OSVRT NA

IZJAVU GRUPE ZADARSKIH SVEĆENIKA

O NEOKATEKUMENSKIM KATEHEZAMA

            Ovih sam dana primio od nekih prijatelja listić s naslovom Neokatekumenske kateheze u Zadru, koji nosi potpis Svećenici Zadarske nadbiskupije.

            Očito je na koga se odnosi ovaj listić, ali se ne navodi tko su konkretno ovi svećenici, tko je osobno napisao ovu vrstu izjave, tko stoji iza nje. Potpis, koji nije pravi potpis, jer ne navodi autora ovog spisa, navodi nas na mišljenje da su svi zadarski svećenici sporazumno napisali ovu izjavu. Ali mnogi svećenici su izričito zanijekali bilo kakvu povezanost s ovom izjavom, držeći se čak uvrijeđenima činjenicom da su bili umiješani bez njihovog pristanka. Nitko uopće nije preuzeo odgovornost za ove retke. Manjak hrabrosti? Svijest da ovaj spis nije u potpunosti u redu i da donosi određeni rizik? Nedostatak ozbiljnosti sastavljača? Koju vrijednost ima jedan anonimni spis? Ova pitanja za sada ostaju bez odgovora. Neki glasovi govore o nekim svećenicima koji su se sastali u Zemuniku i odlučili objaviti ove retke.

            Stvar koja najviše iznenađuje je da se na ovim stranicama govori o katehezama i o

neokatekumenskim zajednicama, potpuno zanemarujući činjenicu koja je poznata u čitavoj Europi, to jest da je Sveti Otac Benedikt XVI., 11. svibnja 2008. na blagdan Pedesetnice, nakon sedmogodišnjeg perioda ad experimentum i pozitivnog mišljenja pet Vatikanskih kongregacija, odobrio statut Neokatekumenskog puta, to jest odobrio Neokatekumenski put. I ne samo to. Sveti Otac je također Putu dodijelio javnopravnu osobnost.

            Osim toga 10. siječnja ove godine Benedikt XVI. primio je u bazilici sv. Petra 25 tisuća braće neokatekumenskih zajednica iz Rima prigodom četrdesete obljetnice rođenja prve neokatekumenske zajednice u rimskoj župi Kanadskih mučenika. Sam Papa je rekao da je u Rimu 500 neokatekumenskih zajednica raspoređenih u 105 župa i nazvao ih je »proljećem Crkve«, jer iz njih izlaze mnoga zvanja za svećeništvo i posvećeni život a mnoga braca koja su bila daleko od prakticiranja kršćanskog života su se zahvaljujući ovim zajednicama vratili k vjeri.

            Zašto napadati s tolikom tvrdoćom jedan put koji je Papa odobrio? Nije li ovo posredan napad na samog Papu? Na kraju širitelji ove izjave vjerojatno nisu primijetili da je Put bio, kako kaže agencija Zenit, najnavođeniji pokret u pozitivnom smislu, od sudionika na Sinodi o Riječi Božjoj u Rimu.

            Ovaj ozbiljan nedostatak čini govor ove grupe svećenika iznimno krhkim, jer rađa sumnju da iza spomenutog spisa ne stoji jedan miran i objektivan stav. Nego, neovisno o nakanama, radi se o vrlo buntovnom postupku, tj. pokušaju potvrđivanja vlastitih ideja neovisno o objektivnoj istini, i predstavlja izobličenu poluistinu.

Pogledajmo sada detaljnije neke tvrdnje ovih svećenika:

1. Kateheze Neokatekumenskog puta (u daljnjem tekstu NKP), kažu svećenici ove grupe, nisu odobrene od Kongregacije za nauk vjere. To nije točno. Gore spomenuta Kongregacija pod vodstvom ondašnjeg kardinala Ratzingera i mons. Bertonea, brižljivo je ispitala i pregledala sve kateheze NKP-a te je na kraju uputila pohvalno pismo Vijeću za

laike s obzirom na same kateheze. Činjenica da nisu tiskane ne predstavlja krivnju.

Tiskanje ili ne samih kateheza biti će usklađeno s mjerodavnim vatikanskim dikasterijima.

2. NKP ima, kažu, parahijerarhiju (gotovo ukazujući na tajnu ili zlu moć) i da se katehisti kriju iza Crkve. Statut odobren od Svete Stolice opisuje jasno i ne krijući ništa tko su odgovorni zajednica, tko su katehisti, regionalne ekipe i tko su i što čine Kiko, Carmen i otac Mario kao Međunarodna ekipa. Nadalje, katehisti se ne kriju iza Crkve, već zahvaljujući činjenici da je NKP-u dodijeljena javnopravna osobnost, djeluju u ime Crkve, surađujući s biskupima pojedinih biskupija.

3. Sljedbenici zajednica, kažu, moraju slijepo slušati ovu hijerarhiju NKP-a. Izraz sljedbenici naveden je kao da se radi o članovima sekte. U stvari tko je slušao i sluša kateheze sluša braću, muškarce i žene, mlade ili stare, bračne parove koji iskreno svjedoče vlastitu vjeru i naviještaju kerigmu.

4. Članovi zajednica, kažu, biti će izdvojeni od crkvenog života, zatvoreni u zatvorenu zajednicu. Čini se kao da se govori o nekom mafijaškom društvu. NKP je vrlo jednostavna stvarnost. Temelji se na Riječi Božjoj, liturgiji i zajednici, tri temeljna elementa za život Crkve, koji ne odvajaju već ujedinjuju u Kristu. Srijedom navečer zajednica slavi liturgiju Riječi Božje te subotom navečer se slavi euharistija koja je po Statutu odobrenom od Svete stolice nedjeljna euharistija. Jednom mjesečno se održava dan duhovnih vježbi, koji se naziva konvivencija. S druge strane vjernik koji obično sudjeluje na nedjeljnoj misi u deset sati ne sudjeluje na ostalim misama koje se slave u drugim terminima. Osim toga, Misi uvijek predsjeda svećenik, koji ukoliko je predstavnik biskupa i, naravno, Krista, čini princip jedinstva i zajedništva sa cijelom Crkvom, mjesnom i sveopćom.

5. Članovi zajednica, kažu, ne poznaju različite etape Puta i ne znaju gdje se nalaze. Statut koji svaki brat ima u rukama, jasno opisuje sve različite etape NKP-a. Osim toga, svaki brat, mlad, mladi ili stariji, koji sudjeluje na katehezama sposoban je rasuđivati da li je to što prima preko kateheza dobro ili loše za njegov život, te potom to u slobodi prihvatiti ili odbaciti.

6. Kažu da NKP odvaja osobe od obitelji i rodbine. Istina je upravo suprotna.  Nebrojeni su primjeri pomirenja sa bližnjom i daljnjom rodbinom. Navještena riječ daje braci snagu da u ime Isusa Krista traže oproštenje nadilazeći stare obiteljske podjele i poštivajuci svakoga na njegovom životnom putu.

7. Kažu da se na NKP-u moraju ženiti samo sa članovima zajednice. Moglo bi se napraviti istraživanje o tome. U stvari mlade se potiče da se ožene s osobama koje imaju kršćanske stavove. Ako su takve osobe u zajednici gdje se prolazi put rasta u vjeri koju primamo od Crkve u krštenju, skladni život bračnih drugova može biti lakši. Brak utemeljen na vjeri je čvršći jer je utemeljen na stijeni, na Kristu.

8. Prisiljavaju se članovi zajednica da rađaju brojnu djecu. Iluzorno je govoriti o prisili. Tijekom NKP-a braca se upućuju u nauk Crkve iznesen u enciklici Humanae Vitae kao i u drugim dokumentima Učiteljstva koji pozivaju supružnike da budu odvažni te u činu bračne ljubavi ne odvajaju vid sjedinjenja od vida rađanja. Sve se ovo čini u ozračju ljubavi i povjerenja prema Majci Crkvi, a to je onaj duh u kojem se braća iz zajednica neprestano odgajaju. Nadalje, govoreći o proročkoj enciklici pape Pavla VI. objašnjavaju se također prirodne metode, njihovu vrijednost i njihovo pravo značenje (HV 16), a koje se koriste zbog ozbiljnih razloga. Pogrešna je jednadžba koju iznose ovi svećenici: mnogo djece jednako zanemarena djeca. Bilo bi dovoljno pogledati kako rastu djeca iz zajednica. Iako s mnogim poteškoćama sukladno njihovoj dobi, u odnosu s prijateljima i prema zavodljivostima svijeta, vjera roditelja i braće pomaže im da ne izgube Boga iz vida.

9. S obzirom na vlastiti rječnik: svećenici – prezbiteri, euharistija – misa. Na NKP-u se radije koristi rječnik Drugog vatikanskog sabora koji koristi ove pojmove u svojim mnogim dokumentima. To je znak poštovanja prema teologiji i rječniku Sabora.

10. Iz činjenice da zajednice radije slave u dvorani a ne u crkvi, grupa svećenika iz Zadra zaključuje da neokatekumeni ne vjeruju u stvarnu Kristovu prisutnost u euharistiji. Tu je zanemarena činjenica da se radi o malim zajednicama kojima bolje odgovara manji liturgijski prostor kako bi se izbjegla raspršenost zbora. Zaključak da neokatekumeni ne vjeruju u stvarnu Kristovu prisutnost u euharistiji je zaista paradoksalan. Možda malo njih zna da su neokatekumenske zajednice za vrijeme Godine euharistije svake nedjelje popodne imale klanjanje u crkvi pred svečano izloženim Oltarskim Sakramentom. Zatim, svaki brat nakon etape Inicijacije u molitvu, svakodnevno moli jutarnje pohvale, sa čitanjima iz Službe čitanja i evanđeljem dana, s 15 minuta molitve srca, itd., a nakon etape Loreta i Krunicu BD Marije.

11. U jednom trenutku izjave proturječeći onome što je prije rečeno, priznaje se da neokatekumenska zajednica ponekad slavi u crkvi, ali se pripisuje zajednici stav prezira prema župskim liturgijskim znakovima. Niz netočnosti otkriva predrasude velike kao neboder. Neka ovi svećenici dođu vidjeti koje se liturgijske knjige koriste. NKP je put kršćanske inicijacije unutar župe, pod vodstvom župnika i biskupa. Liturgijsku praksu nije izmislio ni Kiko ni Carmen. U barakama Palomeras Altasa na periferiji Madrida, Kiko i Carmen su susreli mons. Pedra Farnesa jednog od najboljih španjolskih liturgičara učenika Don Bottea. Preko njega NKP je ušao u dodir s liturgijskom obnovom Drugog vatikanskog sabora. Ne radi se dakle o Kikovim liturgijskim izmišljotinama već o liturgijskoj obnovi Koncila koja preko NKP-a izlazi iz biblioteka i stiže u župe.

12. Obzirom na javnu ispovijed i kršenje ispovjedne tajne, neka ovi svećenici dođu vidjeti kako uistinu stoje stvari. Jedan kardinal, koji nije član Puta, nazočio je skrutinijima u kojima braca u svijetlu Rijeci Božje govore o vlastitom životu sa slobodom koja dolazi od Duha Svetoga i komentirao je: »Ovdje se liječi ljudsko tkivo društva«. Radi se o pokrsnom katekumenatu i stoga se govori slobodno. Sveti Augustin koji je živio u doba u kojem je još na snazi bio katekumenat, govori s iznimnom iskrenošću o samome sebi i  vlastitim dramama pred Bogom u biografskoj knjizi naslovljenoj Ispovijesti. Tako su, dakle, govorili katekumeni bez bilo kakvog kršenja ispovjedne tajne.

13. Govor o novcu i desetini: cijelo Pismo i Novi zavjet odlučno pozivaju svakog kršćanina da ne čini idol od novca i da pomogne brata u potrebi.

14. Pjesme Puta. Ukoliko je pokrsni katekumenat sličan onome prvotne Crkve, NKP ima svoj razvoj, svoju logiku i također ima i svoje pjesme (u pravilu se radi o psalmima i ulomcima Svetog Pisma). Pjesme sadrže teologiju Puta i označavaju različite etape. Ali, treba reci, da su pjesme na hrvatskom jeziku, dakle one su hrvatske i uopće ne preziru prekrasnu tradiciju hrvatskih pjesama, koje sva braća pjevaju na župskim slavljima.

15. Inkulturacija: NKP se ne inkulturira, kažu. NKP vodi braću k ozbiljnom življenju evanđelja. Na taj način evanđelje ulazi u svagdanji život braće, obitelji, kulture i postaje joj duša. Obzirom na Sjemenište Redemptoris Mater u Japanu, istina je da ga je Biskupska konferencija Japana zatvorila. Ali treba također reći da ga je Benedikt XVI. preoblikovao u Papinsko sjemenište za evangelizaciju Japana i imenovao kao rektora umirovljenog biskupa Takamatsua.

16. Obzirom na ispiranje mozga, koje se po grupi iz Zadra događa na NKP-u. Braća koja slobodno napuštaju NKP dokazuju neistinost ove tvrdnje.

Na kraju valja naglasiti da je metoda koju upotrebljava gore spomenuta grupa svećenika

izrazito pogrešna. Zašto? Upućene su protiv NKP-a teške tvrdnje bez citiranja ikakve

dokumentacije koja bi ih potvrdila, dakle bez ikakvog utemeljenja, i bez stvarne provjere. Ovo ponašanje kao da ne dolazi od braće iz iste Crkve, s kojima bi trebali dijeliti isto kršćansko iskustvo. Ponekad se ima dojam da oni koji govore nisu svećenici, jer se koriste argumentima sa stilom dostojnim Voltairea ili Da Vincijevog koda, s istom žestinom kojom je u nedavnoj prošlosti bio napadnut i Opus Dei. Upućuju se strašno uvredljive tvrdnje, površni sudovi i a priori optužbe, bez navođenja ikakvog dokumenta odakle bi dolazile takve informacije.

            Nek nam se Gospodin svima smiluje i ujedini nas u svome Sinu. Iako u različitosti iskustava mi smo jedno tijelo, jedan duh i jedna vjera. Neka nam Djevica Marija Majka našeg Gospodina Isusa Krista i Majka svih nas pomogne kako bi stvari gledali s više vedrine i bili vjerni Crkvi.

Igor Miletić, prof. povijesti umjetnosti i odgovorni 1. zajednice župe sv. Josipa u Zadru

P.S. Ovaj osvrt sam napisao s nekolicinom braće iz naših zajednica.