Nisu neokatekumeni sami
What Does The Prayer Really Say?
![o{]:�)](http://www.wdtprs.com/blog/wp-images/topimage.JPG)
NCR-ov napad na Svećeničku godinu: hereza i arogancija
Tjednik National Catholic Reporter jedan je od najvećih otpadničkih publikacija koji sebe naziva katoličkim.
Ovog tjedna NCR napada odluku pape Benedikta XVI. da proglasi posebnu Svećeničku godinu, koja počinje u petak, 19. 6., na blagdan Presvetog Srca Isusova.
Moji naglasci i komentari.
Nemojte reći Papi
piše Nicole Sotelo
11. lipnja, 2009.
Papa Bendikt najavio je 19. lipnja kao početak Svećeničke godine. On je objavio da „bez svećeničke službe ne bi bilo ni euharistije, ni poslanja, čak ni Crkve“. [I sad će nas Nicole prosvijetliti o tome kako Kristov Vikar ima krivo…] Mrsko mi je biti netko tko ga treba informirati, ali euharistija, poslanje i Crkva su postojale davno prije pojavka svećeništva. [Pošteno. Jasno. Glupo.]
Prema Evanđeljima, Isus nije bio svećenik, niti su to bili njegovi učenici. Doista nalazimo reference za Isusa kao svećenika u Poslanici Hebrejima. Autor koristi tu riječ kako bi Isusa oslovio kao novog i posljednjeg „Velikog Svećenika“, zaključujući tako dugi niz židovskih vođa. Autor tvrdi da svećenici više nisu nužni jer više ne trebamo žrtava. Isus je konačna žrtva i on je naš posljednji veliki svećenik.
Možda je Papa zaboravio da Isus nije bio usredotočen na svećeništvo. On je bio usredotočen na službu. [ Mislim da Nicole nema pojma što znači „služba“] On je pozvao ljude da zajedno s njime služe, [bzzzzzz] bez obzira na njihov status u društvu. Pozvao je ribare i carinike, te ženu sa sedam demona. [Dakle… žena sa sedam demona je bila služitelj zajedno s Njim? ] Svatko je bio odgovoran za stvaranje Kraljevstva Božjega. [„stvaranje“?]
Svi su bili pozvani u službu i oni su to činili s različitim titulama koje im je dala zajednica na temlju njihovih darova. Neki su nazvani prorocima, drugi učiteljima, a drugi opet apostolima. Tek kasnije vidimo pojavak formalne ministerijalne strukture i odgovarajućeg nazivlja kako su sljedbenici Isusa bili pod utjecajem i integracijom u Rimsko carstvo. Sve do 215. godine nemamo dokaza o obredu ređenja biskupa, svećenika i đakona. [A tako…dakle… nije bilo svećenika, biskupa, ni đakona prije toga. Sad razumijem. Boy, je li Benedikt tu nešto zabrljao!]
Pojavak kleričke strukture na kraju je doveo do podjele kršćanskih vjernika na „kler“ i „laike“. Na početku, međutim, Pavao podsjeća Isusove sljedbenike, „Nema više Židov ili Grk, nema više rob ili slobodnjak, nema više muško ili žensko; jer svi ste vi jedno u Kristu Isusu“ (Gal 3, 28). [ Nebesa… ovo je toliko loše da mora biti posramljujuće.]
Nakon pojavka ređenja i svećeništva, među vjernicima razvija se hijerarhijski red. Riječ „ređenje“ dolazi od latinskog „ordinare“ što znači „stvoriti red“. To je proizišlo iz rimske upotrebe riječi „ordines“ koja se odnosi na staleže u Rimu već prema njihovoj prikladnosti za vladajuće pozicije. [Aha… razvoj termina je jedna stvar, a stvarnost koju označavaju je druga. Prije riječi „sacrament“ na primjer, ili jasno razumijevanje „osobe“ s obzirom na Osobe Trojstva, one su bile ipak činjenice.]
Laikat postao „raz-ređen“ od klerikata. [Huh? Dobar pokušaj. Kler nema redove kako bi donio “red“ samo sebi, već cijeloj Crkvi.] Riječ „laici“ potječe od riječi „laikoi“ koja se odnosi na one unutar grčko-rimskog društva koji nisu „uređeni“, ili „zaređeni“ unutar etablirane političke strukture. Riječ „klerik“ dolazi od riječi „kleros“ što znači „odijeljena grupa“.
Dok su mnogi kršćani nastavljali služiti unutar Crkve i čak neke žene nosile titule đakona, svećenika i biskupa, većina onih koji su nosili ove titule bili su dio ograničene grupe muškaraca ovlaštenih unutar konteksta posebnog socio-političkog i religijskog reda. [Nu sad? Vidiš kako je pametna? Sve je ovo kulturalno uvjetovano. Vidiš?]
[Okay… sad ćemo naučiti da je II. vatikanski odbacio te stare stvari. Još jedno očitovanje pogleda na Koncil kao prekid s prošlošću.] To je trajalo sve do 1964. kad je Drugi vatikanski koncil podsjetio Crkvu da uloga služitelja, ili svećenika, nije bila ograničena na zaređene, nego je bila poziv svim krštenicima. Dokument Lumen Gentium proklamira da su laici „učinjeni dionicima Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe te u Crkvi obnašaju svoj dio poslanja cijeloga kršćanskog naroda.“ (31) [Nicole je vjerojatno namjerno izostavila snažnu afirmaciju crkvenog učenja o postojanju kvalitativne razlike između svećeništva krštenih i svećeništva zaređenih.]
Svećeništvo, koje je izniklo iz temelja rane službe Isusovih sljedbenika, sada je vraćeno svim Isusovim vjernicima. Sav narod ponovno je pozvan u službu. Svi kršćani sudjeluju u proročkoj, kraljevskoj, i da, čak svećeničkoj ulozi unutar poslanja Crkve.
Dakle, dok Papa potiče zaređene svećnike na razmišljanje u ovoj Svećeničkoj godini, taj poziv ide svima nama da razmislimo kako mi izvršavamo našu službu u Crkvi i svijetu.
Ne bih bila toliko zainteresirana govoriti Papi da je euharistija, poslanje i Crkva postojala davno prije svećeništva, [U čovječe.] niti da bi Svećenička godina trebala zapravo biti posvećena svim laicima. Umjesto toga, mi sami trebamo to razumijeti.
Svećenička godina je prilika za sve Kristove vjernike da razmišljaju o svećeničkoj službi, i čineći tako da povrate ono što je njihovo.
Nicole Sotelo je autor Women Healing from Abuse: Meditations for Finding Peace, publicirao Paulist Press, i koordinira www.WomenHealing.com (1). Diplomirala je na Harvard Divinity School, a trenutno radi pri Call To Action.
Nicole je duboko zbunjena.
Ona je, čini se, heretik, budući da ne prihvaća crkveno učenje da je svećeništvo zaređenih kvalitativno različito od onog krštenih. Koncil je u tome jasan. Ne postoji mogućnost da ona o tome nije čitala ili čula.
Ona je također i arogantna, preuzetna u ispravljanju Kristova Vikara o samoj naravi Crkve.
Jesam li u krivu? Nije li to bila hereza? Nije li to bila arogancija?
Bez svećeništva ni euharistije, ni poslanja, ni Crkve
Kiko o ministerijalnom svećeništvu
Katekumeni prvih stoljeća sačinjavali su vrlo važnu stvarnost u Crkvi: ja mislim da ono što su u ono doba činili oni za vjeru, sada čine neokatekumenske zajednice.
POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI SV. IVANA
EVANĐELISTE U SPINACETU
10/02/1980
Srdačno vas pozdravljam, voljena braćo i sestre koja se posvećujete jednoj zadaći kojoj Crkva pripisuje veliku važnost: izgrađivanje u vjeri crkvene zajednice po sistematskim, stamenim i postepenim katehezama.
PAPA IVAN PAVAO II. JEDNOJ GRUPI BRAĆE
NEOKATEKUMENSKIH ZAJEDNICA SREDIŠNJE AMERIKE
Sv. Petar 16/10/1980
Živimo u doba u kojem se osjeća i živi iskustvo radikalnog sučeljavanja, ja to kažem, jer je to i moje iskustvo kroz toliko godina, (…) vjera i protuvjera, Evanđelje i protuevanđelje, Crkva i protucrkva, Bog i protubog, ako se tako može reći. (…) U ovo naše doba potrebno nam je nanovo otkriti radikalnu vjeru, radikalno shvaćenu, radikalno življenu i radikalno ostvarenu. Nama je potrebna takva vjera. Ja se nadam da je vaše iskustvo nastalo u takvoj perspektivi, i da može voditi do zdrave radikalizacije našeg kršćanstva, naše vjere, do autentičnog evanđeoskog radikalizma.
POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI NAŠE GOSPE OD
PRESVETOG SAKRAMENTA I SVETIH KANADSKIH MUČENIKA
(Rim) 02/11/1980
Vi ste prešli jedan put da biste otkrili svoju vjeru, da biste otkrili božansko blago što ga nosite u sebi, u svojim dušama. I otkrili ste to, otkrivajući tajnu krštenja. Istina je da u svijetu ima mnogo krštenih. (…) Ne znamo koliko ih je među tim krštenima svjesno svog krštenja, ne samo činjenice da su kršteni, nego što znači biti kršten, što znači krštenje. (…)
Evo, otkriti duboku dinamiku naše vjere znači otkriti puni sadržaj našeg krštenja. Ako dobro shvaćam, vaš put se u biti sastoji u ovome: otkriti tajnu krštenja, otkriti njegov puni sadržaj i tako otkriti što znači biti kršćanin, vjernik. (…)
Sakramenti prave put Duhu Svetom koji djeluje u našim dušama, u našim srcima, u našoj čovječnosti, u našoj osobnosti, nanovo nas izgrađuje, stvara novog čovjeka.
Evo, ovaj put, put vjere, put nanovo otkrivenog krštenja, mora biti put novog čovjeka.
POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI NAŠE GOSPE OD
PRESVETOG SAKRAMENTA I SVETIH KANADSKIH MUČENIKA
(Rim) 02/11/1980
Ako se uzme u egzistencijalnom redu, kao jedan način bivovanja, onda je ona još divnija, još veličanstvenija. Zato otkriće vlastitog krštenja nije samo krštenje općenito, to je sakrament Crkve, ali to je moje krštenje, moja stvarnost, dar Oca nebeskog u Isusu Kristu mojoj osobi, to je izvor novog, božanskog života u meni (…)
POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI BEZGREŠNOG ZAČEĆA
U CERVELLETTI – TOR SAPIENZA
(Rim) 07/03/1982
(…) Smatram da župnik, kao i svaki svećenik, uvijek mora biti jedan od nas i on to jest, (…) Ali ja kažem: on mora biti zaljubljen, (…) čini mi se da je on preko vaše zajednice zaljubljen u svoju župu. A župa je šira od vaše zajednice, ali Isus nas je tako postavio: govorio nam je o kvascu, o mnoštvu i kvascu, a kvasac je uvijek jedan dio, nešto maleno, a mnoštvo je mnoštvo, no potreban je kvasac.
(…) Ja vam želim da tako nastavite u ovoj župi, (…) da ostanete kvasac, da nastavite kao kvasac.
POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI BEZGREŠNOG ZAČEĆA
U CERVELLETTI – TOR SAPIENZA
(Rim) 07/03/1982
Ali postoji i jedna druga riječ koja se uvijek sve više ponavlja u susretima s neokatekumenskim skupinama, to je riječ «itinerant». «Iter» znači, dobro znamo, put. Ali ovdje znači apostolski put. Itineranti označuju one koji idu na put, koji započinju put kako bi nosili svoje otkriće. (…) To je egzistencijalni sustav: mora se biti uvjeren kršćanin. Kršćanin koji je otkrio vrijednost svoga biti kršćanin, (…) stvarnost Krista u sebi, otkrio je svoje krštenje. Onda je dotični sposoban prenositi, ne samo da je sposoban, nego je i potaknut, potaknut je, ne može šutjeti, nego mora ići, mora hodati, to je, možemo reći, jedno naravno kretanje.
POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI BEZGREŠNOG ZAČEĆA
U CERVELLETTI – TOR SAPIENZA
(Rim) 07/03/1982
Kršćani moraju biti svjedoci Krista Njegova križa, Njegova uskrsnuća, Njegove vjere, Njegove nade, Njegove ljubavi. Eto, to je kvasac. Lijepo je kad se taj kvasac želi proširiti i preko granica svoje vlastite župe i stići sve do Turske, kako ste mi rekli, da biste taj evanđeoski kvasac ponijeli i nekršćaninu, (…) da bi bili kvasac u toj masi, da bi čitavo čovječanstvo bilo zahvaćeno evanđeoskim kvascem i postalo Božjim Kraljevstvom. Želim svima, a posebno vama neokatekumeni, da idete ovim putem sa velikom radošću i velikom odgovornošću, nastojeći uvijek povećati i proširiti prostore ljubavi Krista našeg Gospodina i Otkupitelja.
POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI SVETOG HIPOLITA
(Rim) 12/02/1984
Crkva mora biti itinerant i uvijek hodati; Crkva nije samo uređena, organizirana, strukturirana, nego je to Crkva na putu prema osobama, prema zajednicama, prema narodima, prema vjernicima i prema nevjernicima; (…)
Zatim, ovo zaista evanđeosko pouzdanje oznaka je vaše itinerancije: ne nositi ništa, ne imati ništa, ne pouzdavati se u sebe, nego svoje apsolutno pouzdanje staviti u Providnost i u sve ono što će učiniti Gospodin.
PAPA IVAN PAVAO II. ITINERANTIMA
NEOKATEKUMENSKIH ZAJEDNICA
(Castel Gandolfo – Rim) 26/09/1984
Ugodno mi je promatrati vas i mislim da ste veoma potrebni današnjoj Crkvi i današnjem svijetu. Morate samo nastaviti gajiti vaše karizme i produbljivati vaš identitet, stojeći uvijek veoma blizu pastirima Crkve te slijedeći uvijek onu specifičnu milost koja pripada identitetu neokatekumenskih zajednica.
POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI SVETOG TARZICIJA
(Rim) 03/03/1985
Jer nije dovoljno biti već kršten, potrebno je postati ponovno katekumenima. Zatim pošto smo već kršteni možemo započeti jedan put, a taj se put započinje odmah pošto smo postali, nakon što smo ušli u ovaj katekumenat. Osim toga ovom neokatekumenskom pripravom postaje se također itinerantima (…)
POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI SVETOG LUKE
NA TRGU DARMI
(Rim) 18/02/1987
Ja vam želim sve ove plodoveu ovoj župi koja se, čini mi se, temelji na neokatekumenskom iskustvu. Mislim da postoji način kako kako obnoviti župu na temelju neokatekumenskog iskustva. Naravno, ovaj se način ne može svima nametnuti, ali ako ima toliko kandidata, zašto ne? Ono je veoma autentično, dosljedno sa samom naravi župe, jer kao što svatko od nas kršćana raste iz krštenja, naravno da tako i kršćanska zajednica raste iz krštenja, Crkva raste iz krštenja; da, raste u euharistiji, ali, raste iz krštenja. Nema euharistije bez krštenja. Stoga je župa temeljna zajednica Crkve i može rasti veoma autentično na iskustvu i na pozadini neokatekumenskog iskustva; to bi bilo kao obnavljanje one prvotne zajednice koja je rasla iz katekumenskog iskustva.
POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI SV. MARIJE GORETTI
(Rim) 31/01/1988
Ja vidim postanak neokatekumenata, njegova puta, ovako: jedan – ne znam da li Kiko ili neki drugi – upitao se: odakle dolazi snaga prvotne Crkve? Odakle dolazi slabost današnje mnogobrojnije Crkve? Ja vjerujem da je odgovor našao u neokatekumenatu, u ovom Putu.
POHOD PAPE IVANA PAVLA II. ŽUPI SV. MARIJE GORETTI
(Rim) 31/01/1988
U ovom naprednom, bogatom, raskošnom svijetu, ima mnogo obitelji koje gube svoje jedinstvo, gube zajedništvo, gube korijene. Evo, vi ste itineranti kako bi nosili svjedočanstvo ovih korijena, to je vaša kateheza, to je vaše neokatekumensko svjedočenje: tako se govori o donošenju plodova svetog krštenja. Dobro znamo da sakrament ženidbe, obitelji, sve to raste u sakramentu krštenja, od njegova bogatstva. Rasti iz krštenja, znači, rasti iz Kristova Vazmenog Otajstva.
EUHARISTIJA PAPE IVANA PAVLA II. I
SLANJE OBITELJI ZA “NOVU EVANGELIZACIJU”
(Porto San Giorgio) Blagdan Sv. Obitelji 30/12/1988
Ne mogu, a da ne istaknem,intimnom radošću, da vas vaša čežnja za evangelizacijom nagoni nadasve k obiteljima. Zar nije nužno da obitelj u ovo naše vrijeme bude ponovno evangelizirana, da bi otkrila svoju ulogu temeljne ćelije kršćanske zajednice, da bude kućna Crkva, unutar koje bi bilo moguće doživjeti prvotno iskustvo susreta s Bogom?
AUDIJENCIJA PAPE IVANA PAVLA II.:
SLANJE STOTINU OBITELJI ZA “NOVU EVANGELIZACIJU”
(Dvorana “Pavao VI.” – Citta del Vaticano) 31/01/1991
nitko vas bolje ne zna od onih koji su bili na vašem putu,koliko znam pape nikada nisu bili vaši članovi,ono što pape kažu o vama prenose im vaši moćni lobiji, koji su nažalost potkupili i mnoge biskupe i kardinale itd….vi ste paralelna crkva sa svojom moćnom vrhuškom i parahijerarhijom…koja u rukavicama ruši sve svetinje i teologije KC