Pula, 07. veljače 2006.

Preuzvišeni,

kao što ste zasigurno upoznati, kard. Francis Arinze, Prefekt Kongregacije za bogoštovlje, u prosincu prošle godine, uputio je u ime Sv. Oca pismo Kiku Arguellu u svezi liturgijske prakse Neokatekumenskog puta.

Mi, katehisti itineranti, članovi odgovorne ekipe za Neokatekumenski put za sve države bivše Jugoslavije, tražit ćemo audijenciju kod pojedinih biskupa koji u svojim biskupijama imaju Put radi jednog susreta dijaloga i zajedništva, i u poslušnosti samom poticaju od strane Kongregacije. U međuvremenu Šaljemo Vam par redaka kako bismo se na taj način učinili prisutnima, u očekivanju prilike za osobni razgovor.

Nakon što je Pismo Kongregacije, kako ste Vi već zasigurno uočili, fokusiralo neke elemente načina kojim Put slavi euharistiju, naređuje neke promjene, određuje prijelazno razdoblje s obzirom na načine primanja pričesti, te izražava, kao što nam je rekao mons. Rylko, Predsjednik Consilium pro laicis i zadužen od Sv. Oca za praćenje Neokatekumenskog puta, istinsko odobrenje najvažnijih točaka ove liturgijske prakse. Sveti Otac Benedikt XVI. potvrdio je svojim autoritetom ove promjene definirajući ih “normama”, na prekrasnom susretu koji je imao s nama 12. siječnja kada je predao raspelo 200 obiteljima pri polasku u misiju evangelizacije na razne kontinente.

Iz Pisma, koje Vi zasigurno već imate u rukama, navodimo promjene koje je Kongregacija odredila te točke koje je odobrila:

1. Pismo Kongregacije za bogoštovlje poziva neokatekumenske zajednice da vjerno slijede liturgijske knjige te sudjeluju jednom mjesečno na nedjeljnoj župnoj misi, ali ukazujući na to odobrava činjenicu da članovi Neokatekumenskog puta slave Euharistiju u malim zajednicama subotom uvečer, nakon prve večernje nedjelje.
2. U br. 2, Pismo poziva na kratkoću uvoda u biblijska čitanja na Euharistijskom slavlju naših zajednica subotom uvečer, tj. odobrava kratke uvode prije čitanja.
3. U br. 3 Pisma izjavljuje se da je homilija pridržana prezbiteru koji predsjeda slavljem i u objašnjenju se navodi i donosi kao primjer obrednik Missa cum pueris u kojem se govori o dijalogu “kao sredstvu izlaganja” između prezbitera i zbora prije homilije. Odjeci braće prije homilije prezbitera su dakle odobreni kao sredstvo izlaganja.
4. U br. 4 se kaže da znak mira može ostati nakon molitve vjernika.
5. Na kraju, u br. 5 se kaže: “s obzirom na način primanja svete pričesti, Neokatekumenskom putu daje se prijelazno razdoblje (ne više od dvije godine)”. Tj. odobrava se, u razdoblju od dvije godine, način pričešćivanja koji je trenutno u praksi u neokatekumenskim zajednicama.

Vrlo smo zadovoljni ovom odlukom Kongregacije i duboko zahvalni Svetom Ocu. Čim nam je bilo moguće održali smo u Hrvatskoj dva susreta sa prezbiterima, katehistima i odgovornima najstarijih zajednica Puta: prvi 24. siječnja u Zagrebu, a drugi 25. istoga mjeseca u Splitu sa ciljem da braći predstavimo Pismo kard. Arinzea i da organiziramo poslušnost svih 213 zajednica diljem Hrvatske i u drugim državama ex-Jugoslavije prema volji Svetog Oca.

Ovo smo učinili predstavljajući također povijesni kontekst postupka proučavanja i odobrenja Neokatekumenskog puta od strane Svete Stolice. Sveta Stolica je zapravo zadnjih godina sustavno provela tri odobrenja: 1. Proučila je, ispravila i potvrdila 3500 stranica kateheza Neokatekumenskog puta kroz dugi rad Kongregacije za Nauk vjere pod vodstvom kard. Ratzingera i tadašnjeg tajnika kard. Bertonea. 2. Odmah zatim, radom Papinskog vijeća za laike pod vodstvom kard. Stafforda i mons. Rylka, te sudjelovanjem drugih četiriju vatikanskih dikasterija, odobrila je u lipnju 2002. Statute Puta. 3. Na kraju, nakon višegodišnjeg dijaloga, započeo je postupak odobrenja liturgijske prakse. Kažem “započeo je” jer, nakon odobrenja euharistijske liturgije izraženog u Pismu, Kongregacija za bogoštovlje morat će još proučiti liturgijske čine koji zaključuju razne etape Puta nadahnute na Ordo initiationis christianae adultorum objavljenog 1972. od iste Kongregacije u vrijeme mons. Annibale Bugninia (voditelja postkoncilske liturgijske obnove za vrijeme Pavla VI.).

Kada je kard. Ratzinger od Kika zahtijevao da započne iter potreban za odobrenje, rekao je da bi, ako ne bude odobrenja od strane Crkve, Put bio ničija zemlja, dok Crkva, vodena Duhom Svetim, uvijek cijeni karizme koje joj omogućuju da bolje odgovori na izazove vremena. Zbog toga Crkva želi donijeti prosudbu, kako bi budućim naraštajima prenijela karizme u njihovoj autentičnosti.

Na oba susreta u Zagrebu i u Splitu pozvali smo prezbitere, katehiste i odgovorne da slijede s velikim poštovanjem i poslušnošću upute Pisma kard. Arinzea glede rubrika Rimskog misala. Mi smo im sami, slaveći Euharistiju s raznim zajednicama na nekim konvivencijama, dali primjer.

Što se tiče prve točke Pisma “barem jednom mjesečno zajednice Neokatekumenskog puta trebaju sudjelovati na svetoj misi župne zajednice”, poznato nam je, prema podacima koje smo primili od župnika, da u Hrvatskoj gotovo sva braća već sudjeluju na nedjeljnoj župnoj misi. U Sloveniji, Bosni, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji postoje različite situacije: zato ćemo o tome razgovarati s Biskupima na audijencijama koje nam udjele.

Što se tiče načina primanja Svete pričesti, iskoristit ćemo dvije godine koje nam Kongregacija udjeljuje, jer, nudeći nam ovo prijelazno razdoblje, Kongregacija priznaje da ovakav način izražava poštovanje i čašćenje prema Tijelu i Krvi Gospodnjoj. Osim toga datum predviđen za promjenu načina pričešćivanja podudara se više ili manje s razdobljem ad experimentum predviđenog za Statute Neokatekumenskog puta.

U prilogu Vam donosimo kopiju Pisma kard. Arinzea.

U nadi da smo Vam na prikladan način izložili sadašnju situaciju Neokatekumenskog puta i da ćemo uskoro biti od Vas primljeni u audijenciju, srdačno Vas pozdravljamo i molimo Vaš Apostolski blagoslov.

Odani u Gospodinu,

ekipa odgovornih za Neokatekumenski put u Hrvatskoj

i drugim državama ex-Jugoslavije

don Giacomo Raineri¸

Lucia Toso

Zdenek Gibiec

Za kontakt:

E-mail: padregiacomo@tin.it