Potresno svjedočanstvo bivšeg neokatekumena iz Zadra
UVOD
Pisati ću ovaj tekst u muškom rodu, kao da sam muško, jer je moj spol nebitan.
Nije važno koliko sam “bio na putu” jer kad bi nekom neokatekumenu dali da ovo pročita, on bi prvo pitao koliko je ta osoba bila na putu, pa bi počeli sipati teorije da je to zato jer …, ne bi im bilo važno što ovdje piše. U upoznavanju s njima prvo te pitaju koliko si na putu, pa onda počnu s tobom razgovor, najmanje ih zanima što im imaš za reći.
Isto tako, kad bi jedan neokatekumen čitao ovo rekao bi “ja ovo ne bih nikad napravio, ja se ne slažem s ovim”. Da, ti ne bi napravio ovo, ali si napravio ono.
Mnogi neokatekumeni bi se sablaznili kad bi ovo pročitali, rekli bi da ne mogu vjerovati. Razlog tome je sljepoća, neka vrsta opsjednutosti. Autor ovog pisma je i sam radio (sudjelovao, propagirao) mnogo od ovog što ću opisati, a da ni sam nisam bio toga svjestan. Jednostavno, tamo ti operu mozak, usade ti strah, daju ti obećanja “u ime Boga”, stave te u ropski odnos, uvjere te da je “bijelo crno” a “crno bijelo”, uvjere te da ništa ne vrijediš i da ništa ne znaš. U tom slučaju ne vladaš sobom i mogu ti svašta servirati, postaneš lutka na koncu, slušaš a ne čuješ, gledaš a ne vidiš. Moj izlazak iz tog paka je trajao malo po malo.
Isto tako, mnogi neokatekumeni bi rekli da se ove stvari na primjer događaju samo u toj i toj zajednici, ili da se to događa samo zato jer je takav odgovorni te i te zajednice. Ne, ovdje sam nastojao prenijeti ono što se događa U SVIM ZAJEDNICAMA, KOD SVIH KATEHISTA, KOD SVIH NEOKATEKUMENA, U SVIM GRADOVIMA… Zapravo nisu niti toliko bitne konkretne svari, nastojati ću prenijeti duh koji tamo vlada.
Još jedna napomena, bilo je i dobrih stvari. O njima ne želim govoriti jer je sve od Boga, osim grijeha, grijeh je od nas.
Kad budem govorio zajednica, put, mislim na neokatekumensku zajednicu, neokatekumenski put.
Kad smo već kod razlika, nekih razlika ima od grada do grada. Evo jedan primjer. Priča se da su splićani još gori fanatici nego ovi u Zadru. Kad im je splitski Biskup zabranio da u crkvi imaju uskrsno bdijenje jer nisu htjeli pristati da ono bude otvoreno za sve vjernike, napravili su šator ispred crkve i u njemu održali bdijenje na kojem su govorili da je Biskup faraon. (Tu priču sam čuo, nisam bio prisutan). Ovi u Zadru su “blaži”. Kad je jednom Biskup došao u posjet rekao je neke stvari koje im se nisu svidjele. Svećenik koji podržava put, a koji je stajao ispred Biskupa, dok je to Biskup govorio davao nam je geste “tko šljivi Biskupa”. To sam osobno vidio. Inače, Biskup je dolazio nekoliko puta u posjet neokatekumenima. Među ostalim bi uvijek rekao: ima dosta povika na vas, ali vi i dalje radite po svom. Da ponovim: vi i dalje radite po svom. Nakon svega što sam tamo prije i poslije doživio, te biskupove riječi izazvale su u meni želju da izađem iz Katoličke crkve. Bio sam u velikoj napasti, ali kad sam pogledao u činjenicu da 90 posto svećenika i vjernika zadarske županije ne podržava neokatekumenski put, ta napast je prošla, iako su te riječi izazvale i ostavile ranu u meni. Kad već spominjem Biskupa, da se dotaknem i zagrebačkog Biskupa, odnosno Kardinala Bozanića. Na jednom hodočašću mladih u Njemačkoj bio je zakazan zajednički susret svih hodočasnika iz Hrvatske. Odmah pri dolasku bio je susret dobrodošlice. Nakon toga je uslijedila stanka. Tad su neki pitali katehiste: što ćemo sad, što ima dalje. Oni su rekli, (uz ciničan smiješak na licu), što se nas tiče vi ste do daljnjeg slobodni, možete ići na kavu, jer slijedi susret s Bozanićem, a to nije ništa bitno, ha, ha, ha (doslovno prenosim). Inače, na tom susretu su se pjevale pjesme kao što je Krist na žalu, svi slavimo i slično. 90 posto neokatekumena nije htjelo pjevati te pjesme, nego su još i komentirali da to nisu prave pjesme, da su to neke tra-la-la pjesmice, kako su “naše (kikove)” 100 put bolje. Za vrijeme Mise koju je predvodio Kardinal Bozanić, prije molitve Oče naš, Kardinal je rekao: a sad se svi uhvatite za ruke (uhvatite jedni druge za ruke). 90 posto neokatekumena to nije htjelo uraditi, nego su kao što je to običaj u neokatekumenskoj zajednici digli ruke u zrak.
Napomena: da je meni netko tek kad sam ušao u zajednicu rekao: idi Biskupu (ili svom župniku, bilo kome) i reci mu: Obratite se i vjerujte Evanđelju, ja bih to bez pardona i učinio. Gledajući danas na to, iz ove pozicije, mogu reći da me sram što bih to tad učinio, ali tad sam bio zahvaćen tim duhom.
ZAZIVANJE ZLA I PROKLETSTAVA
Svjedočenje bih počeo s prijetnjama koje su upućivane onima koji žele izaći iz zajednice, onima koji ne žele slušati katehiste, onima koji nisu redoviti u zajednici, onima koji jesu u zajednici ali kako oni to kažu “ne čine put”. Na početku mala napomena: često se služe frazom “U slobodi si da odeš iz zajednice, ali se nećeš obratiti”. Ili “u slobodi si da ne slušaš katehiste, ali će ti se dogoditi “neko zlo”. Pod ovim neko zlo ima bezbroj konkretnih primjera. U ovim prijetnjama ima i onog drugog, neka obećanja što će biti ako ostaneš. Evo jedan primjer. Uz ostalo, za sve koji su izašli iz zajednice kažu da ih je đavao prevario. No, to ti kažu i ako si u zajednici i nisi došao na službu riječi. To ti i kažu ako ne zoveš katehiste da se s njima konzultiraš, zapravo tu još idu i korak dalje pa ti prorokuju da će te u budućnosti đavao 100 posto prevariti ako ne slušaš katehiste. Kod ovog slučaja otvaraju se slijedeća pitanja. Ako su rekli da te đavao prevario jer nisi naprimjer utorkom došao na službu riječi (pokušavaju opravdati tu činjenicu da te Bog pozvao da slušaš Njegovu Riječ a da ti nisi to učinio), zašto onda u tom slučaju nisu rekli da te đavao taj dan prevario još mnogo puta: da taj dan nisi izmolio Krunicu, da nisi išao na Misu, da taj dan nisi bio uključen u rad svoje župe, da nisi čitao Sveto Pismo, da nisi učinio neko dobro djelo, da nisi pokazivao ljubav za druge… ima mnogo primjera. Ali ne, samo te prevario jer taj dan nisi došao na službu riječi.
Moram reći da i neki svećenici koji su na putu ili prate put da se služe istim prijetnjama, a neki svećenici su neke od prijetnji koje ću nabrojati izrekli i za vrijeme Mise u homiliji. Da ponovim, neke od prijetnji koje ću nabrojati izrekli su i svećenici, i to za vrijeme Mise.
Prijetnje:
nitko tko je izašao iz zajednice nije postigao ništa u životu,
sotona ih je prevario
ne žele slijediti Boga
neće napredovati u vjeri
đavao će ih ubiti, proždrijeti će ih
oni su farizeji
Bog im je novac
žive životom nedostojnim kršćanskim
žele griješiti
uživaju u grijehu
ne vide da ih Bog ljubi
osuđeni su da žive samo za sebe i da ne budu dar drugima
to su mrtvi ljudi
odijelili su se od Boga
bježe od smrti i u svačem traže ljubav
jadničci koji ništa ne razumiju
ne vide da im Bog pomaže
dogoditi će im se neka nesreća
dobiti će neku bolest
to su izgubljene ovce
neće se nikada obratiti
na nebu neće biti gore nego će na nebu biti dolje (ako se i uopće spase)
do kraja života će živjeti u svojim malenim jadnim i bijednim životima
vratiti će se uskoro nazad u zajednicu potpuno uništeni
oni su u krizi
nisu sol svijeta
najviše što mogu biti su ono treće sjeme (neće donijeti ploda), ali ne i ono zadnje koje donosi plod
brak će im biti katastrofa
brak će im se raspasti
doživjeti će silovanje u braku
završiti će u zatvoru radi droge
kukavice su
neće postići ništa u životu
Bog im neće pomagati
neće im imati odakle dolaziti život (jer život dolazi od puta)
prijete i riječima: a što ako dobiješ rak
Neki neokatekumeni bi na dijelove ovog teksta ostali začuđeni i rekli da ne mogu vjerovati da se to događa. Ako ne vjeruju, neka isprobaju na vlastitoj koži. A možda i ne vide. Jer će reći da su htjeli izaći s puta i kad su o tome razgovarali s “mjerodavnim organima” da nisu nikad čuli da im je netko rekao da će ih naprimjer đavao proždrijeti ako odu ili da im je netko rekao da ako su napustili zajednicu da su napustili i Boga. Na pitanje a što su ti “mjerodavni organi” rekli, odgovoriti će da su im rekli: u slobodi si da odeš, ali ako ostaneš Bog će ti pomagati. (Ovaj primjer se stvarno dogodio). Ali, što znači izjava “ako ostaneš Bog će ti pomagati?”. Znači ako odeš ća da ti Bog neće više pomagati? Da, to su “mjerodavni organi” htjeli reći, samo mnogi to ne vide. Da skratim, ako želiš ići ća iz zajednice, ako si u zajednici a ne želiš “činiti put”, ako ne želiš slušati katehiste, NITKO TI NEĆE REĆI: paa, dobro, Bog te blagoslovio. Sve i svašta će ti reći, svako zlo će zazivati na tebe, vrijeđati će te na sve načine, ali to nećeš od njih čuti (da te blagoslivljaju).
Evo još dva primjera iz kojih je vidljivo da su ljudima isprani mozgovi i da što se tiče odnosa prema neokatekumenskoj zajednici djeluju (i jesu) opsjednuti. Priča jedna osoba, koja je dugo na putu, da je najvažnija Vjera u boga, ići na Misu, čitati Sveto Pismo, redovito se ispovijedati, ići na klanjanje. U tom trenutku netko zapita tu osobu, pa kad je to najvažnije, znači ti onda možeš sutra slobodno otići iz neokatekumenske zajednice? Na te riječi, osoba je promijenila izraz lica i govora i počela je ovo govoriti: Neee, ja ne mogu otići iz zajednice, vrata, vrata, vrata su se zatvorila i ja ne mogu otići. Drugi primjer. S jednom osobom iz zajednice pričam o prijetnjama koje se upućuju ljudima koji žele izaći iz zajednice. Osoba mi na to odgovori da su to najobičnije gluposti, da se ona ne slaže s tim, da je to najblaže rečeno fanatizam, da ona ne bi nikad nešto takvo rekla. (Pomislih ja u sebi: evo jednog koji nije opsjednut). I dalje nastavlja ta osoba govoriti kako ona razumije ljude koji su izašli iz zajednice i da je sama htjela puno puta izaći iz zajednice. I tad (zabrinuto) nadoda ovu rečenicu: “Tko zna, možda će i mene jednog dana đavao prevariti pa ću izaći iz zajednice”. (a ja se poradovao).
Za kraj jedno upozorenje. Da se naprimjer 100 ljudi danima moli “za nečije dobro“ i da vjeruju da će se to “dobro” i dogoditi, te bi molitve proizvele učinak. Isto tako, da danima ne sto nego kažu da neokatekumena ima milijun, moli i vjeruje u gore opisane prijetnje, dali bi to isto proizvelo ili proizvodi neki učinak? Kakav?
imam 13 godina u na putu sam godinu dana, moji roditelji cetiri, sestra mi je usla u zaj ove godine, nas je sestero djece i svi smo rodjeni izvan puta osim zadjeg brata,dakle nitko od nas nije rodjen “radi sirenja neosa”,kako mozete uopce govoriti da se djeca ne radjaju iz ljubavi, posljednji brat je rodjen mogu tako reci i iz ljubavi prema meni, jer sam ja tako silno zeljela jos brace i sestara,a mogu van reci da zelim i sad, zacet je prije nego sto sam ja uopce i pomisljala na put tako da ih ja nisam molila za to iz “zelje za sirenjem neosa”… igrom slucaja moja najbolja prijateljica iz razreda je takodjer bila clanica neokatekumenske obitelji, moja se baka nije slagala s putom i iako nije nikad bila na katehezama imala je isto misljenje kao i vi i ja sam se pobojala da je to stvarno neka sekta, da su mi roditelji ludi, da sta ja znam … oni me cijelo to vrijeme nisu tjerali da idem na kateheze rekli su mi da sama odlucim i nista vise od toga (toliko o prisili roditelja),i dalje nisam zeljela ici jer sam imala trening (natjecateljski program) i nisam to zeljela zrtvovati ali sam onda jednog dana upitala trenericu mogu li izostajati 2 dana u tjednu radi neokatekumenskog puta ( doslovno tim rijecima) i pustila me i rekla da me podrzava ( na treningu imamo 2 muslimanke i svi smo dobri sa njim ai nema pomisli da bi ih zbog druge vjere omalovazavali, cak mi je jedna od njih bila bff jedno vrijeme,)… ugl jos sam malo bila skepticna i sagledala stvari… moja majka bi nas ( prije nego sto je usla u neo. zaj) tukla svaki put kad bi nesto krivo napravili, nisu to bile neke ozbiljne batine, niposto, ali ipak je boljelo, cesto se derala i bila zivcana s podocnjacima do poda i tako… i nakon sto je prosla godina dana neo. puta (pa i sad je sve bolja i bolja), prestala je bit zivcana , lice joj je nekako blago i mirno, dere se samo kad je zbila zbilja potrebno npr. jednom u mjesecno..( opet kazem, toliko o losem utjecaju neosa)… nasa dadilja je jehovin svjedok cesto moja majka i ona raspravljaju o Kristu i BOgu i tako, nikad se ne deru, vicu jedni na druge ili tako sto, ja sam cesto sudionik rasprava jer su mi te teme zanimljive, ugl. moja majka i ja poslusamo dadilju i ona izlozi neke svoje argumente, a majka neke svoje onda nam ova pokaze u bibliji neke citate pa moja majka provjeri te cinjenice kod zupnika (nas zupnik ne priznaje neo. put ali ona i dalje ide njega pitatiza vjerske sajete s tim da joj on cesto uopce ne odgovara ili je smo ignorira iako nezna da je neos, toliko o toleranciji opcenito kod katolika)… htjela sam jos reci sto je gospodin koji vodi ovu stranicu napisao o otvorenosti zivotu da neosi neznaju za drugu mogucnost planiranja broja djece, ma znaju znaju oni , ali pitaj ti bilo kojeg katolickog svecenika jeli grijeh koristiti prezervative, ili ici na umjetnu oplodnju ili sta ti ja znam sta i vidjecses sto ce ti odg.. sto se tice poziva vjencanj itd, ja jako volim djecu i zeljela sam jednog dana imati veliku obitelj, muz neka me voli to mi je dovoljno iako bi ja voljela da bude sa puta zato sta znam skoro sbe iz zajednica nase zupe i tako sigurno ne radi sirenja neosa, to je moja volja ali osjetila sam bozji poziv i kad zavrsim srednju cu otici u samostan karmelicanki u avili ( to nije neo. red ili samostan ili sta vec) dvije sestre moga prijatelja su vec tamo i iako to nije neo. red svi ih cesto spominjemo, o svom pozivu nisam nikom govorila ni roditeljim ani katehistima niti cu recu im tek kad spakiram kofere i budem skroz spremna tako da ni vi nemozete reci da “su katehisti utjecali na mene”… bracu koja su otisla u druga sjemenista a ne u neo. cdsto spominjemo i oni dodju tu i tamo koji na euharistiju pa ih pozdravljamo pljeskom i upitamo ih za iskustvo i sl. nema pomisli na to da necemo s njima pricati… sto se tice “tralalala” pjesmica to nije istina pretpostavljam da niko nije rekao tim rijecima i da su rado pjevalji te pjesme, jar ja kad idem na zornice ( na regularnu katolicku misu) cijela se crkva ori od glasova brace sa puta koji su takodjer bili na zornicama, a uostalom ako su nekom draze pjesme sa puta sa je tu toliko lose pa svi imamo drugaciji ukus, i meni su osobno draze ali ne omalovazavam one druge, to je isto kao da sad neko vise voli spagete sa tunjevinom s ti sa pomama i sad ces ga ti optuzit da ti ovi omalovazava pome, ma mislim … al ugl to vam je moje svjedocanstvi klinke od 13 mozete mislit da san vamo premala da van solm pamet, ali to ni ne pokusavam nego vam samo govorim kako je to u mojoj obitelji i neo. zaj
Moje ičetverogodišnje iskustvo je katastrofalno neka Bog sudi ali skoro sam postala bezvjernik zahvaljujući njima!
Užas u kratko!
Dok sam čitala ovo svjedočanstvo, skoro su mi krenule suze na oči koliko me zaboljelo da netko tako pljuje po Putu. Ja kao i lol imam 13.god. i prije par mjeseci sam ušla u zajednicu, ali sam i prije sudjelovala na misama, jer su mi mama, baka, teta, tetak i bratić na Putu (ali ne i tata, tako da ja, sestre i braća, kao ni kod lol nismo rođeni zbog ‘širenja neosa’). Poznajem sve iz zajdnice godinama i većina ih sudjeluje u radu župe, na ‘normalnim’ misama pomažu župniku, čitaju, skupljaju milodare i sl. Naš župnik nije na Putu, ali nam često drži mise i pričešćuje nas vodom I vinom (ne pričešćuju nas laici). Što se tiče ‘roditeljskog pritiska’, mene nitko nikad nije tjerao na kateheze, kao što ne tjera ni moje sestre i braću, a samnom su u zajdnicu ušla dva dečka čiji su roditelji puno godina na Putu i nitko ih na kateheze nije tjerao, sami su došli (oboje imaju oko 25.god.). A ono da katehisti voze mercedese i sl. je laž, jer moji voze normalne aute, a neki ni nemaju auto. Ja svakodnevno vidim koliko Put pomaže mojoj mami i zahvalna sam Bogu na tome, jer nemaju svi tu milost. Želim reći i nešto o komentaru da su i ” neokatekumeni i katolici kršćani” , neokatekumeni JESU kršćani. A najveći argument Putu je to što ga je Papa priznao i neokatekumeni ništa ne rade bez dozvole Pape i biskupa. I molim vas nemojte misliti da sam ja mala i ništa ne razumijem, to nije istina. Imajte vjere!
Kruhom, ne vodom.
Dok nisam bila na Putu, ništa na misi nisam razumjela. Na misu sam išla da ne bi doma dobila batine. Nakon djetinjstva provedenog u kritiziranju, batinama i psihičkom maltretiranju jednog tradicionalnog ‘vjernika’, tražila sam pomoć svagje gdje i svi.. u jogi, bioenergiji, astrologiji….. jer nisam znala da se takve stvari kose s vjerom. Nikad na misi nisam čula da takve stvari ne dolaze od Boga. Grijeh sam doživljavala kao nešto ‘virtualno’; nikad nisam čula da je ijedan grijeh imenovan. Nisam čula da je potrebno živjeti predbračnu čistoću, da Crkva ne odobrava zajednički život prije braka, nisam čula konkretne riječi da je npr. abortus ubojstvo, nisam čula da je ispovijed samo za Božić i Uskrs premalo za jednog vjernika. Nisam nikad čula na misi za otvorenost životu i da nisu muž i žena ti koji određuju koliko će im Bog dati djece. Jedno-dvoje je sasvim dovoljno, izgleda. Zašto se Crkva ustručava ljudima reći istinu u lice? Zašto? Jer se boje da će prestati dilaziti na sv. misu? Sve to čula sam tek na Putu. Osvijestila sam sve te stvari. Koliko puta sam samo htjela odustati od zajednice jer nisam htjela vidjeti svoje grijehe i nisam htjela da ih drugi vide. Ponekad sam htjela uživati u grijehu. Ali kao što je rekao jedan svećenik: ‘Grijeh je u početku sladak, sve slađi a onda polako postane gorak, sve gorči, dok ti ne zagorča život.’ I to je istina. Dogodila se situacija koja mi je zagorčala život jer sam htjela malo svoje ‘slobode’; htjela sam živjeti onako kako ovaj svijet živi. Sve dok me Bog nije spustio na zemlju. Bog me ponizio, pustio da prođem pakao (i sve to dok sam bila u zajednici) ali se i proslavio u toj situaciji i sve izveo na dobro. Zamrzila sam grijeh. To je jedino što Bog od nas traži da mrzimo. Želim živjeti samo onako kako Bog to od mene traži. Jer moja volja nije isto što i Božja volja.
Ma daj fuj je tvoj komentar što hoćeš reći da Katolička Crkva to ne govori već 2000 godina,ma fuj dosta je vašeg sektaštva,fuj ste mi ,fuj!
da,eto neosi su odjednom sve otkrili,ma sram vas bilo vi ste sekta koja se krije iza crkve
Komentatori na br. 57. i 58. obratite se Papi koji je tu ‘sektu’ odobrio.
Evo, da se i ja oglasim. Ljudi moji, čemu sve ovo? Crkva je bogata raznoraznim zajednicama koje sve nadahnjuje Duh Sveti. Neokatekumenska zajednica je najbrže rastući pokret u Crkvi i bilo je logično da će trpiti određene “udarce”. Članovi neokatekumenskog puta su samo obični ljudi, koji griješe kao i svi. I nekad, primjetila sam i ja, koriste određene fraze jer su ih tako tamo naučili, to je istina. Međutim , ne misli nitko ništa loše drugome. To su ljudi koji su doživjeli da im je snažnom evangelizacijom odjednom promjenjen život iz korijena i žele to isto drugima. Način na koji to čine je kod nekih loš, kod nekih dobar i razumijem da je to posljedica uniformiranosti mišljenja, ali tako nešto mora postojati kako bi se bilo koja zajednica održala pa tako i u čitavoj Crkvi. Papa Franjo koji je predivan papa s čime se vjerojatno svi slažemo sam je vodio neokatekumensku misu dok je bio kardinal i podržava put. Neke stvari koje su članovi puta krivo protumačili nisu razlog da ih smatramo užasnima i zlima. Kao npr. ovo da nisu dopustili da drugi župljani budu na bdijenju. To neokatekumenski put ne propagira. Ako samo pročitate statut puta, vidjet ćete da su svi uvijek pozvani prisustvovat. I to su stvari u koje treba biti upućen da bi im otvorio oči i s ljubavlju ukazao na greške. Isto tako smatram da i onima koji su ispunjeni gnjevom prema putu treba otvoriti oči. Ne sudite! Duh sveti za svakoga ima ponešto i za svakoga postoji put u Crkvi, neokatekumenski put nije jedini. Ako vam se ne sviđa, izaberite drugi. I znam da članovi puta često odaju dojam kao da je taj put jedini put za spasenje i to je krivo. Međutim, svatko od nas nešto krivo tumači. Ne radite dramu oko toga, neokatekumenski put je samo jedan od puteva Crkve sačinjen od ljudi grešnika koji sigurno nešto krivo tumače, nešto ispravno, ali se trude živjeti u skladu s Božjom riječi. I možda ste baš vi koji toliko ocrnjujete put prvi koji bi trebali doći u zajednicu jer zna se što je najbrži put spasenja – ljubit i prihvaćat one koje ne podnosiš i koje najviše sudiš. 😀
Slucajno sam nabasala na ovu stranicu, a kako sam i sama davno jedno vrijeme bila u Neokatekumenskoj zajednici, da i sada dam svoje viđenje. U zajednicu sam usla negdje 1994. na nagovor majke i iz nje izasla 1999. godine svojom voljom. Pritom izlaska (tj. jednostavno sam prestala dolaziti) me nitko nije niti nazvao na telefon nakon izlaska a kamoli da bi me netko ucjenjivao pricama kako cu sigurno propasti bez zajednice. Sto se tice navodnog pranja mozga u vezi izbora bracnog partnera, o tome ne znam nista niti sam ikada osjetila ikakav pritisak u tom smislu, mozda se u medjuvremenu nesto promijenilo, mene nitko nije ni na sta nagovarao. S obzirom da sam se udala u crkvi za ateista (mjesoviti brak) prije sklapanja braka me katehist upozorio da ne sklapam crkveni brak prije nego i on primi sakramente ali ga ja nisam poslusala i poslije se gorko pokajala jer sam se kasnije razvela. Moj brat i moj rođak su ostali u zajednici, brat čeka 5. dijete a rođan 4. dijete i nikad na mene nisu vršli pritisak da se vratim u zajednicu. Imaju puno skladnije brakove od vecine ljudi koje poznajem iako se osobno svaki pun prenerazim njihovom odlukom da dobiju jos jedno dijete. Ali, uostalom, otkad otvorenost prema životu nije odlika kršćanskog života? Mislim da je najveći problem sljedeći. Neokatekumeni su radikalni u svojim stavovima. Oni svoju vjeru i kršćanski moral uistinu i žive, ili bar pokušavaju živjeti u svojim privatnim životima i očekuju to od svih u zajednici. Ako danas više skoro nitko u društvu ne drži do tog morala, konkretno do predbračne čistoće ili smatra kontracepciju grijehom, čak ni većina tradicionalnih vjernika koji redovno idu na mise nedjeljom, onda oni stvarno imaju problem gdje naći životnog partnera i ako čak i savjetuju svoje članove da traže unutar NZ onda ne vidim zašto griješe. E sad, koliko oni daleko smiju ići u tim svojim savjetima, to ne znam. Ipak, činjenica je da žive puno više po Bibliji od većine “tradicionalnih” vjernika, bar se meni tako čini.
Nikada više u organizaciju neokatekumenske grupacije,nikada………….
Jedno iskustvo u splitskoj župi sv. Marka na Neslanovcu ponukalo me na javno razmišljanje o određenim unutarcrkvenim pojavama, koje prema sudu zdrava razuma nipošto ne odgovaraju samoj definiciji Crkve kao zajednice vjernika. U želji da zajedno s kolegom prisustvujem misnome slavlju u tamošnjoj župnoj crkvi, i kada smo se već pripremali za početak euharistijskoga slavlja, pristupio nam je – doznali smo – određeni Ivan Giljanović i zamolio nas da napustimo bogoslužni prostor. Prvo smo ga upoznali da smo vjeroučitelji i izrazili želju za sudjelovanjem na misi, ali nas je, pretpostavljamo koordinator te zajednice i njihov organizator, Giljanović u početku finije, a kasnije i uz spremnost na silu pokušao udaljiti iz crkvenoga prostora s obrazloženjem kako se radi o »zatvorenoj« misi samo za članove neokatekumenskoga pokreta i kako nam, budući da nismo članovi toga pokreta, nije moguć pristup. Kada smo zapodjenuli razgovor i zatražili obrazloženje takva postupka, odvažni se Giljanović uporno pozivao na određene kateheze kojima – istinu valja reći – nismo prisustvovali, a koje su, kako tvrdi, nužni uvjet za zajedničko slavljenje istoga Boga. O kakvim je to životnim iskustvima riječ, koja na tim slavljima iznose neokatekumeni, a nisu za uši ostalim članovima Crkve? Nije li to getoizirana Crkva, Crkva »probranih« ili »izdvojenih« za spasenje? JADRAN BAŠIĆ, SPLIT
U Statutu Neokatekumenskog puta piše:
Čl. 13
[Euharistija]
§ 1. Euharistija je u samoj bîti Neokatekumenata, budući da je to pokrsni katekumenat življen u maloj zajednici.47 Euharistijom kršćanska inicijacija doseže svoje ispunjenje.48
§ 2. Neokatekumeni slave nedjeljnu Euharistiju u maloj zajednici, nakon prve večernje od Nedjelje. Takvo slavlje održava se prema uredbama dijezecanskog Biskupa. Euharistijska slavlja neokatekumenskih zajednica subotom navečer dio su nedjeljnog liturgijskog pastorala župe te su otvorena i za ostale vjernike.
§ 3. U Euharistijskom slavlju u malim zajednicama slijede se odobrene liturgijske knjige Rimskog obreda, osim izričitih izuzetaka koje je dala Sveta Stolica.49 Što se tiče dijeljenja Svete Pričesti pod obje prilike, neokatekumeni je primaju stojeći, na svom mjestu.
§ 4. Euharistijsko slavlje u maloj zajednici priprema, naizmjence, pod vodstvom Prezbitera, jedna grupa neokatekumenske zajednice. Ta grupa priprema kratke uvode u čitanja, izabire pjesme, brine se za kruh, vino i cvijeće te za doličnost i dostojanstvo liturgijskih znakova.
Prosudite sami koliko ga neosi poštuju, a hvale se kako su poslušni Papi.
Ja sam bio neokatekumen dosta godina ( koliko god da kažem reći će da nije dovoljno tako da nije bitno )
Bez obzira na sve ovo šta ću napisati ima ljudi koji su tamo stvarno sretni i zadovoljni sa svime. Imaju osjećaj svrhe u životu i imaju osjećaj da nekamo idu. Dok je njihova volja usklađena sa voljom Puta stvari štimaju. Put može napraviti dobrog svećenika i familije sa mnogo djece. Nisam tamo bio sve te godine bezveze i mnogo sam naučio. Ali nijekati probleme Puta je loše za ljude koji su tamo a isto tako i za Put sam.
Napisao sam u svrhu terapeutskih razloga jedno stotinjak stranica o neokatekumenskom putu koje možda i objavim negdje da ljudi znaju točno u detalje šta to jest.
Sažeto:
1 Katehisti za ništa loše ne preuzimaju odgovornost ali traže apsolutnu kontrolu.
2 Ti nemaš izbora nego nakon nekog vremena živjeti neokatekumensko kršćanstvo.
3 Nisu transparentni, ne lažu direktno ali ne kažu istinu o tome šta Put jest jer skoro nitko nebi ušao.
4 Obećanja kao i sve drugo rečeno je podložno interpretaciji.
5 Ne stvaraju se dobra u mjeri u kojoj su obećana pa se mizerija interpretira kao ta obećana dobra tj. kao providnost a gubitak se interpretira kao Božja volja. Vrednote su definirane da služe neokatekumenskom Putu.
6 Hermetički zatvoren svjetonazor.
7 Zajednica je prije ciljeva zbog kojih si ti ušao u zajednicu.
8 Nema potpune istine niti u samoj zajednici, jedan dio iskustava se suzbija i isključuje iz razgovora sa ad homminem.
9 Intelektualno , psihičko i duhovno nasilje racionalizirano višim ciljevima poput poniznosti i Boga ili parola “i isus je patio”.
10 Kontradikcije.
Prvi problem je taj što katehisti ne preuzimaju odgvornost za ništa loše šta se desi. Zaključio sam ( mogu biti u krivu ) da oni sebe vide kao neutralni medij kroz koji Bog govori i pošto to sve govori Bog a ne oni , ne moraju preuzimati nikakvu odgovornost za svoje riječi i obećanja. Kada iz zajednice ode oko 30% ljudi oni neće misliti da je sa zajednicom nešto krivo. Nikom neće padati na pamet šta je bilo sa obećanjima koja su tim ljudima dana navodno od samog Boga, već imaju izgovor koji je kontradiktoran sa idejom da nas Bog voli i štiti a to je da je ljude koji su otišli iz zajednice “prevario đavao”. Za sve im je izgovor ” ti nisi dovoljno ” ili ” ti si kriv” ili “đavao je kriv” ili “božja volja”. Nikada za ništa oni nisu krivi i nikada ne preuzimaju odgovornost ali od tebe traže punu kontrolu nad tvojim životom.
Drugi problem je što su manipulativni i što ti moraš živjeti tu verziju kršćanstva skoro pod svaku cijenu. Oni će reći “ne moraš … ali…”. Božji poziv može biti samo da budeš svećenik ili muž sa mnogo djece a svi drugi izbori se demoniziraju. Manipulira se strahom od gubitka, strahom od nesretnog života, strahom od smrti, strahom od toga da će Bog dignuti ruku sa tebe, strahom od đavla, krivnjom i upiranjem prsta, Manipulira se preko ega ( TEBE je Bog izabrao) i preko tih obećanja koja nikada ne dolaze. Smiješno je što se stalno govori da si slobodan i da imaš slobodan izbor. Izbori koji ti se nude su tipa: “imaš livadu po kojoj možeš ići gdje god hoćeš… ali… tamo su ti mine, tamo su četnici, tamo su krokodili , a po ovom putu koji smo ti mi jako dobro utabali , tu je Božja milost i tu si siguran. Evo slobodan si da ideš kamo hoćeš.” Mislim prave se glupi ili su si ovo nekako racionalizirali kao slobodu.
Ja više nisam kršćanin , ja sam teist. Ja nemam problem sa time da neka žena ima desetoro djece i živi kršćanski ako ona želi i ako misli da vrši božju volju za svoj život. Ali imam problem kada drugi ljudi stave svoje kandže u nečiji um, u nečije srce i u nečiju maternicu i na ovaj način te sprečavaju da ti stvarno činiš božju volju jer je oni zasjene svojom voljom.
Da je sve što u ovom tekstu piše laž, jedno je istina i za ljude koji su na Putu sretni a to da ti na Putu lagano gubiš svoju slobodu. Mehanizmi ovoga su složeni i teže ih je objasniti.
Treći problem je što oni ne kažu šta oni jesu odmah na početku. Čak i postoji neko pravilo (arkana) kojem starija braća nesmiju govoriti mlađoj šta se događa na višim etapama Puta.
Neokatekumenski Put je radikalan kao legija stranaca samo što ti se kaže da je to izlet u prirodu, “jedna avantura”.
Mala digresija. Ja sam nakon te avanture bio u teškoj depresiji, mislio sam da me Bog napustio i da imam samo sebe, nisam se htio ubit al sam htio nestat. Nisam vidio nikakvu svrhu niti smisao svog postojanja. Od njih nisam dobio niti oprosti već kada sam rekao katehistu da su manipulativni on se pozvao na autoritet i napao moj karakter kako to ljudi na ovom forumu čine ( pozivanje na papu na statut i ad homminem) I poslao me na kateheze nakon x godina puta sa objašnjenjem da sam sjeme oko kojeg je uzraslo grmlje. Ničim drugim nije objasnio zašto jer nakon više od x godina puta čini se više od toga nisam niti zaslužio. Ono što je smiješno je da mi je prije toga rekao da ako ja na njemu ne vidim Isusa Krista da ništa od ovog nema smisla. O moj Bože. Katehisti na mene nisu potrošili 5 minuta telefonskog poziva (braća jesu) nakon što sam izašao otamo, kad im kažem šta ja vidim na njima argumentirano oni se ponašaju kao životinja koja ne želi da joj padne dlaka sa glave….Autoritativno daleko hladno i nemarno ponašanje ali ja bi na katehistima trebao vidjeti Isusa koji je spreman razapeti se za mene. Majko božja.
Uglavom treći problem je što ti se na katehezama priča priča o Abrahamu i o tome kako je Bog njemu dao ono šta je on htio (sina) jer je Abraham krenuo na put… Samo idiot neće povezati da time i ti možeš dobiti nešto što ti želiš ako kreneš na Put. Zbog ovoga ili sličnog ljudi krenu na Put, zbog nečega što je njima važno. Navuče ih se preko potreba. Kako vrijeme prolazi počne se pričati nekakva druga priča…
Četvrti problem je što ti katehisti zapravo nisu obećali ništa jer sve što ti je obećano je jako općenito i podložno interpretaciji, tipa obećana ti je “sreća”. Pojmovi su slabo definirani ili isti pojam ima više značenja poput milosti koja se koji put tretira kao plaća koju možeš izgubiti ovisno o svojem djelovanju ili nedjelovanju.
Peti problem je da Put nemože ispuniti obećanja koja kaže da može i što nemože promjeniti surovu stvarnost života a želi zadržati svoj svjetonazor. Zbog toga neokatekumeni reinterpretiraju događaje i cijeli sustav vrijednosti i onda bolni događaju postaju “Božja volja”. Ovo svi radimo u jednoj mjeri, čak i ateisti , svi si smislimo nekakve racionalizacije za boli i gubitke u životu da bi mogli nastaviti gurati dalje. Problem je što ti na Putu netko drugi racionalizira stvari kako on hoće i onda ono šta je dobro i šta je loše određuje mišljenje većine ili katehist.
Moja majka je dobila rak. Jedan brat mi je rekao da je to milost. U par godina umrlo mi je 4 člana obitelji i jedna sestra mi je rekla da bi bila bomba za svijet kada bi ja rekao u svojem iskustvu kako ja u tome vidim Božju ljubav… Ali kada sam ja izašao iz zajednice… to nemože biti božja volja.. ne ne to me đavao prevario… jer je čini se gore izaći iz zajednice nego da ti umre pol familije. Majko Božja.
Ja sam tamo samo gubio i gubio na svim frontama života i ono što me najviše boli je što će me “moja braća” tretirati kao Joba. Gledati će me kao budalu koji ne vidi božje djelovanje u svom životu i uvjeravati me da samnom nešto nije u redu jer ja nisam nešto od ove boli i gubitka interpretirao kao Božju ljubav ili božju volju i zadovoljio njihov standard interpretacije. Interpretirao sam da je moj odlazak iz zajednice Božja volja ali to se njima neće svidjeti jer su oni Bog koji određuje šta je istina…
Umjesto da se kaže ili Bog ne postoji ili Bog ne radi stvari ovako kako mi kažemo da radi , umjesto da se proizvedu da se blesavo izrazim “dobra i usluge” koja su obećana … umjesto svega toga, ona bol, gubitak i mizerija koju primiš se reinterpretira kao božja milost i providnost da bi se reklo “evo kako Bog proviđa”. I tako se mizerija od 5 minuta brzinske pučke psihologije godišenje od svojih katehista interpretira kao Božja ljubav.
I tako se Bog sveo na nekog jedva sposobnog ujaka iz amerike koji ti tu i tamo pošalje nešto novaca za hranu za klince a za sve drugo si ti zadužen. I ako taj ujak nije nešto napravio to je zato jer mu ti nisi dostavio potrebne papire, jer uvijek ti nešto nisi dovoljno napravio koliko god da se mučiš. Jer taj ujak zapravo nije svemoćan nego je totalno nesposoban. I zbog toga će ti reći da si ti za sve kriv jer se zapravo radi o tebi a ne o Bogu. Ovo nije Bog koji se propovjeda na katehezama nakojima se kaže da ti nemožeš ništa bez Boga i da je on taj koji mora djelovati prvi. Ispada da je obrnuto.
Zamislite osobu koja je sposobna , sigurna u sebe i misli da joj netreba nitko a nalazi se na neokatekumenskom Putu. Nakon nekog vremena ova osoba će otići ako joj se tamo ne sviđa ili ako je netko pritisne. Otići će jer može, jer ima snagu, sposobnost i samopouzdanje i ne misli da joj Put treba.
Zanimljivo je da se vjera u osobne snage i sposobnost na Putu asociraju sa ohološću , kao da je to nešto loše. Loše za koga? Pa za zajednicu! Jer je loše za zajednicu kada ljudi odlaze iz nje. Rekao bih da su zbog ovoga stvari na Putu uključujući moralne vrednote redefinirane da služe interesima Puta. Zbog toga je vjerovanje u “svoje snage” na Putu odraz oholosti a naglašava se submisivna poslušnost kao vrlina.
Jedno je sigurno, ne da Bog proviđa nego što god da se tebi tamo desi da će neokatekumeni uvijek braniti svoj svjetonazor i da će se interpretacije događaja uvijek interpretirati tako da štite temeljna uvjerenja Puta.
niinja2 is offline Odgovori s citatom
niinja2
Pogledaj profil korisnika
Nađi još postova od niinja2
Old 11.09.2013., 14:50 #664
niinja2
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2013.
Postova: 55 Nastavak…
Šesti problem je to što je to svjetonazor u kojem si ti zatvoren kada jednom u njega uđeš. Ljudima tamo to postane dio identiteta, dio njihovog ega i zato ga neokatekumeni tako žestoko brane, jer je to dio njih. Oni nemaju luksuz to kritički propitkivati, to mora biti istina za njih jer su ljudi u to previše investirali i zbog toga su zatvoreni u tom mentalnom zatvoru u kojem uvijek netko drugi regulira šta je Istina. To je hermetički zatvoren sustav a đavao je njegov ključar. Jer kad im se kaže ” a možda bi se vi trebali zapitati zašto toliko ljudi odlazi sa Puta i loše govori o njemu ” oni kažu “to je đavao” i na ovaj način se hermetički zatvore od bilo kakve kritike. Đavao je obrambeni mehanizam za njihov ego. Smiješno je što se Put ponosi autokritikom. Majko Božja.
Sedmi problem je što je sve podređeno zajednici. Neokatekumeni Put smatraju putom do Boga, stvar je u tome što Put postaje ovaj Bog kojem se želi doći i tada je cijeli tvoj život podređen tom idolu, toj babilonskoj kuli. Dali je slučajno da ono što je najbolje za neokatekumene je ujedno i ono što je najbolje za neokatekumenski Put? Ti si tamo važan katehistima dok si koristan, dok si potencijalni muž ili svećenik, to je barem moje iskustvo. Zajednica nije tu primarno radi tebe nego radi “Boga” a pošto ona postaje ovaj Bog, zajednica je tu radi sebe. Zbog ovog će jako mnogo ljudi će biti iskorišteno i obezvrijeđeno misleći da će nešto dobiti bezuvjetno kako je rečeno na katehezama.
Nije fer od mene da ocrtavam katehiste kao sotone koji jedino žele iscrpiti zadnju jotu života iz tebe. Ono što čvrsto vjerujem jest da oni čvrsto vjeruju u to što oni rade i da oni misle da je to važno za svijet, jer je to Put Bogu a većeg od toga za kršćana nema. I zbog toga su dopušteni manji kompromisi jel… tu i tamo pokoja manipulacija. Što su nam ciljevi veći to će i kompromisi biti veći, a kao što sam već rekao : većeg cilja od doći do Boga za kršćana nema.
Osmi problem proizlazi iz šestog problema a to je da se ego mora braniti pa tamo nema potpune istine nego je Put poput nekakve polupropusne membrane koja pušta javno samo ono što želi da se o njemu zna. Ima jedan dio istine ali nije potpuna. Jedan dio iskustava i mišljenja će biti suzbijen ili isključen iz razgovora ad homminem napadima čak i na samom Putu. Pogotovo na Putu. Ako želiš stvarati svoj život na Putu govorit ćeš ono što ljudi žele čuti. Bilo tko tko kaže nešto loše o Putu ili katehistima se nekamo šalje ( na kateheze ili biskupu ili samim katehistima) ili se isključuje iz razgovora ( ti si u krizi, đavao te prevario itd.). Katehisti su se ovim tretmanom okružili ljudima koji im govore šta žele čuti. Efektivno su se odvojili od stvarnosti i stvorili polupropusnu membranu.
Od ovoga pate svi sistemi koji daju prednost jedinstvu pred istinom kao što je Crkva , Put i bivši komunistički sustav gdje zbog potrebe za prihvaćenošću i ljubavi/jedinstva kao cilja u takvom sustavu nisi htio a nisi ni smio govoriti ništa protiv autoriteta. Vidjeti će te mnogo komentara na ovom forumu tipa “nemoj kritizirati da nas vide razjedinjene” ili “nemoj blatit crkvu” ili ” za ovakve komentare postoji vrijeme i mjesto a to nije ovdje” (nego gdje je). E majstore to ti je to. I kad ja to vidim ja nevidim jedinstvo i ljubav, ja vidim fašizam i supresiju slobode i istine. Nemojte to radit.
U ime ljubavi ili barem održavanja slike o ljubavi i zajedništvu se žrtvuje jedan dio istine.
Deveti problem isto proizlazi iz šestog problema , da se brani ego zajednice. Zajednica je kao nekakvo biće koje želi rasti i biti zaštićeno. Deveti problem je nasilje. Nije fizičko ali je intelektualno , psihičko i duhovno. Nemožeš reći šta misliš loše o zajednici bez da te netko šikanira ili obezvrjeđuje. Jako mnogo nasilja je opravdano božjom voljom ili poniznosti, i Božja volja je zapravo volja drugog čovjeka i ta volja je u praksi ono što je najbolje za Put a ne za tebe.
Smiješno je što mnogi kršćani uključujući neokatekumene oće svijetu govorit “istinu” da je grešan i pokvaren al kad tebi netko ide reć isto onda “ovdje nije ni vrijeme ni mjesto za to” ili “govoriš protiv pape i Boga”. Ne nego govorim protiv tebe a ti nisi ni papa ni Bog.
Deseti problem: Kontradikcije
Ajme meni ovo zaslužuje cijeli post samo za sebe. U biti pričaju ti se dvije priče. Jedna koja ti daje osjećaj sigurnosti ali miče odgovornost od tebe i druga koja je tu da te natjera da ti stvarno radiš stvari (jer neće nitko drugi) i zbog toga ti miče osjećaj sigurnosti i stavlja veću odgovornost na tebe. Zbog prve se osjećaš sigurno, a druga će te natjerat da ti radiš stvari.
Primjer prve je Bog čini stvari, ti ništa nemožeš svojim snagama i općenito “netko drugi” će učiniti da ti bude bolje i Put je put prema gore na kojem ćeš ti bit sretan. Lagano i opušteno ali neproduktivno sa tvoje strane.
Druga je ona u kojoj se priča o tebi i đavlu kao da se ti trebaš boriti protiv njega sam samcat a Boga nigdje. I ona priča gdje si uvijek ti za nešto kriv jer čini se da Bog nemože bez tebe a ne ti bez njega. I dok ti ne ispuniš neki uvijet bezuvjetnom Bogu ništa od toga… Isto tako se priča o tome kako je Put put prema dolje u svoju smrt u spoznaju svoje grešnosti i slično.
Ove dvije verzije su kontradiktorne i se koriste kao mrkva i batina kojima te se kontrolira čak i u isto vrijeme. Ovisno o tome kako je propovjednik raspoložen ili ovisno o tome šta mu treba. Naprimjer ženama se kaže da će izgubiti božju milost ako nemaju jedno djete za drugim kao da milost ovisi o njima ( nesigurnost , moram ja djelovati ) a onda im se kaže da će im Bog providjeti kada budu imali djete ( sigurnost ).
To je sve kao vremenska prognoza u kojoj se prognozira sve od kiše, pljuskova, sunca , vjetra i snijega. Na katehezama ti se prognozira sunce i kada ja nakon nekog vremena pitam di je sunce onda se izvlače ove parole “ne ne ti ne razumiješ Put je kiša snijeg i grmljavina”. Nešto od prognoziranog se mora desiti i ovako ispada da su katehisti uvijek u pravu. I ispada da katehisti nikada nisu u krivu jer kad ti pitaš di je sunce kažu ti krivo razumiješ Put je snijeg i kiša i prave te glupim. U biti ne kažu ni to nego su mi rekli idi na kateheze… na kojima ću još malo slušat o tome kako je Put sunce… Majko Božja.
Meni je katehist nakon 6 godina rekao da je “jedino što je Bog meni obećao je da će se u meni roditi Isus Krist”
Odi to reć na kateheze i ponavljaj kao što ponavljaš “ali bog čini stvari ” pa da vidim koliko će ti ljudi uć u zajednicu.
Ima još par problema ali je već i sad previše teksta.
Želim da se zna šta to jest. Da je to radikalno kao legija stranaca. Ljudi idu u legiju stranaca, neka idu ali svijesni kamo idu i ako hoće odustati nitko im neće ući u glavu i prijetiti da neće biti sretni izvan legije stranaca. Imao sam jednog brata koji je bio legionar… na Putu nije izdržao…
Ima ljudi kojima je tamo dobro ali važno je da ljudi kojima tamo nije mjesto kao što nekom nije mjesto u legiji stranaca znaju šta to jest da se ne troše njihovi životi i da se od njih ne stvaraju robovi.
Ljudi ovdje kažu to je sekta. Taj pojam je slabo definiran i ima negativnu konotaciju. Ja bih rekao da Neokatekumenski Put ima osobine kulta. Uspoređujem sa ovom stranicom u linku koja ne govori o neokatekumenima ali govori o kultovima i ima mnogo zajedničkih stvari sa Putom.
http://www.hermetizam.com/index.php?…268&Itemid=134
Primjetite jednu stvar. Ja ne govorim o bibliji, teologiji, kršćanstvu iako bih mogao i o tome. Ovo moje skoro pa nema veze sa nečijom vjerom niti religijskim uvjerenjima već sa dinamikom grupe bila ona religijska ili ne. Ovo je za sve vas koji će te reći da govorim protiv Crkve i Boga i da je Put put obraćenja i kršćanske inicijacije tra la la la…. ja o tome ne govorim ovdje… ja govorim o grupnoj dinamici. A da i govorim, samim time što je nešto zagrnuto plaštem vjere, Boga ili parolama tipa “papa nas je priznao” ne čini to dobrim. Proučite malo povijest za Boga miloga.
I ako se netko poziva na “nas je priznao papa” onda to ne govori nešto o meni i mojoj kritici nego o papi. Rekao bih da on nezna šta se tamo dešava zbog efekta polupropusne membrane.
Nakon što sam otišao otamo osjećao sam se obezvrijeđeno, izdano i prevareno. Žao mi je što sam čuo za kršćanstvo a kamoli neokatekumenski Put. To je moje iskustvo. Ako netko hoće znati više neka me slobodno pita.
evo ovako bio sam u zajednici tri godine i stvarno ima mnogo dobrih atvari ali ona stvar sto me smeta kod njih jest da katehisti se uvijek drze kao glavni sve nareduju sve treba biti ponjihovom(Tocnije pokusavaju ti isprati mozak). Prije tri mjeseca sam se odselio od kuce i otisao ziviti s zarucnicom i tad su poceli problemi prvo su me zvali i nagovarali me da prekinem s njom jer me “vrag” zeli odvuci od Boga i puta. To je bilo verbalno maltretiranje svaki 10 min neko drugi zove i soli mi pamet o tome da nije bozje ovo sto ja i zarucnica imamo. Ja nisam mogao vjerovati svojim usima sto cujem jer stvarno nisam bio dobio takav dojam o Putu. Ustvari cak su i moje roditelje okrenili protiv mene tako da su i oni stalno me poceli nagovarati da prekinem s njom,ja to jednostavno nisam mogao podnijeti i morao sam promijeniti broj mobitela tako da ne zovu vise. Moj savjet svakom jes nemojte u zajednicu jer i kroz druge pokrete u Crkvi i na tradicionalan nacin dolazi Spasenjea ne samo kako oni kazu kroz Put.
JA i zarucnica smo otkad sam izasao sto puta sretniji nego prije i zakazali smo vijencanje 10.10 2014 😉
HA HA HA..slučajno sam naišao na ovo…katekumeni i to…ha ha ha…gospodo ne volimo svi iste žene, auto, sladoled…nekome treba i ovo…nemojte ih previše kritizirat jer samo podilazite “njima”, oni će to iskoristiti i reći kako ih “PROGONE”!!! HAHAHAHA Moš mislit…I da ,bio sam 5 god. s “Braćom na putu”, sve 5, otišao, nitko ni riječi, problem je bio što ja volim “tradiciju” a oni bi “ginuli” za Krista, i stvarno se likovi trude živit kršćanski…kažem “likovi” jer imate kraljeva kojima se Bog direktno obraća, imaju liniju 0800 DEBIL, i pričaju po cile dane…HAHAHAHA
Šalu na stranu…Neokatekumenski put je apsolutno dobra stvar, pridonosi razvoju pojedinca u duhovnom smislu i otvara poglede na život do tada apsoluto neshavćene, rekli bi da čovjek uistinu doživi “obraćenje”…”problem” je što zajednice vode “ljudi”, smećari i jadnici, kao ja i vi, i naravno da krivo interpretiraju stvari i pojave, pa odjednom Bog njemu govori ovo i ono, malo se čovjek zanese, i tako sto čuda koja su gore pojedinici naveli da im se događa. I da, ovo su sve istine koje su gore navedene u pojedinačnim komentarima, i dobre i loše, imate ljudi koji dožive “grozote” a imate ljude koji dožive “katarzu”, duhovno obraćenje, doduše većina ih se zanese, ali…nemoš ljudima zamjerit, znate onu, nakon komunizma najveći kršćani su postali komunisti!!!
Morate znati da su katekumeni brzo rastuće zajednice, i problem je što se svaka pojedinačna zajednica nemože baš najbolje “kontrolirati” u smislu nadziranja što pojednici rade/govore, pa onda dok to dođe do ušiju odgovornih stvar se dobrano zakotrlja u negativnom smislu.
Moj osobni stav je da se iza svakog vide djela ili nedjela a iza zajednica-NKP(čitaj SKH—hahaha) se stvarno vide djela oliti ga PLODOVI, jako punu imaju sjemeništa, dakle svećenika, jako puno bračnih parova sudjeluje u poslanjima po svijetu, isto tako udovica/udovaca, koji služe u sjemništima, napominjem da su to neokatekumenska sjemeništa, financiraju se isključivo iz donacija. Kod nas ih imate u Puli(redemptoris mater-Pula 1991) gdje je zaređeno već preko 50 svećenika!!! Moja majka je nakon smrti moga oca(koji nije bio “na putu”) otišla služit u jedno tako sjemenište u EU!
ZA kraj, svima onima koji su bili “na putu” i otišli, poručujem da se ne boje ničega i nikoga, i da ne nasjedaju na kojekakve priče kojekakvih jebivjetara, i očigledno je da ste Vi došli do kraja svoga puta sa neokatekumenima, to poglavlje zatvorite i hrabro naprijed. Za braću “na putu”, samo hrabro, i malo manje dramite oko svega, jer Bog voli sve nas smećare jednako, doduše nekome dao više nekome manje!!!
…po djelima će Vas se razaznati…po djelima…
Na ovu stranu sam slučajno naišo.
I ja bih da dam jedno iskustvo. U Katolicku crkvu kod nas u Makedoniju imamo župnika iz Hrvatske, koji je isto tako Neokatekumen. Sveta misa je u Nedelji isto kao i kad su crkvu vodili Lazaristi. O tome da je župnik Neokatekumen i mnogo se ne zna. Niko i ne pita za to. Znamo samo da je Katolički svečenik i to nam je dovoljno.Ima oko 100 katolika u Bitoli. Sve je isto kao i pre nego što je on došao. Apsolutno nema ništa različito. U toku svake mise župnik nam prića neku temu o životu što mislim da je interesantno.
Ja sam pravoslavac i hteo sam da pređem u Katoličko učenje. Pitao sam župnika dali za da postanem katolik treba da mi pravi neke rituale kao kod krštenja, ali mi je on rekao da za da postanem katolik ne treba ništa drugo osim vjera u boga i neće biti nanovo krštevanje ili ne znam što. Sviđaju mi se pjesme uz gitaru. Jedino nešto što mi se časne sestre ljute je to da ne idem redovno na vjeronauku. Niko mi ne dira u privatni i intimni život. Župnik mi je postao i prijatelj i nikad nije pokušao da utiče na moj život. On kaže da Katolička crkva priznaje pravoslavnu i da on nikada neće da natera nekog da se odrekne pravoslavlja i da pređe u Katoličku. Moja žena je ostala pravoslavna a moju ćerku smo krstili u pravoslavnu crkvu. Ni tad župnik nije pokušao da utiče da se ćerka MORA krstiti u Katoličku crkvu.
Ukoliko se pitate zašto sam pristupio Katoličkoj crkvu da Vam kažem da mi je mama Hrvatica i Katolik. Po njoj sam i ja odabrao Hrvatsku nacionalnost i Katoličku crkvu
Evo ja bio dva puta na putu u 20-ak godina i oba puta izasao i nemam takvih iskustava, zena je na putu kontinuirano i dalje (tamo sam je i upoznao), nitko me nije nagovarao da ostanem u zajednici nakon sto sam izricito dao do znanja da vise ne zelim ici u zajednicu. Razlozi zbog kojih sam napustio zajednicu su isti zbog kojih vise uopce ne idem niti na misu, no to je moj odabir. Ovakvo izlaganje zvuci kao da je osoba u najmanju ruku napustila nekakvu sektu, te bila pri tom izlozena nekakvoj torturi, pokusaj privlacenja publiciteta i senzibiliteta okoline iz nicega i nista vise.
To sto mnogi clanovi neokatekumenske zajednice pokazuju odredjeni strah od grijeha i vanjskog zivota, time i dozu licemjerja svojstveno je i drugim krscanim zajednicama (i ne samo krscanskim) , no to je njihov izbor.
Netko bjezi u alkohol, netko u seks, netko u drogu, netko u sport, netko u crkvu…treba raditi.
Koga zanima šta je NP, neka pročita moje svjedočanstvo u dva dijela, pa neka onda donosi zaključke.
Čitaš i da ne povjeruješ… kakva hrpa luđaka. Ova zemlja je zaista postala jedna velika ludnica.
Ja sam tek usla u zajednicu na Putu sam nekih 7 mjeseci. Slucajno sam upoznale ljude koji su u zajednici, koji imaju osmero djece. Cuvala sam im djecu dok su oni isli na Sluzbu rijeci. Prije nego sto sam usla u zajednicu njih sam smatrala sektasima i nisam ni pristala odmah da im cuvam djecu jer mi je bilo sumnjivo da se Misa slavi subotom ili na moje pitanje kako zive a imaju toliko djece a niko ne radi odgovarala su da je to Bozja providnost nas sto bi se ja slatko nasmijala ne znajuci sta im to uopste znaci. Jedna zena koja je iz zajednice mi je objasnila u kratkim crtama sta je to i napokon sam pristala da im cuvam djecu. Osam mjeseci sam im cuvala djecu prije nego sto sam usla u zajednicu za to vrijeme nisu me tjerali da se ukljucim u zajednicu ili da idem na kataheze dok jedna cura nije dosla kod njih takodjer iz zajednice i pozvala me na kataheze. Ja sam pristala i slusala sam kataheze. Taj period dok sam slusala kataheze nikad se bolje nisam osjecala u duhovnom smislu. Stavrno kataheze cine da se civjek zapita sta radi u svom zivotu. Usla sam u zajednicu. Znaci zajednica kao i sve na svijetu ima dobre i lose strane. Nikad me niko nije izvrijedjao cak sta vise sva braca i sestre i zajednice su me hvalili i to je stvarno je laz. Sto se tice toga da katehisti hice da budu glavni to jeste istina vecina njih misle ako su visena Putu da su veci vjernici od nas i da su bolji od nas. Takodjer vole da kontroliraju ko je kad isao na sluzbu rijeci ili na Misu. Takodjer sto bih naglasila da vecina brace i sestara iz moje zajednice su zapravo ludjaci koji se pokusavaju vratiti na pravi put. Medjutim zasigurno je meni licno bolji Neokatakumenski put nego obicna Crkva, zbig toga sto je NP mnogo realniji o zivotu i o grijesima, sto su propovijedi puno realnije i smijesnije i sto ljudi iz zajednice se bolje poznaju i vise druze sto na iskistvima mozes reci sta ti smeta i ne bi trebao da se niko ljuti. Sto se tice svecenika nisu ozbiljni ni namrsteni vec su zabavni i ponasaju se kao obicni ljudi koji Misu pokusavaju uciniti zabavnijom a ne kao sto je obicna Misa monotonicna. Naravno svi misle da je sekta jer ne poznaju bas dobro sta je to NP jer je on ustvari nesto novo i nije tradicionalno pa zato ljudi imaju prrdrasude al dok ne vidite i budete dio zajednice ne mozete vjerovati jer to trrba sve vidjeti i biti dio toga
Uz sve dužno poštovanje, tekst je tek primjer karikiranja, uz, kako to već ide, tome svojstvenu dozu generaliziranja. Ako je netko i imao loših iskustava, imao ih je s konkretnim ljudima, a to nipošto nije razlog za blaćenje svih ostalih koji su na Neokatekumenskom putu, ili pak Puta kao oblika duhovnosti priznatog od Svete Stolice. Primjerice, ono o zazivanju prokletstava (kao nečemu što bi tobože bilo dio klasičnog ponašanja katehista) bezočna je laž, a u komentarima me posebno žaloste nekritička potvrđivanja teksta i pokušaji diskreditiranja onih koji se ne slažu na razini ad hominem, sve od osoba koje se rese raznim imenima, pa i kršćanskim. Kada su početkom prošlog stoljeća za jedno izdanje urednici tražili autore koji će pisati na temu “Što ne valja sa svijetom?”, učeni su ljudi pisani razne teorije i obrazlagali ih. Između ostalih, to je zatraženo i od Chestertona. Njegov je esej na zadanu temu imao samo dvije riječi: “Ja sam.” Neka nas sve dobri Bog blagoslovi, braćo. Mir s vama!