Govor Benedikta XVI.
Draga braćo i sestre!
Velika mi je radost primiti vas u tako velikom broju danas na 40. godišnjicu početka djelovanja Neokatekumenskog puta u Rimu koji danas ima 500 zajednica. Sve vas od srca pozdravljam. Posebno pozdravljam kardinala vikara, Augustina Vallinia, isto tako kardinala Stanislawa Rylka, predsjednika Papinskog vijeća za laike koji je pozorno pratio proces odobrenja vaših Statuta. Pozdravljam također i odgovorne Neokatekumenskog puta: gospodina Kika Arguella i srdačno zahvaljujem na riječima kojima je prenio osjećaje svih vas, gospođi Carmen Hernández i ocu Mariu Pezziu. Pozdravljam zajednice koje idu djelovati u najsiromašnijim rubnim dijelovima grada Rima, one koje idu u „missio ad gentes“ na pet kontinenata, 200 novih obitelji u itineranciji i 700 katehista itineranata odgovornih za Neokatekumenski put u različitim narodima.
Znakovito je da se ovaj naš susret odvija u Vatikanskoj bazilici podignutoj na grobu apostola Petra. Upravo je on, prvi među apostolima, odgovarajući na Isusov upit dvanaestorici o Njegovu identitetu, ispovjedio: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga“ (Mt 16, 16). Vi ste se danas okupili ovdje kako biste obnovili ovu istu ispovijest vjere. Vaša nazočnost, tako brojna i oduševljena, svjedoči dobrima koja je Bog učinio u protekla 4 desetljeća; ona pokazuje i vaše zalaganje kojim želite nastaviti započeti put vjernog nasljedovanja Krista i hrabrog svjedočenja Njegova evanđelja, ne samo u Rimu nego svugdje gdje vas Providnost pošalje; put poučljivog prianjanja uz sve smjernice Pastira i zajedništvo sa svim drugim sastavnicama Božjeg naroda. Nastojite to činiti svjesni da pomagati ljudima našega vremena susresti Krista, Otkupitelja čovjeka, utemeljuje poslanje Crkve i svakog krštenika. „Neokatekumenski put“ se uključuje u ovo poslanje Crkve kao jedan od mnogih putova nadahnutih Duhom Svetim za novu evangelizaciju na II. vatikanskom saboru.
Sve je započelo ovdje u Rimu, prije 40 godina, kada su u Župi svetih Kanadskih Mučenika osnovane prve zajednice Neokatekumenskog puta. Kako ne blagoslivljati Gospodina za duhovne plodove primljene posljednjih godina po vašim metodama evangelizacije? Kolika nova apostolska snaga je probuđena, bilo među svećenicima, bilo među laicima? Koliki su muževi i žene, kolike obitelji, koje su se udaljile od crkvene zajednice ili napustile prakticiranje kršćanskog života, preko navještaja kerigme i puta ponovno otkrili krštenje i radost vjere te entuzijazam evanđeoskog svjedočenja. Nedavno odobrenje Statuta „Puta“, od strane Papinskog vijeća za laike, učvršćuje poštovanje i dobru volju kojom Sveta Stolica prati ovo djelo koje je Gospodin probudio po vašim osnivačima. Papa, rimski biskup, zahvaljuje vam za velikodušno služenje u evangelizaciji ovog Grada i za vašu predanost kršćanskom navještaju u svakoj njegovoj životnoj sredini.
Vaša već priznata apostolska djelatnost bit će još učinkovitija u onoj mjeri u kojoj budete nastojali neprestano njegovati onu čežnju za jedinstvom koju je Isus prenio Dvanaestorici na Posljednjoj večeri. Prije svoje muke, naime, naš Otkupitelj je žarko molio da bi njegovi učenici bili jedno kako bi svijet povjerovao u Njega (usp. Iv 17, 21). Ovo jedinstvo, dar Duha Svetoga i neprestane čežnje vjernika, čini svaku zajednicu živim izričajem mističnog Tijela Kristova i čini je dobro ucijepljenom u Njegovo Tijelo. Jedinstvo Gospodinovih učenika pripada biti Crkve i nezaobilazni je uvjet da bi njezino evanđeosko djelovanje bilo plodonosno i vjerodostojno. Znam s koliko žara rade zajednice Neokatekumenskog puta u 103 župe Rima. Dok vas ohrabrujem za nastavak vašeg zalaganja, potičem vas da pojačate vaše prianjanje uz sve smjernice kardinala Vikara, mog neposrednog suradnika u upravljanju pastoralom biskupije. Organsko ucjepljenje „Puta“ u biskupijski pastoral i njegovo jedinstvo s ostalim crkvenim stvarnostima donijet će dobro čitavom kršćanskom puku i učiniti još plodnijim napore biskupije usmjerene obnovljenom navještaju evanđelja u ovom našem gradu. Naime, danas je potrebna široka misijska djelatnost koja bi uključivala različite crkvene stvarnosti koje, čuvajući originalnost vlastite karizme, djeluju usklađeno, trudeći se ostvariti „integrirani pastoral“ koji će donositi značajne rezultate. A vi, stavljajući se posve na raspolaganje u službi biskupu kako piše u vašim Statutima, možete biti primjer svim mjesnim Crkvama, koje s pravom u ovu rimsku Crkvu gledaju kao na model na kojeg se mogu referirati. Postoji još jedan duhovni plod koji je dozorio kroz ovih 40 godina za što bih želio zahvaliti skupa s vama Božanskoj Providnosti: postoji veliki broj svećenika i posvećenih osoba koje je Gospodin podigao u vašim zajednicama. Mnogi svećenici su angažirani u župama i u drugim područjima dijecezanskog apostolata, mnogi od njih su misionari itineranti u različitim narodima: oni velikodušno služe Crkvi u Rimu, a rimska Crkva nudi dragocjenu uslužnost u evangelizaciji u svijetu. Riječ je o istinskom „proljeću nade“ za rimsku dijecezansku zajednicu i za Crkvu! Zahvaljujem Rektoru i njegovim suradnicima u sjemeništu Redemptoris Mater u Rimu za odgojiteljsku službu koju vrše. Njihova zadaća nije lagana, ali je jako važna za budućnost Crkve. Stoga ih ohrabrujem da nastave svoje poslanje primjenjujući odgojne upute koje predlaže Sveta Stolica kao i biskupije. Cilj prema kojemu trebaju stremiti svi odgojitelji jest da pripreme svećenike da se uključe u biskupijski prezbiterij i pastoral, kako župni tako i biskupijski.
Drago braćo i sestre, današnji evanđeoski navještaj prizvao nam je zahtjeve i uvjete apostolskog poslanja. Isusove riječi, kako nam ih donosi sveti Matej odzvanjaju kao poziv da se ne obeshrabrimo pred poteškoćama, da ne tražimo ljudske uspjehe, da se ne bojimo nerazumijevanja, pa i progona. Naprotiv, ohrabruje da stavimo naše povjerenje jedino u Kristovu snagu, da uzmemo „vlastiti križ“ i slijedimo našeg Spasitelja, kojeg na kraju ovog Božićnog vremena promatramo u poniznosti i siromaštvu Betlehemu. Blažena Djevica Marija, uzor svakog Kristovog apostola i „kuća blagoslova“ kako ste pjevali, neka vam pomogne ostvariti u radosti i vjernosti poslanje koje vam Crkva povjerava. Dok vam zahvaljujem za služenje Crkvi u Rimu obećavam moju molitvu i od srca blagoslivljam sve vas prisutne i sve zajednice Neokatekumenskog puta, rasute po svijetu.