeraju đavle od vas.

Ima i slučajeva kad ljudi zovu katehiste, a pri tom nazovu njih više, a svaki im drukčije kaže što trebaju učiniti.

U razgovoru s katehistima, katehisti ti unaprijed kažu: sve što god ti kažeš, a u slučaju da se mi ne slažemo s tim, mi smo u pravu a ne ti.

Jednom prilikom je jedan katehist počeo rečenicu s: Bog vam je dao slobodu, vi ste u slobodi. Na to ga je drugi katehist prekinuo s riječima, ne, nije istina, niste u slobodi, Bog vam nije dao slobodu i počeo je nešto nerazumljivo navoditi zašto je to tako.

Katehisti (i svi ostali) imaju dvije česte fraze s kojima počinju rečenice:

Prva: Vi (ili ti) ništa ne morate, (pa naprave malu stanku) ALI ….

Druga: Vi (ili ti) ste u slobodi, (pa naprave malu stanku) ALI ….

Iza tog ALI slijede uvrede, napadi, obećanja, ispiranje mozga, manipulacije, plašenje, prijetnje,  zazivanje zla, neke druge fraze i slično.

 

SVEĆENIČKI POZIV

Ako želiš ići u svećenike onda te obavezno šalju da ideš u neokatekumensko sjemenište i ništa drugo osim toga ne dolazi u obzir. Tu isto prolaziš torturu s nekim obećanjima, prijetnjama, zazivanjima zla. Ako se ipak odlučiš ići u sjemenište koje nije neokatekumensko tvoje ime se u zajednici više ne spominje, postaješ mrtav čovjek. Često se čuje u raznim prigodama da su naprimjer Pero i Jure išli u svećenike (neokatekumensko sjemenište). Oni koji su otišli negdje drugdje se ne spominju (znači treba zatrti sve što nije neokatekumensko). Kad nakon tih prigoda izneseš činjenicu da su u svećenike osim Pere i Jure išli i Marko, Ante i Šime (izmišljena imena, ali stvarne osobe) oni odgovore: da, ali Marko, Ante i Šime nisu išli u neokatekumensko sjemenište i pri tome odmahnu rukom.

Oni koji su otišli u neokatekumensko sjemenište tvrde da je ono bolje od ostalih sjemeništa. Kad ih pitaš zašto kažu ti: oni iz drugih sjemeništa ne žive u poslušnosti prema rektoru i slično. Navedu ti još jedan razlog: mi međusobno otvoreno razgovaramo koliko tko masturbira. I još ti kažu da je neokatekumensko sjemenište dio puta i da je to put obraćenja, pa da se oni tamo u neokatekumenskom sjemeništu obrate, a oni koji nisu išli u neokatekumensko sjemenište da se neće obratiti. Čak se i ne žele puno uspoređivati s drugim sjemeništima koja nisu neokatekumenska, nego jednostavno prekinu raspravu s riječima: Bog sve novo stvara (pa po tom jednostavno nema mjesta usporedbama, kako se može uopće uspoređivati novo s starim).

Kad oni koji nisu išli u neokatekumensko sjemenište pozovu braću iz zajednice na ređenje, jedva da se skupi ljudi za jedan auto. Kad treba ići na ređenje nekog tko je bio u neokatekumenskom sjemeništu, tad se organiziraju i autobusi, skuplja se veliki novčani prilog za dotičnog…..

 

HODOČAŠĆA

Kad se ide na hodočašća u prvom planu je susret s Kikom. Jedan dan na hodočašću izgleda otprilike ovako. Prvi dan: biti će to, to, to i to. Drugi dan: biti će to, to, to i to. Treći dan: biti će to, to, susret s Papom i to. Dan iza susreta s Papom (zadnji dan hodočašća): susret s Kikom. Znači taj dan ništa nije na programu osim susreta s kikom (da se ne bi “ne daj bože” što dogodilo pa da bi se zakasnilo na taj susret). Isto tako, dok je susret s Papom mnogi neokatekumeni uopće ne slušaju što Papa govori (ukoliko i postoji radijski prijevod govora) i nitko ih i ne potiče na to. Kad je susret s Kikom svi imaju i moraju imati radio (radijski prijevod) da bi slušali njegov govor. Zanimljivo je da je susret s Kikom uvijek iza susreta s Papom i da je to zadnji dan hodočašća, da se nakon toga uvijek ide natrag kućama. Koji je razlog tome? Da nije možda razlog jer je Kiko iznad Pape, Papa dan prije održi govor (koji mnogi i ne slušaju) a onda dolazi Kiko da “kaže zadnju”. I nakon Kika, svi svojim kućama jer nakon njega valjda “nesmije nitko govoriti”, i moraju se ponijeti kućama oni zadnji “kikovi” dojmovi.

Jednom je Biskup pozvao sve neokatekumenske zajednice na susret mladih iz cijele Hrvatske. Na taj poziv se odazvala otprilike trećina ljudi koliko ih se inače odazove kad se “ide na Kika”, mnogi su išli “preko volje”, govorili su: što ćemo mi tamo, nije bilo pritisaka da se ide (napomena: kad je susret s Kikom “pilaju i prijete” onima koji ne žele ići da moraju ići i da NE POSTOJI niti jedan razlog radi kojeg ne bi mogao ići, osim teške bolesti), mnogi od katehista nisu išli, par ljudi je falilo koji su se upisali da će ići (inače na ona Kikova nitko ne fali tko se upiše, osim ako netko nije u međuvremenu umro), na hodočašću nije bilo izjava protiv onih koji nisu išli (za one koji nisu htjeli ići “na Kika” kad je bio u Puli rekli su: to su oni koji ne vide da ih Bog pomaže). I još jedan detalj: neki neokatekumeni su na tom hodočašću mladih iz cijele Hrvatske ponijeli s sobom alkoholnih napitaka i “malo cugali”. To su i drugi vidjeli i nije nitko reagirao. Kad su to neki neokatekumeni učinili na susretu s Kikom, isti tren čim su ih primijetili oduzeli su im piće.

Imam svjedočanstvo dvoje osoba da dok su gledali Kika kako skakuće po tribini, da im se u jednom trenutku učinilo kako đavao skakuće po tribini.

Još nešto. Ako postaviš pitanje kakav je plan hodočašća, što se planira otprilike posjetiti, gdje će se sve ići, na to pitanje te izvrijeđaju riječima: ti ne želiš živjeti u božjoj providnosti, to se ne smije znati i slično. Odeš posramljen, kad malo dalje, na oglasnoj ploči vidiš izvješen plan hodočašća. No, glavno da se netko na tebi iživljavao “u ime Boga”.

NEKA PITANJA

Pitam se gdje sam ja to bio. Kršćanin je pozvan blagoslivljati sve, čak i neprijatelje i one koji ga proklinju. Sotonisti zazivaju đavla i zlo. Nakon svega izrečenog na račun onih koji su otišli iz zajednice, onih koji su u zajednici ali ne slušaju katehiste ili ne “čine put”, kao i na račun svih onih koji nisu u zajednicu, kao i na račun “ostatka” crkve, moje mišljenje je da ja nisam bio u nekoj kršćanskoj nego u sotonističkoj zajednici.

Neki koji su izašli iz zajednice su me u najboljoj namjeri upozorili da ako idem svjedočiti nešto protiv neokatekumenskog puta da će mi život biti u opasnosti, doslovno prenosim njihove riječi ”oni (neokatekumeni) su ti jaki, život ti je u opasnosti, a ti kako hoćeš”.

Neki od kritičara puta kažu da tu ima mnogo toga što ne valja, ali s druge strane da su se mnogi obratili i da prije nisu išli u crkvu a da sad idu. Ne, cilj neokatekumenskog puta nije da dovodi ljude u Katoličku Crkvu, nego da ih dovodi na neokatekumenski put. Istina, ima i onih koji su se “obratili” ali su izašli iz neokatekumenske zajednice i pri tom su nastavili dalje ići u crkvu, oni su dovedeni u Katoličku Crkvu. Isto tako je iz svega opisanog vidljivo da se vjera koja se tamo dobiva može nazvati: neokatekumenska vjera. Onaj koji možda nije imao vjere prije ulaska u zajednicu, ulaskom se prvo obrati na neokatekumenizam, a tek onda izlaskom iz neokatekumenske zajednice i ulaskom u Katoličku Crkvu može se nadati da će se obratiti na Katoličku odnosno Kršćansku vjeru.

Iz svega prije navedenog donosim mišljenje da neokatekumeni vjeruju da je Bog je ljubav dok si u neokatekumenskoj zajednici, a ubojica ako nisi. Bog čak i nije Bog nego je Bog “nekatekumenski put”.

Jednom je jedan neokatekumen izjavio da zna samo jednu osobu koja je izašla s puta, a da pri tom nije ništa govorila protiv puta. Oni i sami priznaju da svi koji su izašli (samo 1 ne) govore “protiv puta”. Pa gdje to ima tako veliki postotak? Naravno, po njima, svi koji to govore su prevareni od đavla, ne žele i neće biti kršćani, bla, bla, bla… Ili znaju reći da je razlog što ljudi izlaze s puta da je put težak. A ni ono prvo ni ovo drugo nije istina. Na kraju kateheza (početak puta), ide se tri dana u hotel, i to oni zovu ulazna konvencija. Na toj konvenciji je 40 ljudi reklo da će ući u zajednicu. U četvrtak, kad je trebalo doći na prvu službu riječi, nije u startu došlo 10 ljudi (i nisu nikad više došli). Pa što je tu bilo teško? Doći jedan dan na sat vremena (koliko traje služba riječi). Ne, nije se radilo o tome, nego je u startu deset ljudi odmah vidjelo da tu nešto nije u redu pa nisu ni došli. Malo po malo, ljudima se otvaraju oči pa izlaze iz zajednice, a neki od razloga su navedeni u ovom svjedočenju. Jednostavno, kako vrijeme prolazi, kad čovjek vidi sve više i više tih činjenica, neizdrživo je ostati u takvoj zajednici, a pri tom imati različite stavove od neokatekumenskih stavova. Zar nije Bog rekao da ne možemo služiti dvojici gospodara?  I ljudi jednostavno odlaze zato jer vide da tu mnogo toga nije u redu.

Sam izlazak je također “pakao”. Mnogi izađu, pa se vrate, pa tako sve dok definitivno ne odu. Vraćaš se iz par razloga: nešto očekuješ da ćeš dobiti (kako duhovno, tako i zemaljsko: posao, brak, prijatelje…), misliš da ćete Bog kazniti ili da te kažnjava jer si izašao iz zajednice, nisi siguran trebaš li vjerovati ili ne u one sve prijetnje koje sam prije nabrojio, postaneš rob zajednice i katehista i slično.

Katehisti otvoreno svjedoče da ih nazivaju ljudi koji imaju problema, a koji nisu u neokatekumenskoj zajednici. Katehisti im na to kažu da je rješenje njihovih problema da uđu u zajednicu i pri tome ih pozivaju na to. Pri tom im ne kažu ništa drugo osim toga. Isto tako, članovi neokatekumenske zajednice isto to govore svima; uđi u zajednicu (bilo ako im ljude obrate za neki problem ili ne) i to je rješenje za tebe. Pri tom isto tako, ne spominju drugo nego samo neokatekumensku zajednicu. Da ja idem kod doktora i kažem mu da me boli glava, a on mi kaže popij aspirin, da mu kažem imam hemeroide a on mi kaže popij aspirin, da mu kažem ne vidim dobro a on mi kaže popij aspirin, da mu kažem ne znam što a on mi kaže popij aspirin, u tom slučaju ne bi se radilo o doktoru nego o nekom nadriliječniku, vračaru. Isto tako, kad neokatekumeni govore svima samo jednu riječ: uđi (ili ostani) u neokatekumensku zajednicu, izvodim zaključak da se ne radi o kršćanima vjernicima nego o najobičnijim vračarima, odnosno prirodnoj religioznosti. Oni vjeruju u neokatekumensku zajednicu, drugim riječima, bave se magijom, magijskim djelatnostima. Ta magija je bijela magija kad te pozivaju da uđeš ili ostaneš u zajednici, a pretvara se u crnu magiju kad želiš izaći iz zajednice, ili ne želiš slušati katehiste ili ne “činiš put”.

Zove me jedna osoba da se pridružim jednoj kršćanskoj zajednici u kojoj je ona. Ja joj izbjegavam dati iskren odgovor koji glasi “nakon iskustva s neokatekumenima, kad mi netko kaže da se pridružim nekoj kršćanskoj zajednici, na riječ kršćanska zajednica ja bježim glavom bez obzira”. Ta osoba bi mi, pretpostavljam, odgovorila da što oni imaju s neokatekumenima. Ja znam da je to istina ali duboke rane su ostale u meni nakon svih gore opisanih iskustava. Osjećam i strah, imam i psihičke i duhovne smetnje, traume, čak mi se jednom dogodilo da kad sam mislio o njim ostao sam bez zraka. Kažu mi neki da im je trebalo određeno vrijeme da se oporave od njih, da nekako zaborave na sve, da im se iscijele rane, da dobiju mir. Meni još nisu, ne znam razlog, još uvijek ga tražim i zbunjen sam sa svim. Najsretniji bih bio kad ne bi više mislio na njih. Neka ih Bog blagoslovi i dade im mir, ali neka Bog to učini i meni.

Dali bih se vratio na neokatekumenski put (rekao sam na početku da tu ima i dobroga)? Da, kad se neokatekumenski put bude razdvojio na dva dijela: na onaj dio koji će slijediti Papu i Katoličku Crkvu i iz kojeg će biti izbačeno (promijenjeno) sve ono o čemu sam gore govorio (kao i ono o čemu nisam); na takav put bih se vratio. Na onaj drugi dio puta, koji će nakon razdvajanja na dva dijela ostati ovakav kakav jest; NE!!!

Kad bih u jednoj rečenici opisao sve gore navedeno, mogao bih reći, (a pri tom mislim da ne bih morao ići na ispovijed radi toga), da je neokatekumenska zajednica jedna sekta, s elementima sotonizma, bijele magije, praznovjerja, kršćanskog “new agea”, koja o Bogu govori da je Bog ljubav za one koji su u neokatekumenskoj zajednici a ubojica za one koji nisu, kojima je pravi Bog “neokatekumenski put”, koja govori da oni kršćani koji nisu u neokatekumenskoj zajednici da su pogani, kojoj je cilj uništiti (po njihovim riječima: obnoviti) “staru Katoličku” crkvu i stvoriti neku “novu crkvu”, kojima je Papa Kiko; kojima su Biskup, župnici, svećenici, Duh sveti: Katehisti, kojima su Sveto Pismo, Katekizam KC, Otački spisi, duhovna literatura; kateheze. Također, to su i oni koji u tim zajednicama ne žive u međusobnoj ljubavi nego u međusobnim svađama, oni koji umjesto da blagoslivljaju zazivaju najgora moguća prokletstva.

Na kraju, tražim od crkve nešto što bih najbliže nazvao riječju “zaštita”.

Zatražio bih i osnivanje centra za pomoć onima koji su izašli iz neokatekumenske zajednice, koji žele izaći ili koji su u zajednici a imaju dilema i pitanja.

Također, želim da ovo svjedočanstvo bude predano “višim” institucijama, naprimjer Hrvatskoj Biskupskoj konferenciji i tražim od “viših” institucija očitovanje o svemu gore navedenom (u odnosu na nauk Katoličke Crkve).