Euharistija u starom i novom Statutu
Stari oblik neokatekumenske mise je nedopušten
To je utvrđeno u novim statutima za zajednicu koju je ustanovio Kiko i nametnuto od strane vatikanskih vlasti. Zabranjeno je primati Pričest sjedeći oko stola i uzimati Kalež od ruke do ruke. Zabranjene su također i homilije u dijaloškom obliku.
piše Sandro Magister
Rim, 23. 6. 2008. – Neokatekumenski put ima novi, konačni oblik statuta. Oni su odobreni od strane vatikanskih vlasti 11. prošlog svibnja, na blagdan Duhova, i službeno uručeni prije deset dana iz ruku kardinala Stanislawa Rylka, predsjednika Papinskog vijeća za laike, međunarodnoj grupi vođa Puta, koju čine Francisco José (Kiko) Gómez Argüello, Carmen Hernández i o. Mario Pezzi.
Prijašnji Statuti, od 29. 6. 2002., bili su eksperimentalni i vrijedili su samo pet godina. Istekli su gotovo godinu dana prije nego što su novi Statuti odobreni.
Razlog odgode može se naslutiti usporedbom dvaju tekstova, osobito čl. 13 u kojem su promjene najočitije.
Članak 13. tiče se slavlja sv. Mise. Za neokatekumene to je uvijek bio izvor jasnih razlika u odnosu na ostale u Katoličkoj Crkvi.
Osobito s obzirom na vrijeme i mjesto slavljenja sv. Mise.
Neokatekumeni u pravilu slave svoje sv. Mise ne u nedjelju, nego u subotu navečer, u malim grupama, odijeljeni od ostatka župne zajednice. Budući da svaka neokatekumenska grupa odgovara određenom stadiju Puta, svaka grupa ima svoju vlastitu Misu, na različitim mjestima.
Onda, tu su i načini slavljenja sv. Mise.
Neokatekumeni u pravilu slave sv. Misu u obliku gozbe, oko četverokutnog stola, pričešćujući se sjedeći i prosljeđujući Kalež od ruke do ruke. Štoviše, u okviru homilije prisutni članovi daju prilično duge spontane komentare.
Ovo su barem činili do prije nekog vremena. I barem djelomično nastavljaju to činiti i dalje.
1. 12. 2005., kardinal Francis Arinze, prefekt Kongregacije za bogoštovlje, poslao im je pismo, u ime Pape, kako bi ih pozvao na vjerno poštivanje liturgijskih propisa. 12. 1. 2006., Benedikt XVI. ih je osobno pozvao na poslušnost tim odredbama. Ali u praksi, ovo dvostruko upozorenje bilo je, gotovo svugdje, govor gluhima.
22. 2. 2007., u audijenciji s rimskim klerom, Benedikt XVI. dao je jasno do znanja da novi Statuti neće biti odobreni ako ne budu slijedili ove upute.
Na kraju pritisak je dao ploda. Novi Statuti odobreni 11. 5. zahtijevaju da neokatekumeni slave sv. Misu slijedeći opće liturgijske odredbe Rimskog obreda. Moraju primati Pričest stojeći. Homilija se više ne može zamijeniti za različite komentare. Njihove mise subotom navečer bit će „dio nedjeljne liturgijske župne službe“, i bit će „otvorene drugim vjernicima također“.
Jedini ustupak: mogu primati Pričest „ostajući na svojim mjestima“, i mogu podjeljivati cjelov mira prije Prikazanja umjesto prije Pričesti. No, treba znati da se ovaj posljednji aranžman već prakticira u Ambrozijanskom obredu u Nadbiskupiji Milano. I u bliskoj budućnosti, mogao bi biti uveden u Rimski obred, prema onome što je sam Benedikt XVI. dao naslutiti u posinodalnoj pobudnici o Euharistiji Sacramentum Caritatis.
Prema novim Statutima, sve neokatekumenske zajednice u svijetu moraju odmah poštivati nova pravila u slavljenju sv. Mise.
Neokatekumenski put, utemeljen u Španjolskoj 1964., kaže da je prisutan u 107 zemalja na pet kontinenata, sa 19 000 zajednica u 5 700 župa iz 1200 biskupija. Ukupno ima oko pola milijuna članova. Ima 60 „Redemptoris Mater“ sjemeništa diljem svijeta. Aktivan je u Italiji od 1968. i broji 4500 zajednica u 200 biskupija sa oko 100 000 članova.
Nakon novih Statuta trebale bi se tiskati „Upute za grupe katehista“, instrukcijski tekstovi koje su napisali utemeljitelji Kiko i Carmen. Nakon dugog proučavanja od strane vatikanskih vlasti, ti će tekstovi biti izdani u revidiranom izdanju.
Slijedi usporedba starih i novih Statuta u članku koji se tiče Euharistijskog slavlja – s pripadajućim bilješkama.
Euharistija u starim Statutima od 2002…
Čl. 13
§ 1. Euharistija je od bitne važnosti za Neokatekumenat budući da je on pokrsni katekumenat življen u maloj zajednici(46). Euharistijom kršćanska inicijacija doseže svoje ispunjenje(47).
§ 2. Neokatekumeni slave Euharistiju u maloj zajednici kako bi postupno bili uvedeni u puno, svjesno i djelatno sudjelovanje u božanskim otajstvima(48), i po Kristovu primjeru koji je kod umnažanja kruhova dao posjedati ljude „po skupinama, otprilike po pedeset“ (Lk 9, 14). Takav je običaj, ustaljen u više od trideset godina prakse Puta, bogat plodovima (49).
§ 3. Vodeći računa o „specifičnim odgojnim i pastoralnim zahtjevnim, imajući na pameti dobro pojedinaca i skupina, a posebno plodova koji mogu proizići za cijelu kršćansku zajednicu“ (50), mala neokatekumenska zajednica (51), uz odobrenje dijecezanskog biskupa, slavi nedjeljnu Euharistiju, otvorenu i drugim vjernicima, nakon prve Večernje.
§ 4. Svaku Euharistiju priprema, naizmjence, a kada je to moguće pod prezbiterovim vodstvom, jedna grupa neokatekumenske zajednice. Ta grupa priprema uvode u čitanja, izabire pjesme, brine se za kruh, vino i cvijeće te za ukrašenost i dostojanstvo liturgijskih znakova.
Bilješke
(46) Usp. Ivan Pavao II., Pismo Ogniqualvolta, 20. kolovoza 1990: AAS 82 (1990) 1515: „Navještaj Evanđelja, svjedočenje u malim zajednicama i slavljenje Euharistije u malim skupinama (usp. Priopćenje o slavljima grupa Neokatekumenskog puta u L’Oss. Rom, od 24. prosinca 1988), omogućuju članovima da se stave u službu obnove Crkve.“ IDEM, Discorso a 350 catechisti itineranti del Cammino Neocatecumenale, u L’Oss. Rom., 18. siječnja 1994: „Sve se to ostvaruje u malim zajednicama, u kojima ‘razmišljanje nad Božjom riječi i sudjelovanje u Euharistiji…, formiraju žive stanice Crkve, obnavljaju životnost župe preko zrelih kršćana sposobnih svjedočiti istinu radikalno življenom vjerom’ (Poruka europskim biskupima okupljenima u Beču, 12. travnja 1993)“.
(47) Usp. OICA, 36, 368.
(48) Usp. II. VATIKANSKI SABOR, Konst., Sacrosanctum Concilium, 48; KONGREGACIJA ZA KLER, Opći direktorij za katehezu, 85; SV. LEON VELIKI, Sermo 12, De passione: „Naše pričešćivanje tijelom i krvlju Kristovom ne ide za drugim osim za preobraženjem u ono što primamo, da se odjenemo u svemu, u tijelu i duhu, Onim u kojem smo umrli, pokopani i uskrsli“.
(49) Na taj se način ide u susret potrebama suvremenog čovjeka: vrednuje se nedjelja, izbjegava se raštrkanost svojstvena vikendu, mladi se otkidaju od diskoteka subotom navečer i od droge, obitelji se pruža prilika da bude ujedinjena u kućnoj liturgiji – privilegiranom trenutku za prenošenje vjere djeci – i dopušta se braći koja su bolje formirana da pomažu pri animiranju župnih nedjeljnih misa; ali iznad svega intenzitet sudjelovanja male zajednice u svetoj Euharistiji stimulira i podupire moralnu preobrazbu i ujedno je izvor umnoženih svećeničkih zvanja i zvanja na redovnički i misionarski život.
(50) Ivan Pavao II., Apost. pismo, Dies Domini, 36; usp. SVETA KONGREGACIJA ZA BOGOŠTOVLJE, Instr. Actio Pastoralis de Missis pro coetibus particularibus: „Živo se potiču pastiri duša da razmotre i prodube duhovnu i formativnu vrijednost takvih slavlja“.
(51) Usp. Ivan Pavao II., Discorso a 350 catechisti itineranti del Cammino Neocatecumenale, u L’Oss. Rom., 18. siječanja 1994: „Vaše već višegodišnje iskustvo na ‘Putu’ sigurno vas je naučilo da mala zajednica, poduprta Božjom riječi i nedjeljnom Euharistijom, postaje mjesto zajedništva.
(52) Usp. Pripćenje Svete Kongregacije za bogoštovlje o slavljima grupa Neokatekumenskog puta, u L’Oss. Rom., 24. prosinca 1988: „Kongregacija odobrava da među prilagodbama predviđenima u uputi Actio Pastoralis, br. 6-11, grupe spomenutog ‘Puta’ mogu primati pričest pod obje prilike, uvijek s beskvasnim kruhom, i prenijeti, „ad experimentum“ obred mira poslije sveopće molitve.
Slijedeći ono što je naznačeno u Uputi Ecclesia de mysterio (čl. 3, § 3), kako bi pripravio liturgijski zbor da bolje prihvati homiliju, prezbiter, s razboritošću, može nekome među prisutnima dati mogućnost da kratko izrazi ono što je proglašena Riječ rekla njegovu životu.
… i u novim Statutima od 2008.
Čl. 13
§ 1. Euharistija je od bitne važnosti za Neokatekumenat budući da je on pokrsni katekumenat življen u maloj zajednici (47). Euharistijom kršćanska inicijacija doseže svoje ispunjenje (48).
§ 2. Neokatekumeni slave nedjeljnu Euharistiju u malim zajednicama, nakon prve nedjeljne Večernje. Ovo slavlje se odvija prema uputama dijecezanskog biskupa. Slavlja Euharistije u subotu navečer u neokatekumenskim zajednicama su dio nedjeljne liturgijske župne službe i otvorena su također i drugim vjernicima.
§ 3. U Euharistijskom slavlju u malim zajednicama treba slijediti liturgijske knjige odobrene za Rimski obred, izuzev ustupaka specificiranih od strane Svete Stolice (49). Što se tiče podjeljivanja Svete Pričesti pod obje prilike, neoketekumeni je primaju stojeći, ostajući na svojim mjestima.
§ 4. Euharistijsko slavlje u malim zajednicama priprema se pod vodstvom svećenika, od strane grupe iz neokatekumenske zajednice koja se izmjenjuje u pripravi kratkih komentara na čitanja, u odabiru pjesama, pribavljanju kruha, vina, cvijeća i u brizi za izgled i dostojanstvo liturgijskih znakova.
Bilješke
(47) Usp. Ivan Pavao II., Pismo Ogniqualvolta, 20. kolovoza 1990: AAS 82 (1990) 1515: „Navještaj Evanđelja, svjedočenje u malim zajednicama i slavljenje Euharistije u malim skupinama (usp. Priopćenje o slavljima grupa Neokatekumenskog puta u L’Oss. Rom, od 24. prosinca 1988), omogućuju članovima da se stave u službu obnove Crkve.“ IDEM, Discorso a 350 catechisti itineranti del Cammino Neocatecumenale, u L’Oss. Rom., 18. siječnja 1994: „Sve se to ostvaruje u malim zajednicama, u kojima ‘razmišljanje nad Božjom riječi i sudjelovanje u Euharistiji…, formiraju žive stanice Crkve, obnavljaju životnost župe preko zrelih kršćana sposobnih svjedočiti istinu radikalno življenom vjerom’ (Poruka europskim biskupima okupljenima u Beču, 12. travnja 1993)“.
(48) Usp. OICA, 36, 368.
(49) Usp. Benedikt XVI., Govor zajednicama Neokatekumenskog puta, 12. siječnja 2006: Priopćenje 41 (2005) 554-556; Kongregacija za bogoštovlje, pismo od 1. 12. 2005: Priopćenje 41 (2005) 563-565; Pripćenje Svete Kongregacije za bogoštovlje o slavljima grupa Neokatekumenskog puta, u L’Oss. Rom., 24. prosinca 1988: „Kongregacija odobrava da među prilagodbama predviđenima u uputi Actio Pastoralis, br. 6-11, grupe spomenutog ‘Puta’ mogu primati pričest pod obje prilike, uvijek s beskvasnim kruhom, i prenijeti, „ad experimentum“ obred mira poslije sveopće molitve.
http://chiesa.espresso.repubblica.it/articolo/205382?eng=y
P.S.
Neke opaske prevoditelja:
Podebljani tekst – tekst koji postoji u starim Statutima, a izbačen je iz novih Statuta.
– euharistija po primjeru umnažanja kruhova i po skupinama od pedeset članova
– euharistija u malim skupinama kao odgovor na specifične odgojne i pastoralne zahtjeve
– odgovor na suvremene potrebe čovjeka, raštrkanost vikenda, odbijanje mladih od diskoteka i droge…
Tekst u kurzivu – tekst koji se nalazi i u starim i u novim Statutima, ali sa izmijenjenim značenjem.
– (novi) slavlje se odvija prema uputama dijecezanskog biskupa – (stari) uz odobrenje dijecezanskog biskupa
– (novi) priprema se pod vodstvom svećenika – (stari) a kada je to moguće pod prezbiterovim vodstvom
Podcrtani tekst – novi, dodani tekst u novim Statutima, koji se ne nalazi u starim.
– dio nedjeljne liturgijske župne službe
– treba slijediti liturgijske knjige odobrene za Rimski obred, izuzev ustupaka specificiranih od strane Svete Stolice
– Što se tiče podjeljivanja Svete Pričesti pod obje prilike, neoketekumeni je primaju stojeći, ostajući na svojim mjestima.
– U bilješkama se poziva na Arinzeovo pismo ( kojeg neokatekumeni nisu nikad poštivali, a ni dan danas to ne čine) i Papino obraćanje neokatekumenima u kojem ih On poziva na poštivanje istoga. I jedan i drugi dokument su tako integralni dio Statuta.